Poslovni broj: Povrv-36/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja Ć/S (ranije NOVASOL A/S), sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 87687957339, zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice ĆZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 8. srpnja 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČZ, odvjetničkog vježbenika u uredu punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženice, 22. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja, poslovni broj Ovrv- 4682/2022, UPP/OS-Ovrv-421/2022, od 31. siječnja 2023. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju AWAZE A/S (ranije NOVASOL A/S), OIB: 87687957339, da u roku od petnaest (15) dana naknadi tuženici ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], postupovni trošak u iznosu od 589,04 eur.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice 2. lipnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, radi naplate iznosa od 5.340,00 kn (sada 712,00 eur[1] ), uvećan za iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose tražbina iz dospjelih, a neplaćenih računa, potražujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.125,00 kn (sada 149,31 eur). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja, poslovni broj Ovrv-4682/2022, UPP/OS-Ovrv-421/2022, od 31. siječnja 2023., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenice, sada tuženice.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je pravodobno podnijela prigovor kojim isto osporava u cijelosti, uz navod da nije zaprimila nikakav dokaz o utuženoj tražbini, osim vjerodostojne isprave pa nema saznanja na što bi se utužena tražbina uopće odnosila.

3. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020; u daljnjem tekstu: OZ), javni je bilježnik proslijedio spis ovome sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv- 36/2023-4 od 11. listopada 2023. u cijelosti je stavljeno van snage rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se u zakonskom roku očitovao na prigovor tuženice, podneskom od 24. listopada 2023., na način da je ustvrdio da je sa tuženicom 16. lipnja 2017. sklopio Ugovor o posredovanju u pružanju usluga smještaja s pripadajućim općim uvjetima poslovanja (Opći uvjeti i rokovi) pod šifrom smještajne jedinice CIF 763, čiju kopiju je priložio podnesku. Tužitelj citira odredbu članka 2.3. pripadajućih Općih uvjeta i rokova koja glasi: „Vlasnikova je odgovornost gostu osigurati zaprimanje smještajne jedinice u potpuno funkcionalnom, čistom i neoštećenom stanju. Smještajna jedinica mora biti u cijelosti ispravna za uporabu te namještena i opremljena za najveći broj gostiju sukladno ugovoru i zakonski propisanim normama.“ Kao dokaz potonjeg navoda, tužitelj je priložio kopiju predmetnih Općih uvjeta. Tužitelj nadalje navodi da je tuženica propustila ispuniti svoju gore spomenutu ugovornu obvezu iz odredbe članka 2.3. Općih uvjeta i rokova i time je prouzročila nastanak troška tužitelju u ukupnom iznosu od 712,00 EUR, a koji se pojedinačno sastoji od sljedećih stavki: - 200,00 EUR izgubljene zarade za rezervaciju br. 4655651, gosta TZ; - 512,00 EUR izgubljene zarade za rezervaciju br. 4652585, gosta CZ. Tužitelj je 24. kolovoza 2017. zaprimio reklamaciju gosta TZ, br. rezervacije 4655651, koji je u smještajnoj jedinici tužene odsjeo u vremenskom periodu od 14. do 21. kolovoza 2017. U spomenutoj reklamaciji gosti predmetne rezervacije iznijeli su niz prigovora na čistoću i urednost smještajne jedinice te su dostavili i fotografije kojima potkrepljuju svoje navode. Kao dokaz tog navoda, tužitelj je dostavio e-mail prepisku sa gostom TZ, br. rezervacije 4655651, fotografije i videozapise smještajne jedinice tužene te na te okolnosti predložio saslušanje svjedoka - zaposlenice tužitelja HZ. Zbog navedenih propusta tužene, gostima predmetne rezervacije odobren je popust na cijenu najma u iznosu od 200,00 EUR. Tužitelj je spomenuti popust gostima predmetne rezervacije omogućio iz svoje zarade koju je trebao ostvariti realizacijom predmetne rezervacije. Uz gore navedene dokaze, tužitelj kao dokaz navedenog dostavlja i CRM izvadak za rezervaciju br. 4655651. Prema tome, tužitelju je nastao gubitak u iznosu od 200,00 EUR iz razloga što tužena nije ispunila svoju ugovornu obvezu iz odredbe članka 2.3. Općih uvjeta i rokova. Nadalje, tužitelj je 12. rujna 2017. zaprimio reklamaciju gosta CZ, rezervacija br. 4652585, koji je u smještajnoj jedinici tužene trebao odsjesti u vremenskom razdoblju od 21. kolovoza do 01. rujna 2017. godine. U navedenoj reklamaciji, gosti predmetne rezervacije žalili su se na čistoću i urednost smještajne jedinice tužene te su uz nju priložili fotografije i vidozapise smještajne jedinice na kojima se jasno vidi neuredno stanje smještajne jedinice tužene. Kao dokaz navededenog, tužitelj predlaže izvršiti uvid u reklamaciju gosta CZ, rezervacija br. 4652585, od 25. kolovoza 2017. te fotografije i videozapise smještajne jedinice tužene, kao i u e-mail korespodenciju tužitelja i tužene, što je sve priloženo podnesku tužitelja te je da sud na te okolnosti sasluša zaposlenicu tužitelja HZ u svojstvu svjedoka. Dakle, tužena je ponovno propustila ispuniti svoju ugovornu obvezu iz odrebe članka 2.3. Općih uvjeta i rokova, tvrdi tužitelj. Zbog spomenutih nepravilnosti, gosti predmetne rezervacije odbili su odsjesti u smještajnoj jedinici tužene, a što je za posljedicu imalo da tužitelj nije ostvario zaradu u iznosu od 500,00 EUR koju je trebao ostvariti realizacijom predmetne rezervacije. Kao dokaz predložen je uvid u CRM izvadak za rezervaciju br. 4652585 i saslušanje zaposlenice tužitelja HZ kao svjedoka. Dakle, tužitelju je nastao gubitak zarade u iznosu od 500,00 EUR zbog toga što tužena nije ispunila svoju ugovornu obvezu iz odredbe članka 2.3. Općih uvjeta i rokova, zaključuje tužitelj. Također, tužitelj citira odredbu članka 7. Općih uvjeta i rokova kojom se navodi se sljedeće: „U slučaju da vlasnik prekrši odredbe iz ovog ugovora biti će obvezan nadoknaditi gubitke i troškove koje bi snosio NOVASOL A/S.“ Iz citirane odredbe, smatra tužitelj, jasno slijedi da je vlasnik smještajne jedinice dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove i gubitke koje mu uzrokuje neispunjavanjem svojih ugovornih obveza. Budući da je tuženica neispunjavanjem svoje ugovorne obveze iz članka 2.3. Općih uvjeta i rokova tužitelju uzrokovala trošak u iznosu 712,00 EUR, ona mu je isti taj trošak, sukladno citiranoj odredbi članka 7. Općih uvjeta i rokova, dužna nadoknaditi u cijelosti. Na kraju tužitelj pojašnjava da je promijenio tvrtku na način da ista sada glasi AWAZE A/S.

5. Na podnesak tužitelja tuženica se očitovala pripremnim podneskom od 24. studenog 2023., u kojemu prvenstveno ističe prigovor zastare. Tuženica predlaže saslušati tuženu kao stranku te saslušanje supruga Č na adresi tužene te još jednog svjedoka (čekaju se podaci pa će se dostaviti). Tužena se ponovno ne može očitovati jer prilozi nisu dostavljeni na hrvatskom jeziku. Nadalje ističe da je tužitelj sada prekludiran u predlaganju bilo kakvih daljnjih dokaza te isti nemaju utjecaja na daljnji postupak. U odnosu na fotografije navodi se kako je fotografije apartmana slikao tužitelj te je takve slike stavljao na svoje stranice kao oglas. Dakle, ništa tužena nije trebala posebno oglašavati niti preuređivati jer je stan dan upravo onako kako je djelatnik tužitelja stan poslikao. Tužena nije ugovorila niti ima saznanja da su navedeni gosti uopće boravili kod tužene. Tužena osporava mail korespodenciju. Glavnina fotogtafija nema veze sa apartmanom tužene. Nitko nikada tuženu nije obavijestio o bilo kakvim problemima. Tužbeni zahtjev je proizvoljan, a takvo što stranke niti nisu ugovarale. I navodi tužitelja su proizvoljni, ničim povezani niti argumentirani. Iz dopisa koji prileži jasno se vidi da je tuženici oduzeto 200,00 eura, tako da je i tu sporna osnova. Stoga se u konačnici predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja sa istaknutim tužbenim zahtjevom te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženici.

6. Na podnesak tuženica tužitelj je odgovorio pripremnim podneskom od 9. siječnja 2025., na način da osporava da bi utužene tražbine bile u zastari, iz razloga što su iste nastale u kolovozu 2017., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 2. lipnja 2022., a čijim je podnošenjem tužitelj prekinuo zastaru. Navod tužene kako ista nije imala saznanja da su gosti čije su reklamacije zaprimljene uopće boravili u njezinoj smještajnoj jedinici je netočan. Naime, iz reklamacije koje su zaprimljene od gostiju, jasno je da se reklamacija odnosi na smještajnu jedinicu tužene jer navodi točnu šifru smještajnog objekta. Šifra smještajnog objekta navedena je na samom vrhu Ugovora te je iz istog razvidno kako se reklamacija odnosi na smještajnu jedinicu tužene. Tuženica je nakon svake reklamacije obavještena o problemu koji je nastao što je vidljivo iz e-mail korespondencije. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev te predlaže donošenje rješenja kojim se ostavlja na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

7. Podneskom od 28. siječnja 2025., tuženica je replicirala tužitelju tako što je ustvrdila da je sam tužitelj učinio nespornim da su utužene tražbine nastale u kolovozu 2017., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 2. lipnja 2022. Tuženica smatra da tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje iznos izmakle dobiti, koji iznos, dakle i osnovu i visinu tužena osporava, a u spisu ne postoje isprave prevedene na hrvatski jezik, pa ih niti sud ne može koristiti u ovom postupku. Za dostavu daljnjih isprava te predlaganje ostalih dokaza tužitelj je prekludiran. U konkretnom slučaju, tvrdi tuženica, primjenjuje se odredba čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), tj. odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) prema kojoj potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Saznanje za štetu znači saznanje o postojanju štete i o njenom opsegu, a saznanje za osobu koja je štetu učinila vrijeme kada su oštećenoj osobi bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih radnji u svrhu ostvarivanja štete. Tužitelj čini nespornim da je to 2017. godina. Stoga je više nego jasno da je zahtjev tužitelja obuhvaćen zastarom. Tuženica i dalje osporava ostale isprave kao nevjerodostojne, a osobito e- mail korespondenciju jer istu tuženica ni na koji način nije sastavljala niti postoji bilo koji drugi dokaz na tu okolnost. Stoga se u konačnici predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja sa istaknutim tužbenim zahtjevom i tuženici dosudi trošak ovoga postupka.

8. Na pripremnom ročištu od 8. srpnja 2025., stranke su ostale kod tužbe odnosno odgovora na tužbu (prigovora) te kod svih dotadašnjih podnesaka, činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je usvojio dokazni prijedlog stranaka čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu pravodobno dostavljenu dokumentaciju spisa predmeta, dok je ostale dokazne prijedloge stranaka odbio kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, u skladu sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te su bile suglasne da sud sudi temeljem postojećih pravodobno dostavljenih isprava u spisu predmeta, sud je zaključio prethodni postupak te na istom ročištu otvorio glavnu raspravu, proveo dokazni postupak čitanjem svih pravodobno dostavljenih isprava u spisu predmeta i zaključio glavnu raspravu.

9. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u slijedeću dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 4. do 82. spisa), vjerodostojnu ispravu – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 10. veljače 2022. (str. 31. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja, poslovni broj Ovrv-4682/2022, UPP/OS- Ovrv-421/2022, od 31. siječnja 2023. (str. 92. spisa), prigovor tuženice (str. 94. spisa), podnesak tužitelja od 8. rujna 2023. (str. 103. do 106. spisa), fotografije (str. 107. do 121. i 122. do 162. spisa), video snimku (str. 122A spisa), e-mail prepisku (str. 163. do 166. spisa), Ugovor od 16. lipnja 2017. (str. 171. do 172. spisa), Opće uvjete i rokove tužitelja (str. 173. spisa), podnesak tužitelja od 24. listopada 2023. (str. 181. do 184. spisa), e-mail prepisku (str. 189. do 190. spisa), Ugovor od 16. lipnja 2017. (str. 197. do 198. spisa), Opće uvjete i rokove tužitelja (str. 194. spisa), fotografije (str. 200. do 211. i 212. do 257. spisa), video snimku (str. 211A spisa), podnesak tuženice od 24. studenog 2023. (str. 258. spisa), podnesak tužitelja od 9. siječnja 2025. (str. 261. do 262. spisa), podnesak tuženice od 28. siječnja 2025. (str. 263. spisa).

9.1. Sud nije uzeo u obzir slijedeću dokumentaciju sastavljenu na stranom jeziku, bez prijevoda na hrvatski jezik, kao nepodobnu za sudovanje u smislu članka 104. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP): e-mail prepisku (str. 167. do 170. spisa), ispis oznake 4655651 CIF763 01 TZ 14.08. -21.08 17 (str. 174. do 177. spisa i 185. do 188. spisa) i e-mail prepisku (str. 191. do 196. spisa).

10. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos s osnova dospjelih, a neplaćenih tražbina po osnovi naknade štete za izmaklu korist zbog neostvarenih naplata (prihoda) po rezervacijama za smještaj gostiju u kući/apartmanu za odmor tuženice po osnovi Ugovora o posredovanju u pružanju usluga smještaja od 16. lipnja 2017. i to po rezervaciji broj 4655651 za razdoblje od 14. kolovoza 2017. do 21. kolovoza 2017. u iznosu od 200,00 eur te po rezervaciji broj 4652585 za razdoblje od 21. kolovoza 2017. do 1. rujna 2017. u iznosu od 512,00 eur. Sukladno odredbi članka 461.a stavku 3. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 4. istog članka propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok stavak 6. propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Stavkom 7. navedenog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

13. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Između stranaka je nesporno da je tužitelj kao posrednik u pružanju usluga smještaja gostiju sklopio 16. lipnja 2017. sa tuženicom kao vlasnicom kuće/apartmana za odmor šifre CIF 763 Ugovor o posredovanju u pružanju usluga smještaja.

14.1. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina utuženih tražbina. Sporno je, također i da li je nastupila zastara utuženih tražbina.

15. Uvodno je sud ispitao prigovor zastare kojeg je istaknula tuženica.

15.1. Tužitelj u svom podnesku od 8. rujna 2023., kojim se očitovao na prigovor tuženice, navodi da je 24. kolovoza 2017. zaprimio reklamaciju gosta TZ, br. rezervacije 4655651, koji je u smještajnoj jedinici tužene odsjeo u vremenskom periodu od 14. do 21. kolovoza 2017., a koja se reklamacija odnosila na čistoću i urednost smještajne jedinice u vlasništvu tuženice. Nadalje tužitelj navodi da je prihvatio navedenu reklamaciju i gostu odobrio popust na cijenu ostvarenog smještaja u iznosu od 200,00 eur i to iz svoje zarade koju je trebao ostvariti realizacijom predmetne rezervacije. Također, tužitelj navodi da je 12. rujna 2017. zaprimio reklamaciju gosta CZ, rezervacija br. 4652585, koji je u smještajnoj jedinici tužene trebao odsjesti u vremenskom razdoblju od 21. kolovoza do 01. rujna 2017. godine. Navedena se reklamacija također odnosila na čistoću i urednost smještajne jedinice tuženice te su gosti odbili u njoj odsjesti, zbog čega tužitelj nije ostvario zaradu od navedene rezervacije u iznosu od 500,00 eur (s time da je u svojim poslovnim knjigama, sukladno izvatku na str. 31. spisa, tužitelj proknjižio iznos od 512,00 eur). Predmetne navode tužitelj ponavlja i u svom podnesku od 24. listopada 2023. Iz samih navoda tužitelja, po stavu ovog suda, jasno proizlazi da tužitelj potražuje od tuženice naknadu štete za izmaklu korist sukladno odredbama članka 1089. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021; u daljnjem tekstu: ZOO), kojima je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi te da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Člankom 230. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Iz predmetnih navoda samog tužitelja proizlazi da je isti saznao za štetu – izmaklu korist (koju tužitelj naziva izgubljenom zaradom) i štetnika – tuženicu danom primitka gore navedenih reklamacija gostiju 24. kolovoza 2017. i 12. rujna 2017. Kako je prijedlog za ovrhu tužitelj podnio 2. lipnja 2022., utužene su tražbine u zastari.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku (točke II i III izreke) donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a ("Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka."). Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj:

Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

17.1. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku, dužan je tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu: OT).

17.2. Tuženici koja je zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika priznat je trošak postupka i to za sastav prigovora na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1. u vezi sa Tbr. 8/1 OT), sastav podneska od 28. siječnja 2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 u vezi sa Tbr. 8/1. OT) te za zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2025. u visini od 75 bodova. (Tbr. 7/1 u vezi sa Tbr. 9/1. OT) odnosno ukupno 225 bodova, što pomnoženo s vrijednosti od 2,00 eur za 1 bod sukladno Tbr. 52. i 54. OT iznosi 450,00 eur. Tuženici pripada i trošak PDV- a na navedeni iznos sukladno Tbr. 46 OT, u iznosu od 112,50 eur. Tuženici je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023). Dakle, tuženici je priznat ukupni postupovni trošak u iznosu od 589,04 eur.

17.3. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

U Puli-Pola, 22. kolovoza 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku.