REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-2016/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 16. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.101,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.06.2019. do isplate te naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 2.568,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.08.2025. do isplate, sve to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 04.04.2019. dogodio štetni događaj na način da ju je, za vrijeme dok je u kući tuženika pružala uslugu fizikalne terapije, napao pas tuženika na način da je skočio na nju te ju ugrizao za leđa i u ruku. Budući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, to tužiteljica traži od suda da, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 16.09.2020. i na ročištu za glavnu raspravu 07.12.2022., donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 1.101,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.06.2019. do isplate kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu i aktivnu legitimaciju stranaka, međutim osporio je odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, potvrdu o cijepljenju protiv bjesnoće, Izvješće o postupanju policijskih službenika od 10.02.2020., provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OM, tužiteljice, tuženika, izvršen je uvid u Potvrdu o prisutnosti na nastavi od 13.12.2022., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PM te dopunsko saslušanje tužiteljice te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj ozljeđivanjem uslijed ugriza psa tuženika u njegovoj kući dana 04.04.2019..

4.1. Ukazuje se pri tome kako je tužiteljica podneskom od 16.09.2020., po provedenom medicinskom vještačenju specificirala tužbeni zahtjev na način da je svoj zahtjev za isplatom smanjila, a koje smanjenje prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe pri čemu je istim podneskom izvršila i preinaku tužbe na način da je postavila zahtjev za isplatom na ime tuđe pomoći i njege.

4.1.1. Obzirom da se tuženik nije očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe, pri čemu se po preinačenoj tužbi upustio u raspravljanje, to se smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a kao i na preinaku u smislu odredbe čl. 190 st. 4 ZPP-a.

5. Budući da tuženik ne spori kako je tužiteljica 04.04.2019. bila u njegovoj kući, pružajući uslugu fizikalne terapije njegovom svekru, KM, kada ju je ugrizao pas kojeg je tuženik vlasnik, a koje činjenice su razvidne i iz Izvješća MUP-a od 10.02.2020. koja dokumentacija u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a, predstavlja javnu ispravu te ju i sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz, to sud na okolnost nastanka štetnog događaja i pasivne i aktivne legitimacije, nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.

6. Međutim budući da tuženik tijekom postupka osporava odgovornost za predmetni štetni događaj kao i činjenicu da bi tužiteljica od ugriza psa zadobila tjelesnu ozljedu, sporeći time osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tako je predmetno valjalo raspraviti.

7. Na okolnost ozljeđivanja tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću koji je po prvotno izrađenom nalazu i mišljenju te usmenom saslušanju, sačinio dopunu nalaza i mišljenja po izvršenom pregledu tužiteljice, to je sud u cijelosti kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka budući da je isti temeljen na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporavale te pregledu tužiteljice, pri čemu je svoje zaključke jasno argumentirao otklanjajući time prigovore koje je tuženik iznio na pisani nalaz.

7.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužiteljica 04.04.2019., zadobila ugriz psa radi čega je istoga dana pregledana po liječniku kada su ustanovljeni tragovi grebanja šapa i jedna manja ubodna rana na leđima i desnoj ruci, radi čega je tužiteljica dobila ANA-TE te je učinjena toaleta rane nakon čega je otpuštena na kućnu njegu uz obvezu procjepljivanja protiv tetanusa.

Ugrizna rana psa kod tužiteljice nije dovela do smanjenja životnih aktivnosti, međutim ožiljak u području leđa u stražnjoj aksilarnoj liniji i visini pazuha od dužine oko 1,5 cm, smečkasto-ljubičaste boje, predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada je tužiteljica u donjem rublju i kupaćem kostimu. Tužiteljica je zbog ozljede trpjela bol jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana te bolove slabijeg karaktera 15 dana, zatim strah koji je u trenutku ugriza bio jačeg intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega je trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana te manjeg intenziteta 14 dana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 5 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno.

8. Budući da je nalazom i mišljenjem, a koji sud prihvaća kao stručan dokaz u postupku, nedvojbeno utvrđeno kako je napad psa na tužiteljicu imao za posljedicu tragove grebanja šapa i manju ubodnu ranu na leđima i desnoj ruci, radi čega je tužiteljica trpjela strah i bolove, to je neistinitim cijenjen iskaz svjedokinje OM u dijelu u kojem je iskazivala kako pas nije ugrizao tužiteljicu već ju je samo ogrebao kao i u dijelu u kojem je iskazivala da tužiteljica po napadu psa nije izgledala uplašeno. Naime, osim što je iskaz svjedokinje u nesuglasju sa činjenicama utvrđenim nalazom i mišljenjem, njezin iskaz je i nelogičan i neživotan. Naime, ista navodi kako je pas prvo lajao, a zatim napao tužiteljicu na način da je na istu skočio više bočno na njezino desno rame, rastrgavši joj košulju, pri čemu se tužiteljica branila i mahala rukama, a zatim je svjedokinja skinula psa sa tužiteljice. Dakle, uz takav opis napada psa težine oko 50 kg kako to svjedokinja navodi, zaista je neživotno da tužiteljica ne bi bila uplašena kako to navodi svjedokinja. Isto tako, a ukoliko je pas samo ogrebao tužiteljicu pri čemu nije bilo krvi, kako to svjedokinja navodi, onda je zaista nelogično da bi svjedokinja pohitala zajedno sa svojom kćeri sanirati i dezinficirati ranu tužiteljici.

9. Slijedom navedenog, a unatoč činjenici što ozljeđivanje ugrizom psa, po zdravlje tužiteljice nije ostavio trajnih posljedica, sud smatra kako je tužiteljici, a uzimajući u obzir narav i dinamiku štetnog događaja u kojem je pas napao tužiteljicu s leđa više bočno te da je uslijed ugriza psa tužiteljica pretrpjela bolove i strah koji kako iz njezina iskaza proizlazi trpi još i danas, kao i da joj je zaostao ožiljak koji je povremeno vidljiv drugim osobama kada je tužiteljica u donjem rublju i u vrijeme ljetnih mjeseci kada je u kupaćem kostimu, u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1046 sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO).

9.1. S tim u vezi, tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 1.600,00 eur.

Međutim, a raspravljajući samo činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, prema kojim kriterijima tužiteljica navodi samo strah i bolove, ali ne i naruženost, to tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu 1.100,00 eur.

9.2. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 15 sati, te kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 3,00 eur po satu, tako tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripada pravo na iznos u visini 45,00 eur.

9.3. Dakle, tužiteljici bi temeljem odredbe čl. 1100 u vezi odredbe čl. 1095 sve ZOO-a, pripadalo pravo na naknadu u ukupnom iznosu 1.145,00 eur. No, budući da tužiteljica po navedenim osnovama traži isplatu u manjem iznosu nego što bi joj prema stavu suda pripadalo, to je temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a, valjalo odlučiti sukladno zahtjevu tužiteljice prema kojem tužiteljica potražuje isplatu u ukupnom iznosu 1.101,60 eur.

10. Međutim, valjalo je nadalje utvrditi odgovornost za predmetni štetni događaj obzirom predmetno tuženik osporava navodeći kako ukućani nisu imali saznanja da se tužiteljica nalazila u kući.

Sud pri tome nije posebno cijenio iskaz tuženika obzirom da tuženik nije bio prisutan u trenutku kada se štetni događaj dogodio, a niti je bio prisutan kada je tužiteljica dolazila u kuću radi pružanja fizikalne terapije niti su mu poznati aranžmani njezinih dolazaka, pri čemu je tuženik, a zbog zdravstvenog stanja svog svekra KM, povukao dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem.

1 1. Iz iskaza saslušanih svjedokinja OM (supruge tuženika) i PM (kćeri tuženika), proizlazi

-kako se kuća u kojoj se dogodio štetni događaj sastoji od prizemlja gdje živi LM (svekar tuženika) te kata gdje živi tuženik sa svojom obitelji

-kako se u kuću ulazi kroz dvorište koje je ograđeno i ima vrata koja su zaključana pri čemu se ključ nalazi sa unutarnje strane, dok se u samu kuću može ući kroz glavna ulazna vrata, ali se može ući i sa terase prizemlja u kojem živi svekar tuženika,

-kako su i ulazna vrata kuće i terase u prizemlju kuće uvijek zaključana te je ulazak moguć samo ako netko u kući otključa vrata i dopusti ulazak u kuću

-kako su se u kući nalazila dva psa sa kojom činjenicom je tužiteljica bila upoznata budući da je prije štetnog događaja već bila u kući tuženika nekih 10.-tak puta budući da je svekru tuženika pružala uslugu fizikalne terapije 3xtjedno

-kako je tužiteljicu u kuću tuženika puštala ili supruga tuženika ili jedna od dvije kćeri tuženika

-kako je tužiteljicu, za vrijeme dok se ista nalazila u prizemnom stanu kod svekra tuženika, pružajući istom uslugu fizikalne terapije, napao pas G, mješanac između pasmine Tornjaka i Zlatnog retrivera, težine oko 50 kg koji je tužiteljici tom prilikom rastrgao košulju te joj nanio ogrebotine na ramenu radi čega joj je supruga tuženika sa svojom kćeri sanirala ogrebotine odnosno iste dezinficirala

-kako su u trenutku napada psa na tužiteljicu bili prisutni supruga tuženika i svekar tuženika.

11.1. Naime, budući da su o predmetnim činjenicama opisa nekretnine, psa koji je napao tužiteljicu kao i o osobama koje su bile prisutne u trenutku štetnog događaja, saslušane svjedokinje iskazivale u suglasju to je njihove iskaze u navedenom dijelu sud cijenio vjerodostojnima.

12. Nastavno na navedeno, a kako iz njihova iskaza nedvojbeno proizlazi da su vrata za ulaz u kuću i to kako glavna ulazna vrata tako i vrata terase uvijek zaključana te da je ulazak u kuću moguć jedino ukoliko netko od ukućana otključa vrata i dopusti ulazak u kuću, tada se neistinitim cijeni iskaz svjedokinje OM, supruge tuženika, u dijelu u kojem je iskazivala da ne bi bila upoznata da bi se tužiteljica predmetnog dana nalazila kod njezina oca u prizemnom stanu te da ne bi imala saznanja na koji način je tužiteljica ušla u kuću. Neistinitost njezina iskaza u tom dijelu proizlazi i iz njezina daljnjeg iskaza u kojem je navela: „Kada sam sa psima ušla u sobu mog oca, tužiteljica je već završila s terapijom budući da je s ocem razgovarala.“. Dakle, ukoliko svjedokinja nije imala saznanja da se tužiteljica uopće nalazila u kući tada se postavlja pitanje kako je svjedokinja u trenutku kada je otvorila vrata sobe svoga oca, mogla znati da je tužiteljica završila terapiju, jer je isto tako tužiteljica tek mogla započeti s terapijom, a slijedeća nelogičnost se ogleda u činjenici što je svjedokinja navela kako je tužiteljica sa njezinim ocem razgovarala. Naime, ukoliko je tužiteljica razgovarala s ocem svjedokinje tada je svjedokinja, a prije nego što je ušla u sobu, taj razgovor mogla i čuti, pa je, ako već kako je iskazala nije znala da se tužiteljica nalazi u kući, trebala zaključiti da je netko u sobi sa njezinim ocem te radi navedenog odgoditi ulazak u sobu oca sa psima koji su se uz nju nalazili.

12.1. Nadalje, a budući da je svjedokinja OM iskazala kako je, a nakon što je odvela pse na kat kuće, ponovno sišla u prizemlje kuće zajedno sa svojom kćerkom (ne navodeći ime iste) kako bi vidjele u kakvom je stanju tužiteljica te da joj saniraju ogrebotine i iste dezinficiraju, tada je nedvojbeno kako se predmetnog dana u trenutku štetnog događaja u kući, ali na katu kuće, nalazila i jedna kćer tuženika.

12.2. Uz nespornu činjenicu kako se svjedokinja PM, kćer tuženika, u trenutku štetnog događaja nalazila u školi kako je to razvidno iz Potvrde o prisutnosti na nastavi Agronomske škole u Zagrebu, to je nedvojbeno kako se u kući nalazila druga kćer tuženika.

12.3. Pri tome sud nije istinitim cijenio iskaz svjedokinje PM u dijelu u kojem je osporavala da bi se njezina starija sestra nalazila u kući prije štetnog događaja, navodeći kako je ista došla u kuću 15 minuta nakon štetnog događaja te je pomogla njihovoj majci u pružanju pomoći tužiteljici. Naime, uzimajući u obzir iskaz svjedokinje OM kako je nakon napada psa na tužiteljicu, prvo odložila lavor s rubljem, zatim primila i skinula psa sa tužiteljice te uputila istu da uđe u drugu sobu, nakon čega je pse odvela na kat kuće, a zatim „zajedno sa svojom kćerkom ponovno sišla u prizemlje…“, zaista je nevjerojatno da se ne kaže nehumano, da je, a obzirom na narav samog događaja, svjedokinji OM bilo potrebno 15 minuta da od napada psa na tužiteljicu istoj pruži pomoć. Ne dovodeći u sumnju humanost i empatiju svjedokinje OM, koja je uslijed činjenice da je pas napao tužiteljicu, razderavši joj pri tome i košulju, zasigurno u kraćem roku od 15 minuta od samog napada do pružanja pomoći tužiteljici, obavila sve ranije opisane radnje, to sud nije cijenio istinitim iskaz svjedokinje PM u dijelu u kojem je iskazivala kako se njezina starija sestra prije i u trenutku štetnog događaja nije nalazila kući jer je cijelu noć bila na rođendanu te da je u kuću stigla tek 15 minuta po štetnom događaju, jer je u tom dijelu njezin iskaz nelogičan, neživotan i u nesuglasju sa iskazom njezine majke svjedokinje OM prema kojem je zajedno sa kćeri sišla ponovno u prizemlje radi pružanja pomoći.

13. Slijedom navedenog, a budući da su vrata za ulaz u kuću tuženika i to kako glavna ulazna vrata tako i vrata terase uvijek zaključana te da je ulazak u kuću moguć jedino ukoliko netko od ukućana otključa vrata te uz nespornu činjenicu kako se tužiteljica u trenutku štetnog događaja nalazila u sobi u prizemlju kuće tuženika, pružajući svekru tuženika fizikalnu terapiju, koju fizikalnu terapiju je pružala i 10. -tak puta prije samog štetnog događaja i to 3x tjedno, to je nedvojbeno kako je dolazak tužiteljice predmetnog dana bio očekivan te kako joj je netko od ukućana otključao vrata kuće, pustivši ju u kuću.

13.1. Uz nespornu činjenicu kako se štetni događaj dogodio u trenutku kada se tužiteljica nalazila u sobi sa svekrom tuženika, dakle nije se nalazila sama u sobi niti je lutala kućom, potpuno je irelevantno tko je od ukućana koji su se nalazili u kući pustio tužiteljicu u kuću, pa stoga na vjerodostojnost iskaza tužiteljice ne utječe činjenica kako je ista prvo iskazala da ju je u kuću pustila mlađa kćer tuženika, a zatim je iskazala kako nije sigurna koja od dvije kćeri ju je pustila u kuću.

14. Nadalje, nedvojbeno je kako je pas G, sada pokojni, bio mješanac pasmine Tornjaka i Zlatnog retrivera, u trenutku štetnog događaja 8 godina starosti i oko 50 kg težine, po karakteru nestašan kako je to navela svjedokinja PM te je lajao kada su se otvarala ulazna vrata.

14.1. Budući da je pas G bio mješanac između dvije pasmine i to Tornjaka i Zlatnog retrivera pri čemu obje pasmine karakterno predstavljaju druželjubive pse time da su pasmine Tornjaka, zaštitnički nastrojene prema svojim vlasnicima i teritoriju, a time nepovjerljivi i oštriji prema strancima, nedvojbeno je kako G kao pas miješanih pasmina nije imao jedinstvene karakteristike već je preuzeo karakteristike obje pasmine. Stoga, a unatoč činjenici kako pas G nikada prije ovog štetnog događaja nije napao drugog čovjeka, nedvojbeno je kako je isti, opisan od svojih ukućana opisan kao „nestašan“ i uzimajući u obzir njegovu težinu od oko 50 kg u vrijeme štetnog događaja kao i činjenicu da je glavna karakteristika pasmine U, zaštitnički nagon prema obitelji i teritoriju, pripadao pasmini velikih pasa te je kao takav za strance koji su se nalazili na njegovom teritoriju, predstavljao opasnog psa.

15. Slijedom navedenog, a budući da je pas G napao tužiteljicu dok je ista sjedila u sobi, u prizemlju kuće, gdje se nalazila sa svekrom tuženika, pružajući istom fizikalnu terapiju, dakle, nije se kretala već je sjedila i to ne sama već sa svekrom tuženika, pri čemu je dolazak tužiteljice obzirom na ugovorenu fizikalnu terapiju od ranije bio očekivan, to sud ne nalazi da bi tužiteljica u smislu odredbe čl. 1067 ZOO- a, doprinijela napadu psa G koji je u sobu ušao sa suprugom tuženika koja ga, a unatoč tome što je bio „nestašan“ i čije su karakteristike zbog miješane rase sa pasminom U bile zaštita teritorija, nije držala na povodcu niti za ogrlicu, čime je isti bio bez kontrole, pa zbog toga sud, isključivu odgovornost za predmetni štetni događaj, nalazi na strani tuženika u smislu odredbe čl. 1063 ZOO-a.

15.1. Zbog navedenog valjalo je tuženika u smislu odredbe čl. 1063 u vezi odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, obvezati da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 1.101,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.06.2019. odnosno od dana nakon što je tuženik, kako je to razvidno iz preslike potvrde o preporučenoj pošiljci Odštetnog zahtjeva, zaprimio Odštetni zahtjev.

15.2. Kamate su dosuđene temeljem odredbe čl. 1103 po stopi propisanoj odredbom čl. 29 sve ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u svezi odredbe čl. 155 i čl. 156 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i zatraženom trošku.

Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 16.09.2020., 16.03.2023., za pristup na ročišta 24.01.2020., 24.05.2021., 07.12.2021., 02.04.2025. i 16.07.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.250,00 eur kojem je pribrojen trošak medicinskog vještačenja u iznosu 238,90 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,08 eur i na presudu sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama u iznosu 26,54 eur čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.568,52 eur. Tužiteljici kao irelevantan za vođenje postupka nije priznat trošak za sastav podneska od 30.12.2024.. Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stop propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice uz rj. sud. pristojba na presudu 53,08 eur

2. Punomoćniku tuženika