REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-225/2024-39

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu Zvjezdani Murat Milas uz sudjelovanje zapisničara Andree Sesvečan u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AV zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u Karlovcu broj KO-DO-412/2021 od 25. listopada 2021. preuzetoj po ODO u Novom Zagrebu pod brojem KO-DO-193/2024, nakon provedene javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu FV, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. Okrivljeni AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BV i ŽV djevojački A, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], pismen sa završenom SSS, bravar, zaposlen u TD DP trade s mjesečnom plaćom od 850,00 eura, time da mu od plaće ostaje svega 200,00 eura obzirom da mu ostatak plaće ide na alimentaciju, bez drugih prihoda, bez imovine, razveden, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog malodobnog djeteta, vojsku služio, čin razvodnika, sudionik Domovinskog rata od 1992., odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

18. listopada 2021. u Slunju, u namjeri da se materijalno okoristi, ilegalnim prebacivanjem stranih državljana, za iznos od 3.000,00 kuna, u osobno vozilo marke Renault Espace, registarskih oznaka [registarska oznaka], primio tri državljana Afganistana, tri državljana Nepala i jednog državljana Pakistana, koji su prethodno mimo granične kontrole ušli u Republiku Hrvatsku, pri tom svjestan da navedene osobe protuzakonito borave na području Republike Hrvatske, te ih prevozio sve do zaticanja po policijskim službenicima u mjestu Blagaj,

II. d a k l e , iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljeni AV se osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Temeljem članka 57. stavak 2. KZ/11 okrivljeniku DV se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Temeljem članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno kod uhićenja, u pritvoru i u istražnom zatvoru od 18. listopada 2021. do 20. listopada 2021.

VI. Temeljem članka 270. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeniku DV ima se vratiti jedan mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S7 serijskog broja R58J34BXCOR, sa umetnutom karticom Bon F operatera serijskog broja [serijski broj], a koji je od okrivljenika privremeno oduzet po djelatnicima PP Slunj 18. listopada 2021. temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta 01210954.

VII. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljeni AV oslobađa se obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. ODO u Karlovcu tereti okrivljenika AV da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a koje je djelo činjenično opisano u optužnici broj KO- DO-412/2021 od 25. listopada 2021. preuzetoj po ODO u Novom Zagrebu pod brojem KO-DO-193/2024.

2. Pred ovim sudom provedena je javna rasprava na kojoj se o osnovanosti optužbe izjasnio okrivljenik te je proveden dokazni postupak.

3. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljenik je odgovorio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke KV, VV i CV te je pregledao i pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju (list 3-5 spisa), izvješće o postupanju (list 8 spisa), zapisnik o očevidu (list 9-10 spisa), izvješće o osiguranju mjesta događaja (list 11-12 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 01210954 (list 13 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 18. listopada 2021. (list 14 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list 20-22 spisa), izjave o osobnim podacima stranaca (list 32-38 spisa), izvješće Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije za okrivljenika AV (list 39 spisa), uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠV i svjedokinje SV pred sucem istrage od 19. listopada 2021., potom je pregledao i pročitao podatke o vlasništvu vozila, dopis od 3. veljače 2025. sa prilozima (list 198-205 spisa), dopis PP Slunj (list 208 spisa), dopis Centra za vozila Hrvatske dd. sa prilozima (list 211 SPISA), Ugovor o kupoprodaji vozila (list 243 spisa), dopis TD Telemach Hrvatske d.o.o. (list 249 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 151 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 152- 153 spisa), dok je na početku dokaznog postupka ispitao okrivljenika AV jer je okrivljenik zahtijevao da svoju obranu iznese na početku dokaznog postupka.

5. Okrivljeni AV u svom je iskazu naveo da je u svim svojim ranijim iskazima naveo da je zapravo doveden u zabludu od strane osobe od koje je želio kupiti taj auto, tako da nije postupio u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi. Naime, preko oglasnika našao to vozilo marke Renault Espace i želio si ga je kupiti, cijena mu je bila 15.000,00 kuna. U razgovoru s prodavateljem pokušao je tu cijenu spustiti na 10.000,00 kuna jer je toliko imao, dok je prodavatelj od njega tražio cijenu od 13.000,00 kuna. Nakon nekih dva do tri dana taj ga je gospodin nazvao i rekao da će mu spustiti cijenu za tih 3.000,00 kuna, ali pod uvjetom da ode u [adresa] po njegove rođake. Trebao je prevesti sestričnu i dvoje djece te eventualno šogora. Taj prodavatelj mu je rekao da ode do mjesta [adresa], do restorana Marko. Kada je došao na tu lokaciju tamo nikoga nije bilo, pa je nazvao tog gospodina prodavatelja koji mu je rekao da ode u Drežnik selo i tamo pričeka. Dolaskom na tu lokaciju u Drežnik selu vidio je dvoje djece i jednog čovjeka, a kada je izašao iz auta iz šipražja su počeli izlaziti ljudi i ulaziti u vozilo. Nakon toga zvao je tog gospodina prodavatelja i pitao ga što da radi, jer da su to migranti, a on mu je samo rekao neka mu doveze rođake. Ti ga ljudi tijekom vožnje nisu razumjeli, iako im je govorio da izađu iz auta. Obzirom da kod sebe nije imao vozačku dozvolu nije želio zvati policiju, pa je mislio te ljude odvesti do prvog osvijetljenog mjesta, no nakon 20 minuta zaustavljen je od strane policije. Tek tada je saznao da se autu nalazi 7 osoba. Ne sjeća se kako se zvao taj čovjek od kojeg je htio kupiti auto. Taj auto kupovao je preko oglasnika Marketplace preko Facebooka na kojem je ta osoba imala nekakav nadimak. Tog čovjeka od kojeg je kupio auto vidio je prilikom preuzimanja, on je bio krupnije tjelesne građe, romske nacionalnosti, star negdje preko 50-60 godina. Sačinili su kupoprodajni ugovor koji je bio s njim u autu. S tim čovjekom našao se u naselju Ferenčica i njemu je najprije isplatio iznos od 10.000,00 kuna, a nakon toga zaključili su kupoprodajni ugovor. Taj ugovor nigdje nisu ovjerili. Nastavno je dodao da je taj auto nakon toga prenio na sebe, možda čak i isti dan, a nakon toga, nakon što ga je koristio nekih godinu dana, prodao ga je. Čini mu se da je taj auto kupio od tog gospodina 15. listopada 2021. i on mu je rekao da će ga vezano za prijevoz rođaka, šogorice, djece i eventualno šogora, nazvati možda sutradan. Na kraju ga je zvao tog 18. listopada 2021. kada je zaustavljen po djelatnicima policije. Po te njegove rođake u krenuo je popodnevnim satima. U to vrijeme trebao se javiti na izvršenje kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Osijeku Kv, međutim tada je bio nešto radio i u Njemačkoj, bavili se ugradnjom PVC stolarije. Kada su se ti ljudi ukrcali u auto već je bio mrak, bilo ga je i strah tog prijevoza da se nešto ne dogodi i prvo što je planirao je da stane na prvoj benzinskoj pumpi i tamo odluči što će dalje, htio je zvati policiju. Odmah nakon što je zaustavljen pokušao je kontaktirati tu osobu koja mu je prodala auto, međutim on je isključio mobitel. Napomenuo je da mu je telefon odmah oduzet radi pretrage. Ponovio je da je sačinio ugovor o kupoprodaji na svoje ime, no ne sjeća se koje je ime pisalo kao ime prodavatelja. Zna da je, nakon što je izašao s izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Turopolju s tim kupoprodajnim ugovorom došao do policije, pokazao im ugovor i to vozilo mu je vraćeno. Ne bi ga mogao dalje prodati da nije bio na njegovo ime. Na upit kako to da je u pretincu vozila pronađen ugovor zaključen između KV kao prodavatelja i TV kao kupca, odgovorio je da je u autu imao svoj ugovor koji je policiji pokazao i policija mu je ugovor vratila. Taj drugi ugovor nije vidio u autu jer ga nije čistio niti detaljno pregledavao. I tijekom vožnje kontaktirao je prodavatelja, ne zna je li njegov broj memorirao u mobitel i kako. Taj prodavatelj bio je romske nacionalnosti, a i osobe koje je pokupio su bile tamnopute, pa stoga kada je vidio ženu s dvoje djece i muškarca ništa mu nije bilo čudno, sve dok iz šipražja nisu iskočile i druge osobe. Ponovio je da je pokušao komunicirati s tim osobama, međutim nisu ga razumjeli. Više ne zna kome pripada broj: [broj telefona], a nije mu poznat niti broj mobitela [broj telefona]. Tih dana kontaktirao je s kolegom iz firme, tako da je moguće da je kontaktirao dva broja telefona. Kolega je često mijenjao brojeve pa je moguće da taj njegov broj još nije imao memoriran. Ne sjeća se u koliko navrata je kontaktirao na te brojeve telefona. Taj je auto podigao kada ga je prodavao, kada je izašao sa izdržavanja kazne zatvora iz Kaznionica Turopolje i prodao ga je dalje svom prijatelju B. S njim je zapravo napravio samo prijenos ugovora, pa je zato moguće da taj auto nikada nije evidentiran na njegovo ime, time da njegov prijatelj B i dalje ima taj auto.

6. Analizom svih provedenih dokaza zajedno i u njihovoj ukupnosti te svakog dokaza posebno tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je okrivljeni AV **.**.2021. u [adresa], u osobno vozilo marke Renault Espace, registarskih oznaka [registarska oznaka], primio tri državljana Afganistana, tri državljana Nepala i jednog državljana Pakistana, Hrvatsku.

6.1. Nije bilo sporno da je okrivljenik bio svjestan da se radi o migrantima odnosno osobama koje su prethodno mimo granične kontrole ušli u Republiku i da protuzakonito borave na području Republike Hrvatske,

6.2. Nije bilo sporno da je prijevoz tih osoba dogovorio sa nepoznatom osobom za iznos od 3.000,00 kuna.

6.3. Nije bilo sporno da je te osobe prevozio sve do zaticanja po policijskim službenicima u mjestu Blagaj.

7. Navedeno osim što okrivljenik nije osporavao proizlazi iz izvješća o uhićenju i dovođenju, izvješća o postupanju, zapisnika o očevidu, izvješća o osiguranju mjesta događaja, potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 18. listopada 2021., zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, izjava sa osobnim podacima stranaca te iskaza svjedoka ŠV i svjedokinje SV.

8. Prethodno navedene dokaze ispravom koje je izveo tijekom postupka sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim budući da nisu bili osporavani od strane stanaka niti ičim dovedeni u sumnju.

9. Isto tako sud je vjerodostojnima ocijenio iskaze ispitanih svjedoka ŠV i SV, koji su uz suglasnost stranaka pročitani jer su oboje životno logično i okolnosno iskazivali kako su sa vodičem šumskim putem došli na teritorij Republike Hrvatske gdje je po njih došlo osobno vozilo. Ušli su vozilo, bilo ih je 7 u grupi i vozili su se oko 40-tak minuta dok nisu zaustavljeni time da se njih oboje na opisani način uputilo do krajnjeg odredišta R Italije pa kako su iskazi svjedoka u bitnome podudarni te su sukladni ostalim izvedenim dokazima sud ih je prihvatio i ocijenio istinitim.

10. Ono što je tijekom ovog postupka bilo sporno jest je li okrivljenik u počinjenju kaznenog djela postupao svjesno i voljno odnosno bio je sporan njegov subjektivni odnos prema djelu.

11. Naime, okrivljenik u svojoj obrani tvrdi kako nije postupao sa namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi te suštinski tvrdi da si je htio kupiti automobil osobno vozilo marke Renault Espace, registarskih oznaka [registarska oznaka] za koji je prodavatelj tražio cijenu od 13.000,00 kuna, a on je imao svega 10.000,00 kuna pa mu je prodavatelj "spustio" kupoprodajnu cijenu vozila za 3.000,00 kuna, pod uvjetom da mu doveze rođake iz [adresa]. Tvrdi i je dolaskom na lokaciju koju mu je prodavatelj rekao, u Drežnik selu, vidio dvoje djece i jednog čovjeka, a kada je izašao iz auta iz šipražja su počeli izlaziti ljudi koji su ušli u vozilo pa je nazvao tog prodavatelja i pitao ga što da radi, jer da su to migranti, a prodavatelj mu je samo rekao neka mu doveze rođake. Iako je tim ljudima govorio da izađu iz auta, oni ga nisu razumjeli. Tada je već bio mrak i bilo ga je strah, no obzirom da kod sebe nije imao vozačku dozvolu nije želio zvati policiju, već je mislio te ljude odvesti do prvog osvijetljenog mjesta. Međutim, nakon 20 minuta zaustavljen je od strane policije.

12. Kako bi provjerio iznesene navode okrivljenika sud je ispitao svjedoke KV, VV i CV te je pregledao dokaze ispravom koji se prije svega odnose na osobno vozilo koje je okrivljenik prema vlastitim navodima želio kupiti, kupio pa čak i, kako navodi, prenio na svoje ime pa je tako pregledao i pročitao podatke o vlasništvu vozila, dopis od 3. veljače 2025. sa prilozima, dopis PP Slunj, dopis Centra za vozila Hrvatske d.d. sa prilozima, Ugovor o kupoprodaji vozila i dopis TD Telemach Hrvatska d.o.o.

13. Iz dopisa o vlasništvu vozila proizlazi da okrivljenik nikada u svom vlasništvu nije imao osobno vozilo marke Renault Espace [registarska oznaka].

14. Nadalje, iz dopisa od 3. veljače 2025. sa prilozima te dopisa Centra za vozila Hrvatska proizlazi da je predmetno vozilo registrirano kao vlasništvo KV, da je registracija za to vozilo istekla 2. prosinca 2021. kao i da je ono administrativno odjavljeno po isteku godine dana od zadnje registracije.

15. Iz dopisa PP Slunj od 10. veljače 2025. proizlazi da prilikom zaustavljanja 18. listopada 2021. okrivljenik nije imao ugovor zaključen na svoje ime, a i prilikom obavljanja očevida 19. listopada 2021. na vozilu marke Renault Espace [registarska oznaka] nije pronađen ugovor zaključen na njegovo ime. Isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu (list 9-10 spisa).

16. Ispitan u svojstvu svjedoka VV, policijski službenik PP Slunj iskazao je da je kao djelatnik IX. PP Zagreb bio upućen na teren u sklopu operativne akcije Koridor 2. Tog dana 18. listopada 2021. kolega Ž i on išli su u noćnu smjenu i primijetili su vozilo marke Renault Espace zagrebačkih registarskih oznaka koje se kretalo državnom cestom D1 u smjeru Karlovca. Primijetili su da je na tom vozilu opterećen zadnji dio vozila, te su to vozilo zaustavili negdje oko 20,00 sati. U tom vozilu zatekli su vozača, okrivljenog AV, koji je u vozilu imao 7 migranata. Od tih 7 migranata čini su se da je 5 bilo smješteno na zadnjem sjedištu vozila marke Renault Espace, a dvojica su bili u prtljažniku. Nakon što su zaustavili to vozilo obavijestili su o navedenom nadležnu policijsku postaju [adresa] koja je potom preuzela migrante i daljnje postupanje nad vozačem. Zaključno je dodao da nisu pretraživali to vozilo niti im je vozač vozila govorio o ikakvom kupoprodajnom ugovoru.

17. Iskaz svjedoka VV sud je u cijelosti prihvatio budući da je svjedok kao policijski službenik opisao svoje postupanje kritične zgode u odnosu na okrivljenika, odnosno zaustavljanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kao i što su u vozilu zatekli pa kako je iskaz svjedoka u suglasju sa ostalim izvedenim dokazima prije svega sa izvješćem o postupanju sud ga je ocijenio vjerodostojnim.

18. Nadalje, svjedok KV naveo je da je imao osobni automobil marke Renault Espace, reg. oznaka [registarska oznaka]. Taj auto kupio je od jedne osobe iz autopraonice, više se ne sjeća točnog imena, a prodao ga je prije par godina svom susjedu HV. Kada mu je predočena punomoć s lista 232 spisa naveo je da on tu punomoć nikada ranije nije vidio, nije ju potpisao niti uopće poznaje osobu koja bi se zvala JV. Nikada nije izgubio prometnu dozvolu od tog auta. Nije sačinio izjavu s lista 235 spisa, niti išta zna o tome. Taj auto, kao što je rekao, prodao je svom susjedu HV, prije par godina. Od kada je prodao taj auto HV dobivao je različite kazne za različite prometne prekršaje, isto tako dobio je i kaznu jer ga nitko nije odjavio, a prijatelj mu je rekao da je vidio da negdje auto stoji. Kada mu je predočen ugovor o kupoprodaji s lista 203 spisa naveo je da potpis na tom kupoprodajnom ugovoru nije njegov. Posjeduje ugovor od 22. travnja 2021. iz kojeg je vidljivo da je predmetni automobil prodao HV. Doista više ne želi imati ikakve veze s tim autom jer od kada ga je prodao HV samo ima problema s njim, od toga da je bio ostavljen na parkingu pa je dobio obavijest o plaćanju, pa prometne prekršaje i dalje, i na koncu kaznu zbog (ne)odjave vozila.

19. Svjedok CV je, a što se tiče osobnog vozila marke Renault Espace reg. oznaka [registarska oznaka] naveo da je imao takav auto bijele boje. Kupio ga je od HV. Taj auto HV nije prenosio na sebe, tako da je on i dalje glasio na prvog vlasnika KV. Tog čovjeka ne poznaje, međutim imao je njegovu punomoć za raspolaganje tim vozilom radi registracije i prodaje. Taj auto on je u konačnici prodao jednoj osobi na sajmu na Hreliću, a kasnije je doznao da je taj auto prodan dalje nekom čovjeku iz Osijeka ili Slavonskog Broda. Naime, s tim je čovjekom dogovorio kupoprodaju u nedjelju na sajmu, a u ponedjeljak kad su trebali napraviti prijenos čovjek se nije pojavio. To se sve događalo negdje 2021. godine. Kada mu je predočena punomoć koja prileži spisu na listu 232, te izjava s lista 235-236 naveo je da je on u potpisu tih dokumenata. Na upit poznaje li osobu AV odgovorio je da ga ne poznaje, ništa mu to ime ne govori. Čak i danas prije rasprave nazvao je HV od kojeg je kupio taj auto, međutim niti on ne zna ništa o toj osobi. Zaključno je napomenuo da je on, unatoč tome što je auto prodao, a kako nisu napravili prijenos, dobivao obavijesti o prometnim prekršajima za taj auto, najviše za parking.

20. U odnosu na iskaze svjedoka KV i CV za uočiti je da se njihovi iskazi razlikuju samo u odnosu na punomoć sa lista 232 spisa i izjavu sa lista 235-236 spisa. Tako svjedok KV navodi da je vozilo prodao HV, da predmetnu punomoć nije potpisao kao i da nikada nije izgubio prometnu dozvolu. S druge strane svjedok CV navodi da je on predmetno osobno vozilo kupio od HV, da je imao punomoć za raspolaganje vozilom kao i da je on potpisao izjavu sa lista 235-236 spisa. Međutim, uočene različitosti u iskazima ovih svjedoka ovaj sud nije posebno cijenio niti ih vrednovao imajući u vidu da se ne radi o odlučnim činjenicama za ovaj predmet jer niti jedan od ove dvojice svjedoka nije potvrdio navode iz obrane okrivljenika u pogledu kupoprodaje vozila marke Renault Espace, a što je još i važnije niti jedan ga čak i niti ne poznaje. U preostalom dijelu sud je njihove iskaze prihvatio jer su u suglasju sa ostalim izvedenim dokazima prije svega sa dosjeom vozila Renault Espace [registarska oznaka] te dopisom od 3. veljače 2025. kao i sa dopisom Centra za vozila Hrvatske.

21. Kada se iznesena utvrđenja iz iskaza svjedoka povežu sa utvrđenjima iz pročitanih i pregledanih dokaza ispravom - dopisa o vlasništvu vozila, dopisa od 3. veljače 2025. sa prilozima te dopisa Centra za vozila Hrvatska te dopisa PP Slunj od 10. veljače 2025. to jasnim proizlazi da obrana okrivljenika istima nije potvrđena već je, upravo suprotno, njima opovrgnuta.

21.1. Međutim, sve i da se prihvate navodi okrivljenika kako je on za razliku kupoprodajne cijene od 3.000,00 kuna krenuo prevesti rođake osobe od koje je kupovao osobni automobil (a što nije), on je činjenice da se radi o ilegalnim migrantima postao svjestan jer i sam u svojoj obrani navodi da je odmah nakon što su mu nepoznate osobe ušle u automobil nazvao prodavatelja i pitao što da radi jer da su to migranti, na što da mu je prodavatelj rekao neka mu doveze rođake i nakon toga je nastavio vožnju. Upravo iz navedenog slijedi da je on terećeno mu kazneno djelo počinio i svjesno i voljno.

21.2. Naime, kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko iz koristoljublja, između ostalog, omogući drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj.

21.3. Time što je okrivljenik u svoje vozilo primio 7 ilegalnih migranata koji su u vozilo ušli iz šipražja (od kojih je 5 bilo smješteno na zadnjem sjedištu vozila marke Renault Espace, a dvojica su bili u prtljažniku) i prevozio ih, omogućio je tim osobama nedozvoljeno se kretati u RH. Njegovi navodi da je tako postupio jer se bojao ovome sudu ukazuju se nelogičnima i neživotnima. Ovo prije svega iz razloga što se radi o osobi koja je u vrijeme počinjenja djela imala 44 godine, odlikovani je sudionik Domovinskog rata, dakle radi se o iskusnoj osobi, osobi i sa ratnim iskustvom koja bi zasigurno da se osjećala nesigurno te osobe odmah izbacila van iz auta. Pored navedenog ovome sudu neuvjerljivim i nelogičnim ukazuju se njegovi navodi da policiju nije htio zvati jer kod sebe nije imao vozačku dozvolu budući da niti je životno, a niti logično da bi netko išao prevoziti ičije rođake bez vozačke dozvole, a svjestan da mu upravo o tom prijevozu ovisi kupoprodaja osobnog vozila.

22. Nakon ovakve analize iskaza okrivljenika ovaj sud smatra da je okrivljenik u konkretnom slučaju postupao u sferi izravne namjere. Vezano na prethodno navedeno sud nije prihvatio obranu okrivljenika, a u kojoj je osporio jedino subjektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela te tako iznesenu obranu ocjenjuje samo kao njegov pokušaj da umanji odnosno otkloni kaznenu odgovornost. Prema tome, sud smatra da je okrivljenik postupao sa izravnom, da je bio svjestan svog postupanja i htio njegovo počinjenje, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog. Navedeni elementi krivnje tijekom postupka nisu dovedeni u pitanje.

23. Slijedom svega navedenog sud smatra da je tijekom ovog postupka nedvojbeno dokazano da je okrivljenik 18. listopada 2021. u [adresa], u namjeri da se materijalno okoristi, ilegalnim prebacivanjem stranih državljana, za iznos od 3.000,00 kuna, u osobno vozilo marke Renault Espace, registarskih oznaka [registarska oznaka], primio tri državljana Afganistana, tri državljana Nepala i jednog državljana Pakistana, koji su prethodno mimo granične kontrole ušli u Republiku Hrvatsku, pri tom svjestan da navedene osobe protuzakonito borave na području Republike Hrvatske, te ih prevozio sve do zaticanja po policijskim službenicima u mjestu Blagaj.

24. Gore opisanim ponašanjem okrivljenik je, dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a kojim svojim postupanjem je u cijelosti ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela javnog reda – pokušajem protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma iz članku 326. stavak 1. KZ/11 pa ga je sud za to djelo proglasio krivim i izrekao mu primjerenu kaznu.

25. Kako je Kazneni zakon prije presuđenja mijenjan Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne Novine 114/22, 114/23, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu KZ) sud je sukladno članku 3. KZ i KZ/11 ispitao je li novi zakon blaži za okrivljenika pa kako sud nije našao da bi novi zakon bio povoljniji za okrivljenika primijenio je, a sukladno članku 3. stavak 1. oba zakona onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela odnosno KZ/11.

26. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

27. Tako je sud okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je počinjenje kaznenog djela djelomično priznao (objektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela) čime je ipak iskazao određenu dozu kritičnosti spram vlastitog postupanja.

28. Osim toga, sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljenika. Tako je sud cijenio da je okrivljenik osoba sada u dobi od 48 godine, zaposlen je i ostvaruje prihode. Razveden je, živi u izvanbračnoj zajednici, otac je jednog malodobnog djeteta za čije uzdržavanje mu se usteže dio plaće tako da mu ostane za isplatu svega 200-tinjak eura, dok drugih prihoda i imovine nema iz čega proizlazi da je urednog socijalnog funkcioniranja, ali loše imovnog stanja. Uz to sud je imao na umu i da je okrivljenik odlikovani sudionik Domovinskog rata. Sve iznesene okolnosti predstavljaju one osobne i imovinske prilike okrivljenika koje su mu u njihovoj ukupnosti cijenjene olakotnima.

29. Nasuprot tome sud je okrivljeniku otegotnim cijenio činjenicu njegove ranije osuđivanosti. Naime, iz podataka pročitanog izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljenik do sada osuđivan u dva navrata doduše oba puta zbog drugog kaznenog djela (prijevare) te mu je objema presudama izrečena uvjetna osuda (od kojih je jedna naknadno i opozvana). Iz navedenog jasnim ranije izrečene uvjetne osude nisu imale odvraćajući učinak niti su na okrivljenika u dovoljnoj mjeri utjecale da se kloni protupravnog postupanja. Pored navedenog sud je okrivljeniku otegotnim cijenio i njegov život nakon počinjenog kaznenog djela jer je prema podacima iz izvatka iz kaznene evidencije on i nakon počinjenja kaznenog djela osuđivan, ali ovaj put zbog kaznenog djela krivotvorenja isprva, kada mu je također izrečena uvjetna osuda.

30. Slijedom svih utvrđenih okolnosti sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, ali je, obzirom da smatra da kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da okrivljenik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu odredivši da će se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti devet mjeseci, a dio kazne u trajanju devet mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud drži da će upravo ovakvom kaznom biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će upravo ovakva kazna korektivno utjecati na okrivljenika da se kloni protupravnog postupanja te uskladi svoje ponašanje s normama prihvaćenim u društvu. Naime, kada se u korelaciju stave sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika sa načinom počinjenja djela, zatim sa stupnjem krivnje te jačinom povrede odnosno ugroze zaštićenog dobra ocjena je ovog suda da je upravo kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci od koje ima izvršiti devet mjeseci, dok je preostalih devet mjeseci uvjetovano rokom kušnje od pet godina primjerena svih utvrđenim okolnostima kao i samoj osobi okrivljenika. Unatoč tome što je u Republici Hrvatskoj prisutan porast ovakvih kaznenih djela i to prvenstveno zbog položaja države u okviru Europske unije kao i da je potreban angažman cijelog državnog aparata kako bi se prevenirala, odnosno spriječila ovakva postupanja, što svakako zaslužuje pooštravanje kaznenopravne politike pa i zbog generalne prevencije ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju prvenstveno valja imati na umu nužnost odmjeravanja kazne u odnosu na osobu okrivljenika i stoga drži da će izrečena djelomična uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja u odnosu na ovog okrivljenika imajuću u vidu načelo individualizacije kazne.

31. Nastavno na izneseno ovaj sud smatra da je ovakva je kazna primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogući okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

32. Sud je primjenom odredbe članka 54. KZ/11 odredio da se okrivljeniku u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno kod uhićenja, u pritvoru i u istražnom zatvoru od 18. listopada 2021. do 20. listopada 2021.

33. Nadalje, kako više ne postoje razlozi za njegovo oduzimanje sud je primjenom odredbe članka 270. ZKP/08 okrivljeniku vratio jedan mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S7 serijskog broja R58J34BXCOR, sa umetnutom karticom Bon Bon operatera serijskog broja [serijski broj], a koji je od okrivljenika privremeno oduzet po djelatnicima PP Slunj 18. listopada 2021. temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta 01210954.

34. Okrivljeniku će sud, kada ga proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, naložiti podmiriti troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za njegovo oslobođenje od plaćanja u cijelosti ili djelomično, a koje uvjete je ovaj sud našao. To stoga što okrivljenik ostvaruje niska primanja (od plaće mu preostane sve 200-tinjak eura), imovine u svom vlasništvu i drugih prihoda nema, a otac je jednog malodobnog djeteta radi čega sud smatra da bi plaćanjem troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 bilo dovedeno u pitanje njegovo nužno uzdržavanje kao i uzdržavanje njegovog malodobnog djeteta pa ga je u cijelosti oslobodio od obveze na naknadi troškove ovog kaznenog postupka.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

25. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća - sudac:

Zvjezdana Murat Milas

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi nadležni Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO u Novom Zagrebu, na broj KO-DO-193/2024

2. Okrivljeni AV