REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-14227/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. srpnja 2025, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.592,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

-na iznos od 53,38 eura od dana 16.07.2016.godine,

-na iznos od 46,94 eura od dana 16.08.2016.godine,

-na iznos od 16,79 eura od dana 16.09.2016.godine,

-na iznos od 33,16 eura od dana 16.10.2016.godine,

-na iznos od 39,88 eura od dana 16.11.2016.godine,

-na iznos od 61,95 eura od dana 16.12.2016.godine,

-na iznos od 68,34 eura od dana 16.01.2017.godine,

-na iznos od 67,07 eura od dana 16.02.2017.godine,

-na iznos od 67,70 eura od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 73,58 eura od dana 16.04.2017.godine,

-na iznos od 77,38 eura od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 69,53 eura od dana 16.06.2017.godine,

-na iznos od 74,60 eura od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 81,01 eura od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 75,40 eura od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 78,86 eura od dana 16.10.2017.godine,

-na iznos od 75,65 eura od dana 16.11.2017.godine,

-na iznos od 77,88 eura od dana 16.12.2017.godine,

-na iznos od 72,30 eura od dana 16.01.2018.godine,

-na iznos od 80,49 eura od dana 16.02.2018.godine,

-na iznos od 81,67 eura od dana 16.03.2018.godine,

-na iznos od 78,95 eura od dana 16.04.2018.godine,

-na iznos od 74,43 eura od dana 16.05.2018.godine,

-na iznos od 76,91 eura od dana 16.06.2018.godine,

-na iznos od 75,97 eura od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 76,10 eura od dana 16.08.2018.godine,

-na iznos od 79,04 eura od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 81,52 eura od dana 16.10.2018.godine,

-na iznos od 71,76 eura od dana 16.11.2018.godine,

-na iznos od 77,15 eura od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 79,51 eura od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 71,19 eura od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 80,44 eura od dana 16.03.2019.godine,

-na iznos od 80,13 eura od dana 16.04.2019.godine,

-na iznos od 83,55 eura od dana 16.05.2019.godine,

-na iznos od 73,92 eura od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 83,28 eura od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 83,34 eura od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 82,51 eura od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 81,29 eura od dana 16.10.2019.godine,

-na iznos od 87,27 eura od dana 16.11.2019.godine,

-na iznos od 81,38 eura od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 83,32 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 84,19 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 81,36 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 91,74 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 81,21 eura od dana 16.05.2020.godine,

-na iznos od 81,40 eura od dana 16.06.2020.godine,

-na iznos od 83,64 eura od dana 16.07.2020.godine,

-na iznos od 83,32 eura od dana 16.08.2020.godine,

-na iznos od 89,90 eura od dana 16.09.2020.godine,

-na iznos od 85,59 eura od dana 16.10.2020.godine,

-na iznos od 89,15 eura od dana 16.11.2020.godine,

-na iznos od 89,66 eura od dana 16.12.2020.godine,

-na iznos od 86,13 eura od dana 16.01.2021.godine,

-na iznos od 86,19 eura od dana 16.02.2021.godine,

-na iznos od 89,81 eura od dana 16.03.2021.godine,

-na iznos od 92,26 eura od dana 16.04.2021.godine,

-na iznos od 90,50 eura od dana 16.05.2021.godine,

-na iznos od 89,65 eura od dana 16.06.2021.godine,

pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati iznos od 3.643,10 eura sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 511,05 eura od dana 20.01.2017.godine,

-na iznos od 559,59 eura od dana 20.01.2018.godine,

-na iznos od 607,99 eura od dana 20.01.2019.godine,

-na iznos od 612,96 eura od dana 20.01.2020.godine,

-na iznos od 676,69 eura od dana 20.01.2021.godine,

-na iznos od 674,82 eura od dana 20.01.2022.godine,

pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.456,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika u Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Zavodu za bolesti krvnih žila na radnom mjestu liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz kardiologije. Tužitelj je kod tuženika u razdoblju od mjeseca lipnja 2016. godine pa do mjeseca lipnja 2021. godine, a koje razdoblje je obuhvaćeno ovom tužbom, radio kao liječnik specijalist interne medicine uže specijalnosti iz kardiologije koji obavlja poslove liječnika specijaliste interne medicine

– intervencijskog kardiologa u otežanim/posebnim uvjetima rada pa mu sukladno članku 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. Tužitelj uz obavljanje poslova u Zavodu za bolesti krvnih žila sukladno Ugovoru o radu, obavlja poslove i u Zavodu za intenzivno kardiološko liječenje, aritmije i transplantacijsku kardiologiju, Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca. U navedenom Odjelu tužitelj u salama obavlja poslove liječnika specijaliste interne medicine – intervencijskog kardiologa pa tako obavlja postupke implantacije elektrostimulatora srca, implantacije kardioverter defibrilatora, invazivne elektrofiziologije srca te invazivnog ablacijskog liječenja aritmija. Odredbom čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka određeno je da će se osnovna plaća uvećati radnicima na slijedećim radnim mjestima i poslovima te je naveden popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak pa je tako navedeno da liječnik specijalist interne medicine – intervencijski kardiolog ima pravo na dodatak od 20%. Dakle, sukladno članku 55. ( raniji čl. 57. ) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019 ) pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada od 20 % ima liječnik specijalist interne medicine koji obavlja poslove liječnika specijaliste interne medicine – intervencijskog kardiologa ( poslovi implantacije elektrostimulatora srca, implantacije kardioverter defibrilatora, invazivne elektrofiziologije srca te invazivnog ablacijskog liječenja aritmija ), s time da od dana 01.09.2019. godine sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" br. 92/19 ) ima pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada od 23 %. Iz Obračunske isprave za isplatu plaće- naknade plaće, a koja se dostavlja u prilogu, razvidno je da tuženik tužitelju pogrešno obračunava plaću te mu isplaćuje dodatak na plaću u visini od 19% s osnova posebnih uvjeta rada umjesto stvarno pripadajućeg uvećanja osnovne plaće s osnova tog dodatka od 20 % ( 23 % ) pa mu nezakonito umanjuje plaću ( i to u dijelu koji se odnosi na nezakonito umanjeni dodatak na plaću) u utuženom razdoblju. Obzirom da je tužitelj kod tuženika zaposlen kao liječnik specijalist internist uže specijalnosti iz kardiologije koji obavlja poslove liječnika specijaliste interne medicine – intervencijskog kardiologa, a na kojem radnom mjestu i poslovima postoje posebni uvjeti rada, to mu sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada od 20 % ( 23% ). Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Člankom 47. ( 45. ) važećeg KU propisano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Članak 57. ( 55. ) važećeg KU navodi popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak s osnove posebnih uvjeta rada pa je tako za radno mjesto i poslove liječnika specijalista interne medicine - intervencijski kardiolog propisan dodatak od 20 % ( 23 % ), a koje poslove tužitelj kod tuženika obavlja. Ističe se relevantna činjenica kako kod tuženika Odjel za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca nije sistematiziran ni pod jedan Zavod već se isti nalazi u sklopu Klinike za bolesti srca i krvnih žila kao samostalan odjel. Nadalje, navedeni poslovi koje obavlja tužitelj kao intervencijski kardiolog ( poslovi implantacije elektrostimulatora srca, implantacije kardioverter defibrilatora, invazivne elektrofiziologije srca te invazivnog ablacijskog liječenja aritmija ) izvode se pod direktnim snopom/izvorom ionizirajućeg rtg. zračenja ( rtg. cijev ) u salama koje zahtijevaju sterilne uvjete kao operacijske sale i iste se kao zasebne prostorije nalaze u sklopu Odjela za elektrofiziologiju i elektrostimilaciju srca. Nadalje, iz Bolničkog informatičkog sustava o broju operacija i postupaka po liječniku ( BIS-a ) Odjela za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca proizlazi da je tužitelj drugi liječnik specijalist na listi po broju samostalno izvedenih operativnih zahvata iz područja interventne kardiologije. Navedena izvješća vezana su za izviješća o operaterima u operacijskim knjigama, međutim valja imati na umu da boravak u sali podrazumijeva i predoperativne i postoperativne postupke. Ističe se kako tužitelj svakako radi 2/3 radnog vremena u posebnim uvjetima rada na radiološko-dijagnostičkim i terapijskim postupcima, u postupcima invazivne kardiologije, u operacijskoj dvorani te u postupcima interventne kardiologije, a što će biti razvidno i iz njegove radne dokumentacije. Napominje se i činjenica da tužitelj ima obvezu nošenja dozimetra. Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada izdao je „Mišljenje o kategorizaciji izloženog radnika“ od dana 15.11.2019. godine iz kojeg proizlazi da tužitelj boravi u prostoriji sa rtg uređajem tijekom izvođenja intervencijskih postupaka i rukuje rtg uređajem tijekom postupka. Pravilnikom o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Kliničkog bolničkog centra Zagreb propisan je ustroj Klinike za bolesti srca i krvnih žila te opis poslova, odgovornost i uvjeti za svako radno mjesto pa je tako propisan uvjet za radno mjesto liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom. Također, isti Pravilnik propisuje ustroj u Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca odnosno propisuje sva radna mjesta na poslovima interventne kardiologije kao primjerice poslovi implantacije elektrostimulatora srca, implantacije kardioverter defibrilatora, invazivne elektrofiziologije srca te invazivnog ablacijskog liječenja aritmija pa je tako na tom Odjelu propisano pod oznakom: 1801 Liječnik specijalist internist, pod oznakom: 1801 K Liječnik specijalist kardiologije, pod oznakom: 1801 U Liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz kardiologije. Ovdje tužitelj potražuje i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor u utuženom razdoblju obzirom da isti ima, prema posebnim uvjetima rada, s najmanje 2/3 radnog vremena na spomenutim poslovima, pravo na dodatnih 5 radnih dana godišnjeg odmora, a sve sukladno članku 33. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tužitelj se ovdje poziva i na Zaključak broj: 86 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa sjednice održane dana 16.04.2014. godine koji glasi: "Člankom 57. Kolektivnog ugovora propisana su radna mjesta i poslovi kod kojih zbog posebnih uvjeta rada postoji pravo na dodatak na plaću stoga se posebni uvjeti rada odnose na navedena radna mjesta i poslove, a ne na nazive radnih mjesta." Budući da je tuženik tužitelju po navedenoj osnovi pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično tome tužitelju je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Stoga, tuženik je tužitelju u utuženom razdoblju manje obračunao i iznose naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Slijedom navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu nezakonito umanjene plaće i naknade plaće za utuženi period u visini razlike između priznatog uvećanja plaće od 16% s osnova dodatka na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i stvarno pripadajućeg uvećanja od 20% ( 23% ), a koje uvećanje plaće tužitelju pripada temeljem članka 57. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za predmetno radno mjesto i poslove liječnika specijaliste interne medicine – intervencijskog kardiologa. Ujedno, ovom tužbom tužitelj potražuje i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor sukladno članku 33. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju. Na mjesečne iznose razlike plaće tužitelju teku zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do dana isplate u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Tužitelj je kao datume dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa naznačio 16-ti u mjesecu za protekli mjesec što je u skladu sa odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o radu/09 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za korekcijom dodatka, međutim isti se na isti oglušio. Stoga preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10.9.2024. potražuje isplatu iznosa od 4.592,25 eura na ime razlike manje isplaćenih dodatka za posebne uvjete rada i isplatu iznosa od 3.643,10 eura s osnova neiskorištenih dana godišnjeg odmora, te trošak parničnog postupka, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te iste smatra u cijelosti neosnovanim. Prvenstveno, tuženik ističe da je tužitelj prekludiran u ostvarenju sudske zaštite prava iz radnog odnosa obzirom na zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a posljedično tome i sudu, nije podnesen u rokovima propisanim čl. 133 Zakona o radu. Tužitelj je s tuženikom sklopio posljednji Ugovor o radu od 15.6.2015. Klasa: 4.5.1.-15/2246-57, Broj: 02/22 (DK) i to za obavljanje poslova radnog mjesta Liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz kardiologije, broj radnog mjesta 1891U, na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Zavod za bolesti krvnih žila kao mjestu rada. U potpunosti su netočni i neosnovani navodi tužitelja da je od lipnja 2016. do lipnja 2021. radio kao liječnik specijalist interne medicine s užom specijalizacijom iz kardiologije koji obavlja poslove liječnika intervencijskog kardiologa u posebnim uvjetima rada i to u Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca. Tužitelj nije intervencijski kardiolog stoga navedene poslove nije ni mogao primarno obavljati. Tužitelj obavlja poslove Liječnika specijalista internista s užom specijalizacijom iz kardiologije u skladu s sklopljenim Ugovorom o radu i poslove tog radnog mjesta kao primarne obavlja u Zavodu za bolesti krvnih žila stoga nije točno da tužitelj radi u sali za elektrofiziologiju. Dakle, nije točno da tužitelj radi u sali za elektrofiziologiju. Tužitelj je povremeno angažiran jedino u programu ugradnje srčanih elektrostimulatora i to samo u kraćem dijelu radnog vremena. Tužitelj tužbom potražuje isplatu razlike plaće s osnova razlike između isplaćenog dodatka od 16% s osnova posebnih uvjeta rada i dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 20% (a od 1.9.2019. 23%) koji bi mu pripadao jer navodno obavlja poslove intervencijskog kardiologa. Tuženik ističe da su i u ovom dijelu navodi tužbe netočni. Naime, tužitelj ej sukladno odredbama čl. 57 (kasnije čl. 55) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – u daljnjem tekstu KU (NN br. 143/2013, 96/2015, 29/2018) isplaćivan pripadajući dodatak za posebne uvjete rada od 16% - zdravstveni radnik specijalist u bolnici – zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici. Međutim, Dodatkom II. KU (NN 92/2019) koji je na snazi od 1.9.2019. dolazi do povećanja dodatka za posebne uvjete rada sa dosadašnji 16% na 19%. Od stupanja na snagu citiranog Dodatka II. tužitelju je dodatak isplaćivan upravo u propisanom iznosu od 19%. Dakle, tužitelju je u utuženom razdoblju sukladno zaključenom ugovoru o radu i gore citiranim odredbama KUZZO-a, u potpunosti pravilno utvrđen i isplaćen dodatak za posebne uvjete rada. Nadalje, tužitelj tvrdi da kao intervencijski kardiolog 2/3 radnog vremena provede u posebnim uvjetima na radiološko-dijagnostičkim i terapijskim postupcima koji se izvode pod otvorenim izvorom ionizirajućeg zračenja pri čemu se poziva na broj izvedenih operativnih zahvata u operacijskim salama te s tog osnova potražuje isplatu razlike plaće za 5 dana neiskorištenog godišnjeg odmora koje bi ostvario zbog okolnosti rada u takvim uvjetima. Pored već ranije opisane činjenice da tužitelj nije intervencijski kardiolog, te da je povremeno samo manji dio radnog vremena angažiran jedino u programu ugradnje srčanih elektrostimulatora, tužitelj ne radi 2/3 radnog vremena u posebnim uvjetima u konkretnom slučaju u sali za elektrofiziologiju (već samo znatno manji dio radnog vremena od navedenog uključujući predoperativne i postoperativne radnje), a niti radi na otvorenim izvorima zračenja. Tužitelj radi s rendgenskim uređajima koji nisu otvoreni izvori ionizirajućeg zračenja, stoga su bili kakvi navodi tužitelja i pozivanje na okolnost rada u posebnim uvjetima 2/3 radnog vremena suvišni i bespredmetni, a shodno tome i zahtjevi tužitelja koji bi proizlazili iz okolnosti takvog rada u potpunosti promašeni. Dodatno, ne postoji akt temeljem kojeg bi tužitelj ostvario pravo na obračun i isplatu plaće prema potraživanom postotku od 20% odnosno 23% za posebne uvjete rada. Obzirom da tužitelj ima Ugovor o radu i Rješenje o plaći kojim je pravilno i zakonito sukladno KU za radno mjesto Liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz kardiologije, broj radnog mjesta 1801U, na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Zavod za bolesti krvnih žila kao mjestu rada, a koje poslove tužitelj primarno obavlja i za koje mu se sukladno navedenim aktima plaća obračunava i isplaćuje, a navedeno rješenje se ovom tužbom ne osporava, tužitelj nema pravo na isplatu plaće u nekom drugom iznosu sve dok ne ishodi drugačiju odluku poslodavca. Sukladno navedenom, sasvim je jasno da tužitelju ne pripada potraživani dodatak u većem postotku od onog koji mu je utvrđen Ugovorom o radu i pripadajućim rješenjem o plaći, a sve to u skladu s kriterijima i mjerilima utvrđenim KU te Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika kao poslodavca. Obzirom na sve navedeno, predlaže da sud tužbu zbog prekluzije odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, rješenja o utvrđivanju plaće od 1.7.2015. i 6.7.2020., Ugovor o radu, izvadak iz Pravilnika o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, preslike BIS izvješća-Operacija po liječniku, Mišljenja o kategorizaciji izloženog radnika od 15.11.2019., Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj; 25, 28, 82, 85, 86, 121, 158 i 20., sudsku praksu, saslušan je tužitelj i svjedoci ŽT, HT, OT, ĐTR, KT, MT, FT i BT, JT i ŽTR, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je prvi tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 8.7.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike dodatka za posebne uvjete rada za sve odrađene sate od lipnja 2016. do lipnja 2021. godine te posljedično manje isplaćena naknada plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, kao i naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 5 dodatnih dana godišnjeg odmora godišnje u razdoblju od 2016. do 2021. godine

7. Kako se radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa, to temeljem čl. 133. st. 3. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17) tužitelj nije bio dužan podnositi zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR pa je neosnovan prigovor prekluzijje. Naime, kada poslodavac radniku ne prizna i ne isplati dodatak za posebne uvjete rada u iznosu koji tužitelj smatra ispravnim te mu ne omogući godišnji odmor u trajanju koje tužitelj smatra ispravnim, tada radnik nema obavezu prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava sukladno čl. 133. st. 1. ZR, već ima pravo svoj zahtjev radi isplate utuženim potraživanja (dodatak za posebne uvjete rada i naknada za neiskorišteni godišnji odmor) tražiti izravno tužbom na sudu sukladno čl. 133. st. 3. ZR, budući se radi o novčanoj tražbini iz radnog odnosa. Naime, prema čl. 133. st. 3. ZR zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

8. Tuženik je donio Rješenje o plaći od 1.7.2015. i 6.7.2020. (koja tužitelj nije pobijao) i kojima nije određen točan iznos plaće, već samo određuje osnove i mjerila za isplatu plaće, a među kojima je koeficijent složenosti poslove te razna uvećanja plaće, između ostalog i uvećanje plaće za posebne uvjete rada, a koji dodatak je propisan kolektivnim ugovorom. Kada tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu većeg dodatka za posebne uvjete rada od onog koji mu je isplaćen, kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te kada dodatak za posebne uvjete rada zapravo niti nije određen navedenim rješenjima o plaći, već je samo uzet u obzir kao jedan od mjerila i kriterija za izračun plaće, dok je isti određen odredbama kolektivnog ugovora, to po ocjeni ovog suda, radnik nije dužan pobijati Rješenja o plaći, podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava i nakon toga podnijeti tužbu sukladno čl. 133. st. 1. i 2. ZR, već ima pravo podnijeti direktno tužbu sudu radi isplate većeg dodatka za posebne uvjete rada i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. To stoga, što radnik može ostvariti zaštitu svojih prava postavljanjem samo kondemnatornog zahtjeva za isplatu utuženih potraživanja, te se radi o novčanom potraživanju za koje sukladno čl. 133. st. 3. ZR radnik nema obvezu postupati sukladno čl. 133. st. 1. i 2. ZR. (Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-1095/2000 od 28. siječnja 2003. i U-III-1130/2001 od 13. rujna 2005). Stoga se tuženik neosnovano poziva na praksu Vrhovnog suda RH koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer se ne radi o činjenično i pravno istovjetnoj pravnoj stvari.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik tijekom utuženog razdoblja tužitelju isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i to u visini od 16% do 1.9.2019., a nakon toga u visini od 19%, dok tužitelj smatra da obzirom na poslove koje obavlja, ima pravo na navedeni dodatak u visini od 20% do 1.9.2019., a nakon toga u visini od 23%, te tužitelj smatra da ima pravo na dodatnih 5 dana godišnjeg odmora koji mu nije omogućen.

10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) te se primjenjuje od 1. ožujka 2018., te je zatim sklopljen Dodatak I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19), dalje u tekstu: Dodatak II./19) te je Dodatak II. stupio na snagu i primjenjuje se od 1. rujna 2019.

11. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Prema čl. 57. st. 1. KU/13, čl. 55. st. 1. KU/18 i čl. 21. Dodatka II./19 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Tako je tuženiku tužitelju isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i to do 1.9.2019. u visini od 16%, a od 1.9.2019. u visini od 19%, a što odredbe KU propisuju za zdravstvene radnike specijaliste u bolnici i za zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici, dok tužitelj smatra da do 1.9.2019. ima pravo na dodatak u visini od 20%, a od 1.9.2019. u visini od 23%, a što odredbe KU propisuju za liječnika specijalistu interne medicine – intervencijski kardiolog, budući tužitelj obavlja upravo te poslove i budući ovakav dodatak imaju kolege koji rade s tužiteljem na istim poslovima.

13. Prema čl. 36. KU/13, čl. 33. st. 1. KU/18 i čl. 12. Dodatka II./19 propisano je da se trajanje godišnjeg odmora utvrđuje tako da se na 18 dana koliko iznosi najkraće trajanje godišnjeg odmora, dodaju dani godišnjeg odmora prema određenim kriterijima, te je između ostalog, jedan od kriterija posebni uvjeti rada, pa ako radnik radi 2/3 radnog vremena s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, na interventnoj kardiologiji, u operacijskoj dvorani…, tada ima pravo na dodatnih 5 dana godišnjeg odmora. Tužitelj tvrdi da radi u takvim posebnim uvjetima rada zbog kojih ima pravo na dodatnih 5 dana godišnjeg odmora, a koje pravo ostvaruju kolege koji rade s tužiteljem na istim poslovima, dok tužitelj to pravo ne ostvaruje, to stoga traži naknadu za navedenih 5 dana godišnjeg odmora za svaku godinu utuženog razdoblje.

14. Sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 15.6.2015. iz kojeg proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom iz kardiologije, s mjestom rada u Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Zavod za bolesti krvnih žila, time da se za vrijeme rada može uputiti na svako mjesto rada u KBC Zagreb koje odgovara radnom mjestu iz ovog ugovora sukladno Pravilniku o radu. Prema Rješenju od 1.7.2015. utvrđeno je pravo na plaću prema osnovama i mjerilima navedenim u tom rješenju, a među kojima je koeficijent složenosti poslove te razna uvećanja plaće, između ostalog i uvećanje plaće za posebne uvjete rada 16%, a koje je prema Rješenju o plaći od 6.7.2020. 19%. .

15. Međutim, tužitelj tvrdi da stvarno obavlja poslove, ne kako je to navedenu u ugovoru o radu, nego u Kliničkoj jedinici (odjel) za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, što bi značilo da je tužitelj upućen na drugo mjesto rada, kako je i predviđeno ugovorom o radu, te tužitelj tamo obavlja iste poslove kao i kolege koji obzirom na poslove koje obavljaju imaju pravo na veći dodatak za posebne uvjete rada i 5 dana više godišnjeg odmora.

16. Tužitelj je izjavio da radi kod tuženika na Klinici za bolesti srca i krvnih žila u Zavodu za bolesti krvnih žila kao liječnik specijalist, internist sa užom specijalizacijom iz kardiologije, a to je naznačeno i u ugovoru o radu, te je sukladno tome dobio rješenja o plaći i rješenje o korištenju godišnjeg odmora, te protiv navedenog ugovora o radu i rješenja nije podnio žalbu, već se konzultirao sa sindikatom pa je podnio predmetnu tužbu. Smatra da ima pravo na veći dodatak za posebne uvjete rada od onog koji mu se sada isplaćuje jer je u svom radu svakodnevno izložen ionizacijskom zračenju, te svakodnevno radi u operacijskoj sali gdje je izložen zračenju. Unazad 5 godina, prvi je u bolnici po postavljanju elektrostimulatora srca, a što radi u operacijskoj sali. Smatra da je u nepravednom položaju jer je u zadnjih 5 godina napravio više ovih zahvata od nekih drugih kolega koji imaju veći dodatak za posebne uvjete rada, a to se odnosi npr. na kolegu dr. ČT, a koji ima isto radno mjesto kao i on, ali ih je poslodavac formalno rasporedio na različite poslove, iako obavljaju iste poslove, time što tužitelj za razliku od njega ima titulu primariusa. Nadalje, navodi da kod tuženika postoji otprilike 40 kardiologa, međutim, samo on i kolegica dr. HTR obavljaju zahvat implantacije potkožnog kardioverter defibrilatora, a što je specifični zahvat, time što ona ima veći dodatak za posebne uvjete rada od njega, iako rade na istom radnom mjestu. Prema pravilniku intervencijski kardiolog je svaki kardiolog koji obavlja neki intervencijski zahvat, dok se u stručnim krugovima smatra da intervencijski kardiolog obavlja intervencije na koronarnim krvnim žilama. Poslovi koje je naveo u svom iskazu se mogu smatrati poslovima intervencijskog kardiologa. Tijekom dana 50- 75% radnog vremena obavlja u operacijskoj sali odnosno vezano za operacijsku salu, a tu je uključeno vrijeme teoretskih priprema za zahvat i diskusije sa kolegama vezano za zahvat, zatim odlazak u operacijsku salu i priprema liječnika i pacijenta za zahvat, te izvođenje operacijskog zahvata, te zatim na odjelu briga za bolesnika i praćenje njihovih funkcija. Pri obavljanju ovih zahvata u središtu procedure nisu koronarne žile, a niti ti zahvati utječu na koronarne žile, osim u slučaju ako se radi o zahvatu zbog patologije koja je dovela do bolesti koju liječe tim zahvatima. Pored navedenih postupaka, obavlja i druge poslove u Zavodu za bolesti krvnih žila kao liječnik kardiolog, te iste obavlja kao i drugi kolege koji obavljaju te poslove ali imaju veći dodatak za uvjete rada. Ove poslove u Zavodu za bolesti krvnih žila kao liječnik kardiolog obavlja otprilike 25-50% radnog vremena. Svaki mjesec je dobivao isplatne liste plaća od tuženika, te je protiv jedne isplatne liste podnio zahtjev za zaštitu prava, ali se ne sjeća kada je to bilo. Izvori ionizirajućeg zračenja dolaze od rendgen aparata u obliku C-luka, a isti se nalazi u operacijskoj sali koji se tijekom zahvata kojeg obavlja nalazi u njegovoj neposrednoj blizini. U pripremi zahvata i u postproceduri nakon zahvata, nije izravno izložen ionizirajućem zračenju. Zahvate koje je naveo obavlja u Kliničkoj jedinici (prije odjel) za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, a koji se nalazi unutar Klinike za bolesti srca i krvnih žila, te navedena jedinica nije unutar Zavoda za intenzivno kardiološko liječenje, aritmije i transplantacijsku kardiologu.

17. Svjedok ŽT je izjavio da radi kod tuženika kao liječnik kardiolog, te je predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila, te je nadređen tužitelju. Intervencijska kardiologija je vrsta subspecijalizacije iz kardiologije koja formalno nije priznata u RH, ali u poslove intervencijskog kardiologa bi spadali poslovi transkateterske dijagnostike i intervencijskih zahvata na koronarnim arterijama, aorti, srčanim zaliscima i tzv. perifernim žilama, a tužitelj ove poslove ne obavlja. Tužitelj obavlja postupke ugradnje elektrostimulatora, defibrilatora i kardioresinkrinozirajućih uređaja, te ovi poslovi ne spadaju u intervencijsku kardiologiju, nego u subspecijalizaciju koja se naziva elektroartimologija i elektrostimulacija srca. Tužitelj je u svom poslu određeno vrijeme izložen ionizirajućem zračenju, a istom je izložen kada je u operacijskoj sali prilikom ugradnje uređaja koje je naprijed naveo, ali pored toga on obavlja i druge poslove, tako da ne može točno reći koliko je vremena tužitelj izložen ionizirajućem zračenju. Tužitelj nije izložen ionizirajućem zračenju cijelo vrijeme dok se nalazi u operacijskoj sali, nego samo kada uključi pedalu rendgenskog uređaja tj. tijekom ugradnje uređaja. Po njegovom mišljenju nitko nije izložen ionizirajućem zračenju 2/3 radnog vremena doslovno, jer bi takva osoba vrlo kratko živjela. KU propisuje 2/3 radno vremena izloženosti ionizirajućem zračenju, a što znači da je liječnik 2/3 u operacijskoj sali. Tužitelj dio radnog vremena radi u ambulanti, a dio u operacijskoj sali, te na drugim radilištima klinike, te na odjelu, ali ne može to vremenski odrediti, jer se događa da neki dan ili više dana radi u operacijskoj sali, a nekada ne, ali njegovo uže djelovanje je na području elektrostimulacije srca. Tužitelji i dr. ČT obavljaju više-manje iste poslove.

18. Svjedokinja HT je izjavila da radi kao medicinska sestra instrumentarka u operacijskoj sali za implantaciju elektrostimulatora, a tužitelj radi kao operater na ugradnji uređaja elektrostimulatora, defibrilatora i sl. Pored ovih poslova, tužitelj ima i druge poslove, te ne može točno reći koliko vremena je tužitelj u operacijskoj sali, nekada je to cijeli dan, nekada i prekovremeno, a nekada bude samo kratko tijekom dana. Ovi postupci se obavljaju preko RTG uređaja, tako da je on kao i drugi u operacijskoj sali izložen ionizirajućem zračenju. Poslovi intervencijskog kardiologa su intervencije koje su hitne, te se obavljaju preko RTG uređaja, a radi se o ugradnji elektrostimulatora, defibrilatora i sl.

19. Svjedok OT je izjavio da je on kardiolog na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, te radi sa tužiteljem, te oni obavljaju gotovo identične poslove. Poslovi intervencijskog kardiologa su ugradnja uređaja tj. elektrostimulatora, defibrilatora i drugih sličnih uređaja, a te poslove obavljaju i on i tužitelj, time što je tužitelj jedini koji uz dr. ST obavlja ugradnju bežičnih defibrilatora, a on je jedini koji uz kolegu dr. Đ obavljaju ugradnju bežičnih elektrostimulatora. Tijekom ugradnje ovih uređaja, liječnik koji radi direktno uz rendgensku cijev je direktno izložen ionizirajućem zračenju, a što je utvrđeno i u medicinskoj literaturi, te ne može reći točno koliko su vremenski tužitelj i on izloženi ionizirajućem zračenju jer nekada rade u operacijskoj sali 8 sati dnevno ili više, a nekada manje, jer obavljaju i druge poslove na odjelu. Međutim, oni su jednako kao i liječnici koji su po rasporedu tuženika navedeni da su izloženi ionizirajućem zračenju, istom izloženi u istom omjeru. Tijekom rada u operacijskoj sali, nose olovno odijelo od 12-15 kg radi zaštite od zračenja, te dozimetar. Nije moguće da jedan liječnik 2/3 radnog vremena obavlja ugradnju navedenih uređaja, te to nitko u RH niti ne radi, ali tu treba ubrojiti i vrijeme pripreme za operaciju, te vođenje pacijenta nakon operacije. Intervencija znači ulazak u tijelo pacijenta. Postoji izloženost ionizirajućem zračenju kada se uključi rendgen tj. prilikom ugradnje uređaja, ali nitko to ne može obavljati 2/3 radnog vremena, već se podrazumijeva boravak u kirurškoj sali 2/3 radnog vremena. Navodi da i on vodi sudski spor protiv tuženika po istoj osnovi. Tuženik radi raspored poslova prema kojem je on razvrstan u 4. kardiologiju, a tužitelj u 2. kardiologiju, dok su neki liječnici razvrstani u Odjel za elektrostimulacija i elektrofiziologiju srca, a što se prije zvalo intervencijska kardiologija, te samo oni imaju pravo na veći broj dana godišnjeg odmora i veći dodatak za posebne uvjete rada od njega i tužitelja, iako oni obavljaju iste poslove, te su otprilike isto vrijeme u operacijskoj sali, odnosno razlika je otprilike 10% i to neke godine više, a neke godine manje.

20. Svjedok ĐTR je izjavila da radi na Klinici za bolesti srca i krvnih žila u Zavodu za bolesti krvnih žila, a tamo radi i tužitelj, međutim na klinici postoji više zavoda, te tužitelj radi u Zavodu za kongenitalne srčane greške (SK2) od 2018., a možda i prije. Međutim tužitelj je radio na SK2, dok je administrativno bio zaveden pod SK4. Tužitelj se bavi elektrofiziologijom i elektrostimulacijom te su to invazivne metode u zoni zračenja. Također tužitelj obavlja poslove implantacije kardioverterdefibrilatora te invazivno ablacijsko liječenje aritmija. Tužitelj obavlja poslove u otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te na poslovima radiološko dijagnostičkim i terapijskim postupcima. Teško joj je reći da li on obavlja poslove na interventnoj kardiologiji, ali obavlja poslove u operacijskoj sali, te ne zna koliko vremenski obavlja te poslove jer ona radi u drugom zavodu. U intervencijsku kardiologiju spada koronarografija, peruktane implantacije zalistka, mehanička trombektomija kod plućne embolije, a tužitelj ove poslove ne obavlja jer on radi u drugom zavodu.

21. Svjedok KT je izjavio da radi kod tuženika kao ing. radiologije u sali za implantaciju pacemakera, te sa njim u operacijskoj sali svoje poslove obavlja i tužitelj. Tužitelj obavlja poslove prema svom rasporedu, ali sigurno četiri dana u tjednu obavlja poslove u operacijskoj dvorani, a jedan dan u tjednu ima ambulantu. Oni rade sa rendgenskim uređajem koji emitira ionizirajuće zračenje te je teško reći koliko je tužitelj izložen ionizirajućem zračenju, ali otprilike oko 5 sati dnevno, ako ne i više. Tužitelj obavlja poslove intervencijskog kardiologa jer oni obavljaju hitne pacijente kojima se privremeno ili trajno postavlja pacemaker. Tužitelj je 2/3 radnog vremena izložen ionizirajućem zračenju ili više, te imaju puno pacijenata i rendgen im je baza pa zbog toga smatra da je tužitelj sigurno i više od 2/3 radnog vremena izložen ionizirajućem zračenju. Preostali poslovi tužitelja su na odjelu, ambulanti, na ultrazvuku i slično.

22. Svjedok MT je izjavio da je on glavni tehničar sale za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca, te svakodnevno radi sa tužiteljem. Imaju dva operatera koji najviše rade u operacijskoj sali, a među njima je i tužitelj, ali teško mu je reći koliko vremenski tužitelj radi u operacijskoj dvorani jer neki dan imaju više operacija, a neki dan manje. Rade sa rendgenskim uređajem C luk od kojeg dolazi ionizirajuće zračenje, a sa tim uređajem često rade odnosno sve ugradnje pacemakera rade s tim uređajem, a to je na godišnjoj bazi sigurno 80% posla. Pojam intervencijska kardiologija je prvenstveno koronarografija, ali tu spadaju i procedure koje obavljaju i to elektrostimulacija srca i elektrofiziologija srca, odnosno obavljaju intervencije na srcu što spada u intervencijsku kardiologiju. Prema stručnoj literaturi postupak ugradnje pacemakera ne spada u intervencijsku kardiologiju, ali to je invazivna pretraga.

23. Svjedok FT je izjavio da radi kod tuženika kao liječnik, te sada radi 4 sata jer je u mirovini i to na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Odjel za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju, te je do prije otprilike godinu i pol bio pročelnik tog odjela. Tužitelj također radi na istom tom odjelu još od negdje 2015., ali je problem u tome što prema sistematizaciji nije raspoređen na tom odjelu, ali tamo stvarno radi. Na ovom odjelu čak 57% implantacije elektrostimulatora obavljaju liječnici sa drugih odjela, a to su tužitelj i OT, te 36% otpada na tužitelja. Za ovaj postupak nema lista čekanja, već se to odmah obavlja te ima dana kada nema takvih postupaka, a kada isti postoje, tada liječnici sa drugih odjela dolaze iste obavljati. Dakle, problem je u tome što oni koji su prema sistematizaciji raspoređeni na ovaj odjel imaju više godišnjeg odmora i veći dodatak za posebne uvjete rada od ova 2 liječnika koji također obavljaju poslove na ovom odjelu, ali su prema sistematizaciji raspoređeni na drugi odjel. Negdje otprilike 2015., 2016., ili 2017. se je razbolio njihov liječnik koji je obavljao oko 70% ovih postupaka, te je uslijed ionizirajućeg zračenja zadobio malignu bolest, te je tada netko trebao preuzeti njegove poslove, te su tada uskočila ova 2 liječnika koji te postupke obavljaju. Tužitelj obavlja implantaciju elektrostimulatora srca (pejsmejker) i implantaciju kardioverter defibrilatora, a ne obavlja invazivnu elektrofiziologiju srca i invazivno ablacijsko liječenje arterija, ali to nije obavljao niti ovaj liječnik sa njihovog odjela koji se razbolio. Smatra da treba razlikovati invazivno liječenje u koje je uključeno da se ulazi u tijelo pacijenta te je to invazivno liječenje, te se invazivni kardiolozi dijele na dvije grupe i to na one koji rade na krvnim žilama i zovu se interventni kardiolozi i oni koji rade sa strujom na srcu koji se zovu elektrofiziolozi i implateri pejsmejkera, te je tužitelj invazivni kardiolog koji je implater pejsmejkera. Od intervencijskog liječenja treba razlikovati konzervativno, a to je UZV i slično. KU predviđa samo interventnog kardiologa, a KU nije predvidio elektrofiziologa i implatera pejsmejkera koji također obavlja posao sa rendgenom. On i kolege koji su sistematizirani na ovom odjelu, obavljaju poslove elektrofiziologije, te iako nisu interventni kardiolozi, imaju pravo na dodatak za posebne uvjete rada zbog zone zračenja i kompleksnosti procedura, te imaju više godišnjeg odmora od tužitelja i OT, koji također obavljaju iste poslove kao i oni, a ne dobivaju dodatak za posebne uvjete rada kao oni. Poslovi koje obavljaju na odjelu spadaju u interventnu kardiologiju, iako bi naziv u užem smislu značio da su to poslovi vezani za krvne žile. Svi oni na odjelu imaju 1 dan ambulante, te imaju rad sa pacijentima kada ih pregledavaju i obilaze, imaju godišnji odmor, predavanja studentima, usavršavanje i sl. tako da provedu prosječno otprilike nešto više od ½ radnog vremena u operacijskoj sali. Poslovi ugradnje elektrostimulatora, defibrilatora i kardioresinkrinozirajućih uređaja spadaju u specijalizaciju i poslove elektroaritmologije i elektrostimulacije srca, te tužitelj obavlja te poslove, te su to poslovi intervencijskog kardiologa u širem smislu.

24. Svjedok BT je izjavio da radi kod tuženika kao instrumentar u operacijskoj sali na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, te tu radi tužitelj kao liječnik, te obavlja posao i u sali. Svaki dan radi sa tužiteljem, te tužitelj obavlja kompleksne zahvate u operacijskoj sali, ugradnje pejsmejkera. Smatra da ti poslovi spadaju u interventnu kardiologiju. Dnevno imaju oko 3-4 procedure, te su tada izloženi ionizirajućem zračenju od rendgena, te smatra da ovisno o duljini zahvata koji su oko 1–2 sata zajedno sa pripremom, izloženi su takvom zračenju. Nekada ima i više procedura, jer nekada dolaze i pacijenti koji su hitni i nisu bili na popisu. Tužitelj ne obavlja intervencijske zahvate na koronarnim arterijama, aorti, srčanim zaliscima i perifernim žilama.

25. Svjedok JT je izjavila da radi na Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca kao medicinska sestra instrumentarka. Tužitelj radi na istom odjelu, iako je formalno sistematiziran na drugom odjelu, te je on dio njihovog tima od 12 ljudi koji se bave elektrofiziologijom i elektrostimulacijom srca, a tužitelj se bavi elektrostimulacijom srca. U tom timu je 6 fiksnih liječnika, ali od njih su tužitelj i dr. OT formalno sistematizirani na drugom odjelu. Oni koji su formalno raspoređeni na ovaj odjel, imaju veći dodatak za posebne uvjete rada i 5 dana više godišnjeg odmora od ova dva liječnika koji su u njihovom timu i rade na odjelu, ali su formalno raspoređeni na drugi odjel. Radi se o intervencijskoj kardiologiji, te su ovdje izloženi izvorima zračenja, te su složene procedure, pa zbog toga imaju veći dodatak za posebne uvjete rada. Također, izloženi su zoni zračenja pa zbog toga imaju 5 dana više godišnjeg odmora, a što je i zakonom propisano. Ne samo da su često u zoni zračenja, već su često i pod direktnim snopom ionizirajućeg zračenja, a osobito kad liječnik operira. Ne može točno odrediti koliko vremenski su izloženi zračenju, jer to ovisi o trajanju pojedine procedure, pa ako je neka operacija kraća, tada će ih biti više u danu i obrnuto, ali tužitelj i dr. OT su vremenski jednako izloženi zračenju, kao i drugi liječnici na odjelu. Na ovom odjelu se vrše intervencije u tijelo pacijenta i to kada se postavlja pejsmejker različitih vrsta, te kada rade ekstrakciju elektroda, što je vrlo kompleksno i složeno. Smatra da ovi postupci koje obavljaju na odjelu spadaju u intervencijsku kardiologiju. Tužitelj kao i svi drugi liječnici kod tuženika jedan dan u tjednu obavlja ambulantu i jedan dan tijekom 2 sata obavlja vizitu, a to obavljaju svi liječnici na ovom odjelu. U operacijskoj sali su kontinuirano pod utjecajem zračenja, te imaju zaštitnu opremu. U RH se smatra samo gama knife otvorenim izvorom zračenja, a to se obavlja samo u neurokirurgiji, kod posebnih procedura.

26. Svjedok ŽTR je izjavila da je do prije 2 godine radila kao medicinska sestra na odjelu elektrofiziologije i elektrostimulacije srca, a sada radi na drugom odjelu. Tužitelj je također radio na istom odjelu elektrofiziologije i elektrostimulacije srca. Tijekom rada na tom odjelu, radnici su stalno izloženi zračenju, pa zbog toga i nose pregače. Dok je radila na ovom odjelu, primala je dodatak za posebne uvjete rada. Tužitelj obavlja iste poslove kao i cijeli tim na tom odjelu. Tužitelj na tom odjelu obavlja poslove intervencijske kardiologije. Oni rade sa rendgenom od kojeg dolazi zračenje, te je to otvoreni izvor zračenja, a zbog čega moraju nositi pregače, a to zbog toga što na njihovim vratima postoji oznaka da se radi o zoni zračenja.

27. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka budući su jasni i logični te su međusobno suglasni te su suglasni s materijalnim dokazima u spisu pa je tako sud utvrdio:

- da tužitelj prema sklopljenom ugovoru o radu radi kod tuženika na Klinici za bolesti srca i krvnih žila u Zavodu za bolesti krvnih žila kao liječnik specijalist, internist sa užom specijalizacijom iz kardiologije, a stvarno i faktično poslove obavlja u Kliničkoj jedinici (odjelu) za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca koja se nalazi unutar Klinike za bolesti srca i krvnih žila, iako prema sistematizaciji nije raspoređen na tom odjelu,

- da na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca postoji tim od 12 ljudi koji se bave elektrofiziologijom i elektrostimulacijom srca, te je u tom timu 6 fiksnih liječnika, ali od tih 6 liječnika, samo su tužitelj i dr. OT formalno sistematizirani na drugom odjelu,

- da oni koji su prema sistematizaciji formalno raspoređeni na Odjel za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, imaju veći dodatak za posebne uvjete rada i 5 dana više godišnjeg odmora od ova dva liječnika (tužitelja i OT) koji su u njihovom timu i rade na odjelu, ali su prema sistematizaciji formalno raspoređeni na drugi odjel,

- da se tužitelj bavi elektrostimulacijom srca, obavlja postupke ugradnje elektrostimulatora srca (pejsmejker), defibrilatora i kardioresinkrinozirajućih uređaja, te na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca čak 57% implantacije elektrostimulatora obavljaju liječnici sa drugih odjela, a to su tužitelj i OT, te 36% otpada na tužitelja.

- da je tužitelj jedini koji uz dr. OTR obavlja ugradnju bežičnih defibrilatora, time što ona ima veći dodatak za posebne uvjete rada od tužitelja, iako rade na istom radnom mjestu,

- da je unazad 5 godina, tužitelj prvi u bolnici po postavljanju elektrostimulatora srca, što radi u operacijskoj sali, te je napravio više ovih zahvata od nekih drugih kolega koji imaju veći dodatak za posebne uvjete rada i 5 dana više godišnjeg odmora, a koji imaju isto radno mjesto kao i on, ali ih je poslodavac formalno rasporedio na različite poslove,

- da tužitelji i dr. ČT obavljaju više-manje iste poslove, ali dr. ČT ima veći dodatak za posebne uvjete rada od tužitelja, iako rade na istom radnom mjestu,

- da je tužitelj svakodnevno izložen ionizacijskom zračenju, te svakodnevno radi u operacijskoj sali gdje je izložen zračenju.

28. Iz Izvještaja Klinike za bolesti srca i krvnih žila (list 22-24 spisa) proizlazi:

- da je u razdoblju od 1.1.2019. do 13.12.2019. najviše operacija obavio dr. ČT 218, zatim tužitelj 182, zatim dr. OT 61, dr. Đ 43 i dr. Ž 26,

- da je u razdoblju od 1.11.2017. do 13.12.2019. najviše operacija obavio dr. ČT 469, zatim tužitelj 358, zatim dr. OT 144, zatim dr. Đ 127, zatim dr. Ž

OTR 75 te dr. H 5,

- da je u razdoblju od 1.6.2019. do 13.12.2019. najviše operacija obavio dr. ČT 130, zatim tužitelj 84, zatim dr. OT 40, dr. Đ 31 te dr. Ž 13. Dakle, tijekom utuženog razdoblja tužitelj na drugi liječnik po broju operacija koje je obavio, dokje ispred njega samo dr. ČT.

29. Kako KU propisuje veći dodatak za posebne uvjete rada za intervencijskog kardiologa, to je sud analizirao iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj obavljao poslove intervencijskog kardiologa, a pri čemu je osobito cijenio iskaze tužitelja i svjedoka koji su liječnici i koji obavljaju poslove na predmetnom odjelu, budući su isti stručni i kompetentni za to, pa tako:

- iz iskaza tužitelja proizlazi da prema pravilniku intervencijski kardiolog je svaki kardiolog koji obavlja neki intervencijski zahvat, dok se u stručnim krugovima smatra da intervencijski kardiolog obavlja intervencije na koronarnim krvnim žilama, a poslovi koje je naveo u svom iskazu se mogu smatrati poslovima intervencijskog kardiologa,

- iz iskaza svjedoka OT proizlazi da poslovi intervencijskog kardiologa su ugradnja uređaja tj. elektrostimulatora, defibrilatora i drugih sličnih uređaja, a te poslove obavljaju i on i tužitelj,

- iz iskaza svjedoka ŽT proizlazi da je intervencijska kardiologija vrsta subspecijalizacije iz kardiologije koja formalno nije priznata u RH, da bi u poslove intervencijskog kardiologa spadali poslovi transkateterske dijagnostike i intervencijskih zahvata na koronarnim arterijama, aorti, srčanim zaliscima i tzv. perifernim žilama, a tužitelj ove poslove ne obavlja, već tužitelj obavlja postupke ugradnje elektrostimulatora, defibrilatora i kardioresinkrinozirajućih uređaja, koji ne spadaju u intervencijsku kardiologiju, nego u subspecijalizaciju koja se naziva elektroartimologija i elektrostimulacija srca,

- iz iskaza svjedoka FT proizlazi da treba razlikovati invazivno liječenje u koje je uključeno da se ulazi u tijelo pacijenta, te se invazivni kardiolozi dijele na dvije grupe i to na one koji rade na krvnim žilama i zovu se interventni kardiolozi i oni koji rade sa strujom na srcu koji se zovu elektrofiziolozi i implateri pejsmejkera, da tužitelj obavlja poslove ugradnje elektrostimulatora, defibrilatora i kardioresinkrinozirajućih uređaja koji spadaju u specijalizaciju i poslove elektroaritmologije i elektrostimulacije srca, te su to poslovi intervencijskog kardiologa u širem smislu, da KU predviđa samo interventnog kardiologa, a KU nije predvidio elektrofiziologa i implatera pejsmejkera koji također obavlja posao sa rendgenom, te da kolege koji su sistematizirani na Odjelu za elektrofiziologiju i elektrostimulaciju srca, iako nisu interventni kardiolozi, imaju pravo na dodatak za posebne uvjete rada zbog zone zračenja i kompleksnosti procedura, te imaju više godišnjeg odmora od tužitelja i OT, koji također obavljaju iste poslove kao i oni, a ne dobivaju dodatak za posebne uvjete rada i 5 dana više godišnjeg odmora kao oni.

30. Slijedom navedenog, kako KU propisuje veći dodatak za posebne uvjete rada za radno mjesto i poslove liječnika specijaliste interne medicine – intervencijski kardiolog, a ovaj sud je utvrdio da u RH nije formalno priznata subspecijalizacija iz intervencijske kardiologije, te se čak niti liječnici ne mogu točno usuglasiti oko toga što sve ulazi u intervencijsku kardiologiju, a to ne propisuje niti KU, to ovaj sud smatra da kako je tuženik svim liječnicima koji su formalno sistematizirani na Oodjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca priznao veći dodatak za posebne uvjete rada (20 tj. 23%), to onda i sam tuženik smatra da se radi o radnim mjestima i poslovima specijaliste interne medicine – intervencijski kardiolog. Dakle, iako liječnici koji su formalno raspoređeni na odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, nisu intervencijski kardiolozi, isto kao i tužitelj i OT, koji nisu formalno raspoređeni na taj odjel, ali stvarno i faktično obavljaju iste poslove kao i kolege liječnici koji su tamo formalno raspoređeni, to ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada koji je propisan za specijaliste interne medicine – intervencijski kardiolog kojeg ostvaruju svi drugi liječnici koji rada na istim poslovima kao i tužitelj.

31. Također, valja reći da odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u čl. 90. ZR-a, koji u st. 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u čl. 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Po ocjeni ovog suda, odredbe o jednakosti plaća imaju se tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta i mjesta rada u ugovoru o radu, obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca. Ovakvo stajalište je zauzeto i u presudama Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-432/2020 od 12. rujna 2022., Županijskog suda u Puli broj Gž R-73/2022 od 11. listopada 2022. i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-754/2020 od 24. svibnja 2021. Sukladno navedenom, kako tužitelj stvarno i formalno obavlja poslove na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, na kojem nije i formalno raspoređen ugovorom o radu, te na tom odjelu obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada kao i drugi kolege koji su tamo formalno raspoređeni i koji imaju veći dodatak za posebne uvjete rada, to je po ocjeni ovog suda, i tužitelju je valjalo priznati ista takva prava jer bi u protivnom bio stavljen u nepovoljniji položaj od kolega.

32. Prema čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da tuženik nije tužitelju obračunao i isplatio dodatak za posebne uvjete rada u punom postotku na koji bi imao pravo, to tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

33. Nadalje, kako su kriteriji za dodatnih 5 dana godišnjeg odmora, između ostalih, ako radnik radi 2/3 radnog vremena s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, na interventnoj kardiologiji, u operacijskoj dvorani…, to je sud analizirao iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka u tom dijelu.

34. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi:

- da se isti nisu mogli jasno i suglasno očitovati o tome koliko točno vremena tužitelj i drugi liječnici na odjelu rade s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja i u operacijskoj sali,, budući je to neki dan više, a neki dan manje,

- da tužitelj veći dio radnog vremena obavlja u operacijskoj sali odnosno vezano za operacijsku salu, a tu je uključeno vrijeme priprema za zahvat i diskusije sa kolegama vezano za zahvat, zatim odlazak u operacijsku salu i priprema liječnika i pacijenta za zahvat, te izvođenje operacijskog zahvata, te zatim na odjelu briga za bolesnika i praćenje njihovih funkcija,

- da tužitelj kao i drugi liječnici na odjelu obavlja poslove u operacijskoj sali, ali i druge poslove (npr. u ambulanti, na odjelu itd.),

- da izvori ionizirajućeg zračenja dolaze od rendgen aparata u obliku C-luka koji se nalazi u operacijskoj sali,

- da tužitelj (kao i drugi radnici) nije direktno izložen ionizirajućem zračenju cijelo vrijeme dok se nalazi u operacijskoj sali, nego samo kada uključi pedalu rendgenskog uređaja tj. tijekom ugradnje uređaja,

- da nitko nije izložen ionizirajućem zračenju 2/3 radnog vremena doslovno jer bi takva osoba vrlo kratko živjela, te nije moguće da jedan liječnik 2/3 radnog vremena obavlja ugradnju navedenih uređaja, te to nitko u RH niti ne radi, pa odredba KU kojom je propisuje 2/3 radno vremena izloženosti ionizirajućem zračenju, znači da je liječnik 2/3 u operacijskoj sali, odnosno uz operaciju treba ubrojiti i vrijeme pripreme za operaciju, te vođenje pacijenta nakon operacije,

- da tužitelj dio radnog vremena radi u ambulanti, a dio u operacijskoj sali, te na drugim radilištima klinike, te na odjelu, ali ne može se to vremenski odrediti,

- da su tužitelj i OT jednako kao i liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjel za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, izloženi ionizirajućem zračenju u istom omjeru, te svi oni obavljaju iste poslove, te su otprilike isto vrijeme u operacijskoj sali, odnosno razlika je otprilike 10% i to neke godine više, a neke godine manje.

35. Slijedom navedenog, kako KU propisuje dodatnih 5 dana godišnjeg odmora ako radnik radi 2/3 radnog vremena s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, na interventnoj kardiologiji ili u operacijskoj dvorani…, ovaj sud je utvrdio da tužitelj, isto kao i liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, nisu izloženi ionizirajućem zračenju 2/3 radnog vremena doslovno jer bi takva osoba vrlo kratko živjela, te da tužitelj, kao i drugi liječnici na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, obavljaju poslove u operacijskoj sali, ali i druge poslove (npr. u ambulanti, na odjelu itd.) ali se ne može utvrditi u kojem omjeru (da li 2/3 radnog vremena), da tužitelj kao i liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca nisu intervencijski kardiolozi, ali svi oni obavljaju iste poslove, te su podjednako izloženi ionizirajućem zračenju u istom omjeru, te su otprilike isto vrijeme u operacijskoj sali, odnosno razlika je otprilike 10% i to neke godine više, a neke godine manje. Dakle, iako liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, nisu intervencijski kardiolozi, isto kao i tužitelj, koji nije formalno raspoređen na taj odjel, ali stvarno i faktično obavljaju iste poslove kao i kolege liječnici koji su tamo formalno raspoređeni, te kako je tužitelj podjednako izloženi ionizirajućem zračenju u istom omjeru kao i liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, te je tužitelj otprilike isto vrijeme u operacijskoj sali, kao i liječnici koji su formalno raspoređeni na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, to ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na dodatnih 5 dana godišnjeg odmora, a na koje pravo imaju svi liječnici koji su formalno raspoređeni na odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca i obavljaju iste poslove kao i tužitelj u istim uvjetima.

36. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da tužitelj već godinama radi na Odjelu za elektrostimulaciju i elektrofiziologiju srca, iako tamo nije i formalno raspoređen, te tužitelj tamo obavlja iste poslove u istim uvjetima rada kao i svi drugi liječnici koji su formalno raspoređeni na tom odjelu, te je štoviše, uspoređujući sve te liječnike, tijekom utuženog razdoblja tužitelj drugi po redoslijedu po broju obavljenih operacija, pa se stoga tužitelju trebaju priznati sva prava koja imaju i liječnici koji su formalno raspoređeni na tom odjelu (jednaki dodatak za posebne uvjete rada i jednako trajanje godišnjeg odmora) jer bi u protivnom tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj od kolega. Valja dodati da je tuženik najveća i jedinstvena zdravstvena ustanova u RH te središnja nacionalna bolnica u kojoj se pružaju najsloženiji oblici zdravstvene zaštite stanovnicima cijele RH, te se u takvoj ustanovi očekuje da se jednako odnosi prema svojim liječnicima, te da cijeni i nagradi njihov rad i trud, osobito u situaciji kada veliki broj liječnika odlazi izvan RH, te je sukladno tome neophodno da tuženik tužitelju prizna ista prava koja imaju i drugi istovjetni radnici, a valja dodati i to da bi bilo za očekivati da tuženik i formalno uredi tužiteljev radno-pravni položaj u skladu sa stvarnim stanjem.

37. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju navodi da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da: 1. Razlike plaće tužitelja na ime dodatka za posebne uvjete rada za koji tužitelj smatra da mu je trebao biti obračunat i dodatka koji je obračunao tuženik, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja razlike plaće na ime predmetnog dodatka, u razdoblju od lipnja 2016. do lipnja 2021. godine, iznosi ukupno:

- 4.199,91 EUR (31.644,19 kn) bruto – ako je razliku dodatka za posebne uvjete rada trebalo obračunati za sate za koje je taj dodatak obračunao i tuženik (sati redovnog rada);

- 4.592,25 EUR (34.600,30 kn) bruto – ako je razliku dodatka za posebne uvjete rada trebalo obračunati za sve odrađene sate (sati redovnog i prekovremenog rada). Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza.

2. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor obračunat za 5 dodatnih dana godišnjeg odmora godišnje u razdoblju od 2016. do 2021. godine iznosila bi ukupno 3.643,10

EUR (27.448,92 kn) bruto i to:

- 3.850,48 kn za 2016. godinu,

- 4.216,23 kn za 2017. godinu,

- 4.580,87 kn za 2018. godinu,

- 4.618,35 kn za 2019. godinu,

- 5.098,53 kn za 2020. godinu i

- 5.084,46 kn za 2021. godinu.

38. Sud je prihvatio matematičke izračune iz nalaza i mišljenja vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

39. Slijedom svega navedenog, kako ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 20% do 1.9.2019., a nakon 1.9.2019. u visini od 23%,na sve efektivno odrađene sate rada, sukladno citiranim odredbama KU, a koji mu tuženik nije u cijelosti isplatio, zbog čega je tužitelju posljedično isplaćena manja naknada plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, to je tužitelju po ovoj osnovi valjalo dosuditi iznos od 4.592,25 eura bruto, kao pod točkom I. izreke presude. Također, kako tuženik nije tužitelju omogućio 5 dodatnih dana godišnjeg odmora za svaku godinu utuženog razdoblja na što tužitelj ima pravo sukladno citiranim odredbama KU, to tužitelj ima pravo na naknadu štete koju mu je poslodavac uzrokovao povredom njegovih prava iz radnog odnosa temeljem čl. 111. st. 2. ZR-a, te je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 3.643,10 eura bruto, kao pod točkom II. izreke presude.

40. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose (dodatka za posebne uvjete rada pod točkom I. izreke presude) dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.), a kako je istima određeno da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. Također, kako tuženik nije tužitelju omogućio korištenje godišnjeg odmora za svaku pojedinu godinu tijekom utuženog razdoblja u punom trajanju, te su na dosuđenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za svaku pojedinu godinu utuženog razdoblja tužitelju dosuđene kamate od 20. siječnja naredne godine (nakon godine na koju se godišnji odmor odnosi).

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100, bodova, ročište 26.10.2021., 9.11.2022., 8.3.2023., 10.9.2024., 6.5.2025. i 8.7.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, ročište 19.3.2025. po Tbr. 9/5 - 25 bodova, za podnesak od 18.10.2021. po Tbr. 8/1 – 100 bodova i podnesak od 9.9.2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.700,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.125,00 eura, Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio neophodan za vođenje spora, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 2.456,81 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 7.4.2023. jer je tužitelj mogao dostaviti samo uplatnicu bez tog podneska, zatim podnesak od 5.9.2023. jer je navedeno očitovanje mogao iznijeti u podnesku od 9.9.2024. za koji mu je priznat trošak, te podnesak od 18.9.2024. jer je navedeno očitovanje mogao iznijeti na ročištu pa je sud ocijenio da navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Isto tako tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu i uručenje presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 22. kolovoza 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis