REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-895/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga odvjetnici Danijel Klobučar i Lucija Petković u OD“ Lovrić i Klobučar“ j.t.d. Zagreb, Gundulićeva 19/1, protiv tužene (ime u nominativu) OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupaju je odvjetnici u OD „Žurić i partneri“ d.o.o. Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 21. svibnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa zamjenikom punomoćnika tužitelja Marka Petkovića odvjetnika u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Boljata odvjetnika u Šibeniku, na ročištu objave odluke dana 22. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se prigovor tužene (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, istaknut radi (prijeboja) kompenzacije pa se utvrđuje da postoji kompenzabilno potraživanje iste prema tužitelju (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 25.807,19 kuna (dvadeset pet tisuća osamsto sedam kuna i 19/100 lipa) ili 3.425,20 eura (tri tisuće četiristo dvadeset pet eura i 20/100 euro centa) po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, to u odnosu na postojeće potraživanje tužitelja (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], prema tuženoj (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, po osnovi pozitivnih razlika nastalih zbog promijene kamatne stope i tečaja u trenutku konverzije predmetnog kredita, u iznosu od 130.328,73 kuna (sto trideset tisuća tristo dvadeset osam kuna i 73/100 lipa) ili 17.297,60 eura (sedamnaest tisuća dvjesto devedeset sedam eura i 60/100 euro centa) po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro.

II. Kompenziraju se međusobno potraživanje tužitelja (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], u visini od 17.297,60 eura (sedamnaest tisuća dvjesto devedeset sedam eura i 60/100 euro centa), sa potraživanjem tužene OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, u iznosu od 3.425,20 eura (tri tisuće četiristo dvadeset pet eura i 20/100 euro centa).

III. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, isplatiti tužitelju (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.872,39 eura (trinaest tisuća osamsto sedamdeset dva eura i 39/100 euro centa), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 106,27 EUR od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 279,41 EUR od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 276,94 EUR od 20.01.2011. do isplate,

XIV P-895/2024

- na iznos od 185,67 EUR od 19.02.2011. do isplate,

- na iznos od 260,94 EUR od 22.03.2011. do isplate,

- na iznos od 250,88 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 293,24 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 439,33 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- na iznos od 341,76 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 296,35 EUR od 09.09.2011. do isplate,

- na iznos od 240,42 EUR od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 59,92 EUR od 05.11.2011. do isplate,

- na iznos od 234,60 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od 230,75 EUR od 17.12.2011. do isplate,

- na iznos od 247,98 EUR od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 329,85 EUR od 09.03.2012. do isplate,

- na iznos od 265,12 EUR od 23.03.2012. do isplate,

- na iznos od 455,63 EUR od 23.04.2012. do isplate,

- na iznos od 289,19 EUR od 21.05.2012. do isplate,

- na iznos od 254,53 EUR od 21.06.2012. do isplate,

- na iznos od 247,82 EUR od 20.07.2012. do isplate,

- na iznos od 245,52 EUR od 21.08.2012. do isplate,

- na iznos od 234,67 EUR od 20.09.2012. do isplate,

- na iznos od 234,39 EUR od 22.10.2012. do isplate,

- na iznos od 265,97 EUR od 21.11.2012. do isplate,

- na iznos od 249,21 EUR od 22.12.2012. do isplate,

- na iznos od 227,75 EUR od 21.01.2013. do isplate,

- na iznos od 241,76 EUR od 22.02.2013. do isplate,

- na iznos od 245,99 EUR od 25.03.2013. do isplate,

- na iznos od 250,96 EUR od 22.04.2013. do isplate,

- na iznos od 229,09 EUR od 22.05.2013. do isplate,

- na iznos od 232,59 EUR od 24.06.2013. do isplate,

- na iznos od 228,66 EUR od 22.07.2013. do isplate,

- na iznos od 233,83 EUR od 21.08.2013. do isplate,

- na iznos od 236,51 EUR od 20.09.2013. do isplate,

- na iznos od 244,05 EUR od 22.10.2013. do isplate,

- na iznos od 244,77 EUR od 22.11.2013. do isplate,

- na iznos od 310,23 EUR od 23.12.2013. do isplate,

- na iznos od 152,47 EUR od 21.01.2014. do isplate,

- na iznos od 158,25 EUR od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 166,82 EUR od 21.03.2014. do isplate,

- na iznos od 159,53 EUR od 22.04.2014. do isplate,

- na iznos od 157,88 EUR od 22.05.2014. do isplate,

- na iznos od 156,29 EUR od 20.06.2014. do isplate,

- na iznos od 161,60 EUR od 21.07.2014. do isplate,

- na iznos od 162,76 EUR od 22.08.2014. do isplate,

- na iznos od 158,06 EUR od 22.09.2014. do isplate,

- na iznos od 177,77 EUR od 04.11.2014. do isplate,

- na iznos od 172,50 EUR od 24.11.2014. do isplate,

- na iznos od 171,18 EUR od 22.12.2014. do isplate,

XIV P-895/2024

- na iznos od 171,46 EUR od 30.01.2015. do isplate,

- na iznos od 170,23 EUR od 23.02.2015. do isplate,

- na iznos od 169,93 EUR od 23.03.2015. do isplate,

- na iznos od 276,09 EUR od 23.04.2015. do isplate,

- na iznos od 141,82 EUR od 06.06.2015. do isplate,

- na iznos od 156,52 EUR od 27.06.2015. do isplate,

- na iznos od 210,07 EUR od 24.07.2015. do isplate,

- na iznos od 185,11 EUR od 21.08.2015. do isplate,

- na iznos od 173,24 EUR od 28.09.2015. do isplate,

- na iznos od 173,53 EUR od 23.10.2015. do isplate,

- na iznos od 173,38 EUR od 23.11.2015. do isplate,

- na iznos od 173,38 EUR od 23.12.2015. do isplate,

do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, isplatiti tužitelju (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate po stopi određenoj u članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007. godine, od dana 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje

XIV P-895/2024

referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1,04 EUR od 01.12.2005. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 26,25 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 33,54 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 12,36 EUR od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR od 17.10.2008. do isplate,

- na iznos od 34,41 EUR od 05.11.2008. do isplate,

- na iznos od 266,29 EUR od 27.11.2008. do isplate,

- na iznos od 98,78 EUR od 23.02.2009. do isplate,

- na iznos od 41,83 EUR od 25.03.2009. do isplate,

- na iznos od 42,48 EUR od 21.04.2009. do isplate,

- na iznos od 40,95 EUR od 22.05.2009. do isplate,

- na iznos od 39,33 EUR od 24.06.2009. do isplate,

- na iznos od 601,24 EUR od 22.07.2009. do isplate,

- na iznos od 112,34 EUR od 24.08.2009. do isplate,

- na iznos od 44,83 EUR od 22.09.2009. do isplate,

- na iznos od 113,08 EUR od 21.10.2009. do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 23.11.2009. do isplate,

- na iznos od 110,80 EUR od 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 176,79 EUR od 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 110,98 EUR od 19.02.2010. do isplate,

- na iznos od 45,06 EUR od 19.03.2010. do isplate,

- na iznos od 175,18 EUR od 22.04.2010. do isplate,

- na iznos od 174,75 EUR od 26.05.2010. do isplate,

- na iznos od 212,86 EUR od 28.06.2010. do isplate,

- na iznos od 281,18 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 180,02 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 108,76 EUR od 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 150,82 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR od 16.11.2010. do isplate,

sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko onog dosuđenog u točkama III. i IV. ove izreke.

VI. Odbija se kao neosnovan prigovor tužene (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, istaknut radi (prijeboja) kompenzacije u dijelu preko onog o kojem je suđeno u točkama I. i II. ove izreke.

VII. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) OTP BANKA d.d., OIB 52508873833,

isplatiti tužitelju (ime u nominativu) TH, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.971,15 eura (četiri tisuće devetsto sedamdeset jedan euro i 74/100 euro centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na isti iznos od dana donošenja

XIV P-895/2024

presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-1387/2022 dana 04. svibnja 2023. godine koja je povodom žalbe tužene presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-802/2023 od dana 10. travnja 2024. godine potvrđena u dijelu (točke I. i II. izreke citirane prvostupanjske presude) kako se navodi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 051025369366 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojeg su tužitelj TH, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita (u daljnjem tekstu: korisnik) i tuženik OTP banka d.d., OIB 52508873833, kao kreditor (u daljnjem tekstu: kreditor) sklopili dana 25. listopada 2005. godine, a koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“, pa stoga navedena odredba Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka (CHF) sadržane u Ugovoru kojeg su korisnik sklopili dana 25. listopada 2005. godine kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka (CHF), sadržane u odredbi članka 1. stavka 2. Ugovora u dijelu koji glasi: „po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke“, te u odredbi članka 1. stavka 5. Ugovora u dijelu koji glasi: „u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta“, pa stoga navedene odredbe Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.“

2. Rješenjem suda drugog stupnja poslovnog broja navedenog u točki 1. ovog obrazloženja, ukinuta je označena prvostupanjska presuda u dijelu (točke III. do V. izreke potonje odluke) kojim je odlučeno o kondemnatornom dijelu zahtjeva tužitelja istaknutog protiv tužene i odluci o parničnom trošku.

2.1. U svezi s ukinutim dijelom prvostupanjske presude sud drugog stupnja je posebno istaknuo da iz Dodatka broj 1 utuženog Ugovora o kreditu proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da se temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov. broj: 102/15, dalje: ZID ZPK/15) iznos izvornog kredita iskaznog u valuti CHF konvertira u kredit iskazan u eurima što je na dan plasiranja kredita iznosilo 90.456,81 eura, kao i da isti Dodatak sadrži odredbu kojom se osnovni Ugovor mijenja u pogledu kamatne stope (članak 3. Dodatka 1), te da bi iznos eventualno nastale pretplate (u korist tužitelja) nakon provedene konverzije trebao biti iskorišten na način kako to propisuje ZID ZPK/15 u Glavi IV. članku 19.c. točki 5, slijedom čega, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka financijsko

XIV P-895/2024

knjigovodstvene struke o tome da takva pretplata postoji u iznosu od 25.807,19 kuna ili 3.425,20 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7.53450 kuna za 1,00 euro, na dan 30. rujna 2015. godine, istu valja cijeniti prilikom suđenja o predmetnom potraživanju tužitelja prema tuženoj.

3. U nastavku postupka tužitelj je kao u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je dana 25. listopada 2005. godine s tuženom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 051025369366 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini, a koji da je solemniziran dana 27. listopada 2005. godine po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica u [adresa] pod poslovnim brojem OU-769/05. Na temelju navedenog Ugovora tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 140.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Tijekom zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o kamatnoj stopi, a u predmetni ugovor da je unesena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi do čije promjene može doći jednostranom odlukom tuženika na čiju primjenu da je kao korisnik kredita bezuvjetno pristao. Također, Ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, a koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate.

4. Temeljem predmetnog Ugovora o kreditu, tužena da je odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 140.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a istim Ugovorom da je određena otplata kredita u 300 jednakih mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule, odnosno da se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan uplate anuiteta.

5. Od početka otplate kredita pa nadalje, kamatna stopa utvrdena člankom 3. predmetnog Ugovora o kreditu, koja da je izvorno bila 4,89 % godišnje, u više navrata da se povećavala što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja koje je bio obvezan platiti tuženoj.

6. Na opisani način tužena da je povrijedila kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, korisnika predmetnog kredita, to posebice, jer u toj poziciji prije i u vrijeme zaključenja utuženog ugovora da nije pojedinačno pregovarao s tuženom i ugovorom utvrdio jasne parametre (metodu izračuna istih) koji su utjecali na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača ovdje tužitelja.

7. Tijekom i u vrijeme zaključenja spornog ugovora prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tužena da je propustila tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koiu je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Na dan sklapanja predmetnog ugovora 25. listopada 2005. godine srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke iznosio je 4,764182 kune. Od početka otplate kredita pa dalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao shodno čemu da se povećavao mjesečnih anuitet tužitelja po ovom

XIV P-895/2024

kreditu.

8. Naglasio je da je sukladno važećim propisima s tuženom sklopio Dodatak broj 1 predmetnom Ugovoru koji Dodatak da je solemniziran po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica u [adresa] dana 19. siječnja 2016. godine pod poslovnim brojem OU- 336/16, a osnovom kojeg Dodatka da je provedena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9. Svoju tražbinu tužitelj je utemeljio na odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojevima Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine i 43 Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, kao i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-294/14 od dana 09. travnja 2015. godine, a kojima je odlučeno o zahtjevima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sve to uključivo s daljnjim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine (pitanje zastare potraživanja u pojedinačnim predmetima potrošača).

10. Nakon ponovljenog vještačenja, podneskom od dana 14. ožujka 2025. godine, tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev prema tuženoj tražeći isplatu 13.872,39 eura, te priznajući osnovanost prigovora tužene istaknutog radi prebijanja (podnesak na listovima117 i 118 spisa) u odnosu na glavnicu preplaćenog iznosa. Predložio je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a tuženoj naložiti plaćanje parničnog troška tužitelju.

11. Tužena se kao u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila činjeničnom obrazlaganju predmetne tužbe i postavljenom zahtjevu predlažući sudu odbiti isti kao neosnovan, također i tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženoj.

12. Izvorno je isticala prigovor zastare tužiteljeve tražbine, te je ustrajala na prigovoru prebijanja svog potraživanja prema tužitelju nakon izvršene konverzije, izvršenje koje nije sporila, u iznosu od 25.807,19 kuna ili 3.425,20 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro.

13. Ne osporavajući činjenice da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu, posebice je isticala da tempori acti ugovaranje promjenjivih kamatnih stopa strankama nije bilo zabranjeno, isto da se kretalo unutar zakonom dopuštenih granica, pače, tužena da u vrijeme zaključivanja utuženih kredita i nije imala obvezu definiranja parametara promijene kamatnih stopa kako je to naknadno određeno posebnim propisima, utanačene odredbe predmetnih kredita da su jasne, uočljive i lako razumljive, suviše, odluke na kojima tužitelj da temelji svoja prava da su „apstraktne naravi“ i kao takve da ne oslobađaju svakog pojedinačnog potrošača, tako i ovdje tužitelja obveze dokazivanja postojanja osnove i visine postavljenog zahtjeva.

XIV P-895/2024

14. U dokaznom postupku pročitan je ugovora o kreditu broj 051025369366 s nadnevkom od 25. listopada 2005. godine, pregledana je početna otplatna tablica, te obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, kao i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i susljedne presude Visokog Trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH donesene u svezi s istom odlukom, pregledane su tečajne liste iz odnosnog vremena relevantnog za postavljeni zahtjev, pročitan je Dodatak broj 1 ugovora o kreditu broj 051025369366, kao i obavijest o provedenoj konverziji, pročitana je molba tužitelja upućenu tuženiku za izdavanje dokumentacije od dana 04. lipnja 2019. godine, te odgovor na istu od 23. svibnja 2019. godine, kao i prigovor - reklamacija tužitelja od dana 04. lipnja 2019. godine, pregledan je tužitelju dostavljeni promet po računu predmetnog kredita, te opći uvjeti poslovanja tuženika i kretanje CDS-a u razdoblju od 2005. do 2019. godine, pregledan je promet po računu za predmetni ugovor, pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke Gorana Miljasa iz prosinca 2022. godine (listovi 149-155 spisa), pročitan je zapisnik glavne rasprave od 27. siječnja 2023. godine sa iskazom vještaka Gorana Miljasa te dopuna nalaza i mišljenja istog vještaka od 28. veljače 2023. godine (listovi 172-173 spisa), pročitan je dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvene poslove Gorana Miljasa s nadnevkom ožujak 2025. godine, te je opetovano saslušan potonji vještak kao i tužitelj kao stranka.

14.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

15. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

15.1. Prigovor tužene istaknut radi prebijanja (kompenzacije) je djelomično osnovan.

16. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) utvrđene su odlučne činjenice koje su krijepile djelomičnu osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, te su snažile djelomičnu osnovanost prigovora tužene istaknutog radi prijeboja, kompenzacije, pa je stoga tužbeni zahtjev, nakon izvršenog prijeboja, u osnovanom dijelu usvojen, te je suđeno kao u izreci ove presude.

17. U odnosu na prigovor tužene o zastari predmetnog potraživanja i utemeljenosti tužiteljeva zahtjeva istaknutog radi utvrđenja ništavosti odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutne klauzule iskazane u švicarskim francima (CHF), ovdje se ne ponavlja obrazlaganje izneseno u presudi ovog suda pod poslovnim brojem P-1387/2022 od dana 04. svibnja 2023. godine, to s obzirom da je drugostupanjskom presudom citiranoj u točki 1. ovog obrazloženja o tome već pravomoćno odlučeno.

18. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužiteljeva potraživanja i prigovora tužene istaknutog radi kompenzacije, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje

XIV P-895/2024

po stalnom sudskom vještaku iste struke Goranu Miljasu dipl. oecc. kojem je naloženo očitovati se o tome je li i ako jeste koliko je tužitelj platio više tuženiku, zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu predmetnim Ugovorom, uključivo iskazati i eventualne pretplate zbog promjene tečaja CHF prema kuni, po srednjem tečaju kune iskazanom po HNB-u prema CHF-u na dan isplate odnosno korištenja kredita, također iskazati, koliko je to bilo moguće na temelju dokumentacije koju je dostavila tužena da li je prilikom konverzije utuženog kredita bilo kakve pretplate u korist tužitelja i ako da u kojem iznosu.

19. Utemeljeno na pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke Gorana Miljasa, koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio cijeneći ga objektivnim, argumentiram te izrađenim u skladu s pravilima struke, uključivo prihvaćajući i dodatnu argumentaciju navedenog vještaka, a povodom prigovora tužene (list 163 i 164 spisa), iznesenu u usmenom iskazu na ročištu glavne rasprave dana 27. siječnja 2023. godine, takvima cijeneći navode vještaka i iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja iz ožujka 2025. godine (listovi 250 do 252 spisa), kao i navode spomenutog vještaka iznesene usmeno na ročištu dana 21. svibnja 2025. godine, proizlazi da je isti vještak sukladno raspoloživoj dokumentaciji, za koju je ustvrdio da je potpuna i dostatna za davanje nalaza i mišljenja, posebice knjigovodstvenoj kartici prometa po utuženom kreditu, zaključio da je isti kredit isplaćen (pušten) dana 28. listopada 2005. godine u kunskom iznosu od 667.094,52 kune uz primijenjeni srednji tečaj HNB-a od 4,764961 kuna za 1,00 CHF na dan isplate, a na bazi ugovorenih parametara izračunati početni anuitet u kunama iznosio je 3.857,13 kuna, a od 20. siječnja 2014. godine, nakon uvođenja administrativne (zakonom propisane) kamatne stope od 3,23% anuitet je iznosio 3.406,54 kune. Početni anuitet vještak je doveo u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama) a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike anuiteta u utuženom kreditu postoje, nastale su prije promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope zbog plaćanja po manjem tečaju od ugovorenog, u svezi s čim ovdje valja naglasiti da tužena u ovoj parnici nije postavljala nikakvih zahtjeva prema tužitelju glede kojih bi sud morao odlučivati u odnosu na spomenute negativne razlike anuiteta koje su iznosile 4.724,84 kune ili 627,09 eura pa sud o tome nije niti donosio posebnu odluku.

20. U odnosu na prigovor tužene istaknutog radi prijeboja, vještak Goran Miljas je u dopuni nalaza i mišljenja iz ožujka 2025. godine, a što je istaknuo i u usmenom iskazu, naveo da je takva pretplata postojala, te ako se odbije preplata nastala po osnovi konverzije u iznosu od 25.807,19 kuna (3.425,20 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro) od ukupnog potraživanja tužitelja kojeg čine pozitivne razlike anuiteta nastale izračunom po osnovi promjene kamatne stope i tečaja u iznosu od 130.328,73 kuna (17.297,60 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro), tada preostalo potraživanje tužitelja prema tuženoj nastalo umanjenjem za iznos preplate iz konverzije iznosi 104.521,54 kuna ili 13.872,39 eura po citiranom tečaju.

21. Iz navoda same tužene OTP banke d.d. proizlazi pak da je tužitelj iznos koji je

XIV P-895/2024

tužena ovdje predložila prebiti sa izvornim potraživanjem tužitelja, potonji koristio u određenom vremenskom razdoblju radi otplate dijela (konvertiranih) anuiteta.

22. Susljedno navedenom u točki 21. ovog obrazloženja, sud je, prihvaćajući zaključak vještaka da je tužitelj imao prema tuženoj ukupno potraživanje s osnova pozitivne razlike anuiteta nastalo izračunom po osnovi promjene kamatne stope i tečaja u iznosu od 130.328,73 kuna ili 17.297,60 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, te da je provedenom konverzijom utuženog kredita nastala preplata u iznosu od 25.807,19 kuna ili 3.425,20 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro u korist tužitelja, utvrdio da je osnovan prigovor tužene istaknut radi prijeboja upravo u visini označene pretplate, te je stoga izvorna tražbina tužitelja od 17.297,60 eura prebijena sa traženjem tužene od 3.425,20 eura, nastavno čemu je tužiteljevo potraživanje po spomenutom temelju utvrđeno osnovanim do iznosa od 13.872,39 eura isplatu kojeg iznosa je tužitelj u konačnici s pripadajućim kamatama na pojedinačne dijelove istog zatražio prema tuženoj.

23. Za naglasiti je da izvršenim izračunom razlike anuiteta, koje je vještak detaljno vremenski i po iznosima tabelarno prikazao u pisanom nalazu i mišljenju, vještak zaključio da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita uplatio ukupno 581.031,35 kuna na ime glavnice i redovne kamate, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 455.427,46 kuna po istom osnovu. Razlika anuiteta, koja uključuje pozitivne i negativne razlike, nastala je uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF prema kuni u promatranom razdoblju, iznosi 125.603,89 kuna (16.670,50 eura po ranije navedenom fiksnom tečaju) od čega se 48.290,14 kuna odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 77.313,75 kuna na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF.

23.1. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale su uslijed plaćanja zbog uvećane kamatne stope u odnosu na ugovorenu i višem tečaju valute CHF prema kuni u odnosu na početni tečaj, te iznose ukupno 130.328,73 kune, tj. iskazano po mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika (na dane plaćanja anuiteta) kako je to navedeno u izreci ove presude, uz napomenu da su u točki IV. izreke prikazani pojedinačni mjesečni iznosi nakon izvršenog prebijanja, dok su u točki V., s obzirom da se prebijanje izvršilo samo u odnosu na utvrđenje glavnice (po osnovi promjene kamatne stope i tečaja u korist tužitelja i pretplate u korist tužene) iskazane zakonske zatezne kamate u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose ukupnog traženja tužene.

23.2. Naime, napominje se da sud nije prihvatio onaj dio traženja tužene istaknutog radi prebijanja kojim je tužena (list 118 spisa) pored iznosa od 25.807,19 kuna ili 3.425,20 eura po ranije citiranom tečaju, zatražila i zakonsku zateznu kamatu na isti iznos počevši od 20. siječnja 2016. godine, u kojem dijelu (o traženoj kamati) je odbijen zahtjev tužene kao neosnovan, jer je sama tužena tvrdila da je tužitelj spomenuti iznos koristio u određenom vremenu radi otplate dijela (konvertiranih) anuiteta, ne dokazujući u kojim mjesečnim iznosima i u kojem vremenskom razdoblju je tužitelj koristio spomenuti iznos pretplate radi otplate konvertiranih anuiteta, a da bi

XIV P-895/2024

se moglo utvrditi je li i u kojem razdoblju je osnovan zahtjev tužene za isplatu navedenih kamata na nedvojbeno utvrđeni preplaćeni iznos, to sve sukladno odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a kojima je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, i da je odredbom članka 229.a ZPP-a određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, na koji način je opisano dijelu prigovora tužene sud zaključio u ovoj pravnoj stvari.

23.3. Samo podredno se ističe, uz navedeno u točki 27.1. ovog obrazloženja, da negativne razlike anuiteta po predmetnom kreditu nastale uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF prema kuni u odnosu na početni tečaj, iznose ukupno kako je ranije navedeno 4.724,84 kune ili 627,09 eura, a vještak Goran Miljas je tabelarno prikazao u nalazu i mišljenju spomenuti ukupni iznos iskazan po mjesecima i dospijećima.

24. Uz kondemnatorni zahtjev tužitelja valja navesti da je člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Nedvojbeno je, po ocjeni ovog suda, da je tužitelju plaćanjem anuiteta prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema srednjem tečaju za CHF u kunskoj protuvrijednosti, važećem na dan dospijeća u promatranom razdoblju, nastala šteta (umanjenje imovine), dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi spornog Ugovora, pri čemu je za naglasiti da je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa tako time mijenjao i dugovani iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, pa kako su odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je isti bio upoznat i koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora u visini od 4,89 % godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko navedenog iznosa kamatne stope, ali i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

25. Tužitelju su suđene i tražene zatezne kamate na dosuđenu glavnicu po stopi iz članka 29. ZOO-a s obzirom da je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to ako je stjecatelj nepošten, a u konkretnom slučaju tužena to jeste bila upravo zbog načina utanačenja spornih čimbenika (jer se kod promjena kamatne

XIV P-895/2024

stope i korištenja devizne klauzule u CHF-u tužena kao ugovorna strana morala rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, a nije), od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Posebice se svemu iznesenom dodaje da sud nije prihvatio prigovor tužene o pogrešnoj primjeni propisanog tečaja prema ZID ZPK/15 prilikom izrade predmetnog nalaza i mišljenja, uvažavajući da je vještak Miljas po pitanju primjene kamatne stope od 3,23% uzeo u obzir činjenicu da je Vlada RH kroz Zakon o izmjenama, u primjeni od 01. siječnja 2014. godine, fiksirala kamatnu stopu CHF kredita na 3,23%, dakle, da se radi o zakonskoj regulativi, te je vještak kod izračuna razlike kamata, uz početno ugovorenu kamatnu stopu, koristio kamatnu stopu od 3,23% od dana 01. siječnja 2014. godine, a koju stopu je trebalo koristiti do konverzije predmetnog kredita, odnosno davanja nalaza i mišljenja. Posebno je vještak naglasio da su poslovne banke kamatnu stopu u visini od 3,23% vodile kao administrativnu kamatnu stopu i na taj način je dostavljale u propisanim izvješćima HNB-a.

26.1. Uz navedeno u točki 26. ovog obrazloženja vještak Miljas je naglasio da je Zakonom o izmjenama propisano da se aprecijacija (povećanje) odnosi na službeni tečaj, ovdje CHF-a u odnosu na kunu, sa tečajne liste HNB-a, a ne na onaj glede kojeg je zatražen nalaz i mišljenje vještaka, s tim što je istaknuo da je prilikom izračuna uzeo u obzir da je postojao jedan tečaj kao prvi, tj. početni (4,764961 kuna za 1,00 CHF), a drugi promatrani tečaj je bio onaj važeći na dan plaćanja anuiteta. Dakle, primjena fiksnog ili početnog tečaja u nalazu i mišljenju vještaka je metodološka i služi kao metoda izračuna, ali čak i u odnosu na taj početni tečaj, po mišljenju vještaka Miljasa postoji aprecijacija prema tečaju pri plaćanju anuiteta, kada se promatra početni tečaj u odnosu na tečaj na dan plaćanja. Potonje izneseno je razvidno u postotku u tablici na stranicama od 151 i 152 spisa tj. stranicama 5 do 7 pisanog nalaza i mišljenja vještaka u koloni promjena tečaja, koja promjena je najviše izražena upravo nakon 01. siječnja 2014. godine.

27. Na kraju se cijeni važnim naglasiti da po ocijeni recentne sudske prakse i ovog suda potrošači imaju pravo na punu restituciju, pri čemu je takav stav nedvojbeno sukladan obvezi da domaće pravo tumači u duhu prava i sudske prakse Suda Europske unije. Susljedno tom stavu je i rješidba (Rev-2245/17 od dana 20. ožujka 2018. godine) kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje o punoj restituciji potrošača koja odluka, između ostalog sadrži tri pravila o učincima ništetnosti iz presuda Europskog suda u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15. Po tom stavu potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Slijedom istog stava korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija, neovisno što se pristanak na istu tumači dragovoljnim (što je relativno tumačenje kada se sagledaju aspekti odbijanja moguće konverzije i „preostale opcije“ u tom slučaju), ne smiju biti u slabijem položaju (nejednakom) u odnosu na potrošače u CHF kreditima koji iste nisu konvertirali. Učinci (u svezi početno ugovorenog tečaja i kamatnu stopu) iz ranije obrazložene kolektivne presude protežu se na sve CHF potrošače, tako i ovdje tužitelja koji je svoj kredit konvertirao. Pri tom se cijeni da je od odlučujućeg značaja, a to i u svezi prigovora prijeboja tužene, da li je ista preplaćenim iznosom zatvarala matematički gledano „ispravnu“ glavnicu, tj. onu po početnom otplatnom planu koja u sebi sadrži

XIV P-895/2024

početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu ili „neku drugu“ (glede čega tužena također nije pružila odgovarajućih dokaza, o čemu je i vještak Miljas iskazao da mu je dostavljen obračun konverzije bez metodologije izračuna), što je ovdje važno makar za pitanje kamate koju je tužena tražila na preplaćeni iznos nakon konverzije, u svezi s čim se tužena također nije upustila u dokazivanje, osim paušalnog istaknutog prigovora da je tužitelju priznala ranije navedeni iznos nakon konvertiranja predmetnog kredita, te da je pri izvršenoj konverziji postupala na opisani način, a bila je to dužna učiniti sukladno ranije citiranim odredbama ZID ZPK/15. Posebice tužena nije dostavila dokaze kojima bi se sa sigurnošću mogle utvrditi odlučne činjenice o načinu (metodologiji i parametrima) na koji je ista izvršila inače nespornu konverziju, što u konačnici, obzirom na zaključke vještaka o samom iznosu pretplate i na sui generis način „priznanje“ visine tog iznosa po tužitelju, iako s napomenom da nije tužitelj ovlašten vršiti procesno pravnu kompenzaciju, nije bilo odlučujuće za utvrđenje osnovanosti prigovora prijeboja tužene u prihvaćenom dijelu.

27.1. Naime, tužitelj je podneskom dostavljenim sudu dana 14. ožujka 2025. godine kao dio tužbenog zahtjeva istaknuo da „se prihvaća prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika, te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 25.807,19 kuna ili 3.424,20 eura (u konačnici nesporni iznos pretplate nakon izvršene konverzije)“, ali je nastavno i zatražio isplatu iznosa od tužene u visini od 13.872,39 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, bez naznake visine svog potraživanja prije prijeboja, čime naizgled implicirao zaključak da je povukao dio po tužbi postavljenog zahtjeva radi isplate iznosa od 17.297,60 eura s pripadajućim kamatama, što ipak ovaj sud nije cijenio takvom procesnim postupanjem tužitelja, jer bi u toj situaciji kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva (podnesak od 14. ožujka 2025. godine) valjalo, nakon utvrđenja postojanja međusobnih potraživanja, prebiti potraživanje tužitelja od 13.872,39 eura s potraživanjem tužene u visini od 3.424,20 eura, što očito, s obzirom na izvorno postavljeni tužbeni zahtjev (podnesak tužitelja od 04. siječnja 2023. godine na listovima 159 i 160 spisa) i navode istog nije bila tužiteljeva intencija, tj. isti je očito „preuzimajući“ ulogu suda od svog izvorno zatraženog iznosa u visini od 17.297,60 eura odbio tuženoj priznato potraživanje od 3.424,20 eura, zatraživši od potonje konačno (podnesak od 14. ožujka 2025. godine) 13.873,40 eura s pripadajućim kamatama.

27.1.2. U svezi s netom obrazloženim cijeni se važnim istaknuti da će sud postupajući sukladno odredbi stavka 7. članka 288.a ZPP-a, u svezi sa istaknutim prigovorom procesno pravne kompenzacije utvrdit postoji li tužiteljevo potraživanje, utvrdit postoji li tuženikovo potraživanje, te donijet konstitutivnu odluku o prijeboju tih dvaju potraživanja, s nalogom daljnje isplate i odbijanjem kompenziranih dijelova tražbina stranaka, kako je to sud i učinio u izreci ove presude.

28. Slijedom svega obrazloženog suđeno je kao u izreci ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavka 2., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a s obzirom na djelomični uspjeh tužitelja u parnici koji se cijeni kao 80%, te kako je tužitelj određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost

XIV P-895/2024

predmeta spora od 17.297,60 eura, sud je tužitelju parnični trošak utvrdio za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to sastav tužbe 250,00 bodova, za zastupanje na devet ročišta na dane 24. 10. 2019., 29. 01. i 06. 10. 2020., 13. 07. 2022, 27. 01., 09. 03. 2023., 03.07.2024., te 18.03 i 21.05.2025. godine, ukupno 2.250,00 bodova (9X250,00 bodova), za sastav podnesaka od dana 26. rujna 2019. godine (očitovanje na odgovor na tužbu) i 04. siječnja 2023. godine (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) ukupno 500,00 bodova (2X500,00 bodova), te još dva obična podneska od dana 25.10.2019. i 08.02.2021. godine, ukupno 100,00 bodova (2X50,00 bodova), sveukupno 3.100,00 bodova sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i Tbr. 8. stavka 1. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 6.200,00 eura (1,00 bod u vrijednosti 2,00 eura) po Tbr. 54. stavak 2. Tarife i još 1.550,00 eura za 25% PDV-a na isti iznos, tj. ukupno 7.750,00 eura, na ime plaćenog predujma 597,25 eura (4.500,00 kuna) plus 250,00 eura, kao i 180,50 eura sudske pristojbe na tužbu i 219,43 eura pristojbe za presudu, to po Tar. br. 2. u svezi sa Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), sveukupno 8.997,18 eura, tj. s obzirom na 80%-tni uspjeh istom za konačni obračun utvrdio iznos od 7.197,74 eura.

30. Tuženoj je za konačni obračun sukladno propisima citiranim u točki 29. ovog obrazloženja, a prema priloženom popisu troška (list 266 spisa) utvrđen parnični trošak za sastav pisanog odgovora na tužbu, za deset zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima, kao i za sastav dva podneska (očitovanja nalaz i mišljenje vještaka) te sastav žalbe (s uvećanjem od 25%), sveukupno 3.562,50 bodova ili u novcu 7.125,00 eura i još 1.781,25 eura na ime 25% PDV-a, sveukupno 8.906,25 eura, a za konačni obračun s obzirom na 20%-tni uspjeh priznato 2.226,56 eura.

31. Strankama nije obistinjen trošak sastava ostalih popisanih podnesaka s ocjenom da nisu bili od značaja za vođenje postupka.

32. Prebijanjem utvrđenih iznosa troška tužitelju i tuženiku odlučeno je da tuženik ima platiti tužitelju iznos od 4.971,15 eura parničnog troška stoga je riješeno kao u točki VII. izreke ove presude.

33. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja presude do isplate sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

U Šibeniku, dana 22. kolovoza 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi.