REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-323/2018-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja OG OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Jasminka Franić odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. OIB:38922958547, kojeg zastupa Rinalno Mešin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Jasminke Franić i punomoćnika tuženika odvjetnika Rinalda Mešina, radi naknade štete, na ročištu za objavu presude, 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.155,38 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od 8. siječnja 2018. do 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos do 3.000,00 eura (iznos od 844,62 eura) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 2.344,17 eura sa zateznim kamatama od 22. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 15. lipnja 2018. podnio tužbu radi naknade štete navodeći da se 26. svibnja 2017. dogodila prometna nezgoda u mjestu Primošten na državnoj cesti D-8, U Splitskoj ulici kod kućnog broja 21, iz odgovornosti stranog državljanina, zeleni karton broj A 22149034/28, koji je upravljajući vozilom marke Harley Davidson, reg oznake i broja VI 1bmr (A) prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv vozača štetnika MG, PU Šibensko-kninska-PP Šibenik podnijela je kaznenu prijavu za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nezgode.

1.2. Tužitelj je prijavio tuženiku štetu u mirnom postupku 8. siječnja 2018. te mu je korespondent stranog društva- Euroherc osiguranje d.d. dostavilo ponudu nagodbe po šteti broj 1821 9996 0003 koju nagodbu tužitelj nije potpisao niti je osiguratelj isplatio nesporan iznos.

1.3. Prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede medicinskog naziva fractura manubrium sterni, fractura costae 1 i sin, fractura costarum 5,6,7 et 8 i.dex, contusio pulmonum dex., pneumothorax i.dex.minima i emphisema subcutanea reg.thoracic i. dex., odnosno tužitelj je zadobio ozljede prsišta i desnog ramena, prijelom 1 rebra lijevo te prijelom 5-8 rebra desno, nagnječenje pluća sa posljedičnim nakupljanjem zraka između porebrice i poplićnice, a kao posljedica iščašenja zgloba između ključne kosti i lopatice trajno je zaostala umanjena pokretljivost desnog ramena.

1.4. Zbog dobivenih ozljeda tužitelj je trpio neimovinsku i imovinsku štetu koja se ogleda u povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, trajnog umanjenja životnih aktivnosti, naruženja, tuđe njege i pomoći. Tužitelju je nastala i imovinska šteta s osnova troškova liječenja zbog odlaska na fizikalnu terapiju i liječničke preglede. Tužitelj zbog navedenog zahtijeva naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 52.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu. Navodi da je tužitelju povodom predmetne prometne nezgode isplatio iznos od 20.630,00 kuna. Protivi se primjeni cjenika Doma "Lovret" kao dokaz o liječenju i plaćanju tuđe njege i pomoći, ali čini nespornim iznos od 20,00 kuna cijenu sata tuđe njege i pomoći. Tuženik se protivi visini zatražene naknade štete, kao i zatraženom početku tijeka zateznih kamata na utuženi iznos.

3. Podneskom od 30. srpnja 2019. tužitelj je potvrdio isplatu iznosa od 20.630,00 kuna od strane Euroherc osiguranja d.d. 13. srpnja 2018. te smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 31.370,00 kuna s osnove neimovinske i imovinske štete, te zatražio isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos od 20.630,00 kuna od 8. siječnja 2018. do 13. srpnja 2018. Tužitelj se smanjenju tužbenog zahtjeva, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe nije protivio.

4.1. Tuženik je tijekom postupka 30. siječnja 2025. izvršio daljnju uplatu tužitelju u ukupnom iznosu od 2.080,60 eura, a prema specifikaciji uplate koju je e-mailom tuženik dostavio tužitelju (list 180 spisa) izvršen uplata odnosi se na naknadu neimovinske štete (1690,17 eura, od čega je 1.194,50 eura glavnica, a 495,67 kamata), naknada za tuđu njegu i pomoć (206,16 eura s kamatama od 85,56 eura) te zateznu kamatu na ranije isplaćeni iznos od 98,68 eura.

4.2. Podneskom od 21. veljače 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev radi izvršene uplate od 2.080,60 eura i iskazao ga u eurima zahtijevajući isplatu iznosa od 2.762,80 eura na ime imovinske i neimovinske štete sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. siječnja 2018. Tužitelj se tom smanjenju tužbenog zahtjeva, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, nije protivio.

5. Tužitelj je podneskom od 1. lipnja 2025. nakon provedenog vještačenja po vještaku ortopedu dr. Ivici Ruiću postavio konačni tužbeni zahtjev zahtijevajući naknadu neimovinske štete u iznosu 3.000,00 eura.

6.1. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao Zapisnik o očevidu PU Šibensko- kninske od 26. svibnja 2017. (list 6-10 spisa), vještačenje prisutnosti alkohola u krvi tužitelja (list 11-13 spisa), kaznenu prijavu od 13. lipnja 2017. protiv MG (list 14-15 spisa), odštetni zahtjev tužitelja poslan e-mailom tuženiku 8. siječnja 2018. (list 21-23 spisa), prijedlog sporazuma o izvansudskoj nagodbi društva Euroherc osiguranje d.d. Zagreb (list 26 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (list 27-44 spisa), zdravstveni karton tužitelja (u prilogu spisa), izveden je dokaz usmenim vještačenjem sudskih vještaka dr. Danči Tripalo ortopeda, dr. Irene Perić pulmologa (list 75-76 spisa), dr.Sanje Batine psihijatra (list 76 spisa), pročitan je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka ortopeda dr. Branka Luetića (list 118 spisa) te je izveden dokaz usmenim saslušanjem dr. Ivice Ruića ortopeda (list 194-196 spisa).

6.2. Sud je odbio prijedlog tužitelja za nadvještačenjem po medicinskoj ustanovi ili usuglašavanjem 3 vještaka ortopeda budući da je vještak Ivica Ruić određen drugim vještakom sukladno odredbi članka 261. stavka 3. ZPP-a, budući da je sud ne prihvaćajući mišljenje vještakinje dr. Danči Tripalo odredio novog vještaka dr.Branka Luetića, koji se nije očitovao na prigovore na pisani nalaz i mišljenje, koji pisani nalaz i mišljenje nije obrazložio, već je izvijestio sud da više nije sudski vještak, pa usuglašavanje tih dvaju vještaka nije bilo moguće. Tužitelj je tražio izuzeće vještaka Ivice Ruića, što je sud odbio i obrazložio rješenjem od 22. travnja 2025. (list 191-193 spisa). Tuženik je nakon usmenog vještačenja dr. Ivice Ruića prigovorio ispravnosti njegovog nalaza i mišljenja, ali u podnesku od 13. lipnja 2016. navodi kako je dr. Ivica Ruić odgovarao na njegove upite, to nema potrebe da se očituje o istim prigovorima i istim pitanjima. Stoga sud nezadovoljstvo tuženika sa nalazom i mišljenjem dr. Ivice Ruića te ocjenom njegove stručnosti, bez konkretnih prigovora i pitanja vezanih na dano usmeno vještačenje, smatrao neosnovanim zahtjevom za novo, četvrto vještačenje u ovom predmetu.

Sud je odbio kao suvišan dokaz saslušanjem tužitelja jer u pogledu spornih činjenica, zadobivenih ozljeda i posljedica, budući da je činjenično stanje izvedenim vještačenjima u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke, a tijekom prethodnog postupka nisu navedene neke druge činjenice koje bi sud utvrđivao njegovim saslušanjem.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka prema konačno postavljenom tužbenom je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu (povreda prava osobnosti) u iznosu od 3.000,00 eura zbog prometne nezgode koja se dogodila 26. svibnja 2017., sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, i to onaj iznos koji predstavlja razliku između stvarno nastale štete (koja se utvrđuje u ovom postupku) i iznosa koji mu je tuženik kao osiguratelj uplatio prije tijekom ovog postupka (ukupno 4.818,67 eura).

7.1. Člankom 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da je odgovorna osoba, ukoliko uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna oštećeniku isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

7.2. Visina naknade imovinske štete određuje se sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

7.3. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti određeno i opisano odredbom članka 19. ZOO-a, kao pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo, pa prema odredbi čl.1045.st.1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7.4. Odredbom članka 1100. st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.5. Prilikom određivanja visine pravične naknade sud se rukovodi Orijentacijskim kriterijima prihvaćenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, odnosno pravnim shvaćanjem prema kojem se „mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.".

8. Među strankama nije sporan događaj koji se zbio 26. svibnja 2017., pasivna legitimacija tuženika, ni da je tuženik tužitelju, smatrajući njegov zahtjev za naknadom štete djelomično osnovanim, isplatio tijekom postupka 20.630,00 kuna (2738,07 eura), a potom još 2.080,60 eura (ukupno 4.818,67 eura). Nije sporno da je tim uplatama u potpunosti podmirena naknada imovinske štete tužitelja (troškovi liječenja i tuđa njega i pomoć) te zatražena naknada zateznih kamata na iznos od 20.630,00 kuna što je tužitelj tražio točkom II preinačenog tužbenog zahtjeva od 30. srpnja 2019, jer je tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom zahtijevao samo naknadu neimovinske štete.

9. Među strankama je sporno je li je tuženik isplatom navedenog iznosa od 4.818,67 eura tužitelju u cijelosti nadoknadio neimovinsku štetu nastalu predmetnom prometnom nezgodom u odnosu na nastale tjelesne ozljede tužitelja, kako smatra tuženik, ili je navedenim iznosom plaćen samo dio neimovinske štete, pa je tuženik dužan platiti još 3.000,00 eura, kako smatra tužitelj. Dakle, sporna je visina pravične naknade, koju je sud u ovom postupku dužan utvrditi.

10.1. Radi utvrđivanja visine neimovinske štete koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi proveden je dokaz vještačenjem stalnog sudskog vještaka ortopeda dr. Danči Tripalo, stalnog sudskog vještaka pulmologa dr. Irene Perić te stalnog sudskog vještaka za psihijatra dr. Sanje Batine, koje su svoj usmeni nalaz i mišljenje dali na ročištu glavne rasprave 4. studenog 2020.

10.2. Stalni sudski vještak dr. Danči Tripalo u svom nalazu i mišljenju konstatirala je da su tužitelju radi prometne nesreće postavljene dijagnoze prijeloma bez pomaka u području prsne kosti, prijelom prvog lijevog rebra te prijelom 6 i 7 rebra s desne strane, imao je udarac u predjelu pluća i pneumotoraks. Na rendgenu koji je napravljan u kasnijem periodu tj. 9. lipnja 2017. opisano je da je prijelom desno od 5-8 rebra. S desne strane uočena je ozljeda desnog akromioklavikularnog zgloba (AC zglob) blažeg stupnja iščašenja što je utvrdila i pregledom tužitelja u sudnici. Tužitelj se zbog navedenih ozljeda liječio konzervativno te zaključuje da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti s ortopedsko traumatološke strane u iznosu od 8% koje bi trebalo pribrojiti s umanjenjem životnih aktivnosti koje procjeni vještak pulmolog. Pojašnjava da prilikom ocjene umanjenja životnih aktivnosti prijelome nije zbrajala pojedinačno, kada bi ocjena bila veća, već je izvršila poravnanje jer se prijelomi, odnosno posljedice prijeloma preklapaju, zbog čega je ispalo 8%. To znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, a naročito kod podizanja tereta sa desnom rukom. Ove ozljede nisu onemogućile tužitelja da upravlja automobilom ili motociklom. Što se tiče bolova, tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg još 2 tjedna, a slabog 6 tjedana. U odnosu na trajanje liječenja, nakon tri mjeseca je kod tužitelja došlo do poboljšanja nakon tri mjeseca, a liječenje je bilo konzervatino- mirovanje.

10.3. Stalni sudski vještak pulmolog dr. Irene Perić utvrdila je da je tužitelj u prometnoj nesreći udarcem u prsište zadobio kontuziju pluća (nagnječenje pluća s desne strane) uz minimalni pneumotoraks sa iste strane te suputni emfizem toraksa (potkožni zrak), a kao posljedicu prijeloma prsne kosti bez pomaka, a uz to je imao prijelom prvog rebra sa lijeve strane te 5., 6., 7. i 8. rebra sa desne strane. CT-om toraksa potvrđen je pneumotoraks te izljev u pleuralnom prostoru. Prema urednom nalazu difuzijskog kapaciteta pluća od 12. lipnja 2018. i spirometrijskom nalazu od 26. rujna 2017. zaključuje da kod tužitelja nije došlo do trajnih posljedica po funkciji pluća te da je vitalni kapacitet pluća kod tužitelja uredan.

10.4. Stalni sudski vještak psihijatar dr. Sanja Batina utvrdila je pregledom zdravstvenog kartona da se tužitelj liječio radi PTSP-a, a u trenutku ozljeđivanja u prometnoj nezgodi doživio je primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a zatim slijedi strah blažeg intenziteta, s te osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju 6-8 tjedana. Zaključuje da trajnih posljedica straha nema, već je kod tužitelja došlo do povrede duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Zaključuje i da pretrpljeni strah kod tužitelja zbog štetnog događaju nije mogao utjecati na pogoršanje simptomatologije iz kruga posttraumatskog stresnog događaja.

11.1. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju dr. Danči Tripalo u odnosu na procjenu umanjenja životnih aktivnosti od 8% s obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio, iz razloga što vještak nije u potpunosti ocijenio ozljedu prijeloma sternuma (prsne kosti) i prijelom rebra lijevo, a za ostale ozljede (prijelom 5-8 lijevo i iščašenje AC zgloba) ortoped je propustio ocijeniti zaostale posljedice, kao i umanjenu pokretljivost u ramenom zglobu. Procjeni trajanja i intenziteta fizičkih bolova te trajanja liječenja stranke nisu prigovorile.

11.2. Na usmeni nalaz i mišljenje dr. Irene Perić stranke nisu imale primjedbi, dok je tuženik iznio primjedbu na nalaz i mišljenje dr. Sanje Batine smatrajući da procjena straha i privremenih duševnih smetnji je veća od utvrđenih tjelesnih povreda, ne zahtijevajući očitovanje vještakinje na date primjedbe. Tužitelj je tek na ročištu glavne rasprave 24. veljače 2025. tražio dodatno očitovanje dr. Irene Perić o pretrpljenim bolovima tužitelja u odnosu na potvrđenu dijagnozu pneumotoraksa i posljedičnog izlijeva u pneumotornom prostoru, koji prijedlog je sud odbio, budući da je o jačini i trajanju fizičkih bolova vještačila i dr. Tripalo, čemu nije prigovarala ni jedna stranka, a tužitelju je preko punomoćnika omogućeno raspravljanje jer je bio prisutan na raspravi prilikom davana usmenog nalaza i mišljenja dr. Irene Perić, pa je takvo pitanje mogao postaviti i na raspravi.

12. U dopunskom nalazu i mišljenju dr. Danči Tripalo očitovala se na prigovore tužitelja te navela da je prilikom procjene uzela sam u obzir prijelome rebara te prsne kosti. Međutim smatrala je da je za puni iznos umanjenja potrebno pribrojiti umanjenje životnih aktivnosti po procjeni pulmologa, odnosno pripremila je postotak za puno zbrajanje. Utvrđeni razmak između ramena i lopatice nije uopće uzela u obzir smatrajući da su sve tegobe jače u predjelu pluća odnosno rebara, a radi se o ozljedi koja nije uočena u šibenskoj bolnici, već je uočena mjesec i pol nakon. Nije se mogla izjasniti je li taj pomak nastao pri štetnom događaju jer se ponekad zbog naglašenih simptoma drugog dijela tijela navedeno ne zapazi. Umanjenje životnih aktivnosti za taj pomak iskustveno bi iznosio 5%, ali u zbroju sa umanjenjem životnih aktivnosti zbog prijeloma rebara i prsišta 3-4%. Utvrđuje da u zdravstvenom kartonu (pisanom i elektronskom) tužitelja nije pronađen podatak da je ozljeda desnog ramena neka ranija ozljeda, ali je moguće da se neka ozljeda ne dijagnosticira. Dakle, vještakinja nije mogla odgovoriti na pitanje je li ozljeda desnog ramena posljedica prometne nezgode ili je nastala ranije, navodi da se ta ozljeda mogla uočiti rendgenom i CT-om koje je vršeno u šibenskoj bolnici, ali je moguće i da se to previdilo. Na pitanje tuženika je li u zdravstvenom kartonu vidljivo da je tužitelj invalid, vještak odgovara da to nije vidjela, te da u zdravstvenom kartonu nakon štetnog događaja tužitelj nije imao ozljeda AC zgloba.

13. Tuženik nije imao prigovora na dopunsko vještačenje, već dovodi u pitanje spornu ozljedu AC zgloba sa utvrđenim invaliditetom, budući da je tužitelj ratni vojni invalid, dok ga je tužitelj u cijelosti osporio jer vještakinja nije odgovorila na iznijete prigovore, a dopunskim vještačenjem je ostavila sudu mogućnost da odluči da li će se zaostala posljedica koja se ogleda u razmaku između lopatice i ramena koja je evidentirana u medicinskoj dokumentaciji pribrojiti ili ne utvrđenom umanjenju životnih aktivnosti prijeloma prsne kosti i rebara. Također ponavlja da vještak nije u potpunosti cijenio prijelom sternuma i lijevog rebra.

14. Sud je na prijedlog tužitelja odredio vještačenje po drugom vještaku ortopedu dr. Branku Luetiću koji je nakon pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije izradio pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede iščašenja-luksacije akromioklavikularnog- AC zgloba II stupnja po O (Tossy klasifikacija distorzije skočnog zgloba), dakle umjerena ozljeda, frakture-kostolom 5., 6., 7. i 8.- rebra desnog prsnog koša i 1. rebra lijevog prsnog koša te fraktura-kostolom prsne kosti. Dalje navodi da su ozljede liječene konzervativno uz redovite kontrole specijalista. Navodi da su s obzirom na mehanizam ozljede u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom te navodi da tužitelj ima posljedično ograničenje svakodnevnih aktivnosti u iznosu od 5% što se svrstava u lakše posljedice (morat će ulagati pojačani napor da bi zadovoljio svoje životne povrede). Kod tužitelja zaostaju bolovi slanijeg intenziteta u desnom ramenu, prsnoj kosti i prsnom košu pri fizičkim aktivnostima, a ograničenje opsega kretnji u desnom ramenom zglobu je u minimalnom opsegu. Naruženja nema.

15. Tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju dr. Branka Luetića, dok je tužitelj prigovore iznio na ročištu glavne rasprave 28. ožujka 2023. sa zahtjevom da se dr. Luetić izjasni koliki je stupanj umanjenja životnih aktivnosti utvrdio za utvrđene ozljede, odnosno na koji način je ocijenio stupanj u iznosu od 5%.

16.1. Budući se da vještak dr. Branko Luetić nije odazivao na pozive suda radi pojašnjenja pisanog nalaze i mišljenja, već je e-mailom od 14. rujna 2023. izvijestio sud na više nije na listi imenovanih sudskih vještaka, a izvanraspravno da ustraje u svom pisanom vještvu te nema što dodati, što je konstatirano na zapisniku s ročišta glavne rasprave 5. ožujka 2024., sud je na prijedlog tužitelja, a u odnosu na sporne činjenice ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i stupnja umanjenja životnih aktivnosti odredio drugog vještaka sukladno odredbi članka 261. stavka 3. ZPP-a, a nakon što je strankama omogućio očitovanje u vidu osobe vještaka.

16.2. Sud je imenovao novog vještaka ortopeda dr. Luku Roguljića sa liste stalnih sudskih vještaka, iako se tomu protivio tužitelj iz razloga što ne zna da li vještači u sudskim postupcima naknade štete.

16.3. Budući da sudski vještak dr. Luka Roguljić uredno pozvan nije pristupio na ročište glavne rasprave, a sud je prethodno telefonski kontaktirao tog vještaka te ostale vještake s liste stalnih sudskih vještaka ortopeda, pa kako je dr. Luka Roguljić izjavio da nije u mogućnosti dati usmeni nalaz i mišljenje, a jedino dr. Ivica Ruić izjavio kako može, sud ga imenovao novim vještakom, iako se njegovom imenovanju prethodno protivio tuženik, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka, budući da se postupak vodi od 15. lipnja 2018. godine.

16.4. Sud je u skladu s prijedlogom tuženika iz podneska od 4. ožujka 2025. rješenjem od 31. ožujka 2025. pozvao tužitelja da se u roku od 8 dana usuglasi sa imenovanjem drugog vještaka dr. Ivice Bandalovića, dr. ŽG ili dr. ŠG, a kako se tužitelj na nalog suda oglušio, sud je odlučio i o prijedlogu za izuzeće sudskog vještaka dr. Ivice Ruića, ali nije našao da kod navedenog vještaka postoje osnovani razlozi za izuzeće, kako je obrazloženo u rješenju od 22. travnja 2025.

17. U usmenom nalazu i mišljenju dr. Ivica Ruić nakon što je u sudnici pregledao tužitelja te ga saslušao, a nakon pregleda medicinske dokumentacije utvrđuje da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio prijelom prsne kosti, prijelom prvog rebra lijevo, prijelom petog, šestog, sedmog i osmog rebra desno, iščašenje desnog akromioklavikularnog zgloba, te ograničenu pokretljivost desnog ramena lakog stupnja.

Procjenjuje postotak umanjenja životne aktivnosti za prijelom prsne kosti i rebara 8 %, a za iščašenje akromioklavikularnog zgloba desnog i umanjenu pokretljivost desnog ramena lakog stupnja 6 %, sveukupno dakle 14 %. Jake bolove u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja 3 tjedna i još 6 tjedana slabog stupnja.

U odnosu na naruženje, navodi da se radi o minimalnoj deformaciji koja se ne može svrstati kao naruženje.

U odnosu na sporni zglob desnog ramena, navodi da se prvi put tegobe s desnim ramenom spominju u nalazu fizijatra 6. srpnja 2017., dakle mjesec i pol dana nakon nezgode, a ozljedu desnog ramena povezuje s prometnom nezgodom iz razloga što se u zdravstvenom kartonu, a ni na obrascu 4 IN iz 1999. za invaliditet tužitelja ne spominju ozljede ni problemi s desnim ramenom, a s obzirom na mehanizam ozljede, pad sa motora na desnu stranu prsišta, te serijski prijelom rebara desno tipičan je za ovu vrstu ozljeda, odnosno povredu iščašenja akromioklavikularnog zgloba. Navodi da u medicinskoj dokumentaciji nije evidentirano da je u međuvremenu, u razdoblju od mjesec i pol dana od prometne nezgode došlo do ozljede desnog ramena na drugi način.

Vještak se očitovao i na veće utvrđeni postotak umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na vještakinju dr. Danči Tripalo i dr. Branka Luetića (8%, odnosno 5%), vještak je odgovorio da je za prijelom rebara i prsne kosti umanjenje cijenio sa 8% kao i dr. Tripalo, s tim da je ukupnom umanjenju životnih aktivnosti nadodao 4% za iščašenje AC zgloba te 2 % za ograničenu pokretljivost ramena lakog stupnja. Sa utvrđenom procjenom dr. Luetića od 5% se ne slaže iz razloga koje obrazložio u svom usmenom vještačenju.

18.1. Tuženik je na ročištu glavne rasprave 5. lipnja 2025. paušalno prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Ivice Ruića kao nepravilnom i protivnom pravilima struke, predložio nadvještačenje po ustanovi ili usuglašavanje svih vještaka. Naknadno je podneskom od 13. lipnja 2025. tuženik obrazložio prigovore na nalaz i mišljenje dr. Ivice Ruića navodeći da je protivno pravilima struke iskazivati postotak za dijagnoze, a ne posljedice, a posebno ne za isti koštano-ligamentarni sustav vršiti apsolutno zbrajanje svake ozljede, čak i kada bi bile u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Osporava mišljenje vještaka da je ozljeda AC zgloba posljedica prometne nesreće te smatra da je posljedica iščašenja zgloba ograničena pokretljivost koju vještak dvostruko vrednuje. Ne predlaže da se vještak dodatno sasluša već navodi kako je odgovarao na njegove upite i nema potrebe za njegovim ponovnim pozivanjem.

18.2. Sud je odbio prijedlog tuženika da se odredi izvođenje dokaza nadvještačenja po ustanovi ili usuglašavanje svih vještaka, jer su sudu sva sporna pitanja u pogledu utvrđenih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, posljedica i tegoba koje tužitelj ima kao posljedicu prometne nezgode kao i postotak umanjenja životnih aktivnosti o kao jednom od kriterija za procjenu i utvrđenje pravične naknade radi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja utvrđene u mjeri za donošenje meritorne odluke, što će biti dalje obrazloženo.

19. Nakon svih provedenih dokaza među strankama je ostalo sporno je li tužitelj prilikom prometne nezgode zadobio ozljedu AC zgloba te u kojem stupnju su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći umanjile životnu aktivnost tužitelja, o čemu ovisi visina zatražene neimovinske štete, odnosno pravične naknade.

20.1. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj prilikom prometne nezgode padom s motora pretrpio tjelesne ozljede prijelom prsne kosti, prijelom prvog rebra lijevo, prijelom petog, šestog, sedmog i osmog rebra desno, te sporno iščašenje desnog akromioklavikularnog zgloba. Naime, sudski vještak dr. Ivica Ruić opisao je iščačenje AC zgloba desne strane kao tipičnu ozljedu pada s motora s obzirom na ozljedu prišta i serijski prijelom desnih rebara, što nije doveo u pitanje tuženik, koji nije dokazao da je iščačenje AC zgloba desne strane posljedica umirovljenja tužitelja kao ratnog vojnog invalida ili neke druge nezgode prije ili poslije prometne nezgode. Iako je ta ozljeda nesporno opažena i dijagnosticirana mjesec i pol dana nakon prometne nezgode nije dovela u pitanje ispravnost stava da je izravna posljedica prometne nezgode, jer je životno moguće da sve ozljede ne budu uočene i dijagnosticirane u isto vrijeme, pogotovo kada su ozljede prsišta po svojoj prirodi teže, kako je i sudski vještak dr. Tripalo u svom mišljenju iskazala.

U odnosu na stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, u vidu ograničenja u svakodnevnom obavljanju životnih aktivnosti, sud ih utvrđuje u iznosu od 12%, prihvaćajući procjenu od 8% zbog prijeloma prsne kosti i rebara, a 4% zbog iščašenja AC zgloba, te prihvaća prigovor tuženika da se dodatnih 2% zbog ograničenu pokretljivost ramena kao posljedice iščašenja zgloba preklapa sa već procijenjenim umanjenjem od 4%. Sud je prilikom utvrđivanja stupnja smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir da tužitelj nije imao trajnih pulmoloških posljedica niti komplikacija u svezi sa ozljedom prsišta i rebara, jer bi tada stupanj umanjenja bio i veći.

Što se tiče prigovora tuženika na veću procjenu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja u vidu duševnih boli dr. Ivice Ruića u odnosu na druga dva vještaka dr. Danči Tripalo (8%) i dr. Branka Luetića (5%), valja napomenuti kako je dr. Danči Tripalo u dopunskom vještačenju istaknula kako procjenu umanjenja životnih aktivnosti nije odredila u punom iznosu, pri čemu ozljedu iščašenja AC zgloba uopće nije uzela u obzir, dok dr. Branko Luetić svoju procjenu od 5% nije uopće obrazložio niti u pisanom nalazu i mišljenju niti na zahtjev tužitelja.

Tužitelj je pretrpio teške ozljede zbog kojih je osjećao jake fizičke bolove u trajanju od 3 dana, srednjeg stupnja 3 tjedna i još 6 tjedana slabog stupnja.

Tužitelj je pretrpio i strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a zatim slijedi strah blažeg intenziteta, s te osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju 6-8 tjedana.

20.2. Uslijed prethodnih utvrđenja, cijeneći vrstu štetnog događaja (prometna nezgoda padom s motocikla), zadobivene ozljede (prijelom prsne kosti i rebara te iščašenje AC zgloba) te fizičke boli zadobivene navedenim ozljedama, manifestaciju ozljeda na svakodnevni život i kvalitetu života tužitelja tijekom liječenja te nelagodu i bolove u budućnosti u vidu napora u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična naknada radi povrede prava osobnosti u iznosu od 6.500,00 eura.

20.3. Pored Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima se sud rukovodio, uz utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja, stupanj i trajanje fizičkih bolova i straha, sud je uzeo u obzir i rekordne stope inflacije u Republici Hrvatskoj nakon 2020. kada su prihvaćeni novi Orijentacijski kriteriji, nastojeći da se kod tužitelja kao oštećenika ostvari i satisfakcijska i reparatorna svrha pravične naknade.

21.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 1. lipnja 2025. s obzirom na uplatu tuženika 31. siječnja 2025. u iznosu od 2.080,60 eura te raniju uplatu od 13. srpnja 2018. od 2.738,07 eura konačno uredio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, samo u odnosu na neimovinsku štetu.

21.2. Tuženik se na ročištu glavne rasprave 5. lipnja 2025. protivio preinaci tužbenog zahtjeva od 1. lipnja 2025., istaknuo prigovor zastare preinačenog zahtjeva, kao i prigovor početka trajanja tijeka zateznih kamata, što je potvrdio i u podnesku od 13. lipnja 2025.

21.3. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (u odnosu na ranije smanjeni tužbeni zahtjev od 21. veljače 2025. kojem se tuženik nije protivio), prema odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a jer je preinaka izvršena nakon provedenog vještačenja. Neosnovan je prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva za koji je povećan tužbeni zahtjev, a to iz razloga što se odnosi na isto potraživanje (naknada neimovinske štete) koje je utužena u zastarnom roku od tri godine prema odredbi članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

22. Uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju tijekom postupka uplatio iznos od 4.818,67 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete, pri čemu iznos od 390,43 eura uplaćen 31. siječnja 2025. prema specifikaciji uplate tuženika odnosi na imovinsku štetu (tuđu njegu i pomoć s kamatama te zatezne kamate na ranije uplaćeni iznos-list 180 spisa), a prema ranijoj uplati 630,00 kuna/83,62 eura tuđe njege i pomoći (list 26 spisa), a sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična naknada u iznosu od 6.500,00 eura, to je valjalo tužitelju dosuditi iznos od 2.155,38 eura, odnosno 6.500,00 eura umanjeno za ukupno uplaćeni iznos neimovinske štete (4.344,62 eura-4.818,67 umanjen za 390,41 i 83,62 eura), a za više traženi iznos 844,62 eura (razlika između zahtijevanih 3.000,00 eura i dosuđenih 2.155,38 eura) odbiti i odlučiti kao u točki I izreke.

23. Nije osnovan prigovor tuženika na početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. siječnja 2018. do isplate, jer na to tužitelj ima pravo sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), koja se kao lex specialis primjenjuje u ovom postupku, odnosno postupku radi naknade štete protiv odgovornog osiguratelja.

24.1. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, budući da je tužitelj djelomično uspio u sporu te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa).

24.2. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari s obzirom na spornu visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 72%, a tuženik sa 28%. Tužitelju, sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, pripada trošak u omjeru od 44% (72%-28%)

24.3. Tužitelju je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost predmeta spora valjalo priznati, sve u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu kako slijedi:

- za sastav odštetnog zahtjeva od 27. travnja 2021. - 100 bodova prema Tbr.32. toč.1. Tarife u svezi s Tbr.7. toč.1. Tarife

- za sastav tužbe od 15. lipnja 2018. – 100 bodova prema Tbr.7. toč.1. Tarife;

-za sastav podneska od 30. srpnja 2019. – 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 28. listopada 2019.- 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

-za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2020. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

-za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2021. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

-za sastav podneska od 10. svibnja 2022. – 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 18. svibnja 2022. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- za zastupanje na ročištima od 6. srpnja 2022., 15. rujna 2022., 3. listopada 2022., 20. listopada 2022 – po 25 bodova, ukupno 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 28. ožujka 2023. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- za zastupanje na ročištima od 27., travnja 2023. i 11. rujna 2023.,– po 25 bodova, ukupno 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 19. listopada 2023. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2024. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- sastav podneska od 11. travnja 2024. – 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 24. listopada 2024. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2024. i 4. veljače 2025. – po 50 bodova, ukupno 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- sastav podneska od 21. veljače 2025. – 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 24. veljače 2025. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 7. svibnja 2025. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- za sastav podneska od 1. lipnja 2025. – 50 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife;

- za zastupanje na ročištu od 5. lipnja 2025. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- za ročište za objavu presude – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife; što iznosi ukupno 1800 bodova, uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznos od 3600,00 eura, odnosno u omjeru od 44% iznos od 1584,00 eura.

24.4.Tužitelju u cijelosti pripada i trošak vještačenja 3000,00 kuna/ 398,17 eura (dr. M, dr. Perić i dr. Batina) i 362,00 eura (dr. Luetić i dr. Ruić), ukupno iznos od 760,17 eura.

24.5. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 1. kolovoza 2018. jer nije bio potreban za vođenje postupka, za sastav podneska od 16. siječnja 2021. jer nije pravovremeno dostavljen prije ročišta 21. siječnja 2021. na kojem je uručen suprotnoj strani, niti naknada prema više zahtijevanoj odvjetničkoj tarifi od dosuđene. Tužitelju nije priznat zatražena naknada sudske pristojbe na tužbu i presudu, budući da je tužitelj kao Ž oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, niti trošak vještačenja u više zatraženom iznosu (1296,63 eura) iznad dosuđenog (760,17 eura), budući da je sud dosudio ukupan iznos vještačenja koji je određen vještacima i isplaćen od strane tužitelja predujmom i dodatnom uplatom od 12,00 eura.

24.6. Tužitelju pripada ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.344,17 eura kako je riješeno u točki III izreke presude.

24.7. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđen.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 22. kolovoza 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis