REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2799/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Tisanić Vilček, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici, odvjetnici Sandri Dimitrijević u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 22. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 06. kolovoza 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta poslovni broj Ovrv-13994/2011 od dana 21. prosinca 2011.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 06. kolovoza 2025. za obustavu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta poslovni broj Ovrv-13994/2011 od dana 21. prosinca 2011.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta poslovni broj Ovrv- 13994/2011 od dana 21. prosinca 2011. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 06. kolovoza 2025., pozivajući se pritom na odredbu čl. 210. OZ-a, podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za obustavu ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta poslovni broj Ovrv-13994/2011 od dana 21. prosinca 2011.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 13. lipnja 2025. podnio na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi. Međutim, ovršenik navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Naime, gore navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 13. siječnja 2012., podneseno je na naplatu dana 11. listopada 2013. te je zastara ponovno počela teći dana 12. listopada 2013., prvi dan nakon nemogućnosti naplate, te je nakon toga podneseno na naplatu tek 13. lipnja 2025., dok je zastara nastupila dana 12. listopada 2023. Ovršenik se pritom poziva na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Rješenje o ovrsi doneseno u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu kojom je tražbina utvrđena od strane javnog bilježnika te se, sukladno citiranoj odredbi, na tu tražbinu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Desetogodišnji zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi, a prekida se svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom radi prisilne naplate (čl. 241. st. 1. ZOO-a), nakon čega počinje teći novi desetogodišnji rok (čl. 245. ZOO-a). Budući da je u konkretnom slučaju proteklo više od deset godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi, a ovrhovoditelj u tom razdoblju nije poduzimao radnje koje bi prekinule tijek zastare, predmetna tražbina je zastarjela te je ovrha nedopuštena. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a te predlaže obustaviti predmetnu ovrhu.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 20. kolovoza 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. U svom očitovanju ovrhovoditelj u bitnome navodi da je dana 11. listopada 2013. podnio Financijskoj agenciji na naplatu predmetno rješenje o ovrsi te da se ovrha provodila sve do 04. kolovoza 2018., kada je isknjižena zbog izostanka naplate. U pogledu zastare, sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, kao sto ovršenik navodi u svom prijedlogu. Međutim, nije točan navod kako nije bila prekinuta zastara, odnosno da je predmetna tražbina zastarjela. U ZOO-u je u čl. 245. st. 1. jasno određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, što je konkretnom slučaju od dana 04. kolovoza 2018., a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga je nesporno da u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok određen čl. 233. ZOO-a jer bi isti protekao tek s danom 05. kolovoza 2028.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršenosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postihnute u postupku mirnog rješavanja spora na temelju čl.186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima od banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija će postupati kao u povodom rješenja o ovrsi koje je donio sud, dok je odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 13. lipnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta poslovni broj Ovrv-13994/2011 od dana 21. prosinca 2011., a kojim je određena ovrha na imovini ovršenika.

8. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a (izvansudska ovrha).

9. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o postupku izravne naplate novčane tražbine predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primijenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.

10. Ovršenik u postupku izvansudske ovrhe ne može koristiti pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

11. Obzirom je ovršenik zatražio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava je nedopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvima zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. Prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe nije osnovan.

13. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o postupku izvansudske ovrhe, a koja je uređena odredbama čl. 284. OZ-a. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od tog suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

14. Ovršenik predlaže sudu obustaviti predmetnu ovrhu iz razloga jer je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Međutim, prigovor zastare predmetnog potraživanja nije razlog za obustavu ovrhe, već za podnošenje žalbe nakon proteka roka.

15. Slijedom navedenog, obzirom prigovor zastare predmetnog potraživanja nije razlog za obustavu ovrhe, a niti su ostvareni razlozi za obustavu ovrhe propisani OZ-om, valjalo je prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe ocijeniti neosnovanim te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

16. Budući se protiv ovršenika vodi postupak izvansudske ovrhe (čl. 284. st. 1. OZ-a), a obzirom na navode iznesene u prijedlogu, sud je utvrdio da je ovršenik sadržajno podnio žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a. Naime, odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

17. U svojoj žalbi nakon proteka roka ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

18. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

19. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ- a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

20. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 06. kolovoza 2025.

Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, odnosno odbačen kao nedopušten, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

21. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 20. kolovoza 2025. na prijedlog ovršenika.

Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršeniku. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ- a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 22. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Iva Tisanić Vilček

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis

Z/

kal.30 dana