REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-1162/24-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. srpnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika LT, dana 4. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 23 C Ugovora o namjenskom kreditu, ugovor broj 21/2006, kreditna partina 7103350249 od dana 12. listopada 2006. godine, zaključen između tužitelja I tuženika, u dijelu koji glasi:

“Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate”.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 23 J Ugovora o namjenskom kreditu, ugovor broj 21/2006, kreditna partija 7103350249 od dana 12. listopada 2006. godine, zaključen između tužitelja I tuženika u dijelu koji glasi:

“Na prava I obveze ugovornih strana primjenjuje se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d.”.

I I I . Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.534,24 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine a od 1. kolovoza 2015. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih u razdoblju dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuću kako slijedi:

- na iznos od 398,16 eur od 22. lipnja 2008.,

- na iznos od 398,16 eur od 19. kolovoza 2009.,

- na iznos od 185,81 eur od 30. rujna 2009.,

- na iznos od 371,62 eur od 3. lipnja 2010.

- na iznos od 79,63 eur od 19. ožujka 2011.,

- na iznos od 100,86 eur od 12. lipnja 2012.

I V . Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 12.listopada 2006.Tužitelj je u više navrata po prethodnom zahtjeva tuženiku izvršio uvećanu otplatu kredita , te mu je tuženi uvjetovao plaćanjem naknade pri tome se pozivajući na čl. 23 Ugovora o namjenskom kreditu i time je tuženi tužitelju neosnovano naplatio naknadu za prijevremene uvećane otplate predmetnog kredita. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača, presudu Evropskog suda od 30. travnja 2014. godine. Tužitelj navodi da isti nije informiran o načinu na koji će se obračunati naknada za prijevremenu otplatu kredite niti je ijedan parametar naveden u ugovoru. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti .

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva, stavlja prigovor zastare, ne osporava visinu stavlja prigovor potrošača na strani tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o nenamjenskom kreditu, Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d., dopis od 25.8.2023. godine, saslušan je tužitelj, te je pročitana sva ostala dokumentacija.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita, a tuženi davatelj kredita, te je tužitelj u više navrata uplatama prijevremeno isti otplatio.

9. U istom ugovoru u čl. 23 C). se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke.

11. Sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je založio nekretninu u Imotskom. Svu dokumentaciju je potpisao, ništa mu nije objašnjeno od strane javnog bilježnika. Bankarica mu nije objasnila niti ga je upozorila na rizike Ugovora, pa niti prijevremene otplate kredita .To su bili tipski ugovori unaprijed napisani o kojima se nije moglo pregovarati, mijenjati odredbe ugovora ili ih upotpunjavati preciznijim odredbama. Bio je uzmi ili ostavi. Kredit je otplatio unaprijed u više navrata, a u iznosima kako je postavljeno u tužbenom zahtjevu.

12. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo.

17. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužiteljice povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

19. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti te je odlučeno o tome da je dio odredbe čl. 23. C). Ugovora ništetna ,a sve kako je gore obrazloženo te je tužitelju dosuđena naknada od 1.534,24 € s kamatama na pojedine iznose kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Tužitelju se priznaje trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 €.

U Zagrebu, 4. rujna 2025. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika