Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1108/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Anđele Žunić, odvjetnice u odvjetničkom uredu Luke Mrkića u Zadru te zz tuženice MN, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva u korist tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-13191/24 pravno nevaljana.

II Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-13191/24 te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa tuženika na nekretnini oznake čest.1363 k. o. [katastarska općina], likova, pašnjak površine 4035 m[2] , čest. 2720 k. o. [katastarska općina], vala kovačević u naravi pašnjak površine 736 m[2] , čest. 3793 k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 10391 m[2] sa imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.656,18 EUR (tritisućešestopedesetšest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. svibnja 2024. navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], likova, pašnjak površine 4035m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vala kovačević u naravi pašnjak površine 736 m , čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 10391 m[2] . U zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina da je upisana Republika Hrvatska koji upis ne odgovara stvarnom stanju. Za navedene nekretnine da je podnesen prigovor Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru koji se vodi pod poslovnim brojem Z-1319/24, te je Općinski sud u Zadru rješenjem od dana 22. travnja 2024. odbio prigovor podnositelja ovdje tužitelja kao neosnovan i uputio podnositelja prigovora da podnese tužbu nadležnom sudu. Nadalje navodi da je predmetne nekretnine stekao od svog pok. oca HN, koje nekretnine mu je otac dao za života. Ove nekretnine da se nalaze u vlasničkom posjedu obitelji PN preko sto godina, a koristili su iste za ispašu i sječu drva. Predmetne nekretnine da su ograđene suhozidima koji je star preko sto godina što sve jasno ukazuje da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika ispunio pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetne nekretnine da se nalaze u posjedu tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika preko sto godina te tužitelja ni njegove prednike nitko nikada nije smetao ni osporavao vlasništvo iste. Pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelj da nalazi u odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(NN91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/ 09,90/10,143/12,152/14). Zakonit, istinit i pošten posjed kroz vrijeme potrebno za dosjelost. Iz navedenog prije svega slijedi da su u korist tužitelja sukladno praksi najviših sudova ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U prilog tome upućuje se na Rješenje VSRH, Rev 1721/17 od 4. veljače 2020. i Presudu Županijskog suda u Zadru, Gž-838/19 od 23. travnja 2020., a koje odluke su donesene sukladno stajalištu ESLJP-a izraženom u presudi od 11. lipnja 2009. donesenoj u predmetu TRGO protiv RH, Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu P I DRUGI protiv RH i Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu M protiv RH. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 21. lipnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu prije svega navodeći da u odnosu na podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj nije ispunio procesne pretpostavke propisane odredbom čl. 186 a Zakona o parničnom postupku. Iz tužbe proizlazi kako je tužitelj na rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-3445/2011/643 izjavio prigovor u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, a koji prigovor je odbijen te je zadržan postojeći upis. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z- 3445/2011/643 od 29. veljače 2012. proizlazi kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere za k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere za k. o. [katastarska općina], dok čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere za k. o. [katastarska općina] na kojima je u staroj zemljišnoj knjizi egzistirao upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Tužitelj uz tužbu dostavlja samo zapisnik Naslovnog suda posl. br. Z-13191/24 od 22. travnja 2024. i zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine, odnosno ne dostavlja niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio osnovanost tvrdnji navedenih u tužbi. Tužitelj u bitnom u tužbi još navodi da bi bio stvarni vlasnik i posjednik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 4035 m2, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 736 m[2] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 10391 m[2] . Navodi tužitelja u tužbi su u potpunosti paušalni koji u pravcu utvrđenja svojih navoda iz tužbe ne prilaže niti jednu ispravu, čak niti rješenje o nasljeđivanju iza smrti svoga oca pok. SN ili eventualno dokaz o učinjenom mu darovanju od strane njegova oca budući u tužbi navodi kako bi mu isti još za svoga života darovao predmetne nekretnine. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Tužena se protivi saslušanju predloženog svjedoka, ovo pogotovo jer je predloženi svjedok sudjelovao u svojstvu povjerenika pred komisijom za obnovu zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], sve dok tužitelj ne dokaže da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nevaljan. Tužena ističe kako predmetne čestice ex lege, sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama Narodne novine broj 41/90. 52/90 - pročišćeni tekst) od 16. listopada 1991. vlasništvo Republike Hrvatske. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008.). Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora posl.br. Z-13191/2024 (Z-22876/2020) (list spisa 7-8), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982.-1991. (list spisa 20-21), izjavu KN od 13. lipnja 2024. ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj Ov-7890/2024 (list spisa 24-25), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Zorani Brčić iz Biograda na Moru, posl. br. O-2298/19, UPP/OS-238/19 od 17. prosinca 2019. (list spisa 30-34), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 42-46), nalaz i mišljenje Stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Marije Jurić, dipl. agr. (list spisa 50- 62), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. (list spisa 77-98) te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 38-40) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i to: VN (list spisa 108-109), ĐN (list spisa 109-110), IN (list spisa 113-114) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 115-116). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Z-22876/20 (Z-13191/24) te je pribavljen povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/643.

7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnim nekretninama u tom postupku.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/643 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 4035 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 1454103 m upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo. Nadalje razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 736 m[2] i kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 10391 m[2] odgovaraju dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1658017 m upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja PN podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Zorani Brčić iz Biograda na Moru, posl. br. O-2298/19, UPP/OS-238/19 od 17. prosinca 2019. (list spisa 30-34) proizlazi da su nasljednici pok. SN pok. UN, rođenog 1933., a umrlog 2019. i to: sin KN, sin PN te unuci UN, AN i PNA. Ujedno je razvidno da predmetne nekretnine nisu činile ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.

13. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. -1991. (list spisa 20-21) razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s površinom od 1454103 m[2] obuhvaćena citiranim Programom, kao i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s površinom od 1685010m[2] .

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sa sjeverne i istočne strane ograđena suhozidom, a u naravi predstavlja pašnjak obrastao niskim raslinjem. Drugo pokazana predmetna nekretnina je oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak te treće pokazana nekretnina nosi oznaku 3793 k. o. [katastarska općina], i također u naravi predstavlja pašnjak.

14.1. Iz sačinjenih skica sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da su na prikazanim skicama predmetne nekretnine označene žutom bojom, a na istim skicama prikazani su i zatečeni suhozidi koji omeđuju predmetne nekretnine.

15. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 30. listopada 2024. (list spisa 50-62) proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak koji je ograđen sa sjeverne i istočne strane suhozidima, obrasla grmljem, niskim raslinjem te stablima crnike, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak koji je obrastao stablima, grmljem i niskim raslinjem te je ograđen suhozidom. Na predmetnoj parceli da je uočeno jedno stablo masline koje se nalazi neposredno uz suhozid, a isto je zapušteno, ne održavano i obraslo okolnim raslinjem. Nadalje nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da predstavlja kamenarski pašnjak obrastao stablima, grmljem i niskim raslinjem do koje se može pristupiti s lokalnog bijelog puta. Zatečeno je stablo masline br. 1 koje je regenerirano iz starog panja, dok stabla maslina označena br. 2. i 3. da su također regenerirana iz panjeva koji se naziru na površini zemlje i iz kojih su se razvili izdanci. Zaključno vještakinja navodi da je stablo masline na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] starije od četrdeset godina, a panj masline br. 1 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stariji od šezdeset godina, a da su izdanci maslina označeni brojevima 2 i 3 razvijeni iz panja stariji od četrdeset godina. Nalazu i mišljenju prileže i fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

16. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju (list spisa 77-98) naveo da su na zračnom snimku iz 1959. vidljivi suhozidi na predmetnim česticama te je iste označio strelicama kao i na zračnom snimku iz 1972. da je na najdužoj stranici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiv suhozid slijedom čega vještak je naveo da je na temelju očevida i službenih zračnih snimaka iz 1959. i 1972. godine dobivenog od DGU, da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni prije 1959. godine.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenim u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.

18. Tijekom postupka saslušani su svjedoci VN (rođena 1946.), ĐN ( rođen 1952) te svjedok IN ( rođen 1952.) koji su suglasno iskazali da su im poznate sve tri predmetne parcele koje su ranije bile u posjedu pok. UN, djeda tužitelja. Pa su tako svi svjedoci gotovo identično opisali lokacije spornih parcela, pa su tako svi svjedoci naveli da je jedna parcela se lokalno naziva „Kovačeva“ koju da je koristio još djed tužitalja pok. UN na način da je na ovom terenu držao blago, sjekao drva za ogrjev te obrađivanjem maslina. Svi svjedoci su iskazali da je parcela ograđena suhozidom, s tim da je svjedokinja TN iskazala da pamti da je parcela sa svih strana ograđena suhozidom, dok su svjedoci ĐN i IN iskazali da je parcela sigurno jednim dijelom ograđena suhozidom međutim protekom vremena da ne mogu tvrditi da je suhozid postojao sa svih strana, ujedno svjedokinja TN je dodala da se sjeća da je na ovoj parceli postojala kućica od suhozida koja je postojala od kada zna sebe, a uz koju se nalazio i jedan tor. Nadalje, svi svjedoci su drugu spornu nekretninu opisali kao lokalnog naziva „Drage“ koja je ograđena suhozidom, na kojoj su djed tužitelja pok. UN i baka tužitelja pok. ĆN ([adresa]) pretežno držali ovce te sjekli drva za ogrijev. Ujedno svjedok ĐN je dodao da je još kao dijete pomagao pok. bratu tužitelja H zatvoriti ovce u tor koji se nalazio na ovom terenu. Svjedokinja TN je u pogledu ove nekretnine iskazala da se sjeća da je na istoj postojao jedan kolac gdje je bio vezan tovar pok. UN i pok. S, a svjedok IN je iskazao da je na ovu parcelu dolazio puno puta kao dijete, da bi tada pok. UN stalno nešto radio, a da je napravio i nekakvu vrstu improvizacije skloništa za ovce. Za treću spornu parcelu svjedoci VN i IN navode da se lokalno naziva „Skraničine“, dok svjedok ĐN je opisuje kao "Pariževica", međutim suglasno navodeći da se na istoj nalazio jedan tor gdje su pok. UN i pok. S držali ovce, a u bitno navode da je također korištena na jednak način kao i druge dvije parcele, dakle držanjem blaga, sječom drva za ogrjev te obrađivanjem maslina. Suglasno su naveli da je predmetne parcele poslije pok. UN i S nastavio posjedovati njihov sin pok. K, kojeg je naslijedio sin PN. Svjedoci VN i ĐN su istaknuli da su još kao djeca pomagali roditeljima čuvati blago prolazeći pored spornih parcela na kojima su viđali pok. UN. Suglasno su naveli da nisu čuli da bi bilo spora u pogledu spornih nekretnina, kako unutar obitelji UN, tako od strane trećih osoba.

19. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo (list spisa 115-116) da je sve tri parcele stekao nasljeđivanjem svog pokojnog oca pokojnog HN. Iako su sve parcele bile u njegovom posjedu od kad zna za sebe, njegov otac nije bio upisan kao formalni vlasnik zbog čega ih nije mogao prenijeti na sebe poslije njegove smrti. Istaknuo je da je još kao dijete sa svojom pokojnom bakom V (u selu su je zvali nadimkom S) dolazio na sve tri parcele. Tako da se svaki dan išlo na parcelu "Gominjak" gdje je baka čuvala ovce. Na parcelu "Skraničine" su znali ponekad dolaziti čuvati ovce, ali rjeđe jer je bila udaljenija, na toj parceli su više znali sjeći drva "kiče" što je služilo kao hrana za ovce. Sve tri parcele su ograđene te da lugar nikad nije zalazio na niti jedan privatni posjed pa tako niti na ove sporne parcele. Sjeća se da se baka bojala lugara i uvijek je govorila "ne daj Bože da te lugar uhvati", u to vrijeme lugara se poštivalo i bojalo. Na parceli "Gominjak" sjeća se da je djed pokojni UN radio nadstrešnicu od starih dasaka i drva koja je služila kao zaklon za ovce. Njegov djed pokojni UN je imao i tovara koji je u to vrijeme služio kao ispomoć u nošenju stvari pa se tako sjeća da je još kao dijete na tovaru dolazio na ovu parcelu "Draga". Što se tiče parcele "Kovačeva" koja se nalazi u uvali Kovačeva navodi da se u tom predjelu nalaze sve parcele koje su oduvijek u posjedu obitelji UN. Na ovoj parceli kao i općenito na tom predjelu njihovi pradjedovi su imali vinograde, a kasnije djedovi su prešli na masline jer su masline manje zahtjevne bile za obrađivanje. Na ovoj parceli se sjekla drva "kiče" kao hrana za blago i to se radilo svakodnevno. Ističe da nikad nije bilo sporova unutar same obitelji vezano za ove parcele kao i sve ostale koje su naslijedili od djeda UN. Pokojni djed UN je imao još i dva sina pored oca i jednu kćer. Pokojni djed UN je ostavio oporuku kojom je djeci koja su se odselila ostavio teren za gradnju kuće, a onom, odnosno njegovom ocu su pripale sve parcele jer je otac ostao živjeti u [adresa]. Svi su poštivali ovu oporuku i nikada nikakvih sporova nije bilo. Napominje da se na parceli "Skraničine" nalazi jedan veliki tor dimenzija 12x10 metara koji je podijeljen na tri odjeljka. Unutar tog tora je vidljiva naslaga starih kamenja što ukazuje da je krov nekad urušen jer je jedan dio tog tora bio natkriven kamenom, dok se njegova baka S nije sjećala tko je sagradio taj tor, dakle neki još daljnji preci.

20. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

21. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

22. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VN, ĐN i IN koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta [adresa] (gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svi svjedoci suglasno iskazali da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu tužiteljevog djeda UN i bake ĆN (Vire) Radović, da su oduvijek ograđene suhozidom, a na kojima su pokojni baka i djed tužitelja ranije čuvali ovce, obrađivali masline te sjekli drva za ogrjev. Nakon smrti pokojnog UN i ĆN, parcele da je nastavio koristiti tužiteljev otac pokojni SN na isti način kao i njegovi roditelji, a zatim tužitelj. Svi svjedoci su suglasno iskazali kako vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove parcele.

29. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što su predmetne nekretnine po kulturi upisane kao pašnjak što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka. ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Naime, prema utvrđenjima ovoga suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, u naravi se radi o nekretninama koje u naravi predstavljaju pašnjak, što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta, a posebno nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje Marije Jurić (list spisa 50-62) koja je u odnosu na sve tri sporne parcele navela da u naravi predstavljaju kamenjarski pašnjak. Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud je utvrdio da su predmetne nekretnine od davnina ograđene suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da predmetni suhozidi su izgrađeni prije 1959. godine dok prema nalazu i mišljenju vještakinje za poljoprivredu Marije Jurić proizlazi da su sva zatečena stabla maslina starija od 40 godina, dok je na parceli kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zatečen i panj masline stariji od 60 godina. Slijedom navedenog predmetne nekretnine se nalaze u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća, a na kojim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu (niti šumsko zemljište).

30. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

31. Slijedom provedenih dokaza, nekretnine koje su predmet ovog postupka, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nisu šume niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev- 291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

32. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. UN, na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pokojni SN (rođen 1933., a preminuo 2019.) na isti način, dakle držanjem blaga i sadnjom i održavanjem maslina koje su i zatečene prilikom uviđaja na licu mjesta na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje je vještakinja Marija Jurić navela da su starije od 40 i 60 godina, a potom tužitelj a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959.godine, manifestirajući vlasničkopravna ovlaštenja na očigled svih, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

33. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

35. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

35.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.300,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 26. kolovoza 2024., 16. rujna 2024. ( uviđaj na licu mjesta), 10. lipnja 2025., 15. srpnja 2025. i 19. kolovoza 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. i 7. ožujka 2025. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.600,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 2.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste.

35.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2025. budući da je dostavljen četiri dana prije održavanja pripremnog ročišta ( 26. kolovoza 2024.), zbog čega je navode, kao i dokazne prijedloge iz tog podneska mogao iznijeti na samom pripremnom ročištu. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.656,18 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao neosnovano zatražen, pa je odlučeno kako pod točkom III. izreke presude.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.

( na broj: P-DO- 106/2024).