Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-240/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punom. Boris Grgurić, odvj. iz Ogulina, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa OD Vukina & Partneri d.o.o., odvj. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika Borisa Grgurića, odvj. iz Ogulina i punomoćnika tuženika Dine Komadina odvj. u OD Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, dana 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženoj OTP BANKA Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 kao pravnom slijedniku ranije Splitske banke d.d. isplatiti tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i povišenog deviznog tečaja švicarskog franka za pojedine otplatne rate po ugovoru o kreditu broj 55254/06 od 11.11.2006. godine iznos od 18.322,33 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi nastaloj uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, do isplate, kako slijedi:

na iznos od 1,94 EUR od dana 11.12 2006. godine do isplate,

na iznos od 20,34 EUR od dana 15.03.2007. godine do isplate,

na iznos od 20,04 EUR od dana 11.04.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,68 EUR od dana 11.05.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,69 EUR od dana 12.06.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,56 EUR od dana 11.07.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,78 EUR od dana 11.08.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,77 EUR od dana 11.09.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,36 EUR od dana 11.10.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,84 EUR od dana 13.11.2007. godine do isplate,

na iznos od 19,44 EUR od dana 11.12.2007. godine do isplate,

na iznos od 20,11 EUR od dana 11.01.2008. godine do isplate,

na iznos od 20,03 EUR od dana 12.02.2008. godine do isplate,

na iznos od 22,89 EUR od dana 11.03.2008. godine do isplate,

na iznos od 20,98 EUR od dana 11.04.2008. godine do isplate,

na iznos od 19,82 EUR od dana 13.05.2008. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 11.06.2008. godine do isplate,

na iznos od 19,87 EUR od dana 11.07.2008. godine do isplate,

na iznos od 19,79 EUR od dana 12.08.2008. godine do isplate,

na iznos od 19,86 EUR od dana 11.09.2008. godine do isplate,

na iznos od 21,40 EUR od dana 11.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 34,37 EUR od dana 11.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 21,96 EUR od dana 11.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 43,45 EUR od dana 13.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 61,20 EUR od dana 11.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 53,72 EUR od dana 11.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 53,05 EUR od dana 11.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 51,91 EUR od dana 12.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 48,94 EUR od dana 11.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 50,80 EUR od dana 11.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 47,96 EUR od dana 11.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 49,85 EUR od dana 11.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 46,53 EUR od dana 13.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 49,67 EUR od dana 11.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 48,17 EUR od dana 11.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 64,58 EUR od dana 12.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 69,29 EUR od dana 11.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 68,63 EUR od dana 11.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 73,41 EUR od dana 13.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 80,91 EUR od dana 11.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 78,62 EUR od dana 11.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 92,08 EUR od dana 13.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 91,05 EUR od dana 11.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 105,85 EUR od dana 11.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 98,75 EUR od dana 12.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 102,26 EUR od dana 11.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 112,61 EUR od dana 11.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 116,29 EUR od dana 11.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 100,69 EUR od dana 11.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 107,72 EUR od dana 11.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 102,78 EUR od dana 12.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 111,81 EUR od dana 11.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 124,95 EUR od dana 11.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 143,63 EUR od dana 12.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 166,88 EUR od dana 11.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 133,31 EUR od dana 13.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 122,15 EUR od dana 11.10.2011. godine do isplate,

na iznos od 123,58 EUR od dana 11.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 125,56 EUR od dana 13.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 133,65 EUR od dana 11.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 136,79 EUR od dana 11.02.2012. godine do isplate,

na iznos od 135,04 EUR od dana 13.03.2012. godine do isplate,

na iznos od 134,27 EUR od dana 11.04.2012. godine do isplate,

na iznos od 135,78 EUR od dana 11.05.2012. godine do isplate,

na iznos od 137,51 EUR od dana 12.06.2012. godine do isplate,

na iznos od 134,89 EUR od dana 11.07.2012. godine do isplate,

na iznos od 134,53 EUR od dana 11.08.2012. godine do isplate,

na iznos od 126,05 EUR od dana 11.09.2012. godine do isplate,

na iznos od 133,41 EUR od dana 11.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 135,57 EUR od dana 13.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 134,29 EUR od dana 11.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 126,70 EUR od dana 11.01.2013. godine do isplate,

na iznos od 130,70 EUR od dana 12.02.2013. godine do isplate,

na iznos od 132,03 EUR od dana 12.03.2013. godine do isplate,

na iznos od 128,35 EUR od dana 11.04.2013. godine do isplate,

na iznos od 124,48 EUR od dana 11.05.2013. godine do isplate,

na iznos od 125,44 EUR od dana 11.06.2013. godine do isplate,

na iznos od 124,39 EUR od dana 11.07.2013. godine do isplate,

na iznos od 128,83 EUR od dana 13.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 131,69 EUR od dana 11.09.2013. godine do isplate,

na iznos od 130,11 EUR od dana 11.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 131,80 EUR od dana 12.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 134,40 EUR od dana 11.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 119,08 EUR od dana 11.01.2014. godine do isplate,

na iznos od 86,06 EUR od dana 11.02.2014. godine do isplate,

na iznos od 85,70 EUR od dana 11.03.2014. godine do isplate,

na iznos od 83,38 EUR od dana 11.04.2014. godine do isplate,

na iznos od 82,26 EUR od dana 13.05.2014. godine do isplate,

na iznos od 82,74 EUR od dana 11.06.2014. godine do isplate,

na iznos od 85,06 EUR od dana 11.07.2014. godine do isplate,

na iznos od 85,98 EUR od dana 12.08.2014. godine do isplate,

na iznos od 86,47 EUR od dana 11.09.2014. godine do isplate,

na iznos od 88,94 EUR od dana 11.10.2014. godine do isplate,

na iznos od 90,82 EUR od dana 11.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 89,59 EUR od dana 11.12.2014. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 13.01.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.02.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.03.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.04.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 12.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.06.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.07.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.08.2015. godine do isplate,

na iznos od 85,58 EUR od dana 11.09.2015. godine do isplate,

na iznos od 9.742,20 EUR od dana 13.04.2016. godine do isplate,

u roku 15 dana od donošenja prvostupanjske odluke.

II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 kao pravnom slijedniku ranije Splitske banke d.d. isplatiti tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih sredstava po dodatku br. 1 konvertiranog kredita broj 55254/06 od 11.11.2006. godine iznos od 1.982,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi nastaloj uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, do isplate, kako slijedi:

na iznos od 17,31 EUR od dana 13.10.2015. godine do isplate,

na iznos od 17,66 EUR od dana 11.11.2015. godine do isplate,

na iznos od 16,93 EUR od dana 11.12.2015. godine do isplate,

na iznos od 15,74 EUR od dana 12.01.2016. godine do isplate,

na iznos od 52,33 EUR od dana 11.02.2016. godine do isplate,

na iznos od 53,92 EUR od dana 11.03.2016. godine do isplate,

na iznos od 83,41 EUR od dana 12.04.2016. godine do isplate,

na iznos od 49,76 EUR od dana 11.05.2016. godine do isplate,

na iznos od 62,08 EUR od dana 11.06.2016. godine do isplate,

na iznos od 60,28 EUR od dana 12.07.2016. godine do isplate,

na iznos od 57,86 EUR od dana 11.08.2016. godine do isplate,

na iznos od 58,35 EUR od dana 13.09.2016. godine do isplate,

na iznos od 59,18 EUR od dana 11.10.2016. godine do isplate,

na iznos od 59,00 EUR od dana 11.11.2016. godine do isplate,

na iznos od 60,36 EUR od dana 13.12.2016. godine do isplate,

na iznos od 60,80 EUR od dana 11.01.2017. godine do isplate,

na iznos od 56,60 EUR od dana 11.02.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,26 EUR od dana 11.03.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,77 EUR od dana 11.04.2017. godine do isplate,

na iznos od 53,81 EUR od dana 11.05.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,70 EUR od dana 13.06.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,38 EUR od dana 11.07.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,19 EUR od dana 11.08.2017. godine do isplate,

na iznos od 54,57 EUR od dana 12.09.2017. godine do isplate,

na iznos od 57,51 EUR od dana 11.10.2017. godine do isplate,

na iznos od 58,72 EUR od dana 11.11.2017. godine do isplate,

na iznos od 58,79 EUR od dana 12.12.2017. godine do isplate,

na iznos od 55,28 EUR od dana 11.01.2018. godine do isplate,

na iznos od 55,10 EUR od dana 13.02.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,74 EUR od dana 13.03.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,47 EUR od dana 11.04.2018. godine do isplate,

na iznos od 51,75 EUR od dana 11.05.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,20 EUR od dana 12.06.2018. godine do isplate,

na iznos od 53,34 EUR od dana 11.07.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,45 EUR od dana 11.08.2018. godine do isplate,

na iznos od 54,68 EUR od dana 11.09.2018. godine do isplate,

na iznos od 48,49 EUR od dana 11.10.2018. godine do isplate,

na iznos od 48,91 EUR od dana 17.11.2018. godine do isplate, u roku 15 dana od donošenja prvostupanjske odluke.

III. Nalaže se tuženoj OTP BANKA Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 kao pravnom slijedniku ranije Splitske banke d.d. tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.830,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana presuđenja do isplate, u roku 15 dana od donošenja prvostupanjske odluke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je s pravnim prednikom tuženog, dana 11. 11. 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 55254/06 na iznos od 60,330,00 CHF-a i to stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti i početno ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 4,20 % godišnje i naknadom za obradom kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,50% kreditnih sredstava na rok otplate od 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 373,80 CHF. Tužitelj navodi da se kamatna stopa mijenjala po jednostranoj odluci tuženog i korisnik kredita nije mogao utjecati na visinu kamatne stope već je nastavio plaćati anuitete po tako povećanoj kamatnoj stopi bez mogućnosti pregovaranja i utjecaja tužitelja kao korisnika kredita. Tužitelj navodi da je tijekom otplate kredita učinjena konverzija, te su rate bile daleko drugačije od prvotnih u CHF. Ovakvim postupanjem ovakva jednostrana odluka tuženog protivna je odredbi čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača pa je posljedica nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnih stopa ništetnost ugovornih odredbi o čemu je pravomoćne odluke donio Visoki trgovački sud u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, a što je potvrđeno u predmetu Vrhovnog suda RH Revt-249/2019. Stoga tužitelj ustaje tužbom i traži isplatu razlike više pretplaćenog iznosa a uz zadršku da će tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio podneskom od 5. svibnja 2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva, istakao je prigovor zastare jer se na potrošača u postupku naknade štete primjenjuje trogodišnji rok zastare budući da je tužba podnesena 30. svibnja 2019. za kredit od 11. studenog 2006. Nadalje navodi da je Aneksom ugovora izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN.102/15 – ZIDZPK /15) i položaj tužitelja izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno položaj tužitelja je time izjednačen i uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćenih početno utvrđenih obroka, utvrđen je iznos glavnice, novi otplatni plan i definirana kamatna stopa. Tuženik je uložio prigovor prijeboja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 55254/06 dana 11.11.2006. na iznos od 60.330,00 CHF-a, Dodatak br.2 Ugovora o kreditu broj 55254/06 od 31. 3.2016. sa pravnim prednikom kreditora, otplatni plan davatelja kredita, pregled uplata po kreditu i obavijest o konačnoj uplati, izračun konverzije na dan 31.3.2016., provedeno financijsko vještačenje po vještaku iz tvrtke Ručević vještačenje d.o.o. iz Zagreba, te je saslušan tužitelj kao stranka.

4. Sud je prije svega cijenio istaknuti prigovor zastare i utvrdio da isti nije osnovan jer je u postupku utvrđeno:

- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj podnio 30. svibnja 2019.,

- da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate te za povrat s osnova valute tj. tečajne razlike od 13.10.2015. do 17.11.2018.

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

4.1. Odredbom članka 214. stavka 1. -3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

4.2. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

4.3. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

4.4. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

4.5. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž820/17 od 29. lipnja 2017. -gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

4.6. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

4.7. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

4.8. Tužba tužitelja podnesena 30. svibnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

5. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos od 60.330,00 CHF tužitelj trebao otplatiti u 240 anuiteta nakon puštanja kredita, i kredit je podignut za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.

6. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenje d.d. na okolnosti:

- visine sredstava koja su isplaćena tužitelju po osnovnom kreditu,

- visine sredstava koje bi tužitelj vratio po tom kreditu do konverzije u koliko se izračun vrši po fiksnoj kamatnoj stopi i stalnom tečaju CHF od isplate kredita do konverzije

- točnost izračuna konverzije od strane tuženika

- visina sredstava koje je na osnovi primljenih uplata tuženiku pretplaćena u odnosu na osnovni kredit

- time da je u obzir nužno uzeti i visinu pretplate prema konverziji od 31.3.2016.

7. Vještak je u svojem vještačkom nalazu od 31. kolovoza 2020. (list 108-123) na temelju priležeće dokumentacije utvrdio:

- isplaćeni iznos od 60.330,00 CHF prema prodajnom tečaju kredita na dan korištenja iznosio je protuvrijednost od 279.689,88 kn

- razlika obaveza u razdoblju od dana dospijeća prve obaveze do dana konverzije ( 30. rujan 2015), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 4.385,95 CHF, odnosno 24.572,95 kn ( iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze) pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "m" tabele 1. iz nalaza (u valuti CHF) odnosno u stupcu "p" tabele 1. iz nalaza (u kunama)

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije (30. rujna 2015), a koja proizlazi iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obaveze) i prodajnog tečaja kreditora na dan isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 40.074,04 kn, odnosno pojedini mjesečni iznosi dati su u stupcu "s" tabele 1. nalaza

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje gore navedene osnove za razdoblje od dana plaćanja pa do dana obračuna konverzije 31.3.2016., kao i nakon uračunavanja efekta konverzije (preplata iznosi 20.469,06 kn), preostala razlika (manje priznati iznos preplate) sa danom 31.3.2016. iznosi 73.402,59 kn (64.646,99 kn glavnice i 8.755,60 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata).

- razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30.9.2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 25.667,17 kn a koji iznos nije obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije.

7.1. Kako vještak nije napravio izračun negativne razlike, tužitelj je predložio da tuženi kao banka, izvrši ovaj izračun a što je tuženi i učinio i ukupna negativna razlika iznosi 99,01 eura/746,02 kn.

8. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama te su stranke:

- tužitelj nije imao primjedbi i specificirao je konačni tužbeni zahtjev podneskom od 5. svibnja 2025.

- tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun, ali je ustvrdio da je tužitelj izvršio preinaku tužbe, kojoj se protivi s obzirom na utuženi iznos.

9. U postupku je tužitelj saslušan kao stranka i ustvrdio je da je kod tuženog 2006. podigao stambeni kredit u iznosu od 60.330,00 CHF za izgradnju kuće. Interesirao se kod zaposlenika tuženog i ustvrdili su da se uglavnom krediti podižu u švicarcima, jer je povoljniji nego eur, da je promjenjiva kamata i nitko nije govorio što će biti sa tečajem, i da mu je rata daleko manja za taj iznos nego u eurima, pa je to i prihvatio. Prikupio je svu potrebnu dokumentaciju, zaključio ugovor, dobio je otplatni plan i nakon 1,5 godine rate su bile prema utvrđenom planu, a tada su počele rasti iz mjeseca u mjesec, i najveći doseg rate je bio 2.900,00 kn, kada mu je plaća iznsila 4.200,00 kn.. Kredit je podignut na 20 godina i uspon rata tekao je do konverzije i tada su se rate smanjile, i kredit bi trebao isteći iduće godine u cijelosti i sada plaća iznos od 253,00 eura. Tim kreditom uspio je napraviti kuću i to dio koji još uvijek završava, te kako je došlo do promjena u njegovom životu, a i obaveza plaćanja, otišao je u inozemstvo gdje sada radi. Kuća je predviđena samo za stanovanje i kao takva je i građena i nije predvidio nikakvu poslovnu djelatnost. Kuću nije iznajmljivao niti davao za stanovanje drugim osobama, te nije imao iskustva sa kreditom od prije a kredit mu je bio potreban za gradnju.

10. Sud je u postupku omogućio tuženom dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obavješten prije zaključenja ugovora o značenju promjenjive kamatne stope i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja, U postupku je teret dokazivanja na tuženiku dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični substrat na kojima se temelje prava utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu. Tuženik je imao pravo da u ovom postupku dokazuje da se prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovaralo o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim i sud je tuženiku omogućio izvođenje dokaza na okolnost da se je prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu pregovaralo o predmetnoj ugovornoj odredbi, no u tom pravcu tuženik nije predlagao dokaze.

11. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je stao na stajalište da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu te povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

13. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove, članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.), za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, sve u okviru općeg zastarnog roka iz članka 225 ZOO-a.

14. Kako je među strankama nepobitno utvrđeno da je tužitelj bio korisnik kredita te da je tuženik u nekoliko navrata tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu i time mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK i time je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta a što je vještak utvrdio u svojem nalazu. Nadalje, u ovakvim i sličnim situacijama donesene su pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/12 od 4. srpnja 2014. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge "Potrošač" koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9 2019., i da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužiteljica nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, ovaj sud smatra neosnovanim.

15.1. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

15.2. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

16. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka postavio i specificirao tužbeni zahtjev na iznose kako je to naprijed navedeno, a na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako joj kamata i pripada u smislu odredbe članka 1115. stavka 1. ZOO tj. tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. izreke presude.

16.1. U odnosu na postavljeni tuženog radi prijeboja, a koji iznos je računao sam tuženi, ovaj iznos je neznatan u iznosu od 99,01 euro, te kako to tuženi nije specificirao, to sud o tom zahtjevu nije niti odlučivao.

16.2. Tužitelju je priznat tužbeni zahtjev koji je postavljen sukladno vještačkom nalazu a koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio.

16.3. Sud je cijenio da li je podnesak kojim je tužitelj specificirao tužebni zahtjev preinaka tužbenog zahtjeva što je ustvrdio tuženi i ocijenio je da to nije preinaka tužbenog zahtijeva već usklađenje tužbenog zahtejva nakon provedenog vještačenja.

16.4. Tužitelju je priznato na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i povišenog deviznog tečaja CHF za pojedine otplatne rade prema ugovoru o kreditu iznos od 18.322,33 eura (točka I. izreke), na ime preplaćenih sredstava po Dodatku 1. konvertiranog kredita od 11.11.2006. iznos od 1.982,68 eura (točka II. izreke), sve prema pojedinim mjesečnim iznosima od dospijeća do isplate.

17. Tužitelj je postavio zahtjev za trošak postupka i tužitelju u cijelosti pripada trošak postupka jer je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sve odredbom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91… - ZPP).

18. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja u osobi odvjetnika sukladno odvjetničkoj tarifi i to prema Tbr. 7/1 za sastav tužbe, zastupanje na dva ročišta prema Tbr. 9/1 (20.2.2020. i 18.7.2025.), sastav obrazloženog tri podneska prema Tbr. 8/2 (30.1.2020, 21.5.2020 i 5.5.2025.), za svaku radnju 625,00 eura sa PDV-om, za ročište od 22.5.2025. Tbr. 9/2 50% ili 312,50 eura, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, pristojba na tužbu i presudu u iznosu od 503,02 eura, odnosno ukupno 4.830,97 eura.

19. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16 i 73/17) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu 25. kolovoza 2025.

S u d a c

Mima Mrvoš

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja

Dostaviti:

1. Odvj. Boris Grgurić, Ogulin

2. OD Vukina & Partneri d.o.o. Zagreb