REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1702/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica GM, radi tjelesnog oštećenja, 22. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-24-473 od 27. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi propuštanja tuženika da u zakonom propisanom rolu odluči o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku KLASA: UP/I 141-06/23- 01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-23-22560 od 11. prosinca 2023., a koje rješenje je doneseno u predmetu tjelesnog oštećenja.
1.1. Tim je rješenjem tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% počevši od 25. studenog 2022. zbog bolesti, te je odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu i uz isti rješenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24- 01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-24-473 od 27. ožujka 2024. uz prijedlog za obustavu spora.
2.1 Uvidom u citirano rješenje utvrđeno je da je istim žalba tužitelja uvažena, poništeno je prvostupanjsko rješenje Područnog ureda u Sisku KLASA: UP/I 141- 06/23-01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-23-22560 od 11. prosinca 2023., tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% i odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točke I. do III. izreke).
3. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2024. proširio tužbeni zahtjev na rješenje tuženika doneseno tijekom spora, a takvo postupanje u skladu je s odredbama članka 100. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS), tako da se spor sada vodi radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke, a što je predmet spora propisan člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a.
4. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga smatrajući da mu je u postupku trebalo utvrditi IV stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti i ozljedu na radu koju je zadobio kao ročnik 2000. godine. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem vojne liječnice, te uvidom u dokumentaciju, kao i provesti sudsko medicinsko vještačenje.
5. Tuženik u odgovoru na prošireni tužbeni zahtjev osporava navode tužbe. U odnosu na prijedloge tužitelja za utvrđivanjem funkcionalnog oštećenje IV stupnja ističe da se priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja utvrđuje prema odredbi članka 61. do 64. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:
157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) te članka 20. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17, 56/18 i 16/22, dalje: Uredba) i pripadajuće Liste oštećenja organizma (LOO) koja je sastavni dio Uredbe, dok se vještačenje za utvrđivanje težine invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti utvrđuje primjenom odredbi članka 21i i 22. Uredbe i Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti u postupku priznanja prava iz sustava socijalne skrbi.
5.1. U odnosu na navod tužitelja kojim traži utvrđenje ozljede na radu, tuženik navodi da se ozljeda na radu kao uzrok tjelesnog oštećenja dokazuje prijavom o ozljedi na radu utvrđenoj prema odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radi i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22), a po potrebi i odgovarajućom dokumentacijom o provedenom liječenju pribavljenoj od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, pa kako tužitelj nije dostavio prijavu o ozljedi na radu, tuženik navode tužbe smatra neosnovanima. Protivi se provođenju daljnjeg dokaznog postupka vještačenjem uz obrazloženje da je tužitelju već utvrđeno maksimalno tjelesno oštećenje od 100%.
5.2. Predlaže da sud obustavi spor u skladu s odredbom članka 106. stavka 1. točke 2. u vezi sa člankom 103. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS).
6. Prijedlog tuženika za obustavom spora nije osnovan. Naime, odredbom članka 169. stavka 1. ZUS-a propisano je da će se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama ovoga Zakona.
6.1. Članak 100. ZUS-a propisuje proširenje tužbenog zahtjeva u sporu pokrenutom zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, pa je tako stavkom 3. toga članka propisano da ako tužitelj izjavi da proširuje tužbeni zahtjev i na odluku, sud će nastaviti postupak ako protiv nove odluke nije dopušten redoviti pravni lijek u upravnom postupku.
6.2. Budući da je tužitelj proširio tužbeni zahtjev na rješenje tuženika, a protiv kojega nije dopušteni redoviti pravni lijek, sud je nastavio voditi spor radi ocjene zakonitosti odluke tuženika.
7. Presuda u ovom sporu donosi se nakon rasprave održane 22. kolovoza 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tuženika.
7.1. Tužitelj je predložio odgodu ročišta podneskom od 27. lipnja 2025. u bitnome uz obrazloženje kako na tržištu vlada nestašica fiziološke otopine, koju po preporuci liječnika treba uzimati, a zbog čega se obratio brojnim institucijama ističući kako mu Republika Hrvatska nije osigurala lijek, uz dostavu nalaza Poliklinike Bionova od 29. studenoga 2023.
8. Rasprava je održana u odsutnosti tužitelja, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a, budući da Sud nije cijenio opravdanim odgoditi raspravu u predmetnom upravnom sporu iz razloga na koje ukazuje tužitelj u podnescima. Medicinska dokumentacija koju je tužitelj priložio je od 29. studenoga 2023. i na istoj je navedeno da tužitelj uz brojnu terapiju koristi i FO (vjerojatno fiziološka otopina), međutim, prema ocjeni suda ta dokumentacija nije dostatna za zaključak da tužitelj ne bi mogao pristupiti raspravi zakazanoj u kolovozu 2025. Odgoda ročišta prema ocjeni suda bila bi odugovlačenje postupka, u situaciji kada su sve relevantne činjenice koje su od utjecaja na odluku u cijelosti utvrđene te kada izvođenje daljnjeg dokaza nije svrhovito niti opravdano, iz razloga koje će sud nastavno u presudi obrazložiti.
9. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis, te spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu.
9.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja na predložene okolnosti utvrđivanja IV stupnja funkcionalnog oštećenja i postojanje ozljede na radu, te je odlučeno da se daljnji dokazi neće izvoditi. Rasprava je zaključena jer je prema ocjeni suda predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti presuda, na temelju članka 96. stavka 1. ZUS- a.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja neosnovan.
11. Prvostupanjsko rješenje od 11. prosinca 2023. doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 20. travnja 2023., a donošenju istog prethodilo je vještačenje te je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 141-06/23-01/12761, URBROJ: 426-04-08/20- 23-3, evidencijski broj vještačenja: 963859 od 13. listopada 2023. kojim se utvrđuje kod tužitelja postojanje tjelesnog oštećenja od 80% prema poglavlju/potpoglavlju VI-1- c LOO iz Uredbe, a koje oštećenje je nastalo 25. studenog 2020., uz obrazloženje da kod tužitelja zbog bolesti
11.1. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 61. stavka 1. i 2. ZOMO, a odluka o žalbi pozivom na članak 133. ZOMO.
12. Tuženik je osporenim rješenjem poništio rješenje iz točke 11., na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-06/23-01/12761, URBROJ: 426-04-03/40-24-9, evidencijski broj vještačenja: 1032413 od 19. ožujka 2024., sadržaj kojega se citira u obrazloženju rješenja, a kojim se kod tužitelja utvrđuje postojanje ukupnog tjelesnog oštećenja 100% zbog bolesti, na donje ekstremitete 0% i to uz prethodno utvrđenje oštećenje organizma od 80% postoji i: 30% radi torakalne kiforze, prema poglavlju X točka 2. LOO, od 13. lipnja 2013., uzrok bolest; 40% radi trajnog poremećaja ličnosti prema poglavlju V točka 4 LOO, od 10. svibnja 2011., uzrok bolest; temeljem presude US u Zagrebu od 18. travnja 2023. te presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 17. siječnja 2024. utvrđuje se i tjelesno oštećenje 10% radi parnog organa od 25. studenog 2020., uzrok bolest.
12.1. Vezano za žalbene navode o vještačenju funkcionalnog oštećenja kao i vezano za eventualnu ozljedu na radu, tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu, ističući da navedeno nije predmet upravnog postupka pokrenutog zahtjevom od 20. travnja 2023.
13. Člankom 61. stavkom 1. ZOMO propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.
13.1. Prema stavku 2. članka 61. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
13.2. Prema stavku 3. članka 61. ZOMO vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.
14. Člankom 125. stavkom 2. ZOMO propisano je da se vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja osiguranika te potpunog gubitka radne sposobnosti člana obitelji, obavlja na temelju medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka Zavod za vještačenje o čemu donosi nalaz i mišljenje.
15. Člankom 133. stavkom 3. ZOMO ako se žalbom pobija rješenje iz članka 125. stavka 3. ovoga Zakona koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona.
16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da je rješenje pravilno i zakonito, a razlozi kojima tužitelj prigovora navedenom rješenju neosnovani. Imajući u vidu citirane odredbe ZOMO, tuženik je imao ovlaštenje odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja pribaviti nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja u drugom stupnja i na istom temeljiti svoju odluku.
16.1. Pri tom se ističe da je uvidom u nalaz drugostupanjskog tijela vještačenja od 19. ožujka 2024. vidljivo da su u istome navedene konstatacije koje proizlaze iz medicinske dokumentacije te su uvažene primjedbe iz presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 3296/20-24 od 11. studenog 2021. i UsI-324/23-7 od 27. ožujka 2023., a uvažavajući da je prvostupanjsko vještačenje provedeno uz neposredni pregled tužitelja 16. lipnja 2023. kada je utvrđeni status i pregledana priložena medicinska dokumentacija, donesen je drugostupanjski nalaz i mišljenje, koji je detaljan te valjano obrazložen u skladu s odredbama Uredbe.
16.2. Osim utvrđenog tjelesnog oštećenja od 80% - osnovom teškog oštećenja plućne funkcije (poglavlje VI točka 1c LOO) počevši od 25. studenog 2020., tužitelju je utvrđeno i tjelesno oštećenje: 30% radi torakalne kifoze (poglavlje X točka 2 LOO) počevši od 13. lipnja 2013, uzrok bolest; 40% radi trajnog poremećaj ličnosti (poglavlje V točka 4 LOO) počevši od 10. svibnja 2011., uzrok bolest te 10% radi parnog organa od 25. studenog 2020., uzrok bolest, tako da ukupno tjelesno oštećenje iznosi 100%, na donje ekstremitete 0%.
17. Nadalje, vezano za prijedlog tužitelja za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja ističe se da tužitelj ne iznosi konkretne razloge osporavanja utvrđenog 100% tjelesnog oštećenja u postupku koji je prethodio ovom sporu, a posebno se naglašava kako je tužitelju u postupku po zahtjevu priznato tjelesno oštećenje (uz prethodno utvrđeno u visini od 80% radi teškog oštećenja plućne funkcije) s osnova torakalne kifoze i trajnog poremećaja ličnosti temeljem medicinske dokumentacije iz 2011. (jedan nalaz) 2013. (jedan nalaz) i 2020. godine, te je posebno naznačeno u nalazu i mišljenju da tužitelj daljnju medicinsku dokumentaciju ne prilaže, a istu nije priložio niti tijekom upravnog spora.
17.1. Imajući u vidu konkretne podatke spisa predmeta provođenje dokaznog postupka vještačenjem sud nije cijenio opravdanim provoditi. Tužitelj ne iznosi konkretne razloge osporavanja utvrđenog maksimalnog tjelesnog oštećenja od 100% niti ukazuje na poseban medicinski nalaz ili relevantnu činjenicu kojom bi zaključke tijela vještačenja doveo u pitanje, a nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja sud cijeni valjanim, dostatno obrazloženim i u skladu s medicinskom dokumentacijom spisa.
17.2. Odluka o dokaznom prijedlogu za provođenjem sudsko-medicinskog vještačenja, temelji se na odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a prema kojoj stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi ali sud nije vezan tim prijedlozima.
18. Neosnovani su navodi tužitelja kojima zahtjeva da mu se uz priznato 100% tjelesno oštećenje prizna i najveći stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti te naknada zbog ozljede na radu. Ovo zato, jer navedeno nije predmet ovog spora. Naime, upravni je postupak pokrenut zahtjevom za utvrđivanjem tjelesnog oštećenja, pa su za konkretan predmet relevantne odredbe glave IV. Vještačenje stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja, članka 20. stavka 2. Uredbe kojim je propisano je da se tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači sukladno Listi oštećenja organizma (LOO, Lista I) koja je sastavni dio ove Uredbe.
18.1. Pretpostavka utvrđenju tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu, jest utvrđena/priznata ozljeda na radu, a koji postupak se ne vodi pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, već u skladu s odredbama na koje ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U tom smislu ističe se da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi pred nadležnim tijelom pokrenuo odgovarajući postupak radi priznavanja ozljede na radu odnosno ne dostavlja dokaz o priznatoj ozljedi na radu.
18.2. U vezi navoda tužitelja kojim sukladno odredbama Uredbe zahtijeva u okviru ovog postupka vještačenje stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti, ističe se da navode odgovora na tužbu tuženika, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, te još jednom napominje tužitelju da se postupak radi utvrđivanja vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti provodi pred drugim nadležnim tijelom prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 61/ 25), a radi ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi. S navedenim je tužitelj upoznat i kroz odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-283/25-2 od 21. svibnja 2025., kojom je odbijena njegova žalba na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-6259/2023-20 od 13. prosinca 2024., također u predmetu tjelesnog oštećenja.
19. Imajući u vidu navedeno, sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio izvođenjem vještačenja na okolnosti utvrđenja i postojanja ozljede na radu (u tom smislu predloženo je i saslušanje vojnog liječnika), odnosno utvrđenja postojanja stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti.
19.1. Ukoliko i kada tužitelj ishodi pravomoćnu odluku nadležnog javnopravnog tijela kojim mu se priznaje ozljeda na radu na temelju okolnosti koje navodi u tužbi, ima mogućnost pred nadležnim prvostupanjskim tijelom podnijeti zahtjev radi utvrđenja/promjene uzroka nastanka tjelesnog oštećenja.
19.2. Pri tom se napominje kako tužitelj iako se sam zastupa, prema ocjeni suda nije neuka stranka u smislu članka 9. ZUS-a. Tužitelj je pred ovim sudom do sada vodio više od stotinu predmeta iz područja mirovinskog i socijalnog prava, u slučajevima kada mu je odobrena besplatna pravna pomoć istu koristi uglavnom radi podmirivanja troškova spora, ali otkazuje imenovanim opunomoćenicima punomoć te se u pravilu sam zastupa. S tijekom upravnog postupka i potrebom vještačenja u svakom pojedinačnom predmetu (imajući u vidu pojedinačna prava i mjerodavne propise) tužitelj je upoznat i kroz odluke koje je zaprimio, pa tako i sa postupkom vještačenja stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti, budući da je tijekom spora dostavio rješenje doneseno u postupku po zahtjevu za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
20. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
21. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.
22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
22.1. Razlozi ništavosti pojedinačnog akta, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a nisu utvrđeni.
23. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. CM, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, Mihanovićeva 3
3. U spis