REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2138/2012-154

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju JJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 43.106,89 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim za razdoblje od 20. listopada 2009. godine do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište 8 uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na iznos od 41.664,34 eura počev od 16. svibnja 2012. pa do isplate, na iznos od 635,60 eura počev od 16. svibnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 398,17 eura počev od 21. svibnja 2012. pa do isplate, na iznos od 46,45 eura počev od 11. ožujka 2010. pa do isplate, na iznos od 106,18 eura počev od 1. travnja 2010. pa do isplate, na iznos od 209,70 eura počev od 20. listopada 2009. pa do isplate, a na iznos od 46,45 eura počev od 2. prosinca 2010. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.''

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

III./ Nalaže se tužitelju JJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.256,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet postupka potraživanje je tužitelja JJE, koji od tuženika Croatia osiguranja d.d. potražuje naknadu neimovinske štete te imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu te naknade troškova liječenja te podneskom od 8. ožujka 2024. (list 427-428 spisa) postavlja konačni tužbeni zahtjev o kojemu je odlučeno pod točkom I./ izreke ove presude.

2. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na u tužbi i tijekom postupka iznesenim tvrdnjama da je kao suputnik u teretnom automobilu marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koju je 21. travnja 2009. skrivio osiguranik tuženika GJ, koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

3. Tuženik u odgovoru ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji obrazlaže navodeći da je iz Zapisnika o očevidu vidljivo da je tužitelj bio vozač, a ne suputnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju, kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], no osporava svoju odgovornost, što obrazlaže navodeći je prometnu nesreću skrivio tužitelj, jer je neoprezno pretjecao vozilo ispred, u blagom zavoju, a da se nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, uslijed čega je vozač vozila osiguranog kod tuženika, koji je već bio u fazi pretjecanja, udario u stražnji dio vozila tužitelja. Stoga tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te u ističe prigovor zastare, navodeći da je do prometne nezgode došlo 21. travnja 2009, a da je tužba podnesena 4. lipnja 2012. Tijekom postupka tuženik ističe prigovor da su zadobivene ozljede posljedica nevezivanja sigurnosnim pojasom. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Umješač na strani tuženika, kod kojega je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (u kojem se nesporno nalazio tužitelj) pridružuje se svim navodima tuženika, osim u dijelu da je prometnu nesreću skrivio vozač vozila osiguranog kod umješača. Nadalje umješač osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štetu koja mu je nastala jer da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Umješač tvrdi da bi, da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, bio izbjegnut nastanak svih tjelesnih ozljeda opisanih u tužiteljevim medicinskim ispravama te stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka umješaču. Tijekom postupka (podnesak umješača od 13.05.2023. – list 367 spisa) ističe da se tužitelj u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod posl. brojem Pn-1625/14 odrekao tužbenog zahtjeva te navodi da stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje postupka protiv tuženika u ovoj pravnoj stvari jer je odredbom čl. 45. st.1. ZOO propisano da otpust duga učinjen sporazumno s jednim solidarnim dužnikom oslobađa obveze i ostale dužnike. Radi dokazivanja izložene tvrdnje, umješač predlaže pročitati tužbu i presudu na temelju odricanja donesenu u postupku koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Pn- 1625/2014 od 15. ožujka 2016.

5. Očitujući se na navode tuženika i umješača tijekom postupka, u pogledu između stranaka sporne činjenice je li tužitelj bio vozač ili suvozač u teretnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], tužitelj ističe da je u postupku koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Pn-2177/12 po tužbi ĆJ utvrđeno da je vozilom upravljao ĆJ, kojemu je u tom postupku dosuđena naknada štete.

6. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu – zapisnik o očevidu (list 4- 6) i ostale isprave vezane uz nastanak štetnog događaja, pregledana je tužiteljeva medicinska dokumentacija (list 7-35), pročitan je spis Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 te presude posl. br. Gž-7603/15-7 od 8. svibnja 2018. (list 269- 272 spisa), tužba i presuda na temelju odricanja posl. br. Pn-1625/2014 od 15. ožujka 2016. (list 368-378), kao i sve ostale isprave u spisu. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Davorki Paladino, dr. DJ, dr. NJ i dr. KJ (list 70-76 spisa) te su navedeni vještaci i saslušani (list 110-112 spisa); dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko prometnim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Josipu Škaviću i dipl. ing. ŠJ (list 166-172 spisa) te saslušanjem navedenih vještaka (list 205-208 spisa); potom su obnovljeni kombinirano sudskomedicinsko-promeno vještačenje te je isto izvedeno po stalnim sudskim vještacima Nevenu Erešu i dr. VJ, kao i medicinsko vještačenje, koje je izvedeno po Medicinskom fakultetu u Rijeci (list 321- 332 spisa). Saslušani su svjedoci CJ (list 55-56, 284-285) i SJ (list 286-287) te tužitelj (list 56-57, 283-284).

7. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja – prometne nesreće koja se dogodila 21. travnja 2009., u kojoj je došlo do sudara između vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika Croatia osiguranja d.d. i vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod umješača Adriatic osiguranja d.d. (tada Jadransko osiguranje d.d.).

9. Nije sporno niti da se tužitelj u trenutku nastanka prometne nezgode nalazio u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te da je u toj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Nadalje nije sporno da je kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja nastupilo naruženje srednjeg stupnja te da su mu za vrijeme liječenja kod kuće pomoć pružali njegovi ukućani te da je tada cijena jednog sata pomoći i njege iznosila u tada važećoj valuti 20,00 kn po satu. Naposljetku, nije sporno da se tužiteljevo zdravstveno stanje, po provedenom liječenju, stabiliziralo 16. siječnja 2011.

10. Između stranaka je sporno je li tužitelj tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. travnja 2009. zadobio kao suputnik u teretnom vozilu marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], ili kao vozač tog vozila. Sporno je nadalje je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Naposljetku je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

11. U policijskom zapisniku o očevidu (list 4-6 spisa) navedeno je da je tužitelj u prometnoj nesreći 21. travnja 2009. sudjelovao kao vozač teretnog automobila marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka] te da je ĆJ u toj prometnoj nesreći sudjelovao kao suputnik u istom vozilu.

12. Međutim, svjedok ĆJ u svojem je iskazu (zapisnik od 8. veljače 2013.- list 55) odlučno potvrdio tužiteljevu tvrdnju da je vozilom upravljao on, a ne tužitelj. Svjedok je iskazao da je siguran da je vozilom upravljao on te da se tužitelj u istom vozilu nalazio kao suputnik, te da je vozilo kojim je upravljao kombi firme u kojoj su tužitelj i svjedok bili zaposleni te da su vozili robu u Pulu. Prema iskazu ovoga svjedoka, nesrodnog s tužiteljem, tužitelj je obično vozio taj kombi, no tada je tužitelj ''bio uporan pa sam ja preuzeo vožnju, negdje na auto-putu'' te je i ovaj svjedok pred ovim sudom pokrenuo parnicu radi naknade štete koja je u istoj nesreći nastala njemu. Svjedok je o činjenici da je u zapisniku o očevidu kao vozač naveden tužitelj iskazao da je njega s mjesta nesreće odvezla hitna pomoć (te da je čuo da su odvezli i tužitelja, no da se toga ne sjeća), da je u bolnicu, odmah kada je nakon nezgode došao k svijesti došla policija te da ga je policija pitala na koji način se dogodila nezgoda i tko je vozio no da ga nisu pitali je li još netko bio s njim u vozilu, da se na sudu u Karlovcu još vodi postupak, koji nije dovršen, u kojem se utvrđuje tko je vozio taj auto te da je on (svjedok) u tom postupku saznao da je u zapisniku o očevidu kao vozač naveden tužitelj te naposljetku da ne zna je li policija u bolnici ispitivala i tužitelja jer nisu bili u istoj sobi, a tužitelj je, kao i svjedok, bio u teškom zdravstvenom stanju, što je bilo posljedica predmetne prometne nesreće. Naposljetku, prema iskazu ovoga svjedoka, kombi kojim je upravljao na prednjem sjedalu ima mjesta za troje ljudi, a tužitelj nije sjedio do njega, nego uz desna vrata, obojica su bili vezani sigurnosnim pojasom te nijedan od njih u vrijeme nezgode nije imao alkohola u krvi.

13. Saslušan po drugi puta tijekom postupka, svjedok ĆJ (zapisnik od 23. rujna 2020.) ponovno je iskazao da je u trenutku prometne nesreće vozilom upravljao on, a ne tužitelj; no ovog puta svjedok ĆJ svoj iskaz je izmijenio u pogledu policijskog ispitivanja u vrijeme kada se svjedok nakon prometne nesreće nalazio u bolnici te je iskazao da je on tada policiji rekao da je u trenutku prometne nesreće vozilom upravljao tužitelj, da ne zna zašto je tako rekao policiji, odnosno da je tako rekao policiji jer je većim dijelom puta (od Zagreba do Pule, do nesreće je došlo na povratku u Zagreb) vozio tužitelj.

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je da je policija na Odjelu traumatologije Opće bolnice Karlovac 23. travnja 20009., radi utvrđivanja okolnosti nastanka prometne nesreće koja se dogodila 21. travnja 2009., obavila obavijesne razgovore s tužiteljem i ĆJ, koji su u toj prometnoj nesreći zadobili teške tjelesne ozljede te su zbog toga, prije dolaska ekipe za očevide MUP-a, vozilom hitne medicinske pomoći odvezeni u Opću bolnicu Karlovac te na mjestu nesreće nije bilo moguće utvrditi tko je od navedenih sudionika u trenutku prometne nesreće upravljao teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. ĆJ u obavijesnom razgovoru s policijom izjavio je da je vozilom upravljao tužitelj, dok je tužitelj iskazao da misli da je u vozilu sjedio kao suvozač te da je vozilom upravljao njegov kolega ĆJ (službena bilješka od 23.04.2009. – list kaznenog spisa, u prilogu ovog parničnog spisa).

15. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je da je ĆJ **.**.2009. u obavijesnom razgovoru u PU Karlovačkoj, Policijska postaja Duga Resa, policiji iskazao da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao putnik na prednjem desnom sjedalu teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao njegov kolega JJE – dakle, tužitelj.

16. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je nadalje da je tužitelj 6. lipnja 2009. na obavijesnom razgovoru u PU Karlovačkoj, PP Duga Resa, izjavio da je on upravljao vozilom kad je došlo do prometne nesreće, a da se u istom teretnom automobilu kao putnik nalazio ĆJ; da je automobilom upravljao on (tužitelj), a da mu je ĆJ pomagao u utovaru i istovaru robe jer da tužitelj ima poduzeće za dostavu robe te dodao da ĆJ nema položenu ''C'' kategoriju za upravljanje teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (zapisnik od 06.06.2009. – list 10 kaznenog spisa, u prilogu ovog parničnog spisa).

17. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je i da je 2. srpnja 2009. na obavijesnom razgovoru u PU Zagrebačkoj, I postaji prometne policije, tužitelj izjavio da se prilikom prometne nesreće 21. travnja 2009. on u teretnom u automobilu reg. oznake [registarska oznaka] nalazio kao putnik na mjestu suvozača, vezan sigurnosnim pojasom te da je vozilom upravljao ĆJ.

18. Nadalje je čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je da je ĆJ **.**.2009. na obavijesnom razgovoru u PU Karlovačkoj, PP Duga Resa izjavio da je vozilom upravljao on (ovaj svjedok) te da je tužitelj bio s njim u vozilu (zapisnik od 25.04.2009. – list 11 kaznenog spisa, u prilogu ovog parničnog spisa).

19. Čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je da se na glavnoj raspravi održanoj 9. studenog 2011. u kaznenom postupku (list 149 kaznenog spisa) protiv u ovoj parnici tužitelja kao okrivljenika, tužitelj kao okrivljenik branio navodeći da se ne smatra krivim i da ne prihvaća kaznenopravnu odgovornost jer on nije upravljao vozilom, nego je bio suvozač, a vozilom je upravljao ĆJ. Na isti način tužitelj se, kao okrivljenik u kaznenom postupku, branio ii na glavnim raspravama održanima 30. kolovoza 2012. i 16. rujna 2013. (list 221 i 241 kaznenog spisa). Svjedok ĆJ na glavnoj raspravi održanoj 9. studenog 2011. u kaznenom postupku (list 150 kaznenog spisa) iskazao je suglasno okrivljeniku (u ovoj parnici tužitelju) - da su tužitelj i on išli kombijem iz Pule za Zagreb, da je tužitelj kombijem upravljao do Rijeke, da su onda stali u jednom restoranu u Rijeci, tamo nešto pojeli te se u pogledu upravljanja vozilom dalje na putu tada zamijenili, tako da je vozilom nastavio upravljati on, a tužitelj (tamo okrivljenik) je u kombiju bio kao suvozač i da je je do nesreće došlo kada je vozilom upravljao on, a ne tužitelj.

20. Naposljetku, čitanjem spisa Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. K-188/2011 utvrđeno je da je u tom postupku protiv u ovoj parnici tužitelja, tamo okrivljenika, odbijena optužba da je 21. travnja 20009. upravljajući automobilom iz nehaja izazvao prometnu nesreću. Optužba je odbijena jer po provedenom dokaznom postupku nije bilo moguće s potrebnom vjerojatnošću utvrditi da je upravo okrivljenik (u ovoj parnici tužitelj) u kritično vrijeme upravljao vozilom, a osobito s obzirom na činjenicu da medicinski vještak navodi da je i ĆJ ozljede mogao zadobiti u svojstvu vozača istog vozila (list 243- 244 kaznenog spisa).

21. Tužitelj je (prvo saslušanje u ovom parničnom postupku -zapisnik od 8. veljače 2013.- list 56-57) iskazao da se protiv njega zbog ove prometne nesreće vodi kazneni postupak, koji još nije okončan, da je on u tom postupku izjavio da on nije upravljao vozilom te da je za činjenicu da je u zapisniku o očevidu on naveden kao vozač saznao kad je dobio poziv na sud u Karlovcu kao okrivljenik. Prema daljnjem iskazu tužitelja, s mjesta nezgode ga je hitna pomoć odvezla u bolnicu, došao je svijesti tek u vozilu hitne pomoći, a na mjesto događaja su došli vatrogasci jer on nije mogao izaći iz vozila, pa su auto morali piliti. Nadalje je tužitelj iskazao da su on i svjedok ĆJ često zajedno išli na put te bi se znali mijenjati u vožnji kada bi on (tužitelj) bio umoran te da je to bio slučaj i toga dana, prije nego što je došlo do prometne nezgode, da se u vožnji zamijenio s ĆJ jer je bio umoran. Po drugi puta saslušan tijekom ovog postupka (zapisnik od 23.09.2020. – list 284,285 spisa) tužitelj je ostao kod svojega iskaza da je on u vozilu bio suputnik, a da je vozilom upravljao ĆJ.

22. Slijedom svega izloženoga, utvrđeno je da su tužitelj i svjedok ĆJ mijenjali svoje iskaze policiji u pogledu toga koji je od njih u trenutku kada je došlo do prometne nesreće upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje je utvrđeno da je u kaznenom postupku, koji se protiv u ovoj parnici tužitelja vodio radi izazivanja te prometne nesreće optužba odbijena, jer se nije moglo utvrditi je li vozilom upravljao tužitelj (ili svjedok ĆJ). Treba reći da odbijanje optužbe nije ishod kaznenog postupka istovjetan donošenju oslobađajuće presude.

23. U ovom postupku, tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je on u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] bio suputnik. Međutim, čitanjem tužbe koju je tužitelj podnio ovome sudu 19. svibnja 2014. (list 375-378) utvrđeno je da je u tom postupku tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete od tamo tuženika Jadranskog osiguranja d.d. (u ovoj parnici umješač Adriatic osiguranje d.d., jer je u međuvremenu došlo do promjene tvrtke) temeljio na tvrdnji da je bio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka prometne nesreće 21. travnja 2009. te od tuženika (u ovoj parnici umješača) potraživao naknadu štete po osnovi police obveznog osiguranja, kojom je osiguran slučaj trajnog invaliditeta te naveo da mu je tuženik Jadransko osiguranje d.d. isplatio nesporni iznos od 22.000,00 kn, pa je stoga tužitelj u toj parnici, tvrdeći da je bio vozač (a ne suputnik, kao što to tvrdi u ovoj parnici) u automobilu u trenutku nastanka iste prometne nesreće o kojoj je riječ i u ovom parničnom postupku, tužbenim zahtjevom potraživao od tuženika (koji je u ovoj parnici umješač) isplatu daljnjeg iznosa od 10.000,00 kn po osnovi trajnog invaliditeta i kamate na zakašnjelo plaćanje iznosa koji mu je tuženik (u ovoj parnici umješač) nesporno isplatio. Parnica po toj tužbi tužitelja, u kojoj je dakle tužitelj tvrdio da bio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] a ne suputnik u tom vozilu, kao što to tužitelj tvrdi u ovoj parnici – okončana je donošenjem presude na temelju odricanja ovoga suda, posl. br. Pn-1625/14-13 od 29. ožujka 2016. (list 369 spisa). Nije osnovan prigovor umješača da tužbu treba odbaciti jer se tužitelj u parnici koja se vodila kod ovoga suda pod posl. br. Pn-1625/14 odrekao tužbenog zahtjeva. Naime, u ovom postupku tužitelj odštetni zahtjev temelji na drugoj osnovi potraživanja naknade štete (neimovinska šteta, naknada za tuđu pomoć i naknada za troškove liječenja) od osnove po kojoj je tužitelj (još prije podnošenja tužbe u parnici koja se kod ovoga vodila pod posl. broj Pn-1625/14 te je okončana donošenjem presude na temelju odricanja, a navedeno je utvrđeno čitanjem tužbe u tom predmetu) ostvario naknadu štete od (u ovoj parnici) umješača – ta naknada ostvarena je po osnovi trajnog invaliditeta. Međutim, kada u ovoj parnici svoje potraživanje naknade štete temelji na tvrdnji suprotnoj svojoj vlastitoj tvrdnji na temelju koje je naknadu štete koju je pretrpio u istom štetnom događaju ostvario (po drugoj pravnoj osnovi) od u ovoj parnici umješača, tužitelj sam sebi proturječi jer naknadu u ovoj parnici potražuje tvrdeći da je u istom vozilu bio suputnik, dok je radnije tvrdio (i ostvario na temelju te tvrdnje naknadu štete po polici automobilskog osiguranja) da je u istoj prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač. Budući da je tvrdnja tužitelja, kao ovlaštenika prava na naknadu štete uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 21. travnja 2009., u ovom postupku u kojem tvrdi da je u vozilu bio suputnik, proturječna tužiteljevoj ranijoj tvrdnji da je bio vozač automobila, tužitelj postupa protivno načelu non venire factum proprium, a što ima za posljedicu gubitak prava na naknadu štete u ovoj parnici. Naime, kada ovlaštenik nekog prava iznese neku činjenicu, na temelju kojeg od druge strane potražuje neko svoje pravo, druga strana ima pravo na tu se činjenicu osloniti te stoga ovlaštenik prava

– ovdje tužitelj – ne može činjeničnu osnovu mijenjati jer je to povreda načela zabrane ponašanja proturječnog ranijem vlastitom ponašanju i načela dobre vjere, koja dovodi do toga da ovlaštenik nekog prava to svoje pravo gubi. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te uopće nije potrebno ocjenjivati dokaze izvedene radi utvrđivanja je li tužitelj bio vozač ili suvozač, kao niti dokaze izvedene radi utvrđivanja opsega štete nastale tužitelju. Ovome treba dodati samo to da činjenica je li u ovom postupku saslušani svjedok ĆJ u nekom drugom postupku ostvario naknadu štete te je li tu naknadu ostvario kao vozač ili kao suputnik u vozilu u kojemu se nalazio tužitelj, uopće nije odlučna, jer je u ovom postupku odlučno to da se o osnovnoj činjenici je li u nesreći sudjelovao kao suvozač ili kao vozač sam tužitelj izjašnjava različito u parnicama koje pokreće radi ostvarenja svog prava na naknadu štete zbog ozljeda koje je u toj nesreći zadobio.

24. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen slijedom izloženoga pod točkom 23. ovoga obrazloženja, dokaze izvedene tijekom postupka nije potrebno ocjenjivati.

25. O trošku parničnog postupka tužitelja i tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

26. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

27. Tuženiku je priznat trošak medicinskog vještačenja, u iznosu od 2.256,29 EUR, pa mu je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

28. O trošku parničnog postupka umješača odlučeno je na temelju odredbe čl.156. st.1. ZPP. Naime, tužba u predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Pn. - 1625/14 (list 375 spisa) dostavljena je umješaču 13. lipnja 2014, a umješač se u ovu parnicu umiješao 14. srpnja 2014., da bi tek u podnesku od 13. svibnja 2023. umješač iznio odlučnu činjenicu – a to je da je tužitelj od umješača ostvario (još prije podnošenja tužbe u parnici koja se kod ovoga suda vodila pod posl. br. Pn- 1625/14) naknadu štete po osnovi tvrdnje da je bio vozač vozila te da je umješač tužitelju, oslanjajući se na takvu tužiteljevu tvrdnju, isplatio nesporni dio naknade za invaliditet po polici osiguranja od autoodgovornosti, a koja tužiteljeva tvrdnja je suprotna tvrdnji na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje u ovoj parnici. Budući da tužiteljeve samom sebi proturječne tvrdnje imaju za posljedicu gubitak prava na naknadu štete (jer je, kao što je gore izloženo, takvo tužiteljevo ponašanje protivno načelima non venire contra factum proprium te savjesnosti i poštenja), proizlazi da su troškovi ovog parničnog postupka koje je umješač imao prouzročeni njegovom vlastitom krivnjom, pa je stoga, kao i dosljednom primjenom načela savjesnosti i poštenja, koja se jednako kao na tužitelja primjenjuje i na umješača, na temelju odredbe čl. 156. st.1. ZPP, rješenjem sadržanim pod točkom IV. izreke ove presude odbijen zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka. Umješaču nije priznat trošak niti sastavljanja podneska od 13.05.2023. jer je odlučnu činjenicu, koju iznosi u tom podnesku, bio dužan iznijeti već u podnesku od 14.07.2014., kojim se umiješao u parnicu, dok mu trošak tog podneska nije dosuđen jer je u tom podnesku bio dužan iznijeti činjenice koje je iznio više od deset godina od saznanja za te činjenice, a bile su mu poznate u času sastavljanja tog podneska (kada je primio odštetni zahtjev tužitelja, koji je prethodio tužbi tužitelja u postupku koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Pn.-1625/14 - list 375; s tim da zaključak da je umješač tužitelju isplatio naknadu prije podnošenja te tužbe, odnosno da su istiniti takvi tužbeni navodi tužitelja u toj parnici, logično proizlazi iz činjenice da ovdje umješač, tamo tuženik, nije potraživao naknadu troška parničnog postupka na ročištu u parnici u postupku posl. br. Pn-1625/14, na kojemu se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva.)

U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, putem ovoga suda, županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.

3. Umješaču po pun.