REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2531/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA iza PALMIR d.o.o. u stečaju, OIB 97042152513, Zagreb, Đorđićeva ulica 3B (ranije PALMIR d.o.o. u stečaju, OIB 32841189715, Zagreb, Mladice 14/A), kojeg zastupa punomoćnica Željka Marčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri, u Zagrebu, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., OIB 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mikašek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri, u Zagrebu, radi isplate iznosa od 856.609,02 USD, nakon održane glavne i javne rasprave 9. srpnja 2025, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. isplatiti tužitelju STEČAJNA MASA iza PALMIR d.o.o. u stečaju iznos od 856.609,02 USD, plativo u EUR, po srednjem tečaju HNB za USD, na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje se obračunavaju:

- na iznos od 506.965,15 USD od 4. kolovoza 1988. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,

- na iznos od 349.643,87 USD od 30. rujna 1988. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,

- na iznos od 856.609,02 USD od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. naknaditi tužitelju STEČAJNA MASA iza PALMIR d.o.o. u stečaju trošak parničnog postupka u iznosu od 220.209,58 EUR, sa zateznim kamatama od 22. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 66.101,12 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2004. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 856.609,02 USD, u kojoj navodi da je GIK Hidrogradnja iz Sarajeva 80-ih godina prošlog stoljeća u Libiji izvodio radove za libijskog naručitelja Generalni narodni komitet općine Misurata, koji mu je radove plaćao u gotovini, u korIST računa GIK Hidrogradnje kod Jugobanke u Sarajevu sve do 1982., a zatim je za izvedene radove plaćao sirovom naftom. Dobivenu naftu za izvedene radove 1988. godine GIK Hidrogradnja je isporučio pravnim prednicima tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, i to brodom " CH" isporučena je nafta za vrijednost radova koje je GIK Hidrogradnja izveo u iznosu od 506.965,15 USD, brod je ukrcan 5. srpnja 1988., a rok za plaćanje je prema Odluci Saveznog izvršnog vijeća bio 4. kolovoza 1988., a brodom "IST" isporučena je sirova nafta u vrijednosti 349.643,87 USD, nafta je ukrcana 4. kolovoza 1988. te je rok za plaćanje po Odluci Saveznog izvršnog vijeća bio 3. rujna 1988., dakle dug tuženika (odnosno njegovih pravnih prednika prema GIK Hidrogradnja) iznosi 856.609,02 USD, a koji dug je dva puta pokušao platiti putem svoje poslovne banke Privredne banke Zagreb, ali budući da je tuženik plaćanje pokušao izvršiti suprotno Odluci o pobližim uvjetima i kriterijima za držanje deviza na deviznom računu po osnovama iz čl. 100. Zakona o deviznom poslovanju („Službeni list SFRJ“ broj: 9 od 19. veljače 1987., dalje: Odluka o pobližim uvjetima i kriterijima za držanje deviza) Jugobanka Sarajevo je izvršila povrat doznačenih sredstava. GIK Hidrogradnja je kao tužitelj još 1990. godine kod Okružnog privrednog (Trgovinskog) suda u Beogradu podnio tužbu protiv tadašnje države SFRJ (u odnosu na koju je tijekom postupka pred sudom u Beogradu povučena tužba) i protiv pravnih prednika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, koji je tuženik u ovom postupku, radi isplate iznosa od 856.609,02 USD. Dalje u tužbi tužitelj navodi da se Trgovinski sud u Beogradu rješenjem od 30. siječnja 2004. oglasio nenadležnim u tom predmetu, ukinuo sve provedene radnje te odbacio tužbu GIK Hidrogradnja iz Sarajeva protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb. Prije odbacivanja tužbe GIK Hidrogradnja iz Sarajeva je Ugovorom o prodaji potraživanja od 25. veljače 2000. prenio na trgovačko društvo Palmir d.o.o. Zagreb, u ovom predmetu tužitelja (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o), potraživanje iz odbačene tužbe u iznosu od 856.609,02 USD, koje potraživanje je predmet ovog spora. Tužitelj ističe da je tužbu podnio u roku iz odredbe čl. 390. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/78) pa predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da isplati tužitelju 856.609,02 USD s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je predmet Ugovora o prodaji prava potraživanja od 25. veljače 2000. imovinsko prenosivo pravo koje GIK Hidrogradnja ima na osnovi pravomoćne presude Okružnog privrednog (Trgovinskog) suda u Beogradu poslovni broj XXII-P-22189/90 od 7. svibnja 1991., ali da klauzula pravomoćnosti više ne postoji, kao i da je taj postupak obustavljen pa ne postoji ni predmet tog Ugovora, tako da GIK Hidrogradnja ne može prenijeti pravo koje nema, da se zapravo radi o ugovoru o ustupanju ugovora koji je ništetan jer za njegovu pravnu valjanost je bio potreban pristanak tuženika koji je izostao. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je GIK Hidrogradnja, kao vjerovnik iz ugovornog odnosa s tuženikom, dva puta odbio primiti ispunjenje tražbine pa je pao u zakašnjenje, kao i da nikakva opravdanja o navodnoj razlici u tečaju deviza zbog kojeg vjerovnik, odnosno banka preko koje je ugovoreno plaćanje, nije primio ispunjenje, nisu mogli biti valjani razlog odbijanja ispunjenja. Ukazuje na to da je tuženik preko svoje poslovne banke Privredne banke Zagreb obavijestio banku GIK Hidrogradnja da je deponirao novčana sredstva koja mu je bezuspješno, u dva navrata, pokušao isplatiti i da će ta sredstva na prvi poziv isplatiti vjerovniku, čime je tuženik valjano ispunio svoju obvezu, dakle na vjerovniku je krivnja što nije primio pravodobno i uredno ispunjenje. Istaknuo je i prigovor zastare potraživanja.

3. U podnesku od 27. listopada 2004. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnom navodeći da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su GIK Hidrogradnja i Palmir d.o.o. sklopili Ugovor o prodaji prava potraživanja, da se radi o ugovoru o ustupu tražbine prema odredbi čl. 436. st. 1. ZOO /78, a ne o ugovoru o ustupanju ugovora, kao i da presuda nije osnova potraživanja, već je navedena u ugovoru samo da se lakše odredi o kojem poslovnom odnosu se radi i kojem iznosu, a da su GIK Hidrogradnja i Palmir d.o.o., nakon ukidanja klauzule pravomoćnosti presude poslovni broj P-22189/90 sklopili Aneks Ugovora o prodaji prava potraživanja od 8. svibnja 2003. kojim su uredili svoj odnos imajući u vidu upravo činjenicu da su se okolnosti promijenile. Nadalje, tužitelj je istaknuo da je neosnovan prigovor zastare jer je pravni prednik tužitelja unutar zastarnog roka podnio tužbu pred tada nadležnim sudom u Beogradu i time prekinuo tijek zastare, a tužitelj je unutar roka iz čl. 390. ZOO/78 podnio predmetnu tužbu pa se smatra da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom. U odnosu na tuženikove navode o valjanom ispunjenju ugovorne obveze tužitelj ističe da doznake koje je tuženik putem svoje poslovne banke uplatio nisu bile u skladu s Odlukom o bližim uvjetima i kriterijima za držanje deviza, odnosno da je tuženik prilikom plaćanja trebao platiti protuvrijednost USD prema tečaju na dan plaćanja te istovremeno obračunati kamatu za zakašnjenje, a kako tuženik nije postupao na taj način poslovna banka GIK Hidrogradnja je doznake vraćala i upozoravala tuženika na obvezu da plaćanje izvrši sukladno zakonskim propisima, ali to je činila samostalno, a ne po uputi GIK Hidrogradnja, a istaknuo je i da na račun GIK Hidrogradnja nije nikada uplaćen iznos duga iz tužbe niti drugi iznos kojim bi se bar djelomično podmirilo potraživanje iz tužbe, a tuženik dug nije podmirio do danas. Ukazuje na to da je tuženik trebao, ako je smatrao da vjerovnik neopravdano odbija primitak ispunjenja, novac položiti u sud u korist vjerovnika, čime bi se smatralo da je obvezu ispunio, a to je mogao učiniti i nakon primitka tužbe kojom je pokrenut postupak u Beogradu, što nije učinio pa se ne može govoriti o valjanom ispunjenju obveze, već o kašnjenju dužnika.

4. Trgovački sud u Zagrebu je 12. prosinca 2006. presudom odbio tužbeni zahtjev i naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 257.078,40 kn, a iz razloga što sud smatra da se ne može primijeniti odredba čl. 390. ZOO/78 o prekidu zastare podnošenjem prve tužbe, koja je odbačena zbog nenadležnosti, budući da tužba nije odbačena u Republici Hrvatskoj pa odbačajem tužbe u Republici Srbiji nije došlo do prekida zastare, odnosno kako je potraživanje nastalo 1988., a tužba u ovom predmetu je podnesena 2004. nastupila je zastara. U povodu tužiteljeve žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-545/07-4 od 4. svibnja 2010. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje navodeći da iz odredbe čl. 390. ZOO/78 ne proizlazi da je uvjet prekida zastare to da je prva tužba odbačena od strane domaćeg suda, kao i da prvostupanjski sud uopće nije ispitivao valjanost ugovora o prijenosu potraživanja prema kolizijskim propisima, što je preduvjet da bi se moglo ispitati je li prvom tužbom uopće prekinut tijek zastare spornog potraživanja.

5. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4317/10 od 5. veljače 2013. utvrđen je prekid postupka jer je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak 12. studenog 2012., dok je rješenjem tog suda od 25. ožujka 2013. postupak nastavljen pod novim brojem P-1292/2013 budući da je stečajni upravitelj preuzeo postupak i predložio njegov nastavak.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1292/2013 od 11. siječnja 2016., ispravljenim rješenjem tog suda od 27. siječnja 2016., utvrđen je prekid postupka jer je tužitelj brisan iz sudskog registra dok je rješenjem tog suda od 16. siječnja 2017. postupak nastavljen pod novim brojem P-437/2017 budući da je stečajni upravitelj nad Stečajnom masom iza Palmir d.o.o. u stečaju preuzeo postupak i predložio njegov nastavak.

7. U podnesku od 30. ožujka 2018. tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja navodeći da s tuženikom nije ni u kakvom pravnom odnosu, odnosno da tužitelj nije dokazao ugovornu ili izvanugovornu osnovu po kojoj bi tuženik bio dužan podmiriti utuženi iznos tužitelju, kao i da tužitelj nije dokazao da je tuženik pravni sljednik društava koje tužitelj navodi u historijatu tužbe, da za postojanje izvanugovorne odgovornosti za štetu potrebno osim ostalih pretpostavki utvrditi i protupravnost radnje navodnih pravnih prednika tuženika, a da je nejasno protivno koje su obvezujuće ugovorne odredbe ili odredbe pozitivnog propisa navodni pravni prednici tuženika postupali, kao i da ni tuženik nije pravni prednici tuženika nisu bili u ugovornom odnosu s tužiteljem na temelju kojeg bi bili u obvezi isplatiti utuženi iznos pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

8. U podnesku od 25. travnja 2018. tužitelj se očitovao kako su netočni navodi tuženika da nije ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem, budući da je pravn im prednicima tuženika isporučena nafta brodovima " CH" i "IST", a primitkom nafte preuzeta je obveza plaćanja vjerovniku GIK Hidrogradnja, dakle tuženik, odnosno njegovi pravni prednici, stupili su u ugovorni odnos s GIK Hidrogradnja (a koji je tražbinu prenio na tužitelja), a u prilog tome ide i činjenica da je pravni prednik tuženika (INA Rafinerija nafte) 14. listopada 1988. i 10. studenog 1988. doznačio sredstva u korist računa GIK Hidrogradnja, dakle priznao je dug prema GIK Hidrogradnja, a u prilog pravnog sljedništva tuženika dostavio je izvadak iz sudskog registrra za tuženika.

9. U podnesku od 13. lipnja 2018. tuženik je u bitnom osporio tužiteljeve navode i istaknuo kako tužitelj nije dokazao da je tuženik preuzeo naftu posredstvom brodova " CH" i " C", a sve i da je preuzeo naftu da bi eventualno mogao biti u ugovornom odnosu prema osobi od koje je preuzeo naftu, odnosno prema isporučitelju iz Libije, a ukoliko bi i postojala asignacija isporučitelja nafte da bi to moralo biti dokumentirano, a nije, kao i da plaćanja koja tužitelj ističe u podnesku od 25. travnja 2018. ne predstavljaju priznanje duga. Istaknuo je da tužitelj nije dokazao da postoji pisani pravni posao, što je prema Odluci Saveznog izvršnog vijeća bio preduvjet, ni da je postupanjem tužitelja, tuženika i trećih osoba usmenim putem nastao pravni odnos, već se tužbeni zahtjev sastoji od niza nepovezanih indicija, koji se mogu tumačiti i drugačije nego to čini tužitelj.

10. U podnesku od 18. rujna 2018. tužitelj je naveo da su netočni navodi da tuženik nije ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem, ukazuje na to da je prednik tuženika u postupku pred Okružnim privrevnim (trgovinskim) sudom u Beogradu poslovni broj P-22189/90 kojeg je kao tužitelj pokrenuo GIK Hidrogradnja, u svom podnesku od 17. prosinca 1990. naveo da je dinarsku protuvrijednost iznosa od 856.339,02 USD uplatio u korist tužitelja (GIK Hidrogradnja) 14. listopada 1988., za uvoz nafte iz Libije brodom " CH LEKOVIĆ" 506.695,15 USD je uplaćen za tužitelja (GIK Hidrogradnja), a za uvoz brodom "IST" za tužitelja (GIK Hidrogradnja) je uplaćen iznos od 349.643,87 USD, dakle da se tim podneskom potvrđuju navodi tužitelja da je tuženiku isporučena nafta iz Libije u vrijednosti utuženog iznosa, a u prilog tome predao je i Specifikaciju kompanije „Brega“ financijskog biroa od 10. kolovoza 1988. kojim je dostavljena lista s imenima jugoslavenskih kompanija kojima "sleduje nafta" (između ostalih navedena je i Hidrogradnja), a namijenjena je kompanijama Ina Komerc i Mak Petrol, a koja je krenula iz Libije 5. srpnja 1988. brodom "PETAR LEKOVIĆ", kao i nafta iz Libije od 4. kolovoza 1988. brodom "IST".

11. U podnesku od 21. rujna 2018. tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje i isprave uz podnesak od 18. rujna 2018., naveo je da kompanija Brega nije imala ovlaštenje utvrđivati raspored izvoza nafte koji bi obvezivao tuženika, kao i da opoziva podnesak i činjenice koje u postupku pred Okružnim privrevnim (trgovinskim) sudom u Beogradu poslovni broj P-22189/90 iznijela osoba koja je bila punomoćnik tuženika po zaposlenju i koja nije ovlaštena davati izjave o priznanju činjenica pa one nemaju pravni učinak priznanja.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-437/2017 od 5. studenog 2018. odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknadi tuženiku trošak parničnog postupka od 390.150,00 kn, a zbog osnovanog prigovora zastare, kao i jer tužitelj i tuženik nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu pa je tužitelj trebao dokazati da je tuženik nanio štetu i pretpostavke za štetu, što tužitelj nije učinio. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2019- 2 od 17. travnja 2019. odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda zbog osnovanog prigovora zastare. Međutim, u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-3478/2019-2 od 21. ožujka 2024. prihvatio reviziju te je ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2019-2 od 17. travnja 2019. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje, iz razloga jer tužba koju je podnio raniji vjerovnik GIK Hidrogradnja podnio 1990. pred sudom u Beogradu, a koja je odbačena zbog nenadležnosti, ima učinak prekida zastare za tužbu koju je u ovom predmetu podnio tužitelj kao novi vjerovnik u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe pa je ostvaren razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Nakon toga je rješenjem Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3986/2024-2 od 30. listopada 2024. uvažio tužiteljevu žalbu i ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-437/2017 od 5. studenog 2018. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, s uputom da sud u nastavku postupka, uvidom u isprave u spisu, utvrdi odlučnu činjenicu u vezi s postojanjem osnove spornog tužiteljevog zahtjeva za isplatu, a budući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je pravna osnova tužbe naknada štete pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, dok bitni dokazi nisu ocijenjeni ili njihova ocjena nije prihvatljivo obrazložena pa su zaključci pobijane presude neprihvatljivi.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao: tužbu podnesenu Okružnom privrednom sudu u Beogradu (str. 7. do 11. spisa), presudu Okružnog privrednog suda u Beogradu poslovni broj XXII-P-22189/90 (str. 12. do 23. spisa), rješenje Trgovinskog suda u Beogradu poslovni broj XXII-P-3473/99 (str. 24. i 25. spisa), rješenje Trgovinskog suda u Beogradu poslovni broj XXII-P-3433/03 (str. 31. do 32. i 77. i 78. spisa), Ugovor o prodaji prava potraživanja (str. 33. i 34. spisa), dopis Hidrogradnje od 11. srpnja 2001. (str. 42. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 23. studenog 1988. (str. 43. spisa), Aneks ugovora o prodaji prava potraživanja (str. 54. i 55.), obavijest o cesiji s potvrdom o primitku pošiljke (str. 56. i 57. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 14. listopada 1988. (str. 60. spisa), dopis Jugobanke Sarajevo (str. 61. spisa), dopis (str. 62. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 25. listopada 1988. (str. 63. i 64. spisa), izvještaj o odobrenju (str. 65. spisa), dopis Jugobanke Sarajevo od 28. l istopada 1988. (str. 66. spisa), izvještaj o zaduženju (str. 67. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 10. studenog 1988. (str. 68. i 69. spisa), izvještaj o odobren ju (str. 70. spisa), izvještaj o zaduženju (str. 71. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 23. studenog 1988. (str. 72. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-342/11 od 12. ožujka 2012. (str. 119. do 122. i 139. do 140. spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 6. listopada 2017. (str. 177. spisa), izvadak iz sudskog registra za INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (str. 189. do 205. spisa), rješenje o osnivanju javnog poduzeća od 31. listopada 1990. (str. 208. spisa), prijava (str. 209. do 211. spisa), oglas (str. 212. i 213. spisa), potvrda (str. 211. spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog reg istra (str. 222. do 229. spisa), statut INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (str. 230. do 244. spisa), podnesak od 17.prosinca 1990. (str. 249. i 250. spisa), izvještaj o zaduženju deviza (str. 251. spisa), nalog za odobrenje deviza (str. 252. spisa), specifikacije (liste) kompanije Brega (str. 253. i 256. spisa).

15. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 856.609,02 USD koji tužitelj, kao novi vjerovnik na kojeg je tražbina prenesena od strane ranijeg vjerovnika GIK Hidrogradnja na temelju Ugovora o prodaji prava potraživanja i Aneksa tom Ugovoru, potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu naftu iz Libije, kojom su plaćeni radovi u Libiji koje je izveo raniji vjerovnik GIK Hidrogradnja.

17. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li za potraživanje nastupila zastara.

18. U odnosu na prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije ističe se da su neosnovani.

19. Naime, GIK Hidrogradnja iz Sarajeva i tužitelj Palmir d.o.o. iz Zagreba (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju) sklopili su Ugovor o prodaji prava potraživanja 25. veljače 2000. (str. 33. i 34. spisa), kojim je GIK Hidrogradnja iz Sarajeva prenio imovinsko prenosivo pravo, pravo potraživanja, koje ima na temelju pravomoćne presude Okružnog privrednog suda u Beogradu poslovni broj XXII -P- 22189/90 od 7. svibnja 1991., odnosno pravo koje ima prema INA-Industrija nafte Zagreb u ukupnom iznosu od 1.525.715,33 USD (a odnosi se na glavni dug i kamate), kao i Aneks tom Ugovoru o prodaji prava potraživanja 8. svibnja 2003. (str. 56. i 57. spisa), kojim su, uzimajući u obzir činjenicu da je potvrda pravomoćnosti navedene presude ukinuta, pobliže odredili predmet Ugovora o prodaji prava potraživanja na način da se radi o potraživanju koje GIK Hidrogradnja ima prema INA -Industrija nafte d.d. Zagreb u iznosu od 856.609,02 USD, a koji se odnosi dug INA-Industrija nafte d.d. Zagreb za isporučenu sirovu naftu tankerima "PETAR LEKOVIĆ" i "IST".

20. Dakle, gore navedeni Ugovor i Aneks tom Ugovoru predstavljaju ugovor o ustupanju tražbine, kako je to propisano odredbom čl. 436. st. 1. ZOO/78 (koji se primjenjuje kao mjerodavno pravo jer je s obzirom na vrijeme sklapanja tog ugovora i Aneksa upravo ZOO/78 bio na snazi i u Republici Hrvatskoj i u Republici Bosni i Hercegovini i koji bi se imao primjenjivati sukladno odredbama čl. 20. t. 20. i 24. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, dalje: ZRSZ, kao što proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3478/2019-2 od 31. ožujka 2024.).

21. Odredbom čl. 436. st. 1. ZOO/78 propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju (čl. 438. st. 1. ZOO/78).

22. O ustupu je tuženik bio uredno obaviješten (što je razvidno iz obavijesti o cesiji s potvrdom o primitku pošiljke (str. 56. i 57. spisa), slijedom navedenog tražbina je valjano prenesena na tužitelja Palmir d.o.o. Zagreba (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju), koji sukladno odredbi čl. 440. st. 1. ZOO/78 ima ista prava prema dužniku kao i raniji vjerovnik (GIH Hidrogradnja). Tako i prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2019-2 od 17. travnja 2019. i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3478/2019-2 od 21. ožujka 2024. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor da ugovor o prijenosu potraživanja nije valjan i da tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

23. Tužitelj je u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, odnosno pravnog sljedištva, dostavio isprave (izvadak iz sudskog registra za INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (str. 189. do 205. spisa), rješenje o osnivanju javnog poduzeća od 31. listopada 1990. (str. 208. spisa), prijava (str. 209. do 211. spisa), oglas (str. 212. i 213. spisa), potvrda (str. 211. spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog reg istra (str. 222. do 229. spisa), statut INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (str. 230. do 244. spisa), iz kojih je razvidno pravno sljedništvo, odnosno da je upravo tuženik pravni sljednik ranijih poduzeća udruženih u INA- Industrija nafte (između ostalih i Ina-Rafinerija nafte Rijeka, Ina Komerc i ostalih). Stoga je taj prigovor također neosnovan.

24. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan, budući da je podnošenjem prve tužbe od strane ranijeg vjerovnika GIK Hidrogradnje 1990. pred sudom u Beogradu, a koja je odbačena zbog nenadležnosti, došlo do prekida zastare za ovu tužbu koju je podnio tužitelj Palmir d.o.o. Zagreba (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju) kao novi vjerovnik, u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe. Naime, ova tužba je podnesena 24. lipnja 2004., a 26. ožujka 2004. je postala pravomoćna odluka o odbacivanju prve tužbe pa je tužitelj postupio u roku određenom čl. 390. st. 1. ZOO/78, kojim je propisano da ako je tužba protiv tuženika odbačena zbog nenadležnosti suda, ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom. Kako je prva tužba bila podnesena 1990. vezano uz potraživanje iz 1988. njenim podnošenjem nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan određenom čl. 374. ZOO/78 (budući da se predmetno radi o potraživanju društvenih pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluga). Stoga je zastarijevanje bilo prekinuto tom prvom tužbom, a tako i prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3478/2019-2 od 21. ožujka 2024.

25. U odnosu na spornu osnovu i visinu potraživanja valja navesti da je tuženik prvo u odgovoru na tužbu istaknuo da postoji ugovorni odnos između vjerovnika GIK Hidrogradnje i tuženika, ali da je taj vjerovnik odbio primiti ispunjenje dva puta te je time pao u zakašnjenje, kao i da je potraživanje položio na račun kod svoje poslovne banke koja je o tome obavijestila banku GIK Hidrogradnje, čime smatra da je valjano ispunio svoju obvezu, dok je vjerovnik pao u zakašnjenje jer nije primio ispunjenje tražbine. Kasnije tijekom postupka tuženik je osporio postojanje ikakvog ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, tvrdio je da tužitelj nije dokazao da je tuženik preuzeo naftu brodovima " CH" i " C", a sve i da ju je preuzeo da bi bio u obvezi prema isporučitelju nafte iz Libije, a ne prema tužitelju, kao i da nije priznao postojanje duga.

26. U odnosu na navedeno osporavanje potrebno je utvrditi postoji li poslovni odnos između ranijeg vjerovnika GIK Hidrogradnje i tuženika (odnosno pravnih prednika tuženika), koja je narav tog poslovnog odnosa i je li na temelju tog poslovnog odnosa tuženik preuzeo naftu, kao i postoji li nepodmirena tražbina iz tog odnosa, a koju je vjerovnik GIK Hidrogradnja prenio ugovorom o ustupu tražbine na prednika tužitelja, odnosno na Palmir d.o.o. (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju).

27. Iz isprava u spisu ovaj sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je poduzeće GIK Hidrogradnja iz Sarajeva, 80-ih godina prošlog stoljeća u Libiji izvodila radove za libijskog naručitelja Generalni narodni komitet općine Misurata, koji mu je radove plaćao u gotovini do 1982., a nakon toga sirovom naftom,

- dobivenu naftu za izvedene radove 1988. godine GIK Hidrogradnja je isporučila pravnim prednicima tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb,

-GIK Hidrogradnja kao tužitelj još 1990. godine kod Okružnog privrednog (Trgovinskog) suda u Beogradu podnio tužbu protiv tuženika, tadašnje države SFRJ (u odnosu na koju je tijekom postupka pred sudom u Beogradu povučena tužba) i prednika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, koja je tuženik u ovom postupku, radi isplate iznosa od 856.609,02 USD,

-Trgovinski sud u Beogradu se rješenjem od 30. siječnja 2004. (str. 29. spisa) oglasio nenadležnim u tom predmetu, ukinuo sve provedene radnje te odbacio tužbu GIK Hidrogradnja iz Sarajeva protiv INA-Industrija nafte d.d. Zagreb,

- u međuvremenu je prije odbacivanja tužbe GIK Hidrogradnja iz Sarajeva ugovorom o prodaji potraživanja od 25. veljače 2000. (str. 33. spisa) i aneksom tom ugovoru od 8. svibnja 2003. (str. 54. spisa), prenio na trgovačko društvo Palmir d.o.o. Zagreb, u ovom predmetu tužitelja (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju), potraživanje iz odbačene tužbe u iznosu od 856.609,02 USD, koje je predmet ovog spora.

28. Dakle, GIK Hidrogradnja je 1988. godine tuženiku INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, odnosno njegovim pravnim prednicima, isporučila naftu koju je dobila za radove koje je izvodila u Libiji i to brodovima " CH" (nafta ukrcana na taj brod 5. srpnja 1988.) i "IST" (nafta ukrcana na brod 4. kolovoza 1988.), iz čega proizlazi da su GIK Hidrogradnja i INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, odnosno njezini pravni prednici, bili u poslovnom odnosu iz ugovora o prodaji iz čl. 454. ZOO/78, budući da su se obje stranke nalazile u tadašnjoj zajedničkoj državi SFRJ. Ovaj Zakon o obveznim odnosima iz 1978., nakon razdruživanja SFRJ i stvaranjem država sljednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na čijem se teritoriju nalaze stranke iz navedenog ugovora o prodaji, su preuzele kao nacionalni zakon tih država (Hrvatska -„Narodne novine“ broj 53/91, BiH - „Službeni list RBiH“ broj 2/92 i „Službeni glasnik RS“ broj 17/93), koji je kao takav u Hrvatskoj vrijedio do 1. siječnja 2006., dok je u BiH i dalje na snazi.

29. Prema odredbi čl. 454. st. 1. ZOO-a tuženik (odnosno njegovi pravni prednici) bio je dužan prodavatelju GIK Hidrogradnja platiti cijenu za isporučenu naftu. Ta svoja potraživanja za isporučenu naftu u iznosu od 856.609,02 USD, G IK Hidrogradnja je sukladno odredbi čl. 436. st. 1. ZOO-a prenio na Palmir d.o.o. Zagreb.

30. Takav zaključak proizlazi iz isprava u spisu, točnije dopisa između poslovne banke tuženika (odnosno njegovih pravnih prednika) Privredne banke Zagreb i poslovne banke GIK Hidrogradnje Jugobanke Sarajevo (radi se o dopisu Privredne banke Zagreb od 14. listopada 1988. (str. 60. spisa), dopisu Jugobanke Sarajevo (str. 61. spisa), dopisu Privredne banke Zagreb od 25. listopada 1988. (str. 63. i 64. spisa), izvještaju o odobrenju (str. 65. spisa), dopisu Jugobanke Sarajevo od 28. listopada 1988. (str. 66. spisa), izvještaju o zaduženju (str. 67. spisa), dopisu Privredne banke Zagreb od 10. studenog 1988. (str. 68. i 69. spisa), izvještaju o odobrenju (str. 70. spisa), izvještaju o zaduženju (str. 71. spisa), kao i dopisu Privredne banke Zagreb od 23. studenog 1988. (str. 42. spisa) koji je sam tuženik dostavio uz odgovor na tužbu), a kojima se i potvrđuju tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik, dva puta pokušao prema GIK Hidrogradnja ispuniti svoju obvezu plaćanja za uvezenu naftu iz Libije (brodovima " CH" i "IST"). Prvi put 25. listopada 1988. doznačen je iznos 2.441.483,500 dinara, odnosno 856.339,02 USD za naftu iz Libije (349.643,87 USD i 506.695,15 USD), koji iznos je Jugobanka Sarajevo vratila 27. listopada 1988., te drugi put 10. studenog 1988. isti iznos, a koji iznos je Jugobanka Sarajevo vratila 15. studenog 1988. Nakon povrata doznačenih sredstava poslovna banka tuženika, odnosno prednika tuženika, je obavijestila poslovnu banku GIK Hidrogradnje da je navedeni iznos po nalogu tuženika, odnosno prednika tuženika, zadržala na posebnom računu i da će ih proslijediti Jugobanci Sarajevo na prvi poziv (dopis, str. 42. i 72. spisa).

31. Naime, Jugobanka Sarajevo je izvršila povrat doznačenih sredstava pozivom na Odluku o pobližim uvjetima i kriterijima za držanje deviza (str. 58. i 59. spisa), kojim je propisano da ako organizacija udruženog rada - korisnik uvezene robe ne uplati dinarsku protuvrijednost tako uvezene robe do roka iz ugovora što je sklopljen s organizacijom udruženog rada koji izvodi investicijske radove u inozemstvu, da je dužna dinarsku protuvrijednost dosjelog potraživanja (zajedno s obračunatim zateznim kamatama) uplatiti po tečaju na dan uplate. Tako je postupila jer dinarska protuvrijednost nije uplaćena po tečaju na dan uplate, već po tečaju koji je vrijedio na raniji dan, u rujnu 1988. (str. 60. spisa).

32. U odnosu na tuženikove navode o ispunjenju tražbine, odnosno o zakašnjenju vjerovnika ističe da je iz gore navedenih isprava ovaj sud utvrdio da je tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, putem svoje poslovne banke Privredne banke Zagreb dva puta pokušao ispuniti svoju obvezu prema GIK Hidrogradnji i isplatiti dinarsku protuvrijednost za uvezenu naftu iz Libije, ali je dva puta doznačeni iznos vraćen pa je taj iznos položen na poseban račun kod poslovne banke tuženika, odnosno pravnog prednika tuženika.

33. Međutim, da bi se takvo postupanje smatralo ispunjenjem tražbine tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, je bio dužan dugovani iznos položiti kod suda .

34. Naime, odredbom čl. 327. ZOO/78 je propisano da kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za vjerovnika (st. 1.). O izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište (st. 3.). Odredbom čl. 328. ZOO/78 propisano je da se polaganje obavlja kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi (st. 1.). Svaki drugi stvarno nadležni sud mora primiti stvar u depozit, a dužnik je dužan dati naknadu vjerovniku ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu (st. 2.). Odredbom čl. 329. ZOO/78 propisano je da kad predmet obveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika (st. 1.) U slučaju obveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje za račun vjerovnika ima učinak polaganja kod suda. (st. 2.) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika (st. 3.). Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obveze u času kad je izvršio polaganje (čl. 331. st. 1. ZOO/78).

35. Slijedom navedenog tuženik, odnosno pravni prednik tuženika , se nije oslobodio svoje obveze isplate cijene za isporučenu naftu time što je iznos položio kod svoje poslovne banke. Nadalje, tuženik nije dokazao ni da je o tom pologu uredno obavijestio vjerovnika GIK Hidrogradnju ili tužitelja (obavijest je poslana samo Jugobanki Sarajevo, a nema dokaza da je ona dalje obavijestila GIK Hidrogradnju ili tužitelja, a logično je za pretpostaviti da bi u slučaju da je GIK Hidrogradnja (ili tužitelj) bio obaviješten tražio isplatu s tog pologa kod banke), kao ni da je na neki drugi način (primjerice kompenzacijom), nakon što je podnesena tužba 1990. pred sudom u Beogradu (kada je saznao da ga GIK Hidrogradnja tuži zbog neplaćanja) GIK Hidrogradnji ili tužitelju podmirio tražbinu.

36. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje poslovnog odnosa prodaje iz čl. 454. ZOO/78 između ranijeg vjerovnika GIK Hidrogradnje i tuženika, odnosno pravnih prednika tuženika, na temelju kojeg je tuženik obveznik plaćanja cijene za isporučenu naftu iz Libije upravo u utuženom iznosu, kao i da je ta tražbina valjano prenesena na tužitelja Palmir d.o.o. (sada Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju), stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

37. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1 ZOO/78 (koji je bio na snazi sve do 1. siječnja 2006.), kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za trgovačke ugovore („Narodne novine broj:, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, na snazi od 1. siječnja 2006.)

38. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

39. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka (vrijednost predmeta spora 865.609,02 USD, odnosno 738.700,31 EUR, a 5.275,00 bodova po radnji, odnosno 10.550,00 EUR):

- sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 10.550,00 EUR,

-sastava podnesaka od 26. studenog 2004., 25. travnja 2018., 18. rujna 2018., 15. lipnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, svaki u iznosu od 10.550,00 EUR, ukupno 42.200,00 EUR,

- sastava podnesaka od 6. rujna 2011. i 8. lipnja 2018. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, svaki u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

-zastupanja na ročištima 12. listopada 2004., 10. studenog 2004., 12. prosinca 2006., 21. rujna 2018. i 9. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife za svako u iznosu od 10.550,00 EUR, ukupno 52.750,00 EUR,

-zastupanja na ročištima 14. rujna 2011., 11. prosinca 2013., 19. rujna 2017., 5. travnja 2018., 13. lipnja 2018. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, za svako u iznosu od 5.275,00 EUR, ukupno 26.375,00 EUR,

- zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. u iznosu od 100,00 EUR,

- sastava žalbe od 2. siječnja 2007. i od 13. studenog 2018. prema Tbr. 10. t. 1. Tarife za svako u iznosu od 13.187,50 EUR, ukupno 26.375,00 EUR,

- sastava revizije od 17. lipnja 2019. prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od 15.825,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 43.643,75 EUR,

-sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR, za presudu u iznosu od 663,61 EUR te za žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 EUR, sveukupno 220.209,58 EUR (točka II. izreke ove presude).

40. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2011. i 8. lipnja 2018. prema zatraženoj Tbr. 8. t. 1. Tarife jer se na radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife pa mu ni ne pripada pravo na trošak preko priznatog iznosa od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, a do zatraženog iznosa 10.550,00 EUR, odnosno 10.350,00 EUR za svaki, ukupno 20.700,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 5.175,00 EUR.

41. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 19. listopada 2004. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u zatraženom iznosu od 2.637,50 EUR, uvećano za PDV od 25% od 659,38, ukupno 3.296,88 EUR, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, već se njime samo traži produljenje roka, a nije bio potreban ni trošak sastava podneska od 31. siječnja 2007. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u zatraženom iznosu od 2.637,50 EUR, uvećano za PDV od 25% od 659,38, ukupno 3.296,88 EUR, jer se njime samo dostavlja dokaz o uplaćenoj sudskoj pr istojbi, koji dokaz je mogao biti poslan na spis uz navođenje broja predmeta bez popratnog podneska.

42. Tužitelju ne pripada pravo na više zatraženi trošak za zastupanje prema Tbr. 9. t. 1. Tarife na ročištima 14. rujna 2011., 11. prosinca 2013., 19. rujna 2017., 5. travnja 2018., 13. lipnja 2018., a preko priznatog iznosa prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, za svako u iznosu od 5.275,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 1.318,75 EUR, ukupno 32.968,75 EUR jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa je i dosuđen trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.

43. Tužitelj nije dokazao da je platio još jedan trošak sudske pr istojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, stoga nema pravo na taj zatraženi trošak jer mu nije ni nastao. Tužitelju dakle ne pripada pravo na trošak sveukupno u iznosu od 66.101,12 EUR (točka III. izreke ove presude).

44. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana