Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-662/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank st. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg Egen, OIB: 11609308792, ĐĆL, [adresa], zastupane po punomoćniku Nikolu Remenaru, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4810/2017- 52 od 18. listopada 2024., dana 25. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženice pa se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4810/2017-52 od 18. listopada 2024. na način da se rješava:
Odbija se kao neosnovan tužiteljičin prijedlog za ponavljanjem postupka od 8. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud 18. listopada 2024. donio rješenje slijedećeg sadržaja:
„I. Dozvoljava se ponavljanje postupka prijedlogom tužitelja za ponavljanje postupka od 8.4.2021.
II. Ukida se presuda ovog suda donesena dana 26.9.2018.
III. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu Gž-52/2019 od 4.2.2021.“
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP) u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet razmatranja drugostupanjskog suda jest ocjena zakonitosti rješenja prvostupanjskog suda kojim je dopušteno ponavljanje postupka u predmetnoj pravnoj stvari.
6. Tuženica u žalbi u bitnom ističe kako je pobijano rješenje pogrešno s obzirom da se u prijedlogu za ponavljanje postupka ne navode nove činjenice i dokazi.
7. Odredbom članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Iz citirane odredbe ZPP-a proizlazi kako se ponavljanje postupka može tražiti zbog činjenica koje su postojale u vrijeme vođenja redovnog postupka u istoj pravnoj stvari, ali se u tijeku tog postupka za njih nije znalo pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, te zbog dokaza koji su postojali u vrijeme vođenja redovnog postupka, ali se nisu mogli upotrijebiti. Nadalje, pravo na ponavljanje postupka ima samo ona stranka koja može učiniti vjerojatnim da je u prethodnom postupku bila lojalna. Dakle, ako je stranka koja traži ponavljanje postupka bila kriva što se za određene činjenice u prijašnjem postupku nije znalo ili se u tom postupku nije moglo iznijeti odnosno upotrijebiti određene dokaze, takve nove činjenice i dokazi ne mogu biti razlogom za ponavljanje postupka, jer se u tom slučaju treba smatrati da je ta stranka za te činjenice znala odnosno da je mogla iznijeti te dokaze.
9.1. U predmetnom slučaju pravomoćno je presuđeno da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnim ugovora o jednokratnom kreditu broj 524.819 koji je sklopljen između tužitelja i tuženice i očitovanja od 26. svibnja 2006. kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja te brisanje uknjiženog založnog prava.
9.2. Tužitelj je tužbeni zahtjev temeljio na Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine 72/17., dalje Zakon o ništetnosti) i njegovoj retroaktivnoj primjeni.
9.3. Činjenični osnov na kojem je tužitelj temeljio svoj zahtjev je tvrdnja tužitelja da je tuženik strani vjerovnik bez ovlaštenje Hrvatske narodne bake za obavljanje kreditnih poslova.
9.4. Kako je, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017, U-I-3699/2017, U-I-4364/2017, U-I-4602/2017, U-I-297/2018, U-I-682/2018, U-I- 729/2018, U-I-2092/2018, U-I-2706/2018 od 3. studenoga 2020. ukinut Zakon o ništetnosti, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. Navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donesena je nakon odluke Suda Europske Unije C-630/17 NĆ protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen od 14. veljače 2019. Tom odlukom Europskog suda odlučeno da je Zakon o ništetnosti protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te da ova presuda djeluje prema svima što znači da je ona pravna obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda koji se vode pred nacionalnim sudovima. Sukladno praksi Europskog suda doseg navedene presude i njezin učinak je retroaktivan zbog čega se ona primjenjuje i na pravne odnose koji su bili uspostavljeni prije njezinog donošenja.
9.5. Također je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer nisu bile ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), a što sve proizlazi iz presude Županijskog suda u Splitu Gž-52/2019-7 od 4. veljače 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu p-4810/2017-12 od 26. rujna 2018.
10.1. U predmetnom prijedlogu za ponavljanjem postupka tužitelj kao razlog ništetnosti navodi kako smatra da se u predmetnom slučaju radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadama za obradu kredita i završnim troškovima u smislu propisa o zaštiti potrošača, te razlogu ništetnosti zbog lihvarskih kamata, diskriminaciji i netočnom prijevodu predmetnog ugovora s njemačkog jezika na hrvatski jezik, što se nije navodilo i raspravljalo u prethodno okončanom postupku. Stoga je predmetni prijedlog za ponavljanje postupka pokušaj promjene činjenične osnove spora i pokušaj ponovnog meritornog suđenja u pravomoćno okončanom sporu, što je protivno ne samo odredbi članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a, već i kogentnoj odredbu ZPP-a o zabrani beneficium novorum nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 299. ZPP-a).
10.2. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju ne radi o nikakvim novim činjenicama i dokazima u smislu citirane odredbe članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a, već o pokušaju promjene činjeničnog osnova za koji je sud vezan u smislu odredbe članka 186. stavak 1. ZPP-a.
10.3. Nadalje, na strani tužitelja nije ispunjena ni zakonska pretpostavka da ponavljanje postupka može tražiti samo ona stranka koja je bila savjesna (lojalna) u prethodno provedenom postupku tj. da nije kriva što do trenutka zaključenja prethodnog postupka nije podnijela te dokaze (članak 422. stavak 2. ZPP-a). Naime, ne postoji niti jedan opravdan razlog zašto tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije kao razlog ništetnosti naveo i ove dodatne činjenice koje po prvi puta ističe tek u prijedlogu za ponavljanje postupka.
11. Slijedom navedenog trebalo je uvažiti žalbu tuženice kao osnovanu te preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje u suglasju s odredbom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a sve u svezi s odredbama članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a i članka 422. stavak 2. ZPP-a. Naime, u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ponavljanje postupka iz odredbi članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a i članka 422. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 25. kolovoza 2025.
Sutkinja
Mr. sc. Zrinka Tironi
