REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-575/2025-57

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari I tužitelja DZ i II tužiteljice ČZ, oboje iz Republike Bosne i Hercegovine, Vitez, koje zastupa Vinko Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo branitelja, OIB:5263438587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, dana 25. kolovoza 2025. godine

r i j e š i o  j e

I) Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari.

II) Postupak će se nastaviti nakon pravomoćnosti postupka koji se vodi kod Ustavnog suda Republike Hrvatske po tužbi I i II tužitelja podnesenoj 9. listopada 2024. godine ili do drugačije odluke suda.

Obrazloženje

Prednik sada I i II tužitelja, sada pok. ĆZ je protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu radi isplate osobne invalidnine i posebnog dodatka, tvrdeći da ima pravo na isti s osnova statusa ratnog vojnog invalida II. grupe oštećenja organizma kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Tužitelj je navedeni zahtjev za isplatu postavio za razdoblje od listopada 1993. do kolovoza 2007., sve sukladno rješenju Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Zagrebačke županije, KLASA: 562-

02/97-01/6577 od 26. svibnja 1997.

Tijekom postupka je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/06-0001/27, od 27.9.2006. proglašeno ništavim uvodno naznačeno rješenje od 26.5.1997. Protiv navedenog rješenja je tužitelj pokrenuo upravni spor, pred Upravnim sudom RH, koji je presudom od 1.4.2009. uvažio tužbu, te poništio rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 27.9.2006. Međutim, rješenjem od 19.9.2013. Ministarstvo branitelja je poništilo rješenje o priznavanju statusa HRVI predniku tužitelja od 26.5.1997. godine (po službenoj dužnosti), protiv kojeg rješenja su tužitelji pokrenuli upravni spor, koji je vođen pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem Usl-3955/13, koji je presudom od 21.1.2021. odbio tužbeni zahtjev, a koja odluka je potvrđena presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 234/22 od 10.3.2022.

U odluci Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske se navodi da se odluka u upravnom sporu temelji na pravnom shvaćanju koje je izraženo u presudi Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2714/19 od 23. rujna 2020., a koja je donesena u oglednom sporu u istovjetnim predmetima kao što je i ovaj predmet i koja obvezuje sve sudove koji odlučuju o istovjetnoj pravnoj stvari. Navedeno pravno shvaćanje koje je izraženo u presudi donesenoj u oglednom postupku usklađeno je sa Zaključkom sjednice svih sudaca Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2014.

Protiv presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 234/22-2 od 10.3.2022. tužitelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je u ovom postupku predložio prekid postupka do okončanja postupka koji se vodi povodom podnesene ustavne tužbe. Pri tom kao pravno relevantnu okolnost navodi da je u drugom predmetu u istovjetnoj pravnoj stvari Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Visokog Upravnog suda RH

Odlukom Ustavnog suda U-III-3009/2022 od 20.12.2023. je ustavna tužba usvojena, te su ukinute Presude Visokog upravnog suda RH Usž-234/22 od 10.3.2022. i presuda Upravnog suda u Splitu Usl-511/21 od 21.1.2021, i predmet je vraćen Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak, da bi Upravni sud u Splitu presudom od 2.5.2024. poništio rješenje Ministarstva branitelja RH, klasa UP/II-562-02/13-0015/167, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 19.9.2013. godine, da bi Visoki upravni sud RH presudom Usž-3677/2024-2 od 9.10.2024. poništio presudu i rješenje Upravnog suda u Splitu Usl- 143/24-20 od 2.5.2024., te je odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva branitelja RH, klasa UP/II-562-02/13-0015/167, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 19.9.2013. godine.

Protiv presude Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-3677/2024-2 od 9.10.2024., tužitelji su ponovno podijeli ustavnu tužbu Ustavnom sudu, radi povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih čl. 14., st. 2., 29. st. 1. i 57. st. 2. i st. 3. Ustava, odnosno radi povrede konvencijskih prava na pošteno suđenje, zabrane diskriminacije, te prava vlasništva, a koji postupak se vodi pod brojem Usž-3677/24 od 9.10.2024. godine. Tužitelj ustraje na prijedlogu da se ovaj postupak prekine do okončanja postupka koji je u tijeku pred Ustavnim sudom, a povodom njegove ustavne tužbe.

Uvidom u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske D protiv Republike Hrvatske broj U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. sud je utvrdio da je ustavna tužba usvojena i ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3512/19-5 od 15. rujna 2020. te je predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja navedene odluke je vidljivo da se radilo o činjenično i pravno identičnoj situaciji kao u ovom predmetu (isplata invalidnine prema rješenju Ministarstva Hrvatskih branitelja kojim je podnositelju priznat status Ča kao pripadnika HVO-a i pravo na osobnu invalidninu, a koje rješenje je poništeno daljnjim odlukama u upravnom postupku. Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u donošenju svoje odluke zanemario činjenicu da je u tom trenutku na snazi novi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji (NN 121/17) koji drugačije vrednuje sudjelovanje pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a koja činjenica predstavlja tzv. promjenjivu okolnost, odnosno čimbenik koji mora imati utjecaja na odluku Upravnog suda, a što je Ustavni sud već izrazio u svojoj odluci U-III-3198/2006 od 15. ožujka 2011. Pri tom je Ustavni sud naglasio da je Visoki Upravni sud morao imati u vidu čl. 139. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji, za razliku od dosadašnjeg zakona, štiti stečena prava pripadnika HVO koji su već ostvarili status RVI, odn. HRVI-a iz Domovinskog rata i pravo na invalidsku mirovinu, iako u tom trenutku nisu imali status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Konačno, Ustavni sud naglašava da Visoki upravni sud mora imati u vidu legitimni cilj odredbe čl. 139. ZHBDR-a/17 u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su već ostvarili status HRVI-a iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu.

Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske su u svojim brojnim odlukama našli povredu prava pojedinaca na pravično suđenje i pristup sudu u situacijama kad se procesne odredbe tumače i primjenjuju sa pretjeranim formalizmom. Naime, procesne odredbe koje u svojoj doslovnoj primjeni predstavljaju ograničenje stranka na efikasan pravni lijek ili drugi aspekt prava na pravično suđenje ne treba primijeniti.

Iako je u konkretnom slučaju o pravu tužitelja odlučeno pravomoćnim i konačnim rješenjem tuženika, sud je stava da se odredbe o prekidu postupka iz čl. 215. st. 4. ZPP-a trebaju ekstenzivno tumačiti. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja ima dovoljno osnova za zaključak da bi primjena te odredba i time odbijanje prijedloga za prekid postupka predstavljalo za tužitelja pretjerano ograničenja prava na učinkovito pravno sredstvo, kao aspekt prava na pravično suđenje. Naime, tužitelj je odlukom USRH u činjenično i pravno istovjetnom predmetu učinio izvjesnim da bi u njegovom ustavnosudskom postupku moglo doći do izmjene presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske obzirom na promjenu važećeg zakonodavstva, stečena prava i legitimna očekivanja pojedinaca. Obzirom da sud ne može pozivom na važeće zakonodavstvo sam intervenirati u odluku donesenu u upravnom sporu kojom je vezan kao prethodnim pitanjem, to se prekid postupka do okončanja ustavnosudskog postupka ukazuje kao najefikasnije i pravičnije rješenje (Tako i Gž-1153/2022 ŽS-a u Osijeku).

Odredbom članka 215. stavak 4. ZPP propisano je da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 213. ZPP nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki II) izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika