Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-297/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 18. travnja 2025. poslovni broj K- 1021/2021-15, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. JĐ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. NĐ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. NĐ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 eura, od čega 383,57 eura za troškove sudskomedicinskog vještačenja i 216,43 eura paušalnu svotu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Protiv te presude žali se opt. NĐ po branitelju Ivanu Bačiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene odredaba Kaznenog zakona" i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se preinači i optuženika osudi na blažu kaznu zatvora ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Opt. NĐ u žalbi po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, obrazlažući navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka opt. NĐ u žalbi u suštini daje ocjenu iskaza žrtve FĐ, svjedoka TĐ i IĐ, te nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Antonija Alujevića, a onda navodi da je "pogrešan zaključak prvostupanjskog suda (jer) iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona", to zbog toga što da iz "personalnih i materijalnih dokaza (je) razvidno da je okrivljenik ... postupao isključivo i samo u nužnoj obrani". Takvi žalbeni navodi opt. JĐ ne predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
7. Opt. NĐ se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći u žalbi da "suprotno zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju je protupravnost isključena zbog postupanja okrivljenika u nužnoj obrani". Naime, opt. NĐ u žalbi po branitelju daje svoju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi ustraje u navodu da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani. Takav žalbeni navod opt. JĐ predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona jer optuženik na temelju svoje ocjene izvedenih dokaza izvodi zaključak da je postupao u nužnoj obrani. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.
8. Opt. NĐ se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. NĐ u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. JĐ koji poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, navodeći da je napadnut od strane TĐ, sina žrtve RĐ, prvo riječima a potom i fizički, a onda da se tom napadu priključila i žrtva RĐ tako što je njega (opt. JĐ) držao s leđa dok ga je sin žrtve TĐ udarao. Pri tome opt. NĐ ne osporava da je žrtvi RĐ nanio tjelesnu ozljedu, ali da je do toga došlo dok se branio od napada svjedoka TĐ i žrtve RĐ. Međutim, pozorno ocijenivši iskaze svjedoka žrtve RĐ, svjedoka TĐ, svjedokinje IĐ i nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojno obranu opt. JĐ u dijelu u kojem optuženik navodi da je bio napadnut od strane svjedoka TĐ, kojem da je potom pomogao i svjedok žrtva RĐ, te onda da je odbijajući takav napad imenovanih žrtvi RĐ zadao tjelesnu ozljedu. Naime, iz u bitno suglasnih iskaza svjedoka žrtve RĐ i svjedoka TĐ proizlazi da su se, u vrijeme i na mjestu pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, vozili osobnim automobilom kojim je upravljao svjedok žrtva RĐ, a na mjestu suvozača da je sjedio svjedok TĐ, te su na jednom dijelu ulice uočili da iz suprotnog smjera stoji osobni automobil, zbog kojega nisu mogli svojim osobnim automobilom proći tom ulicom. Zbog toga da je svjedok žrtva RĐ "blicanjem" svjetala osobnog automobila signalizirao da se taj osobni automobil pomakne da bi svojim osobnim automobilom mogli proći tom ulicom. Vidjeli su da tim osobnim automobilom upravlja neka ženska osoba, za koju je kasnije utvrđeno da se radi o svjedokinji IĐ, a pored nje na mjestu suvozača da sjedi muška osoba, za koju je kasnije utvrđeno da se radi o opt. JĐ. U jednom momentu da je iz toga osobnog automobila izašao opt. NĐ, te kada se približio vozilu žrtve RĐ, da ga je svjedok TĐ upitao trebala li kakva pomoć, a optuženik da je odgovorio "šta te boli kurac, 'ko vam jebe mater, neću se maknit nikad", a potom da je nogom udario u suvozačka vrata njihovog automobila. Nakon toga da je svjedok žrtva RĐ svoj osobni automobil pomaknuo unazad, a svjedok TĐ da je izašao iz vozila da pogleda je li došlo do oštećenja na vozilu zbog udarca optuženika u vrata vozila. Izašavši iz vozila svjedok TĐ da se sagnuo da pogleda ima li kakvih oštećenja, a optuženik da mu je tada prišao i nogom ga udario u leđa uslijed čega je pao na tlo. Tada da je svjedok žrtva RĐ počeo vikati opt. JĐ da prestane udarati svjedoka TĐ i da će zvati policiju, te je nakon toga izašao iz vozila i obzirom da je još uvijek trajao napad opt. JĐ na svjedoka TĐ, da je ponovno rekao da će zvati policiju, te se okrenuo kako bi zaklonio mobitel od kiše i vjetra, a tada da je opt. NĐ snažno nogom udario svjedoka žrtvu RĐ u predjelu desne strane lica od kojeg udarca je pao na tlo. Nakon toga da je opt. NĐ pobjegao s mjesta događaja a i svjedokinja IĐ da se također osobnim automobilom kojim je upravljala udaljila s mjesta događaja. Potom da su RĐ i TĐ o događaju obavijestili policiju i otišli u bolnicu radi pružanja liječničke pomoći žrtvi RĐ. Prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka žrtva RĐ i svjedoka TĐ prvostupanjski sud ocjenjuje kao nevjerodostojan iskaz svjedokinje IĐ u dijelu u kojem dinamiku sukoba prikazuje na način kako to u obrani iznosi opt. NĐ. Međutim, i svjedokinja IĐ u svom iskazu navodi da se upravljajući osobnim automobilom u kojem je na mjestu suvozača sjedio opt. NĐ, s kojim je u to vrijeme bila u intimnoj vezi, zaustavila na mjestu događaja, da je tada iz suprotnog smjera naišlo vozilo kojim je upravljao svjedok žrtva RĐ a na mjestu suvozača sjedio njegov sin svjedok TĐ, da je žrtva RĐ "blicao" svjetlima i upotrijebio zvučnu sirenu, jer nije mogao proći svojim vozilom pored njenog zaustavljenog vozila. Vještačenjem po vještaku sudskomedicinske struke prvostupanjski sud je utvrdio da je žrtva RĐ kritične zgode zadobio oteklinu i krvni podljev cijele desne strane lica, ranu razderotinu i krvni podljev ispod desnog oka, krvarenje iz nosa, prijelom jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i kostiju očne šupljine desno s oštećenjem živca ispod desnog oka, koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda. Mehanizam ozljede je vrlo vjerojatno snažan udarac nogom obuvenom u cipelu po desnoj strani glave žrtve. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.
9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. JĐ proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. NĐ kao odrasla osoba bio svjestan da snažan udarac nogom sa obućom na nozi u predjelu glave, obzirom da je prema podacima u spisu predmeta optuženik visok cca 190 cm i jače tjelesne građe, a da je žrtva RĐ osoba starije životne dobi, može uzrokovati i teške tjelesne ozljede, jer se u predjelu glave nalaze brojni vitalni organi. Stoga kada je kritične zgode s leđa zadao jedan snažan udarac nogom obuvenom u obuću u desnu stranu glave žrtve RĐ htio je na takav način teško tjelesno ozlijediti žrtvu, koja je uslijed takvog udarca zadobila oteklinu i krvni podljev cijele desne strane lica, ranu razderotinu i krvni podljev ispod desnog oka, krvarenje iz nosa, prijelom jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i kostiju očne šupljine desno s oštećenjem živca ispod desnog oka, koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda.
10. Neosnovano u žalbi navodi opt. NĐ da bi kritične zgode postupao u nužnoj obrani. Naime, da bi se radilo o postupanju u nužnoj obrani prijeko je potrebno da počinitelj od sebe ili drugog odbija istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (čl. 21. st. 2. KZ/11). Pri tome se na nužnu obranu ne može pozivati počinitelj koji izaziva sukob. Prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda opt. NĐ je kritične zgode izašao iz vozila, provocirao sukob, prvo riječima a potom i udarcem nogom po vratima vozila kojim je upravljala žrtva RĐ. Kada je iz vozila sa mjesta suvozača izašao sin žrtve TĐ, opt. NĐ je započeo s fizičkim napadom na TĐ. Kada je iz vozila izašla žrtva RĐ i optuženiku žrtva bila okrenuta leđima, nastojeći o događaju obavijestiti policiju, opt. NĐ je žrtvi RĐ zadao jedan snažni udarac nogom po desnoj strani glave. Kraj takvih pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda opt. NĐ nije od sebe odbijao bilo kakav protupravni napad.
11. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. JĐ zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, ali da je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti ranije višestruke prekršajne kažnjavanosti i osuđivanosti optuženika. Opt. NĐ u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti.
11.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i opt. JĐ prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog da je opt. NĐ zaposlen i otac dvoje maloljetne djece, a od otegotnog raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, te višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, između ostalog zbog istovrsnog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11, te kaznenih djela s elementima nasilja, na različite kazne, između ostalog i na kazne zatvora koje očito nisu utjecale na optuženika da ne čini nova protupravna djela, odnos prema žrtvi koja je starija osoba zbog potpunog izostanka bilo kakvog kajanja od počinjenog kaznenog djela, te činjenicu da je kazneno djelo počinio prema starijoj osobi (žrtva je 38 godina starija od optuženika). O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge (odlomci 25., 25.1., 25.2., 25.2.1., 26., 26.1.) na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom tih okolnosti, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je pravilno opt. JĐ za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
11.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, u odnosu na opt. JĐ, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).
12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 22. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
