REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1823/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić & Pezić, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 13. lipnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.015,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. veljače 2023. te iznos od 1.262,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.760,20 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 27. veljače 2023.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.382,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 10. listopada 2020. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Svetom Ivanu Zelini kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] na način da mu je TE upravljajući teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska. Tužitelj navodi kako je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Također tužitelj navodi kako je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3011126955. Tužitelj navodi kako mu je uslijed zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da za pretrpljenu neimovinsku štetu potražuje isplatu iznosa od 4.900,00 eura, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 eura. Također, tužitelj navodi kako mu je tuženik dana 6. travnja 2023., a po zaprimljenom odštetnom zahtjevu od 27. veljače 2023., isplatio nesporni iznos na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.779,50 eura, čime tužitelj na ime navedenog potražuje daljnji iznos od 3.520,50 eura (povreda prava osobnosti te tuđa pomoć i njega) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj nadalje navodi kako je zaposlen u trgovačkom društvu DOKA HRVATSKA d.o.o. te da je zbog ozljeda koje je pretrpio u predmetnom štetnom događaju bio na bolovanju u razdoblju od 12. listopada 2020. do 9. siječnja 2021., potom od 12. travnja 2021. do 26. travnja 2021., od 12. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022., a u koje vrijeme je primao umanjenu naknadu plaće čime smatra kako je pretrpio imovinsku štetu u visini izgubljene zarade za vrijeme provedeno na bolovanju u iznosu od 1.252,88 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. veljače 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava visinu utuženog potraživanja navodeći kako smatra da je isplatom od 1.779,50 eura u cijelosti namirio tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu te smatra da su zatraženi iznosi navedenom tužbom previsoko odmjereni. Tuženik čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja, te pasivnu legitimaciju. Osporava opravdanost bolovanja u vremenskom razdoblju kako to tužitelj potražuje kao i visinu na ime izgubljene zarade. Nadalje, tuženik spori zatraženi tijek zateznih kamata na ime tuđe pomoći i njege. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 14. ožujka 2024. – list 123-124 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 13. lipnja 2025. Tako tužitelj navedenim podneskom od 13. lipnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 6.036,20 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupno iznos od 4,775,70 eura) te iznos od 1.260,50 eura na ime izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. veljače 2023. do isplate, te uz naknadu troškova postupka.

4. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 13. lipnja 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 6.036,20 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 4.773,38 eura.

5. Tuženik se nije protivio tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud nema stručna znanja niti stranka, da bi se navedeno provelo bez gore navedenog vještačenja.

8. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, PP Sveti Ivan Zelina od 3. studenog 2020., medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev od 27. veljače 2023., obrazloženi odgovor tuženika od 4. travnja 2023., Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista 47-53 spisa, obračun isplaćene plaće sa lista 54-85 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, potom medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu i traumatologu i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. I. izreke.

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 1.779,50 eura na ime neimovinske i imovinske štete.

12. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, visina cijene sata za tuđu pomoć i njegu, kao i opravdanost bolovanja u utuženom razdoblju kako to tužitelj potražuje kao i visina istog, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata za tuđu pomoć i njegu.

13. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te opravdanosti bolovanja tužitelja u utuženom razdoblju, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te medicinskim vještačenjem po dr. Miljenku Franiću, ortopedu i traumatologu.

14. Tako tužitelj u svom iskazu navodi kako je koristio bolovanje kao posljedicu predmetnog štetnog događaja te navodi da se nakon prvog bolovanja koje je trajalo od dana štetnog događaja 10. listopada 2020. pa do 6. siječnja 2021. vratio na radno mjesto, te je u mjesecu travnju iste godine imao otvoreno bolovanje radi odlazaka 12 radnih dana na fizikalne terapije, pa opet u prosincu 2022. kada je imao određenu fizikalnu terapiju u trajanju od 12 radnih dana kada je ponovno koristio bolovanje. Napominje kako radi kod poslodavca koji nije suglasan sa izlascima tijekom radnog vremena radi odlaska na fizikalnu terapiju te je iz navedenog razloga bio primoran otvoriti bolovanje da bi odradio propisanu terapiju. U odnosu na tuđu pomoć i njegu napominje da mu je ista bila potrebna svakodnevno tijekom dva mjeseca te mu je istu pružala supruga koja živi s njim u istom kućanstvu, a napominje da mu je pomoć bila potrebna i nakon provedenih fizikalnih terapija. Nadalje, navodi kako i danas osjeća tegobe proizašle iz dobivenih tjelesnih ozljeda iz predmetnog štetnog događaja i to u smislu tegoba smanjene funkcije lijeve ruke kojom se više ne može koristiti kao prije, a povremeno osjeća bolove u prsnoj kosti i vratnoj kralježnici. Također ističe da mu je cijela lijeva strana slabija pa tako i lijeva noga, a kada osjeća navedene tegobe i bolove tada koristi analgetike.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. lipnja 2024. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju 10. listopada 2020. te da je tom prilikom zadobio tjelesnu ozljedu istegnuća vrtane paravertebralne muskulature. Tužitelj je liječen i obrađivan po kirurgu, traumatologu, neurologu, fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralne muskulature te trapezijusi. Bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg/srednjeg stupnja. Zaostaju bolovi u području prsne kosti uz palpabilnu „stepenicu”. Vještak navodi kako svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio za potrebe izrade nalaza i mišljenja. Ističe kako je navedena ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju u uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Vještak smatra da se zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 1. svibnja 2021., a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju mišljenja je da nije neophodno provođenje dodatnog medicinskog vještačenja. Trajne posljedice nakon navedene ozljede vratne kralježnice te prsne kosti zaostaju u visini od 10% kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Vještak navodi kako je primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 25 dana. Bol jakog intenziteta tužitelj je imao 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta još narednih 40 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju i to 2 sata dnevno kroz 20 dana te 1 sat kroz 40 dana liječenja.

16. Tuženik je podneskom od 21. lipnja 2024. prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju slijedom čega je vještak dr. Miljenko Franić dao usmeno obrazloženje na ročištu održanom dana 5. studenog 2024. kojom prilikom je istaknuo kako je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja. Navodi kako je točno da su kod tužitelja učinjenom magnetskom rezonancom kralježnice utvrđene degenerativne promjene no da je u nalazu od 2. veljače 2021. (EMNG) opisano da se radi o posttraumatski potenciranom sindromu u području vratne kralježnice izraženije lijevo. Također u nalazu od 24. prosinca 2021. neurolog evidentira slabost lijeve ruke kao posljedicu prometne nezgode odnosno predmetnog štetnog događaja. Obzirom da tužitelj nije imao sličnih ozljeda prije štetnog događaja trajne posljedice zbog ozljede u području vratne kralježnice pripisuje ovom štetnom događaju i to u visini od 3% (uobičajeno se cijeni u sličnim slučajevima 3-5%). Nadalje, navodi kako je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio prijelom prsne kosti sa pomakom od cca 6 mm te s tog naslova cijeni dodatnih 7% (uobičajeno se cijeni 5-10%) što ukupno čini 10% trajnih posljedica koje su uzročno-posljedično povezane sa štetnim događajem. Ne može odgovoriti na pitanje da li bi s protekom vremena, a uzevši u obzir prisutne degenerativne promjene u vratnoj kralježnici tužitelja dovele do sličnih tegoba, a bez ozljeda iz štetnog događaja, jer se radi o hipotetskom pitanju. Navodi da iz nalaza neurologa od 14. lipnja 2022. proizlazi da neurologu nije jasan sam uzrok nastalih tegoba. Vještak smatra da je potrebno naglasiti i pojasniti da se kod tužitelja opisuju i tegobe u smislu slabosti lijeve noge što prema njegovom mišljenju nije uzročno- posljedično povezano sa ovim štetnim događajem te vještak ovu slabost nije niti cijenio u svom nalazu i mišljenju. Ističe kako se nalaz i mišljenje odnosi isključivo na trajne posljedice u području vratne kralježnice (evidentirane EMNG nalazom) te lomom prsne kosti.

17. Tuženik je ostao kod svih prigovora istaknutih na predmetni nalaz i mišljenje te je slijedom navedenog predložio provođenje novog medicinskog vještačenja što je sud odbio raspravnim rješenjem od 5. studenog 2024.

18. Nadalje, vještak se dopunski očitovao pisanim putem dana 5. svibnja 2025. kojom prilikom je naveo kako je bolovanje tužitelja za period od 12. listopada 2020. do 9. siječnja 2021. nakon štetnog događaja te tijekom provođenja fizikalne terapije 12. travnja 2021. do 26. travnja 2021. i 12. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022. opravdano. Vještak ističe da se zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 1. svibnja 2021., a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju.

19. Stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa priloženom medicinskom dokumentacijom u spisu kao i u suglasju sa utvrđenjima vještaka dr. Miljenka Franića čiji je nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

21. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, kao i opravdanosti bolovanja u utuženom razdoblju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, uz napomenu kako stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

22. Nadalje, radi utvrđenja visine potraživanja na ime izgubljene zarade, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2025. navodi kako izgubljena zarada tužitelja za vrijeme trajanja bolovanja u razdoblju od 12. listopada 2020. do 9. siječnja 2021. temeljem prosječne neto plaće koju je tužitelj ostvarivao kod poslodavca u razdoblju od tri mjeseca koje je prethodilo štetnom događaju iznosi neto 986,51 eura (mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 2. stupac ‘6’), da izgubljena zarada tužitelja za vrijeme trajanja bolovanja u razdoblju od 12. travnja 2021. do 26. travnja 2021. temeljem prosječne neto plaće koju je tužitelj ostvarivao za rad kod poslodavca u razdoblju od dva mjeseca prije korištenja bolovanja zbog privremene nesposobnosti za rad iznosi neto 111,90 eura (mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 4. stupac ‘6’), te da izgubljena zarada tužitelja za vrijeme trajanja bolovanja u razdoblju od 12. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022. temeljem prosječne neto plaće koju je tužitelj ostvarivao za rad kod poslodavca u razdoblju od tri mjeseca prije korištenja bolovanja zbog privremene nesposobnosti za rad iznosi neto 162,09 eura (mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 6. stupac ‘6’), čime vještak zaključuje da slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 1.260,50 eura.

23. Stranke nisu prigovarale izrađenom nalazu i mišljenju vještaka Petre Blašković, slijedom čega je sud predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti.

24. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

25. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

26. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

27. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

28. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

29. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice u opsegu od 10% prema utvrđenju vještaka dr. Miljenka Franića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, te zaostalih trajnih posljedica, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.695,50 eura (4.795,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.779,50 eura), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke, dok je tužitelja u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.760,20 eura valjalo odbiti kao previsoko postavljenog, a obzirom na nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku, čime je odlučeno kao u toč. III. izreke.

30. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

31. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 320,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

32. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.

33. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 80 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 320,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

34. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu štete na ime izgubljene zarade, koja se odnosi na privremenu nesposobnost na rad i korišteno bolovanje u razdoblju od 12. listopada 2020. do 9. siječnja 2021. nakon štetnog događaja te tijekom provođenja fizikalne terapije 12. travnja 2021. do 26. travnja 2021. i 12. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022. za koje je provedenim vještačenjem i dopunskim očitovanjem vještaka dr. Miljenka Franića utvrđeno da je bilo u cijelosti opravdano čime je utvrđena osnovanost navedenog dijela tužbenog zahtjeva, dok je visinu istog sud utvrdio po vještaku Petri Blašković i to u iznosu od 1.260,50 eura pa kako je i tužitelj navedeni iznos zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a u prilog istome tužitelj je u spis uz tužbu dostavio i obračun plaća u vrijeme kada je bio privremeno nesposoban za rad i koja dokumentacija prileži spisu na listu 54-85 kao i izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad sa lista 47-53 spisa, to je sud zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.260,50 eura na ime izgubljene zarade utvrdio u cijelosti osnovanim sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a, čime je odlučeno kao u toč. II. izreke.

35. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 6.036,20 eura dok je sud istom kako je to prethodno pojašnjeno dosudio daljnji iznos od 4.276,00 eura, time je tužitelj odbijen za iznos od 1.760,20 eura kako je to pojašnjeno u točki 30. obrazloženja, čime je odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

36. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

37. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

38. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 27. veljače 2023. čiji primitak je tuženik potvrdio odgovorom sa lista 44 spisa i gdje je naznačio kako je odštetni zahtjev tužitelja od 27. veljače 2023. zaprimljen 28. veljače 2023. (isti predan preporučeno što je sud utvrdio uvidom u list 43 spisa).

39. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 1. svibnja 2021. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 27. veljače 2023. čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

40. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega kao i na izgubljenu zaradu) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 27. veljače 2023.

41. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

42. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 70% (dosuđenih 4.276,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 6.036,20 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 85% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 70% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 170% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 15%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 85% oduzme uspjeh tuženika od 15%, dobije se 70%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

43. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 6.036,20 eura prema postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.382,09 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 14.2.2024., 18.6.2024., 6.3.2025. i 13.6.2025. (4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka), potom za pristup na ročište dana 14.3.2024., 5.11.2024., 14.3.2025., 12.5.2025. i 3.7.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,10 eura i na presudu u iznosu od 106,81 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 2.382,09 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki V. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

44. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. kolovoza 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 22. kolovoza 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja