Poslovni broj: Povrv-84/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja VUGEC- STOČARSTVO j.d.o.o., [adresa], OIB: 16303579306, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Općina Pušća, [adresa], OIB: 15494218023, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, Aigusta Šenoe 2A, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Karla Frkovića, Samobor, Trg kralja Tomislava 13/1 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1244/2024) kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.257,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2022. do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dostave rješenja, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. r i j e š i o  j e

I/ Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva.

II/ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku, u roku od 15 dana, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.151,55 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Karla Frkovića, Samobor, Trg kralja Tomislava 13/I od 3. prosinca 2024., posl. broj Ovrv-21870/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1244/2024) nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću od 18. prosinca 2024., posl. broj Povrv- 757/2024 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te navodi da osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja i ističe da nije dužan tužitelju ništa s osnove podnajma katastarske čestice br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u svrhu postavljanja reklamnog panela od 4. lipnja 2021. do 2. rujna 2022. Ističe prigovor zastare potraživanja.

3. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je u podnesku od 21. veljače 2025. naveo da osporava navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Navodi da je tužitelj nekretninu zk.č.br. 4059, u naravi ORANICA KUPINJE, površine 4280 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koristi kao zakupnik temeljem Ugovora o zakupu zemljišta (točka I./21.) sklopljenog dana 6. studenog 2018. godine s vlasnikom predmetne nekretnine, i to ID iz [adresa]. U dogovoru s načelnicom tuženika ED, tuženik je na predmetnoj nekretnini postavio sporni reklamni pano na ljeto 2019. godine. Predmetni reklamni pano je, za svoje promidžbene potrebe, koristio upravo tužitelj, a što proizlazi kako iz foto materijala, tako i iz e-mail korespondencije između tužitelja i grafičkog dizajnera. Nadalje, po stupanju na vlast nove općinske uprave u lipnju 2021. godine, tuženik je s predmetnog reklamnog panoa skinuo promidžbeni materijal tužitelja i postavio svoj. Dakle, tuženik je koristio reklamni pano postavljen na gore opisanoj nekretnini koja je u zakupu tužitelja za potrebe vlastitih promidžbenih aktivnosti, a bez ikakve pravne osnove te na štetu prava zakupa tužitelja. Uvidom u aplikaciju Google mape je posve razvidno da je u kolovozu 2022. godine (dakle, unutar razdoblja za koje je izdan račun) na predmetnom reklamnom panou bio postavljen promidžbeni materijal tuženika, i to konkretno reklama za manifestaciju «Jurjevo u Pušći» na kojoj nastupaju izvođači SD i JD. Dakle, činjenica je da je tuženik bez pravne osnove upotrebljavao predmet u zakupu tužitelja, a sve bez naknade. Iz tog se razloga tužitelj i obratio zakonskom zastupniku tuženika koji je tužitelja uputio da će traženi iznos naknade biti podmiren po izdanom računu. Međutim, i po izdanom računu tuženik predmetno potraživanje nije podmirio.

4. Tuženik je u podnesku od 11. ožujka 2025. naveo da se prije svega protivi objektivnoj preinaci tužbe, s obzirom na to da se tužbeni zahtjev prema podnesku od 6. veljače 2025. temelji na drugačijem činjeničnom i pravnom osnovu od onog navedenog u tužbi / prijedlogu za ovrhu. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je opisao tražbinu kao uslugu podnajma katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svrhu postavljanja reklamnog panela od 4. lipnja 2021. do 2. rujna 2022. U računu kao vjerodostojnoj ispravi tako je i opisana usluga koja je računom zaračunata. Time je tužitelj definirao činjeničnu i pravnu osnovu spora (naknada za izvršenu uslugu podnajma – ugovorni odnos koji zahtijeva utvrđenje sklapanja ugovora). U podnesku od 21. veljače 2025. tužbeni zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove. Stoga, tužitelj je promijenio činjeničnu i pravnu osnovu jer tužbeni zahtjev sada temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove (korištenje katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svrhu postavljanja reklamnog panela od 04.06.2021. do 02.09.2022. bez pravne osnove – ugovora o najmu). Nadalje, tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa niti prema pravilima stjecanja bez osnove nego činjenični i pravni osnov tužbe kako on to opisuje može jedino biti odredba članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP). Osporava se aktivna legitimacija tužitelja jer tuženik smatra da pravo na naknadu prema pravilima o stjecanju bez osnove (ili po članku 165. stavak 1. ZVDSP-a) ima samo vlasnik zemljišta, ali ne i tužitelj. Ugovorom između tužitelja i LD tužitelj nije ovlašten na postavljanje zahtjeva za naknadu od nepoštenog posjednika. Nadalje tuženik ističe da je iz navoda tužitelja razvidno da je postojala osnova za korištenje reklamnog panoa na katastarskoj čestici koju je u zakupu imao tužitelj s obzirom na dogovor s ranijom načelnicom tuženika GD, a za što nije ugovorena nikakva naknada. Iz tog razloga, tuženik se ima smatrati poštenim posjednikom dijela nekretnine na kojoj je postavljen reklamni pano u smislu odredbe članka 164. i 165. ZVDSP-a. Također tuženik napominje da u konkretnom slučaju nije postupljeno u skladu s člankom 6. Odluke o komunalnom redu Općine Pušća te da tužitelj nije ishodio od Jedinstvenog upravnog odjela Općine Pušća rješenje kojim se odobrava postavljanje reklamnog panoa. Zbog svega navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

5. Tužitelj u podnesku od 28. ožujka 2025. osporava navode tuženika te ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći pa da se stoga ne radi o objektivnoj preinaci tužbe.

6. U tijeku postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: račun broj 10/2022 od 5. rujna 2022. (list 7 spisa), ugovor o zakupu zemljišta od 6. studenog 2018. (list 34- 36 spisa), objava s web stranice – www.pusca.hr (list 37-39 spisa), objava s društvene mreže Instragram (list 40-42 spisa), fotografija s aplikacije Google maps (list 43 spisa), e-mail korespondencija (list 44-47 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, kat. Općina: 335754 Pušća (list 48 spisa), službeni glasnik općine Pušća, broj 1A (list 54-81 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GD (list 115-116 spisa), svjedoka LD (list 123 spisa) te zakonskog zastupnika tuženika RD (list 124 spisa).

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja IDZ s obzirom da bez opravdanog razloga nije pristupila na ročište za glavnu raspravu održanu 11. srpnja 2025. (članak 265. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP)). Jednako tako, sud nije proveo dokaz za provođenjem uviđaja na licu mjesta te dokaz informatičkim vještačenjem s obzirom da su navedeni dokazi predloženi na okolnosti koje među strankama nisu sporne. Također, sud nije proveo kombinirano vještačenje po vještaku za procjenu vrijednosti imovine i obveza, vještaku za procjenu vrijednosti nekretnina te vještaku za ekonomiju, vještačenje po vještaku za pokretnine te financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Provođenje navedenih dokaznih prijedloga predloženo je na okolnost visine tužiteljeva potraživanja, a s obzirom da je sud utvrdio da ne postoji osnova tužiteljeva potraživanja, provođenje dokaza na okolnost visine potraživanje ne bi bilo ekonomično te bi pridonijela nepotrebnom odugovlačenju postupka. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka HD i ND s obzirom da bi provođenje tih dokaza pridonijelo nepotrebnom odugovlačenju postupka te imajući u vidu navode stranaka i saslušanih svjedoka u tijeku postupka, provođenje daljnjih dokaza ne bi bilo ekonomično.

8. U ovoj pravnoj stvari postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Iz vjerodostojne isprave – račun broj 10/2022 od 5. rujna 2022. je razvidno da se potraživanje tužitelja odnosi na uslugu podnajma katastarske čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u svrhu postavljanja reklamnog panela od 4. lipnja 2021. – 2. rujna 2022. Račun je ispostavljen tuženiku od strane tužitelja na iznos od 7.580,30 kn. Stoga, iz navedene vjerodostojne isprave proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici (pod)najma zemljišta za što od tuženika traži plaćanje utuženog iznosa.

9. U podnesku od 21. veljače 2025. tužitelj navodi da je tuženik koristio reklamni pano na nekretnini koja je u zakupu tužitelja za potrebu vlastitih promidžbenih aktivnosti, a bez ikakve pravne osnove te na štetu prava zakupa tužitelja pa da stoga od tuženika zahtijeva plaćanje naknade. Na ročištu održanom 20. svibnja 2025. tužitelj je naveo da je pravna osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove te da među strankama nije bilo sklopljenog ugovora.

10. Odredbom članka 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/1., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

11. Iz navedenog proizlazi da je najam, odnosno podnajam u konkretnom slučaju, predstavlja ugovorni odnos između podnajmodavca i podnajmoprimca po kojem se podnajmodavac obvezuje podnajmoprimcu predati stvar na korištenje, a podnajmoprimac se obvezuje platiti mu za to ugovorenu najamninu.

12. Dakle, najam, odnosno podnajam, ne može nastati bez ugovornog odnosa. S druge pak strane, stjecanje bez osnove je potpuno suprotan pravni institut u kojem nema ugovora kao pravne osnove.

13. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom članka 1120. ZOO-a je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

14. Dakle, pod stjecanjem bez osnove podrazumijeva se izvanugovorni (ne ugovorni) obveznopravni odnos za povrat imovine koja je s jedne osobe prešla na drugu bez pravne osnove.

15. Iz navedenog jasno proizlazi da se pravni instituti najma (podnajma) i stjecanja bez osnove temelje na potpuno različitom i suprotnom činjeničnom stanju. Najam podrazumijeva postojanje ugovornog odnosa, dok stjecanje bez osnove podrazumijeva izvanugovorni odnos. Upravo zato isti činjenični osnov ne može biti podloga za pravnu kvalifikaciju spornog odnosa među strankama i kao ugovora - podnajma i kao stjecanja bez osnove.

16. Stoga, tužitelj je postavio prvotni zahtjev za isplatu s osnova neplaćene najamnine na temelju pravnog ugovornog odnosa – podnajma (a kako to proizlazi iz računa – vjerodostojne isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi), a zatim u tijeku postupka postavlja zahtjev za isplatu s osnove stjecanja bez osnove. Dakle, konačni zahtjev tužitelj temelji na drugačijem činjeničnom supstratu od onoga na kojem se temeljio prvotni zahtjev. Odnosno, tužitelj je promijenio činjeničnu istovjetnost istog zahtjeva, odnosno istaknuo je novo formirani kompleks činjenica koji objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Promjena istovjetnosti postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu i kada se novopostavljeni zahtjev, zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nije identičan prvom. Slijedom navedenog, tužitelj je u konkretnom slučaju preinačio tužbu i u tijeku postupka promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva.

17. Sud napominje da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje: "U postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može nakon izdavanja platnog naloga preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev, uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom."

18. Odredbom članka 191. stavak 1. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

19. Slijedom svega navedenoga, s obzirom da je tužitelj preinačio tužbu na način da je promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva, a koja preinaka nije dopuštena sukladno citiranom pravnom shvaćanju, odlučeno je kao u točki I/ izreke rješenja.

20. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.257,59 EUR po ispostavljenom i utuženom računu za podnajam katastarske čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

21. Između stranaka nije sporno da je tuženik postavio reklamni pano na zemljištu koji je u vlasništvu LD, kao niti da je tužitelj s ID Vugecom sklopio ugovor o zakupu navedenog zemljišta. Nije sporno da je u određenom razdoblju tužitelj koristio za svoje promidžbene potrebe, a da je također u drugom određenom razdoblju tuženik koristio za potrebe vlastitih promidžbenih aktivnosti. Sporno je je li tuženik dužan plaćati tužitelju naknadu (najamninu) za korištenje zemljišta koje je u zakupu tužitelja.

22. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

23. Iz računa broj 10/2022 od 5. rujna 2022. je razvidno da je ispostavljen tuženiku od strane tužitelja za – uslugu podnajma katastarske čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u svrhu postavljanja reklamnog panela od 4. lipnja 2021. do 2. rujna 2022. Račun je ispostavljen na iznos od 7.580,30 kn.

24. Svjedok ED u svom je iskazu navela da se predmetni pano nalazi dugi niz godina na ulazu u Pušću i da misli da je to na zemljištu g. LD. Da je pano većinom koristila Općina, a kada su se održavale određene manifestacije općina je dala određenim OPG-ovima da koriste taj pano radi promidžbe. Istaknula je da općina nikada nije imala sklopljen ugovor s tužiteljem vezano za predmetni pano. Tužitelj je nekoliko puta kroz godinu, možda dva puta, koristio pano u svoje svrhe, a da je vlasnik zemljišta g. LD dao općini da se na njegovo zemljište postavi pano za što nije dogovorena nikakva naknada. U odnosu na predmetni pano općina nikada nije donijela rješenje sukladno odluci o komunalnom redu, a da između nje kao tadašnje načelnice i g. LD nije bio dogovor da se postavi pano samo u interesu i za korištenje tužitelja.

25. Svjedok LD u svom je iskazu rekao da je zemljište na kojem se nalazi predmetni plakat u njegovom vlasništvu te da je on to zemljište iznajmio tužitelju. S bivšom načelnicom gđom. Cirkveni je dogovoreno postavljanje plakata te je on osobno bio na zemljištu kako bi pokazao gdje postaviti plakat. Poznato mu je da nije dogovoreno s Općinom Pušća plaćanje određene naknade nego je dogovoreno da se to podmiruje kompenzacijom kroz postavljene plakate. Poznato mu je da je njegova kćer, koja je zakonska zastupnica tužitelja, vodila određene razgovore i dogovore s predstavnicima nove vlasti tuženika, međutim nije mu poznato što su dogovorili. Postavljanje postavljanje reklamnog panoa dogovarala je gđa. EDZ, a da je on samo iznajmio zemlju tužitelju.

26. Zakonski zastupnik tuženika RD je u svom iskazu naveo da mu je bilo poznato da se na ulazu u Pušću nalazi reklamni pano te je znao da se nalazi na zemljištu obitelji EDZ, dok mu nije bilo poznato da je to zemljište iznajmljeno tužitelju. U rujnu 2022. kontaktirala ga je zakonska zastupnica tužitelja te ga pitala može li se na taj reklamni pano staviti reklama za tužitelja na što joj je on rekao da može. Na to je ona zahtijevala da tuženik izradi i zalijepi plakat što je odbio. Zakonska zastupnica tužitelja je rekla da se to uvijek tako radilo. Tražio je od nje da joj da nekakav dokument ili ugovor, međutim ona tim nije raspolagala. Zatim je tražila od tuženika plaćanje određene najamnine od iznosu od 100,00 EUR ili da tuženik makne taj pano sa zemljišta. Na to je on odmah dao nalog stručnoj službi da ukloni taj reklamni pano te je on i uklonjen u kraće od 24 sata od kad je to zakonska zastupnica tužitelja zatražila. Nakon toga tužitelj je tuženiku dostavio račun vezano za predmetni reklamni pano na kojem je naveden datum 4. lipnja 2021., a od kojeg datuma je on na mjestu načelnika Općine Pušća, do 2. rujna 2022. kada je taj pano skinut i premješten na drugo zemljište u vlasništvu općine. Nakon što je tuženik zaprimio račun nazvao je gđu. AD da je pita o čemu se radi te joj ukazao na to da između stranaka ne postoji ugovor niti narudžbenica pa bi plaćanje tog računa bilo i protuzakonito. Na to je ona rekla da je ona tako dogovorila s bivšom načelnicom gđom. Crkveni. Njegov prijedlog je bio da se nađu svi kod javnog bilježnika gdje će sastaviti izjavu o tom usmenom dogovoru, međutim do toga nikada nije došlo. Istaknuo je da ne postoji nekakav pisani trag te je tuženik iz tog razloga odbio plaćanje ispostavljenog računa. Naveo je da tuženik nema reklamnih panoa na zemljištima koja su u privatnom vlasništvu, odnosno da je bio samo ovaj sporni koji je onda premješten na zemljište u vlasništvu Općine. Tuženik je u razdoblju od lipnja 2021. do rujna 2022. imao svoje reklame na tom reklamnom panou. Tuženik je imao reklame na tom panou i prije lipnja 2021., a da je nakon što je zaprimio predmetni račun putem e-računa navedeni račun odbio.

27. Iskaze svjedoka GD, LD i iskaz zakonskog zastupnika tuženika RD sud je ocijenio kao vjerodostojne. Saslušani svjedoci i zakonski zastupnik tuženika su o spornim činjenicama iskazivali suglasno i životno logično, a njihovi iskazi su također u skladu s ispravama u spisu.

28. Na temelju navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika sud je utvrdio da među stranama nije bio sklopljen ugovor kojim bi stranke međusobno uredile svoj odnos vezan za korištenje zemljišta kojim se, temeljem ugovora o zakupu zemljišta od 6. studenog 2018., koristio tužitelj. Svjedokinja GD je u svom iskazu potvrdila da među strankama nikad nije bio sklopljen ugovor te da nije bila ugovorena naknada za korištenje. Da nije ugovoreno plaćanje naknade potvrdio je i saslušani svjedok LD, kao i zakonkski zastupnik tuženika RD.

29. Odredbom članka 7. stavak 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

30. Sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

31. Stoga, na tužitelju je bio teret dokaza da je bio u poslovnom odnosu s tuženikom temeljem sklopljenog ugovora, a temeljem kojeg je tuženik imao obvezu plaćanja tužitelju određenog novčanog iznosa.

32. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da tužitelj i tuženik nisu bile u ugovornom odnosu te da tuženik nije u obvezi platiti tužitelju utuženi račun, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim u cijelosti te na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, presuđeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

33. Iako je sud u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka te svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele u postupku sud će se uzgredno očitovati o navodima tužitelja o pravu na naknadu zbog toga što je tuženik bez pravne osnove koristio zemljište koje je u zakupu tužitelja.

34. Naime, pravilno ukazuje tuženik na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. prema kojem ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu članka 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZVDSP-a prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.

35. Stoga, u konkretnom slučaju, eventualno pravo na naknadu bi se ocjenjivalo prema odredbi članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, a ne prema odredbi članka 1120. ZOO-a.

36. Odredbom članka 164. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

37. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

38. Znači pravo na naknadu bi imao isključivo vlasnik stvari i to samo ako je posjednik bio nepošten.

39. U konkretnom slučaju tužitelj nije vlasnik stvari – zemljišta na kojem je u određenom razdoblju bio postavljen reklamni pano.

40. Jednako tako, tuženik je imao postavljen reklamni pano uz dopuštenje i uz suglasnost tužitelja i vlasnika zemljišta (i to bez ikakve ugovorene naknade) pa se stoga tuženik nipošto ne može smatrati nepoštenim posjednikom.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

42. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je stoga tuženiku, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosi od 150,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife), što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 187,50 EUR, za sastav podneska od 11. ožujka 2025. i 14. travnja 2025., i to za svaki u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 187,50 EUR, te za pristup na ročišta održana 20. ožujka 2025., 20. svibnja 2025. i 17. srpnja 2025. i to za svako u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 187,50 EUR. Tuženik ima pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 26,55 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023; dalje: Uredba).

43. Stoga, tuženik ima pravo na troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.151,55 EUR te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

44. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II/ izreke rješenja.

U Zagrebu 22. kolovoza 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Prijedlog odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.