REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-566/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi napredovanja državnog službenika, 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/677, URBROJ: 566-01/15-23-2 od 30. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/20-01/677, URBROJ: 566-01/15-23-2 od 30. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112-07/20-01/67, URBROJ: 513-07-21-08-20- 2 od 11. rujna 2020.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, Odjelu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa I, za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava rješenje tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kako ispunjava uvjete za napredovanje, budući da ima ocjene, a i postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom, stoga smatra da ga je trebalo rasporediti na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u skladu s postavljenim zahtjevom. Ističe da su povrijeđena načela upravnog postupka, posebno načelo materijalne istine i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Navodi da je rješenje tuženika doneseno nakon proteka zakonskog roka, a da su povrijeđene i odredbe o obnovi postupka.

2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i donese novo u skladu s postavljenim zahtjevom za napredovanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne Novine“ broj 36/24; dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. U predmetnom upravnom sporu održana je usmena i javna rasprava 22. kolovoza 2025. koja je provedena u odsutnosti stranaka, budući da stranke iako uredno pozvane raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale, a sve na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, nisu predložile.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja od 1. rujna 2020., a istim je zatraženo redovno napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.

7.1. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 90. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 138/15 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: Zakon) i uz obrazloženje kako u tom trenutku nema osnova uvažavanju zahtjeva tužitelja budući da je Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ broj: 97/20) stupila na snagu 8. rujna 2020., pa je u tijeku donošenje Pravilnika o unutarnjem redu i Sistematizacije radnih mjesta službenika i namještenika Porezne uprave.

8. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje kako iz odredbe članka 90. Zakona ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kad stekne propisane uvjete i podnese prijedlog niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova, pozivom na stajalište izraženo u presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-630/14-1 prema kojemu odredbe o napredovanju nemaju obligatorni sadržaj u smislu da bi se ispunjavanjem formalnih uvjeta državni službenik morao rasporediti na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prijeći u višu kategoriju radnih mjesta, već se, uz ispunjenje svega prethodno navedenog, konačna odluka temelji na slobodnoj procjeni čelnika tijela, kao osobi odgovornoj za pravilno funkcioniranje tog tijela. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

9. Člankom 90. stavkom 1. Zakona propisano je da se napredovanje u državnoj službi ostvaruje rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

9.1. Prema stavku 2. članka 90. Zakona državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.

9.2. Prema stavku 3. članka 90. Zakona državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:

a) postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti,

b) ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto,

c) ispunjava uvjete za napredovanje sukladno posebnom propisu.

9.3. Prema stavku 4. članka 90. Zakona državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može izvanredno napredovati u državnoj službi, ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane uredbom Vlade kojom se uređuje napredovanje državnih službenika.

9.4. Prema stavku 5. članka 90. Zakona načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.

10. Podrobnije odredbe o načinima i uvjetima napredovanja propisane su Uredbom o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika („Narodne novine“ broj 77/07, 142/11 i 105/15, dalje: Uredba), na iste se poziva tuženik u obrazloženju rješenja.

11. U konkretnom predmetu nije sporno da li tužitelj ispunjava uvjete radnog mjesta u odnosu na koje je tražio napredovanje, a koje je naznačeno u izreci pobijanog prvostupanjskog rješenja.

12. Sporno je da li je upravno tijelo u postupku po zahtjevu tužitelja za redovitim napredovanjem bilo obvezno tužitelja rasporediti na traženo radno mjesto ukoliko ispunjava zakonom propisane uvjete.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe na koje se pozivaju upravna tijela, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

13.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore.

13.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i citiranim odredbama.

14. Razlozi kojima tužitelj osporava zakonitost rješenja donesenih u postupku koji je prethodio ovom sporu nisu osnovani, odnosno isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

14.1. Pravilno tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju ukazuje na to da je redovito napredovanje u čl. 90. st. 3. Zakona propisano samo kao mogućnost, a ne i kao pravo državnog službenika, odnosno kao obveza državnog tijela. O tom pitanju izražen je jasan stav upravnosudske prakse, u presudi Upravnog suda u Splitu UsI- 1848/21 od 17. rujna 2021. godine, potvrđenoj presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 140/22 od 27. siječnja 2022. godine, pa tužitelj nema osnova ustrajati na vlastitom napredovanju u državnoj službi.

15. Stajalište tuženika izraženo u pobijanom rješenju, a vezano za primjenu odredbe članka 90. Zakona u slučaju kada službenik ispunjava formalne uvjete za napredovanje, potvrđeno je i pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: UsI- 565/2024-5 od 28. listopada 2024., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-185/2025-2 od 2. travnja 2025. u predmetu ovdje tužitelja protiv tuženika, također radi napredovanja državnog službenika, prema kojemu iz odredbe članka 90. Zakona ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kada službenik stekne propisane uvjete i podnese zahtjev niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova uz obrazloženje kako je odluka o napredovanju mogućnost, a ne obveza državnog tijela, a donosi se slobodnom ocjenom čelnika tijela.

16. U konkretnom predmetu tuženik je prihvatio valjanim obrazloženje prvostupanjskog tijela kojim razloge nemogućnosti tužitelja za rasporedom na traženo radno mjesto nalazi u činjenici donesene nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija sedam dana nakon podnesenog zahtjeva tužitelja, te činjenici da je u tijeku donošenje Pravilnika o unutarnjem redu i Sistematizacije radnih mjesta službenika i namještenika Porezne uprave.

17. Kako se odluka o napredovanju državnog službenika donosi diskrecijskom ocjenom čelnika tijela, te kako su prema ocjeni suda valjano obrazloženi objektivni razlozi nemogućnosti rasporeda tužitelja na traženo radno mjesto, odnosno odbijanja zahtjeva tužitelja, tuženik je imao osnova odbiti žalbu kao neosnovanu.

18. Povrede odredaba načela upravnog postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao, a paušalni navod tužitelja da su povrijeđene odredbe članka 123. ZUP-a su nejasne, s obzirom na to da su tom odredbom propisani razlozi i rok za obnovu upravnog postupka.

19. Okolnost što je osporeno rješenje doneseno nakon proteka roka iz članka 121. ZUP-a nije razlog za poništavanje rješenje u predmetnom sporu. Naime, tužitelj je imao mogućnost radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, odnosno izjavljenoj žalbi, podnijeti tužbu u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

21. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. FV, [adresa]

2. Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 5

3. u spis