REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1430/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, koga zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Radničkog vijeća Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, koga zastupa punomoćnik Tomislav Kelemen, odvjetnik u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MG, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika, 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nadomješta se suglasnost tuženika Radničkog vijeća Telemach Hrvatska d.o.o. za usvajanje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS), a koja suglasnost je bila uskraćena očitovanjem tuženika od 23. rujna 2024.

II Nalaže se tuženiku Radničkom vijeću Telemach Hrvatska d.o.o. naknaditi tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Radničkog vijeća Telemach Hrvatska d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. listopada 2024. navodi da je na temelju provedene interne analize utvrdio da je radi optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenja procesa upravljanja voznim parkom, zaštite imovine, zaštite radnika, lociranja vozila u slučaju krađe ili prometne nesreće, nužno bez odgađanja prihvatiti i provesti Odluku o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluku o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) (dalje u tekstu: Odluke), kako bi se osigurala sigurnost osoba i imovine tužitelja, da je u tu svrhu 13. rujna 2024. tuženiku dostavio predmetne Odluke na suodlučivanje, a da mu je tuženik očitovanjem od 23. rujna 2024. uskratio traženu suglasnost za usvajanje Odluka. Nadalje u bitnome navodi da ima pravo donijeti navedene Odluke sukladno pozitivnim propisima i internim aktima (Pravilnik o radu i Pravilnik o korištenju službenih automobila), da je sva dokumentacija potrebna za usvajanje Odluka dostavljena pravovremeno tuženiku, da ona sadržava sve potrebne informacije o postupcima obrade zaštite podataka te jasno obrazloženje zašto je takva obrada nužna i zakonita (sigurnost i zaštita vozila i tehničke opreme u automobilu, prevencija krađa, lociranja vozila u slučaju prometne nesreće, sigurnost radnika, optimizacija troškova voznog parka i unaprjeđenje procesa upravljanja voznim parkom), da su Odluke u pogledu zaštite osobnih podataka usklađene s važećim propisima i dobrim praksama u industriji, da su razlozi zbog kojih se navedeni podaci obrađuju opravdani, služe cilju radi kojeg se obrađuju te zadovoljavaju legitimni interes poslodavca, a i svih sudionika u prometu, da tužitelj, sukladno Pravilniku o radu, ima pravo na sakupljanje osobnih podataka te ih može predati izvršitelju obrade, društvu KOLNOA-SUSTAVI ZAŠTITE d.o.o., sa podizvršiteljima u skladu s posebnim ugovorom o obradi osobnih podataka koji osigurava zakonitu i sigurnu obradu osobnih podataka te štiti privatnost osoba čiji se osobni podaci obrađuju. Slijedom navedenog, smatra da je tuženik neopravdano uskratio suglasnost za usvajanje Odluka pa predlaže presudom nadomjestiti suglasnost tuženika za usvajanje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. listopada 2024. navodi da je suglasnost uskraćena iz razloga što podatak o imenu i prezimenu vozača i njegov identifikacijski broj nije nužno prikupljati u sustavu tijekom korištenja vozila i dalje obrađivati u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unapređenja procesa upravljanja, da postoje manje invazivne metode kojima bi se postigla ista svrha uz umanjenje rizika u odnosu na postojeću obradu podataka, da podatak o imenu i prezimenu vozača i njegov identifikacijski broj nije nužno dostavljati podizvršiteljima obrade podataka te nije dokazana i navedena pravna osnova prijenosa podataka kao ni test svrhovitosti, da je evidenciju o vozačima (korisnicima vozila) moguće voditi odvojeno, odnosno da svaki rukovoditelj zna kome je odobrio koje vozilo i može voditi odgovarajuću evidenciju, što bi umanjilo rizike u pogledu sigurnosti obrade osobnih podataka (kao što su npr. komentari o kretanjima radnika, korištenje tih podataka kod praćenja učinkovitosti radnika, nadziranje korištenja pauze), da nije jasna svrhovitost i nužnost obrade podataka od strane neposrednih rukovoditelja koji imaju pristup podacima o tome gdje se radnik sve kretao, da tužitelj nije uveo kontrolu "razloga" i svrhovitosti korištenja osobnih podataka na način da, između ostalog, za svako korištenje mora postojati dokazani legitimni interes, kao i da osoba zaposlena kod tužitelja koja zatraži podatke mora za to dati odgovarajuće razloge u pisanom zahtjevu podnesenom osobi koja raspolaže podacima kod tužitelja te se ustupanje podataka mora odvijati radi sigurnosti pod kontroliranim uvjetima i razlozima, da je tužitelj, kao poslodavac, dužan interne procedure urediti u formi pravilnika (o radu) u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o radu, a ne u okviru uopćenih politika koje ne sadrže konkretna prava i obveze, da tužitelj pravilnikom svakako treba predvidjeti da se osobni podaci radnika kao vozača vozila neće koristiti radi procjene njihove učinkovitosti i pokretanja postupaka vezano za povrede obveze iz radnog odnosa. Napominje da neki tužiteljevi radnici službena vozila koriste u radno, a neki i u privatno vrijeme, a rizici u odnosu na navedeno nisu iskazani niti u jednom službenom aktu tužitelja koji je dostupan tuženiku, da su procjena učinka (DPIA) i analiza legitimnog interesa dokumenti koje je tužitelj jednostrano sastavio i pritom vodio računa da budu njemu u korist, bez da je stvarno procijenio rizike u pogledu prikupljanja i daljnje obrade osobnih podataka, zbog čega ne odražavaju pravu sliku u pogledu rizika postupanja s osobnim podacima radnika, da tužitelj nije dokazao svrhovitost obrade niti je točno iskazao rizike nezakonite i prekomjerne obrade, da nije naveo nijedan jasan razlog iz kojeg bi proizlazio njegov legitimni interes na prikupljanje navedenih podataka u točno određenu svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, da se tužitelj nepravilno poziva na odredbu članka 6. Pravilnika o radu jer je tom odredbom regulirano samo prikupljanje i obrada podataka na temelju zakona, a ne legitimni interes poslodavca, da nije odlučno što je propisano Pravilnikom o korištenju službenih vozila jer na taj akt tuženik nije dao suglasnost niti je tužitelj to od njega tražio. Ističe da tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovog postupka jer poslodavac snosi sve troškove koji nastanu djelatnošću radničkog vijeća, a radničko vijeće ni njegovi članovi ne odgovaraju građanskopravno za odluke koje donose. Zaključno ukazuje na to da je zaštita pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka temeljno pravo te da je člankom 8. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te člankom 16. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno da svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a da je tužitelj olako shvatio pravo radnika na privatnost, nije uzeo u obzir razine prava i vagao svoje interese i prava radnika, da je dobivanje suglasnosti od radničkog vijeća shvatio kao puku formu bez sadržaja, suradnje i suvisle rasprave. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate.

3. Budući da je tuženik suglasnost uskratio očitovanjem dostavljenim tužitelju 23. rujna 2024. (list 12 spisa), a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 8. listopada 2024., ocjena je ovog suda da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana, sukladno odredbi članka 151. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR), zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti sudskom odlukom.

4. Tijekom postupka su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem nacrta Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika (list 10 spisa), nacrta Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) (list 11 spisa), e-mail korespondencije (list 12-18 spisa), očitovanja tuženika o uskrati suglasnosti od 23. rujna 2024. (list 19-21 spisa), Pravilnika o radu tužitelja (list 22-46 spisa), Pravilnika o korištenju službenih automobila od 16. listopada 2023. (list 47-52 spisa), Procjene učinka na zaštitu podataka (list 53-62 spisa), testa legitimnog interesa (list 63-70 spisa), prijedloga politike zaštite osobnih podataka radnika s dodatkom (list 71-100 spisa), očitovanja tuženika od 13. listopada 2023. (list 121-123 spisa) te Mišljenja Radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. 2/2017 o obradi podataka na radnom mjestu od 8. lipnja 2017. (list 124-148 spisa).

5. Tuženik je na ročištu održanom 10. srpnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje predsjednika tuženika, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se presudom nadomjesti suglasnost tuženika za usvajanje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS).

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj 13. rujna 2024. dostavio tuženiku prijedlog Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS), za usvajanje kojih Odluka je tuženik uskratio suglasnost očitovanjem dostavljenim tužitelju 23. rujna 2024.

9. Sporno je postoje li opravdani razlozi za uskraćivanje suglasnosti tuženika za usvajanje predmetnih Odluka.

10. Odredbom članka 151. stavka 1. točke 7. ZR propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku, između ostalog, o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku.

11. Iz prijedloga Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika proizlazi da tužitelj donosi Politiku zaštite osobnih podataka radnika u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/679 i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, da se ista donosi u skladu s Internom politikom privatnosti United Grupe, čiji cilj je obavijestiti radnike o obradi njihovih osobnih podataka, njihovim pravima u odnosu na zaštitu osobnih podataka i mjerama zaštite, da ista propisuje i smjernice o nekim od ključnih mjera koje tužitelj očekuje od radnika kada je u pitanju zaštita osobnih podataka i pravilno postupanje s informacijama i podacima od strane radnika te da Uprava tužitelja donosi predmetnu Odluku radi daljnjeg usklađivanja s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/679, smjernicama, preporukama i najboljom praksom u području zaštite osobnih podataka te novim mjerodavnim propisima.

12. Iz prijedloga Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) proizlazi da je 16. listopada 2023. Uprava tužitelja donijela Pravilnik o korištenju službenih automobila, da sukladno članku 14. navedenog Pravilnika pool automobili mogu biti opremljeni sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenja procesa upravljanja voznim parkom, da je u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/679, Pravilnikom za utvrđivanje legitimnog interesa za obradu podataka i Pravilnikom za provođenje procjene učinka na zaštitu podataka, u svrhu uvođenja sustava za nadzor i kontrolu službenih automobila provedena procjena učinka na zaštitu podataka kojom je utvrđeno da ne postoji visok rizik za prava i slobode radnika, odnosno da je nizak rizik za povredu osnovnih načela obrade osobnih podataka radnika te nizak rizik za povredu povjerljivosti, dostupnosti i cjelovitosti podataka, da je provedena analiza legitimnog interesa tužitelja kojom je utvrđena zakonitost obrade osobnih podataka radnika u svrhu evidentiranja kretanja i korištenja pool automobila radi zaštite osoba i imovine tužitelja (sigurnost i zaštita vozila i tehničke opreme u automobilu, prevencija krađa, lociranja vozila u slučaju prometne nesreće, sigurnost radnika) te u svrhu optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenje procesa upravljanja voznim parkom.

13. Iz očitovanja tuženika od 23. rujna 2024. proizlazi da je tuženik uočio razlike u navodima koje osobne podatke tužitelj prikuplja i obrađuje. Naime, na stranici 4. dokumenta DPIA Najam i održavanje GPS sustava za nadzor službenih vozila tužitelj navodi da prikuplja kategorije osobnih podataka: ime i prezime radnika kao korisnika vozila, registarska oznaka vozila, model i kategorija vozila, lokacija vozila, brzina, vrijeme vožnje i vrijeme zaustavljanja, a na stranici 13. dokumenta Dodatak 1 Politika zaštite osobnih podataka radnika pod stavkom Nadzor službenih vozila gdje je uz navedene kategorije dodatno upisana kategorija ime i prezime ili identifikacijski broj vozača, da je navedenu primjedbu tužitelj opravdao time što se u vozila uvodi identifikacija vozača službenom ID karticom, da je tuženik prigovorio da po navedenome izvršitelji obrade imaju pristup imenu i prezimenu radnika i njegovom identifikacijskom broju na što predstavnici tužitelja nisu imali odgovor, da tuženik skreće pozornost tužitelju na Mišljenje radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. GDPR od 8. lipnja 2017. 2/2017 o obradi podataka na radnom mjestu koje navodi da uređaji za praćenje vozila nisu uređaji za praćenje osoblja, da ukoliko se uvodi GPS nadzor pool vozila u svrhu optimizacije troškova voznog parka onda nema potrebe za prikupljanjem osobnih podataka radnika, da osobni podaci radnika i pool vozila moraju biti odvojeni te da izvršitelj obrade ne bi trebao imati pristup osobnim podacima radnika, da tužitelj uvođenje GPS-a za pool vozila opravdava legitimnim interesom, a mišljenje AZOP-a od 12. prosinca 2022. navodi da je obrada osobnih podataka nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika, da postoji mogućnost zlouporabe sustava od strane tužitelja i nadređenih osoba jer pristup sustavu po navodu tužitelja ima koordinator voznog parka čiji se svaki ulazak u sustav vodi kao zapis u sustavu, ali kontrole razloga korištenja sustava nema, da svako lociranje vozila, provjere brzine i ostalih kategorija podataka mora biti popraćeno pisanim zahtjevom koji opravdava legitimni interes tužitelja za što nije dobivena potvrda niti odobrenje tužitelja, da po mišljenju tuženika tužitelj nije dokazao da je njegov legitimni interes nužan, a temeljna prava i slobode ispitanika i radnika imaju jači interes od legitimnog interesa tužitelja, da tužitelj nema sve potrebne informacije o tome s kime dijeli i koje osobne podatke radnika dijeli s izvršiteljima obrade i njihovim podizvršiteljima za što nema opravdanja, da u prijedlogu tužitelja nije specificirano u koje sve svrhe tužitelj namjerava podatke o radnicima koji upravljaju vozilima koristiti, da se tuženik najstrože protivi korištenju osobnih podataka vozača u svrhu praćenja rada radnika i ocjenjivanja njegove uspješnosti, te kao i eventualnom korištenju tih podataka za upozorenja ili otkaze vezane za radnu učinkovitost, da tuženik traži od tužitelja da predmetne Odluke i Politike napiše u obliku Pravilnika o zaštiti osobnih podataka i GPS nadzora vozila, kao i Pravilnik o videonadzoru i snimanju audio poziva jer Politike sadrže opća načela i ne mogu biti direktan izvor prava, nego je potrebno načela iz politika pretočiti u jasne definicije u Pravilniku, da tuženik upozorava tužitelja da se trenutno koriste snimanje audio poziva bez da je navedeno regulirao Pravilnikom te da koristi Pravilnik o korištenju videonadzora za koji prije toga nije zatražio suglasnost tuženika, da je stav tuženika da tužitelj neosnovano prikuplja osobne podatke radnika, dijeli ih s izvršiteljima i podizvršiteljima i time krši temeljna prava radnika. Zbog navedenog tuženik uskraćuje suglasnost na dostavljene dokumente.

14. Uvidom u Pravilnik o radu tužitelja od 15. lipnja 2023. utvrđeno je da je člankom 6. propisana zaštita privatnosti radnika te, između ostalog, da tužitelj, kao poslodavac, donosi odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, da tužitelj, kao poslodavac, može prikupljati, obrađivati i koristiti osobne podatke o radnicima vezane za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom te ih može dostavljati trećim osobama te koje osobne podatke radnika tužitelj, kao poslodavac, ima pravo prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

15. Uvidom u Pravilnik tužitelja o korištenju službenih automobila od 16. listopada 2023. utvrđeno je da je istim uređen način korištenja službenih pool i benefit automobila, pravila vezana za održavanje službenih automobila, organiziranje voznog parka službenih automobila te ovlasti i odgovornosti za provedbu predmetnog Pravilnika. Člankom 14. citiranog Pravilnika propisano je da na temelju utvrđenog legitimnog interesa tužitelja, kao poslodavca, pool automobili mogu biti opremljeni sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenja procesa upravljanja voznim parkom.

16. Iz Procjene učinka na zaštitu podataka (eng. DPIA) proizlazi da postoji niska vjerojatnost rizičnog događaja, da postoji niska vjerojatnost da isti uzrokuje negativni učinak te da je tužitelj proveo analizu legitimnog interesa.

17. Iz navedene materijalne dokumentacije je utvrđeno da tužitelj, na temelju internih akata (Pravilnika o radu i Pravilnika o korištenju službenih automobila), ima pravo prikupljati, obrađivati i koristiti osobne podatke o radnicima (ime i prezime te osobni identifikacijski broj) vezane za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom te ih ima pravo dostavljati trećim osobama, da se službeni tzv. pool automobili mogu koristiti isključivo u poslovne svrhe te mogu biti opremljeni sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) na temelju utvrđenog legitimnog interesa (zaštita osoba i imovine tužitelja, optimizacija troškova voznog parka i unaprjeđenje procesa upravljanja voznim parkom), koje je tužitelj utvrdio te da je tužitelj prethodno proveo analizu legitimnog interesa.

18. Slijedom navedenog, za zaključiti je da ne postoje opravdani razlozi za uskraćivanje suglasnosti od strane tuženika za donošenje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS).

19. U odnosu na mišljenje tuženika da osobne podatke o imenu, prezimenu i osobnom identifikacijskom broju vozača nije nužno prikupljati u sustavu tijekom korištenja vozila i dalje ih obrađivati u svrhu navedenih tužiteljevih legitimnih interesa, da navedene podatke nije nužno dostavljati podizvršiteljima obrade podataka te da je evidenciju o vozačima korisnicima vozila moguće voditi odvojeno, navodi se da isto predstavlja mišljenje tuženika koje sud respektira, ali ono nije pravno relevantno za odlučivanje u ovom predmetu budući da ne postoji zakonska ili kakva druga zabrana, odnosno obveza tužitelja za postupanje sukladno navedenom mišljenju tuženika.

20. U odnosu na navode tuženika da nije jasna svrhovitost i nužnost obrade podataka od strane neposrednih rukovoditelja koji imaju pristup podacima o tome gdje se radnik sve kretao te da tužitelj nije uveo kontrolu "razloga" i svrhovitosti korištenja osobnih podataka na način da za svako korištenje mora postojati dokazani legitimni interes, navodi se da isto proizlazi iz utvrđenih legitimnih interesa tužitelja te citiranih odredbi Pravilnika o radu i Pravilnika o korištenju službenih automobila tužitelja.

21. U odnosu na navod tuženika da je tužitelj dužan interne procedure urediti u formi pravilnika o radu, a ne u okviru uopćenih politika koje ne sadrže konkretna prava i obveze, navodi se da je odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o radu tužitelja propisano da tužitelj, kao poslodavac, donosi odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, a stavkom 7. citiranog članka je propisano da su detaljnija pravila vezana za zaštitu osobnih podataka radnika, kao i drugi osobni podaci, povrh podataka iz stavka 6.4 citiranog članka, koje tužitelj, kao poslodavac, obrađuje u odnosu na radnike te svrha i osnova obrade istih, propisani Politikom tužitelja o zaštiti osobnih podataka slijedom čega je za zaključiti da je tužitelj ovlašten navedene procedure urediti na način na kojih ih je i planirao urediti, odnosno predmetnim Odlukama.

22. Zaključno se navodi da tijekom postupka nije utvrđeno da bi predloženim Odlukama tužitelja bila ugrožena ili povrijeđena prava radnika tužitelja na zaštitu osobnih podataka. Također nije utvrđeno da je "tužitelj olako shvatio pravo radnika na privatnost, nije uzeo u obzir razine prava i vagao svoje interese i prava radnika, da je dobivanje suglasnosti od radničkog vijeća shvatio kao puku formu bez sadržaja, suradnje i suvisle rasprave" budući da iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je prije dostave prijedloga Odluka tuženiku tužitelj sastavio Procjenu učinka na zaštitu podataka (eng. DPIA) i proveo analizu legitimnog interesa, da je tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju na odlučivanje te na tu temu s tuženikom održao sastanak. Slijedom navedenog su predmetni navodi tuženika ocijenjeni paušalnim i neosnovanim.

23. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

25. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 625,00 EUR.

26. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovog postupka jer poslodavac snosi sve troškove koji nastanu djelatnošću radničkog vijeća, a radničko vijeće ni njegovi članovi ne odgovaraju građanskopravno za odluke koje donose, navodi se da, prema ocjeni ovog suda, obveza tužitelja, kao poslodavca da snosi troškove rada tuženika, kao radničkog vijeća, ne isključuje obvezu tuženika da snosi troškove parnice koju je izgubio, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi od 11. prosinca 2019. poslovnog broja Gž-15/2019).

27. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

29. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.