Posl.br.Ovr.296/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GEO SERVIS DUBROVNIK d.o.o., OIB 58081972759, Vukovarska 22, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv ovršenika TEHNOGRADNJA d.o.o., OIB 89157818657, Podgaj 3A, Čajkovica, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fabijanović, odvjetnik u Dubrovniku, radi prigovora ovršenika u postupku izravne naplate, dana 25. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 25. lipnja 2025.g., temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika kao povjerenika ovog suda posl.br.Ovrv.7222/2024 donesenog 13. veljače 2025.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se odgađa izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 25. lipnja 2025.g., temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika kao povjerenika ovog suda posl.br.Ovrv.7222/2024 donesenog 13. veljače 2025.

i z a k l j u č i o j e

1. Upućuje se ovršenik, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 25. lipnja 2025.g., temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika kao povjerenika ovog suda posl.br.Ovrv.7222/2024 donesenog 13. veljače 2025. Jer je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja

2. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1.1. U svom prijedlogu od dana 17. srpnja 2025.g. ovršenik navodi da je ovrhovoditelj protiv njega pokrenuo postupak izravne naplate 25. lipnja 2025.g., temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika kao povjerenika ovog suda posl.br.Ovrv.7222/2024 donesenog 13. veljače 2025. Smatra da navedena pljenidba i prijenos nisu dopušteni jer ovrhovoditelj prema ovršeniku nema tražbinu kakva je navedena u ovršnoj ispravi, a dostava predmetnih rješenja nije ovršeniku bila uredno izvršena. Smatra da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi prije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje tražbine, odnosno roka od 15 dana od dana dostave obavijesti, jer je ovršenik još uvijek bio u pregovorima oko mirnog rješenja spora. Uz navedeno ističe i prigovor zastare potraživanja. Kako je ovršeniku onemogućeno isticanje prigovora u redovnom postupku, podnosi ovaj zahtjev i predlaže donijeti rješenje kojim će se utvrditi da su pljenidba i prijenos sredstava temeljem ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu nedopušteni, deblokirati račune ovršenika, te naložiti ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove postupka.

1.2. Smatrajući prijedlog nedopuštenim, a kako su temeljem istog ovršeniku računi blokirani, on time trpi nenadoknadivu štetu jer je ugroženo poslovanje društva, pa zbog navedenog sukladno čl. 65.st.1. OZ-a podnosi sudu i prijedlog za odgodu ovrhe, te predlaže da se donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

1.3. Podneskom od dana 17. srpnja 2025.g. u spis dostavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv.7222/2024, dok podneskom od dana 21. srpnja 2025. dostavlja očevidnik svih osnova koje se naplaćuju na računima ovršenika, iz kojeg je vidljivo da se temeljem prijedloga ovrhovoditelja provodi izravna naplata pred Financijskom agencijom.

2. Prijedlog je zaključkom od dana 22. srpnja 2025.g. dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju, a ovrhovoditelj se podneskom od dana 11. kolovoza 2025. Očitovao na način da je naveo da je prijedlog ocijenio neosnovanim u cijelosti. Smatra da je ovrhovoditelj osnovano zatražio naplatu po računima koji su izdani za usluge, te navodi da stranke nikada nisu pregovarale o mirnom rješenju spora. Ističe da ovršenik nije uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi, stoga je ono postalo pravomoćno i ovršno. Predlaže odbiti prijedloge i uputiti ovršenika u parnicu.

3.1. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

3.2. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da se na prijedlog proglašenje pljenidbe i prijednosa sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. istog.

4.Cijeneći sve navode i priložene dokaze sud nalazi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je u ovom postupku ovlašten odlučivati, nije osnovan. Naime, ovršenik kao razloge za izjavljivanje prigovora u postupku izravne naplate navodi činjenice koje on drži nepravilnostima prilikom odlučivanja u postupku vezanom za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nemogućnost kako on navodi "isticanja prigovora u redovitom postupku". Sud se ne može složiti sa takvom ocjenom situacije, jer ovršenik nije iskoristio mogućnost izjavljivanja prigovora na rješenje o ovrsi kao redovnog pravnog lijeka, kao ni neki prijedlog ili izvanredni pravni lijek kojim bi doveo u pitanje svojstva koja je isprava stekla poradi činjenice da na istu nije izjavljen prigovor. Sud u ovom postupku preispituje da li egzistira neki žalbeni razlog o kojem je ovlašten odlučivati vezano za provedbu postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom i nije ovlašten preispitivati postupak koji je doveo do donošenja odluke koja je ovršna isprava temeljem koje se postupak provodi, već samo da li je ta isprava jedna od onih na temelju koje se postupak može provoditi i da li je pravomoćna i ovršna. Time se ovršenik ne poziva na ni jedan od razloga koji propisuje čl. 50. st.1. OZ-a (a na koje upućuje odredba čl. 210 OZ-a), o kojem sud odlučuje u ovoj vrsti postupka već njeni žalbeni razlozi isključivo predstavljaju one iz toč. 7., 9 i toč.11. istog članka.

5. Zastara tražbine, na što se poziva ovršenik, je žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč.11. OZ-a, a u vezi tog žalbenog razloga sud je dužan, temeljem odredbi čl. 52. st.1. i 3 OZ-a, osim u slučaju kada ovrhovoditelj prizna postojanje tog razloga, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Stoga je u ovom predmetu ovršenik sa prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbijen, kao u toč. I. izreke rješenja, te zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja iste nedopuštenom kao u toč.1. zaključka.

7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. citiranog članka.

8.1. U odnosu na zahtjev ovršenika da se postupanje odgodi ( da se odredi odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava) sud također drži da je prijedlog neosnovan. Naime, da bi se takav prijedlog usvojio potrebno je da su ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe tj. da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji navedenih u st.1. toč.1-11 kao objektivna pretpostavka, kao i subjektivna pretpostavka, a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršniku, koja bi se mogla spriječiti odgađanjem postupanja.

8.2. Ovršenik smatra da je objektivna pretpostavka – poduzimanje jedne od pravnih radnji koje su propisane čl. 65.st.1. toč. 1-11 ispunjena time što je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršenik ne navodi koju bi to točno od jedanaest predviđenih radnji predstavljalo, ali tumačenjem sadržaja proizlazi da smatra da je zadovoljen uvjet iz toč.1., što nije točno. Naime, da bi bio zadovoljen taj uvjet potrebno je da je izjavljen pravni lijek protiv ovršne isprave (presude na temelju koje je zatražena izravna naplata. Izjavljivanje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne predstavlja takvu radnju. Ali s obzirom da je ovršenik izjavilo prijedlog iz razloga zbog kojih je upućen u parnicu, pa se radi o prijedlogu/žalbi iz čl.65. st.1. toč.5 OZ-a, time se može smatrati da je taj uvjet formalno zadovoljen.

8.3. Ali drugi uvjet (subjektivni), a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja prijeti, a koja se može otkloniti prihvaćanjem prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava, nije ispunjen. Najprije, kako je već navedeno, da bi se prihvatio prijedlog za odgodu ne može se raditi o bilo kakvoj šteti, već o šteti koja ima karakter nenadoknadive ili teško nadoknadive. Teret dokaza o tome da bi mu nastala neka šteta i o spomenutom karakteru te štete je na ovršeniku. Također, mora učiniti vjerojatnim da bi se primjenom baš instituta odgode izdavanja naloga u ovakvom postupku ta šteta mogla izbjeći. Ovdje se ne radi o postupku ovrhe nego o postupku izravne naplate, tako odgoda u postupku izravne naplate obuhvaća samo nalog bankama da sredstva koja plijeni od ovršenice ne prenosi ovrhovoditelju, dok se njihovi međusobni odnosi ne riješe, ali pljenidba se nastavlja. Činjenica koju navodi ovršenik, a to je da su računi blokirani i da je ugroženo poslovanje ovršenika kao društva, ne predstavlja štetu, već očekivanu posljedicu provedbe izravne naplate. Primjena instituta odgode izdavanja naloga bankama ne bi uspjela otkloniti takvu posljedicu od ovršenika niti da se odredi, s obzirom da novac u svakom slučaju ostaje blokiran, samo se ne prenosi na račun ovrhovoditelja, te ovršenik ne može s njim raspolagati. U ovakvim slučajevima nadoknadivost štete mjeri se u mogućnosti da ovršenik, ako bi uspio dokazati svoje argumente u parničnom postupku, dobije natrag sredstva od ovrhovoditelja tj. šteta bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva ako bi vjerojatnost da će se uspjeti natrag naplatiti od ovrhovoditelja bila mala ili nikakva. U svom prijedlogu se ovršenik ne poziva na takvu opasnost, a nenadoknadivost štete osim gore spomenutih navoda dalje ne obrazlaže.

9. Stoga je, slijedom obrazloženog, odlučeno kao u toč.II izreke rješenja.

U Dubrovniku, 25. kolovoza 2025.g.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč.I i II. rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka pravni lijek nije dopušten.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćniku odvjetniku Branimiru Roziću

- ovršenik po punomoćniku odvjetniku Ivanu Fabijanoviću