REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Plemića Borelli br. 9

Poslovni broj 163 P-3013/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja mlt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. 2. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mlt. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po zakonskoj zastupnici – majci EI, a ona po punomoćnici Moniki Trkulja, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave dana 8. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te tužene GI , te objave dana 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, sklopljen dana 05. studenog 2010. godine između pokojnog BI sa posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1949., a umro **.**.2020. i Tuženice [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem: OV-8806/10, ništetan u cijelosti.

2. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, sklopljen dana 28. srpnja 2023. godine između Tuženice Danice Dražović, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Tuženika HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra pod poslovnim brojem: OV- 6770/2023, ništetan u cijelosti.

3. Utvrđuje se da je Tužiteljima uknjižbom prava vlasništva Tuženika HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], kuća, ukupne površine 287m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini.

4. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru upis brisanja prava vlasništva Tuženika HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini iz točke 3.koje je pravo vlasništva upisano na temelju Presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1887/2023 od dana 11. listopada 2023. godine te se nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetne presude.

i

r i j e š i o  j e

I.1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar i to: - kč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA površine 287m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6, upisano u u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru u zemljišnim knjigama provesti upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja Nekretnine iz prethodne točke.

3. Predmetna privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka povodom predmetne tužbe za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju broj: OV-8806/10 I Ugovora o darovanju broj: OV-6770/2023.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade trošak postupka u iznosu od 1.573,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelji u tužbi navode da su sada pok. RI kao darovatelj s jedne strane i tuženica GI kao obdarenik s druge strane, sklopili dana 05. studenog 2010. Ugovor o darovanju (dalje Ugovor 1), ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem: OV-8806/10. Predmetnim ugovorom Ostavitelj kao darovatelj obvezao se prepustiti tuženici GI kao obdareniku nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to: - kč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA površine 287m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77 m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Nadalje, tuženica GI kao darovateljica s jedne strane i tuženik HI kao obdarenik s druge strane, sklopili su dana 28. srpnja 2023. godine Ugovor o darovanju (dalje Ugovor 2), za istu predmetnu nekretninu, koji ugovor je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-6770/2023. Tužitelji, koje zastupa zakonska zastupnica (majka), zakonski su nasljednici u ostavinskom postupku iza svog pokojnog oca, ovdje Ostavitelja, a iza kojeg je doneseno Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] pod poslovnim brojem O-646/2020, UPP-OS-59/2020 dana 09. studenog 2020. godine. Pokojni RI je knjižni prednik Nekretnine, odnosno radi se o Nekretnini koja predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza Ostavitelja. Tužitelji su pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuli odgovarajući postupak radi raspravljanja naknadno pronađene imovine, odnosno Nekretnine. Tužitelji ističu kako su Ugovor 1 i Ugovor 2 ništetni, a sve to iz razloga kako slijedi. Naime, u oba slučaja se radi o darovanju bez prave predaje stvari, a koju situaciju regulira odredba članka 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj35/05, 41/08) koja se primjenjuje u odnosu na Ugovor 1 i odredba članka 482. Zakona (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: „ZOO˝) koja se primjenjuje u odnosu na Ugovor 2. Obe relevantne zakonske odredbe propisuju kako takav ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Da se u konkretnim slučajevima radi o darovanju bez prave predaje stvari govori činjenica kako se pred Općinskim sudom u Zadru vodi postupak radi predaje u suposjed, a koji postupak je Ostavitelj pokrenuo protiv tuženika Euro Tekstil j.d.o.o., [adresa] koji je čitavo vrijeme u posjedu predmetne nekretnine. Predmetni postupak vodi se pod poslovnim brojem: P-2789/2019. Dakle, ni sam Ostavitelj nije priznavao pravo posjeda na predmetnoj nekretnini tuženici GI već je sebe smatrao jedinim posjednikom i vlasnikom iste. Također, treba uzeti u obzir kako je Ostavitelj predmetnu nekretninu stekao i ishodio upis svog prava vlasništva tek Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2532/2019 od dana 20. rujna 2019., a koja je postala pravomoćna dana 14. listopada 2019. godine, dok je predmetno darovanje učinjeno dana 05. studenog 2010. godine. Dakle, već je sam Ostavitelj predmetnim ugovorom povrijedio opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, što bi značilo kako je Ostavitelj u trenutku sklapanja predmetnog darovnog ugovora raspolagao Nekretninom koja još nije bila u njegovom vlasništvu. Osim toga, i tuženica GI je sklapanjem Ugovora o darovanju sa tuženikom PI počinila povredu predmetnog načela, a sve to jer predmetna nekretnina nije bila u njezinom vlasništvu niti je isprava (darovni ugovor) bila podobna za upis u zemljišnim knjigama, te iz tog razloga tuženica D nije niti mogla ishoditi upis svog prava vlasništva. Dakle, evidentno proizlazi kako su oba ugovora ništetna. Tužitelji osobito naglašavaju kako su predmetni ugovori suprotni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Naime, da su ugovori suprotni moralu društva proizlazi iz činjenice kako se u ovom konkretnom slučaju radi o postupanju ugovornih strana s namjerom lišenja maloljetne djece njihovog zakonskog prava na nasljedstvo. U prilog predmetnoj činjenici govori kako Tuženici tijekom ostavinskog postupka nisu prezentirali predmetni ugovor iako su znali za njegovo postojanje te su na taj način manipulativno na štetu Tužitelja i ostalih nasljednika prijevarno sakrili postojanje predmetne imovine iza Ostavitelja. Također, postupanje suprotno prisilnim propisima i moralu društva u svezi predmetnih ugovora ogleda se i u činjenici kako je tuženik HI na temelju predmetnih ugovora pokrenuo pred Općinskim sudom u Zadru parnični postupak protiv tužene GI radi donošenja presude kojom će se utvrditi njegovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Predmetni postupak završio je donošenjem Presude zbog ogluhe, poslovni broj: P-1887/2023 od dana 11. listopada 2023. godine. Tuženici su zloupotrijebili predmetni institut presude zbog ogluhe postupajući s namjerom lišenja Tužitelja njihovog zakonskog prava nasljeđivanja. Naime, Tuženici žive na istoj adresi te je tužena GI znala za predmetni postupak, ali izigravajući institut namjerno nije podnijela odgovor na tužbu i na taj način omogućila donošenje predmetne presude. Tužitelji su nužno morali biti stranke predmetnog parničnog postupka s obzirom da je kao knjižni prednik na predmetnoj nekretnini bio upisan Ostavitelj i da su Tužitelji kao i ostali nasljednici njegovi pravni sljednici. Dakle, očigledno se radi o nemoralnom postupanju Tuženika te o nemoralnim darovnim ugovorima s obzirom da su isti u potpunosti u suprotnosti sa relevantnim zakonskim odredbama u pogledu njihovog oblika te su sklopljeni sa nemoralnim namjerama. Namjera ovakvog postupanja Tuženika je bilo nezakonito stjecanje imovinske koristi i onemogućivanje Tužitelja i ostalih zakonskih nasljednika Ostavitelja da za sebe ostvare nasljedno pravo koje im pripada po zakonu. Odnosno, ne samo da su Tuženici znali da su predmetni ugovori ništetni, već su na taj način imali namjeru nanijeti tešku i nenadoknadivu štetu Tužiteljima. Evidentno proizlazi kako su predmetni ugovori ništetni i protivni svim prisilnim propisima kao i moralu društva.

1.1. Tužitelji su ujedno prilikom podnošenja tužbe dana 24. prosinca 2023. podnijeli i prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere (kako je to opisano u izreci ovog rješenja) jer da su na temelju svega ranije navedenoga u skladu s odredbama članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: „OZ˝) učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja jer da je predmetna nekretnina evidentno vlasništvo ostavitelja, a koja nekretnina će se kada se završe pokrenuti predmetni postupci raspodijeliti na ostaviteljeve nasljednike, između ostalog i na predlagatelje osiguranja čime se dokazuje postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja. Predlagatelji osiguranja da nisu imali saznanja o pokretanju parničnog postupka koji je vodio protivnik osiguranja u svezi predmetne nekretnine niti su bili uključeni, odnosno na bilo koji način obaviješteni o postupku kao niti o namjeri protivnika osiguranja da pokrene predmetni postupak. Predlagatelji osiguranja osobito ističu kako postoji znatna opasnost da bi bez određivanja mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine protivnik osiguranja spriječio, odnosno znatno otežao ostvarenje njihove tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje u zemljišnim knjigama.

1.2. Tijekom ovoga postupka, tuženik pod 1. HI prodao je nekretninu koja je predmet ovoga postupka, kako proizlazi iz spisa broj Z-2043/24 ovoga suda temeljem kojega su se predlagatelji ĆI i ŠI u odnosu na protustranku HI upisali kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora. Tužitelji unatoč navedenom ustraju kod prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere jer da svakim daljnjim raspolaganjem predmetne nekretnine nastaje šteta tužiteljima obzirom da će naknadno, a zbog načela povjerenja u zemljišne knjige, biti teško pobijati sve pravne poslove koji se u međuvremenu dogode, a kojim neka treća osoba stekne pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Nužnost usvajanja ovog prijedloga opravdavaju i činjenicom kako je i sam 1. tuženik u vrijeme trajanja ovog postupka već otuđio predmetnu nekretninu i prodao ju je dalje trećoj osobi.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom. Navode da je točno da je pokojni RI (pok. otac tuženika ad 1. i pok. suprug tuženice ad 2.), kao darovatelj s jedne strane s tuženicom ad 2.) kao daroprimateljicom s druge strane, dana 05. studenog 2010. godine sklopio Ugovor o darovanju (dalje u tekstu: „Ugovor 1“), predmet kojeg ugovora je, između ostalog i :„poslovni prostor u [adresa]., u prizemlju zgrade sagrađene na čest. 10301 k. o. [katastarska općina]“, što bi danas predstavljalo konkretno nekretninu označenu kao: k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća površine 287 m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77 m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže 3/6, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu:“ Nekretnina“). Nadalje, točno je i da je tuženica ad 2.) kao darovateljica s jedne strane s tuženikom ad 1.) kao daroprimateljem dana 28. srpnja 2023. godine sklopila Ugovor o darovanju, predmet kojeg ugovora je naprijed navedena nekretnina. Nadalje, svoje pravo (su)vlasništva utužene nekretnine tuženik ad 1.) utvrdio je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1887/2023, i to je njegovo legitimno pravo, dok je temeljem istoimene presude rješenjem zk odjela Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33033/2023 tuženikovo pravo (su)vlasništva uknjiženo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru. Ni ugovor o darovanju od 05. studenog 2010. godine niti ugovor o darovanju od 28. srpnja 2023. godine ni po čemu nisu suprotni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a time nisu ni ništetni, kako to neosnovano u predmetnoj tužbi navode tuženici. Naime, a nasuprot neutemeljenom stavu tužitelja u ovoj tužbi – pokojni RI je ugovorom o darovanju nekretnina iz 2005. godine (nesporno je utvrđeno da je ugovor zaključen 2010. pa se očito radi o grešci u pisanju) utuženu Nekretninu prenio u vlasništvo svojoj supruzi GI (tuženici ad 1.) Jedini razlog iz kojeg se tuženica ad 1.) nije uknjižila kao vlasnica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru jest činjenica da je zgrada u kojoj se navedeni poslovni prostor nalazi, a koja je sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije imala svojstvo legalnosti, a niti je za predmetni poslovni prostor postojao elaborat etažiranja, koji je sačinjen tek 2019. godine i potvrđen Potvrdom Grada [adresa], Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja te je kao takav tek tada postao podoban u upis čitave zgrade i sporne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru. Dakle, drugotužena GI svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini nije ni bila u mogućnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru provesti prije izvršenog i potvrđenog etažiranja čitave zgrade u kojoj se poslovni prostor nalazi, što ne utječe na činjenicu da je njoj njezin sada pokojni suprug darovao navedenu nekretninu još 2005. (2010.) godine. Ništa sporno u navedenom ugovoru nije, a kamo li da bi bilo ništetno ni po kojoj osnovi. Druga stvar, malodobni tužitelji jesu zakonski nasljednici sada pokojnog RI, no ni ta činjenica ne utječe na činjenicu da je njihov pokojni otac navedenu nekretninu davno prije nego su se oni uopće rodili darovao svojoj supruzi -tuženici ad 2), koja je sada žena u poodmakloj životnoj dobi i narušenog zdravlja te je iz tog razloga navedenu nekretninu darovala svome sinu –tuženiku ad 1.), i tu također ništa nije sporno, niti protuzakonito. Tuženik ad 1.) svoje je pravo vlasništva na navedenoj nekretnini utvrdio pravomoćnom sudskom presudom. Za postojanje navedene nekretnine tužitelji su znali još za vođenja ostavinskog postupka iza pok. RI, u kojem postupku su stranke postigle Sporazum na način da mlt. tužiteljima na jednake dijelove ima pripasti STAN opisan kao etažno vlasništvo E- 2, u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakome za 1/3 dijela, čest. br. 2649/1 i 2650/1 k. o. [katastarska općina] da pripadnu tužiteljima svakome za 1/3 dijela, zatim, čest. br. 5617, 5618, 5619, 5620, 5621, 5631, 5632, 5633, 5634 k. o. [katastarska općina], odnosno pripadajući dio ostavitelja RI na čest. br. 1276, 1277/1, 1279 u površini od 8881 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakome za 1/3 dijela, uz obvezu HI i GI da DI, AI i TI u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju isplate sveukupni iznos od 432.500,00 EUR, s time da se u korist potonjih izvrši upis založnog prava na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da GI i PI pripadnu na jednake dijelove preostale nekretnine. Na zapisniku od 16. prosinca 2020. godine iz ostavinskog predmeta iza pok. RI također proizlazi isto – da sva preostala imovina utvrđena tijekom postupka da pripadne GI i HI na jednake dijelove. Osim toga, iz zapisnika od 21. rujna 2020. godine, kao i međusobne komunikacije punomoćnika stranaka jasno proizlazi da je predmetni poslovni prostor bio predmet raspravljanja u ostavini iza pok. RI te da su ovdje tužitelji znali da je navedeni prostor darovan ovdje drugotuženici GI te su čak i zahtijevali da se navedeno darovanje uračunava u nasljedni dio GI iza pok. RI. Dakle, tužitelji ne mogu, kako to neosnovano tvrde u prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom – tvrditi da bi navedeni poslovni prostor koji je predmet ugovora o darovanju koje tužitelji osporavaju ovom tužbom- naknadno pronađena imovina iza pok. RI jer tomu tako nije. Prvo iz razloga jer je isti darovan GI, a drugo jer su za isti poslovni prostor u ostavinskom postupku iza pok. RI tužitelji znali, te je isti bio predmet raspravljanja prije postizanja međusobnog sporazuma, jednako kao kuća i nekretnine u [adresa], također darovane od strane pok RI ovdje drugotuženoj GI. Međutim, kako bi se prekinulo ulaženje u parnični postupak unutar ostavine, kao i sve buduće parnice među strankama (utvrđivanje bračne stečevine, utvrđivanje nužnih dijelova, uračunavanje darovanja i sve ostalo što s time ide) – stranke su postigle međusobni sporazum te je isti kao takav unesen u rješenje o nasljeđivanju iza pok. RI, a temeljem izričite suglasnosti stranaka. Upravo iz navedenog razloga HI i GI – pristali su da se na nekretninama u vlasništvu GI u [adresa] osnuje založno pravo u korist ovdje tužitelja. Tužitelji ovom tužbom ukazuju da imaju namjeru svojatati nešto što ih ni po kojem osnovu ne pripada. Postignutim sporazumom i na temelju istog sporazuma donesenog rješenja iza smrti pokojnog RI tužitelji su u cijelosti namireni. Dakle, tužitelji su u ostavinskom postupku koji je provedene iza smrti pok. RI itekako namireni, što kroz nekretnine ( stan, zemljišta ) što kroz novčani iznos uknjižen hipotekom u korist tužitelja, na kući i dvorištu tuženice u [adresa] u [adresa]. Uostalom, zemljišne knjige su javne i imaju presumpciju istinitosti, pa je sasvim jasno da je svima prije postizanja sporazuma bilo jasno da, kako je to i navedeno u zapisnicima iz ostavinskog postupka – sva preostala imovina ima pripasti HI i GI na jednake dijelove. Osim toga, iako to ovom tužbom nisu tražili, temeljem odredbi čl. 138. Zakona o nasljeđivanju – tužitelji su prekludirani u traženju svojih prava, obzirom da iz citirane odredbe jasno proizlazi da (1.) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, pročitao i izvršio uvid u: rješenje o nasljeđivanju iza smrti RI (l.s. 11-17, 113-126), rješenje o ispravku rješenja o nasljeđivanju iza smrti RI (l.s. 18-20, 127-129), presudu zbog ogluhe (l.s. 27-28), presliku spisa Općinskog suda u Zadru broj Z-2043/24 (l.s. 39-57), Ugovor o darovanju sklopljen dana 05. studenog 2010. (l.s. 64-65), Ugovor o darovanju sklopljen dana 28. srpnja 2023. (l.s. 66-69), rješenje Z-33033/2023 (l.s. 72), presudu Općinskog suda u Zadru broj P-1887/2023 sa potvrdom pravomoćnosti (l.s. 74-79), zapisnik is spisa ovoga suda broj O-646/20 (l.s. 80-81, 130-133), potvrdu Grada Zadar (l.s. 83-84), zk izvadak (l.s. 95-98, 103-112), rješenje Gž Zk-29/24 (l.s. 99-101), rodni list na ime DI (l.s. 102), izjavu ZI - naknadno saslušanog kao svjedoka (l.s. 143, 149-150), rješenje Općinskog suda u Zadru broj O- 646/2020 (l.s. 151-152), potvrdu ZK odjela (l.s. 153), ugovor o zakupu od 1. ožujka 2014. (l.s. 155) te je saslušan svjedok ZI i tuženica pod 2, a pročitani su spisi ovoga suda P- 1887/23, O-646/20, Z-2043/24 (temeljem kojega su se predlagatelji ĆI i ŠI u odnosu na protustranku HI upisali kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora) i P-2789/19.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog između tuženice pod 2. kao daroprimateljice i sada pok. RI kao darovatelja, te Ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika pod 1. kao daroprimatelja i tužene pod 2. kao darovatelja, a zbog nedostatka potrebne forme, kako to tvrde tužitelji, i to iz razloga što da se radi o ugovorima o darovanju bez prave predaje, koji da onda mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene private isprave. Između stranaka je sporna činjenica predaje nekretnine koja je predmet oba ugovora. Predmet spora je i utvrđenje da je tužiteljima uknjižbom prava vlasništva povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini, uspostava prijašnjeg stanja kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja i prijedlog za određivanjem privremene mjere su osnovani.

6. Tužitelji su u uvodu tužbe naveli kao tuženike: 1. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], (kako ovaj sud dalje i označava tuženike) međutim u prijedlogu izreke presude i tijekom dijela postupka označavaju kao tuženika pod 1. GI, a tuženika pod 2. HI međutim navedena greška ne utječe na osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva pa je ovaj sud poimenice navodeći tuženike u izreci presude uklonio uočeni nedostatak.

7. Iz Ugovora o darovanju od 05. studenog 2010. slijedi da su pok. RI kao darovatelj s jedne strane i 2. tuženica kao obdarenik s druge strane, sklopili ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem: OV- 8806/10. Predmetnim ugovorom ostavitelj kao darovatelj obvezao se prepustiti 2. tuženici kao obdareniku nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to: - kč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA površine 287m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U toč. 3. je navedeno da daroprimac GI stupa odmah u posjed darovanih nekretnina.

7.1. Nadalje, 2. tuženica kao darovateljica s jedne strane i 1. tuženik kao obdarenik s druge strane, sklopili su dana 28. srpnja 2023. godine Ugovor o darovanju za istu predmetnu nekretninu, koji ugovor je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-6770/2023. U čl. IV. je navedeno da ugovorne stranke suglasno utvrđuju da se daroprimatelj već nalazi u posjedu darovanih nekretnina.

7.2. Prednje navedeni ugovori pod toč. 7. i 7.1. nisu bili sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a što među strankama i nije sporno.

8. S obzirom na trenutak ispunjenja obveze darovatelja iz ugovora o darovanju (predaje dara daroprimatelju) razlikujemo realno darovanje i konsenzualno darovanje. Kod konsenzualnih darovanja (obećanja darovanja) akt sklapanja ugovora je vremenski odvojen od akta ispunjenja. Za takvo se darovanje zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kod realnog se darovanja, u kojem akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja, u načelu ne traži određeni oblik, osim što mora biti sklopljen u pisanom obliku, kao što je to ovdje slučaj.

8.1. Sporno pitanje, odnosno sporna činjenica koja je odlučna za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, jest radi li se u konkretnim slučajevima o pravoj predaji, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed daroprimatelja, a ne “fiktivna predaja” obzirom da za valjanost takvog ugovora nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja te je nužno da je darovatelj nesumljivo prepustio posjed. Radi utvrđenja te činjenice, ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka, tužene pod 2. i svjedoka ZI.

9. Tuženica je u svom stranačkom iskazu opisala da je nakon što joj je u 2010. godini II darovao predmetni poslovni prostor, ušla u posjed toga prostora dok je uveo II na način da su tamo došli i II je rekao zaposlenika SI da je sada ona nova vlasnica toga prostora. Sa SI tada nije dogovarala drugačiji način plaćanja zakupa već se i dalje zakupnina plaćala na način da je dio išao na račun od II, a dio je ZI plaćao njoj na ruke, dok je RI vodio sve papire. Ona da je imala običaj par puta godišnje odlaziti u taj poslovni prostor dok se ništa nije promijenilo u odnosu sa II nakon što je postala vlasnica prostora.. Prije darovanja se na ruke plaćalo RI, a nakon darovanja je novac isplaćivan njoj na ruke i RI na račun. Nakon zaključenja ugovora o darovanju RI joj je predao ključ od poslovnog prostora te je na njemu i pisalo "poslovni prostor". Ne zna iz kojeg razloga se II odlučio u 2010. njoj darovati poslovni prostor, da su bili muž i žena i da joj je 2010. od strane OI darovana i kuća u [adresa]. Ona da je prostor darovala svome sinu jer je to njezin sin, a nakon što mu je darovala nekretninu, ništa da se nije promijenio, HI je postao vlasnik i nekretnina se prodala, a ona nakon darovanja nije imala više veze sa tom nekretninom.

10. Saslušan je kao svjedok dana **.**.2025. ZI je naveo da je od 2001. Tekstil d.d. bio u zakupu poslovnog prostora u [adresa] te da je naknada plaćana do tada Gradu Zadru. Negdje oko 2007. mu je RI pokazao rješenje prema kojem je taj poslovni prostor u postupku denacionalizacije vraćen njemu. Od tada da je on u ime Tekstil d.d. Ugovor o zakupu umjesto sa Gradom Zadrom zaključio sa RI. Cijelo to vrijeme do 2010. je zakupninu plaćao gospodinu RI na ruke i to na način da bi obično u njegov ured u trgovačkom centru pristupili gospodin RI i njegova supruga GI, a on bi dao novac u ruke gospodinu RI. Jednog dana 2010. u u njegov ured pristupio je gospodin RI sa suprugom GI te mu je rekao "od danas je ona vlasnica poslovnog prostora u [adresa]" koji je bio u najmu firme koje je on direktor. Nakon što mu je RI rekao da je njegova supruga GI vlasnica toga prostora plaćanje zakupnine se vršilo na način da bi u njegov ured pristupili ponovno njih dvoje međutim on je novac davao u ruke GI. Od 2010. pa nadalje da je sigurno nekih 10- ak puta u poslovnom prostoru [adresa] sretao A te do prije 2 ili 3 godine da nije imao nikakvih saznanja o tome da bi netko osporavao pravo na posjed Danici. Njegova firma da više nije u zakupu tog prostora od prošle godine (2024.) jer su novi vlasnici tražili da napusti taj prostor. Zakupninu da je vjerojatno nekada plaćao na račun RI, koji je stalno dolazio i nešto tražio. Da je protiv njega pokrenut postupak radi predaje u posjed i naknade zakupnine, odnosno protiv tuženika Tekstil j.d.o.o., u kojem postupku je tužitelj RI. Ne može sada reći da je u tome postupku isticao da RI nije vlasnik toga prostora, to moram provjeriti sa odvjetnikom koji ga je zastupao. U istom tome prostoru GI i A da nisu bili jedini vlasnici jer su vlasnici bili također i obitelj T, a njima da je plaćao isto kao i GI i A dio zakupnine. Predočen mu je pred ovim sudom Ugovor o zakupu sa l.s. 9 spisa P-2789/2019, te je isti naveo da je na ugovoru koji mu se pokazuje njegov potpis, a na upit kako to da je potpisao Ugovor o zakupu sa RI za period od 2014. - 2017. kada navodi da je od 2010. vlasnica bila GI, pojašnjava da je RI bio bezobrazan čovjek koji je znao alkoholiziran dolaziti u njegov ured, pa da je s njime sklopio ugovor da ga se riješi. Predočena mu je i uplatnice sa l.s. 96 spisa P-2789/2019 iz koje proizlazi da je 14. rujna 2016. Eurotekstil j.d.o.o. izvršio uplatu najma za rujan 2016. na račun BI, pa je naveo da je točno da je nekada vršio takve uplate, a da su to od njega tražili skupa A i Danica dok Danici nikada nije uplatio na račun, već joj je davao na ruke, zapravo da se ne može sjetiti.

10.1. Ovaj sud je izvršio uvid u Izjavu ZI (l.s. 143), koju je isti ovjerio kod javnog bilježnika 12. rujna 2024., a u kojoj je u bitnome naveo da je GI temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog sa sada pok. suprugom BI od dana 5. studenog 2010. uvedena u (posredni) posjed označenog poslovnog prostora na adresi [adresa]., u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica].

10.2. Uvidom u spis ovoga suda broj P-2789/2019 utvrđeno je da se vodio postupak radi predaje u suposjed, a koji postupak je RI pokrenuo dana 9. kolovoza 2017. protiv tuženika Euro Tekstil j.d.o.o., [adresa], te da je dana 9. rujna 2020. (pravomoćno dana 9. rujna 2020) doneseno rješenje o prekidu postupka budući je tužitelj RI umro. U tužbi je navedeno da je tužitelj RI suvlasnik ovdje predmetnoga poslovnog prostora, a kao dokaz čemu je priložio presudu ovoga suda broj P-2379/16. Priložio je i Ugovor o zakupu od 1. ožujka 2014. (zaključen za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. ožujka 2017.) zaključen između RI kao zakupodavca i suvlasnika predmetnog poslovnog prostora (za 1/6 dijela i 1/6 dijela u ime strica AI) i Euro tekstil j.d.o.o. kao zakupoprimca, a zastupanog po direktoru ZI. Priložen je i izvod bankovnog računa tužitelja RI sa uplatama tuženika Euro tekstil j.d.o.o. za razdoblje od ožujka 2014. do travnja 2017. te potvrde o izvršenom nalogu platitelja Euro tekstil j.o.o.o Ivi RI (l.s.88. -112. spisa P-2789/2019). Iz navedenih potvrda i bankovnoga računa je razvidno da su uplate za zakup predmetnog poslovnog prostora uglavnom uplaćivane na račun RI te da niti jedna u tome razdoblju nije uplaćena na račun GI, što ona sama potvrđuje u svome iskazu.

10.3. U svome iskazu pred sudom od dana 11. studenog 2019. te tijekom cijeloga postupka, u spisu ovoga suda broj P-2789/2019 (l.s.128. toga spisa) ZI, kao zakonski zastupnik tuženika u niti jednom trenutku nije osporio aktivnu legitimaciju tužitelja RI na način da bi naveo da je GI stvarna vlasnica i posjednica predmetnog poslovnog prostora.

10.4. Analazirajući i dovodeći u vezu iskaz ZI od 29. svibnja 2025. (toč. 10. ovog obrazloženja) sa Izjavom koju je potpisao dana 12. rujna 2024. te sa njegovim iskazom i držanjem tijekom postupka koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P- 2789/2019 ovaj sud iskaz svjedoka ZI nalazi nevjerodostojnim, neuvjerljivim i usmjerenim isključivo prema uspjehu tuženika u ovome postupku.

10.5. Naime, ZI kao zakonski zastupnik tuženika u predmetu koji se vodio pod brojem P-2789/2019 od 9. kolovoza 2017., kada je tužba podnesena pa do donošenja rješenje o prekidu postupka 9. rujna 2020., gotovo tri godine nije spomenuo da tužitelj RI ne bi bio suvlasnih predmetnog poslovnog prostora već da bi to bila GI. Da su točni navodi svjedoka ZI da je RI u 2010. uveo GI u posjed kako je to opisao u svome iskazu, bilo bi logično i životno da je kao tuženik u postupku koji je pokrenut u 2017. spomenuo da je GI vlasnica toga prostora, što on u niti jednom trenutku nije učinio. Dapače, iz samih uplata na račun na ime RI, a na ime zakupnine i sklapanjem Ugovora o zakupu u 2014. sa BI, ZI je potvrdio da se RI i dalje držao kao suvlasnik toga prostora pa se obzirom na držanje RI prema mišljenju ovoga suda ne može smatrati da je A RI kao darovatelj nesumljivo prepustio posjed, a što je nužno učiniti da bi se radilo o pravoj predaji u posjed.

11. Nadalje, iz spisi ovoga suda broj P- 1887/23 slijedi da je dana 11. listopada 2023. donesena presuda zbog ogluhe u pravnoj stvari tužitelja HI protiv tužene GI radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovoga postupka. Presuda je postala pravomoćna 10. studenog 2023. te se temeljem iste HI u zemljišnim knjigama upiso kao suvlasnik ovdje predmetne nekretnine.

11.1. Nije sporno među strankama da je u zakupu toga poslovnog prostora do prodaje 2024. KI i VI bio ZI odnosno pravna osoba koje je bio zakonski zastupnik, što je ZI sam potvrdio u svome iskazu, pa prema tome iz navedenog se nedvojbeno utvrđuje da sadržaj Ugovora o darovanju zaključen između tuženika u kojem je u čl. IV. navedeno da se daroprimatelj HI već nalazi u posjedu darovanih nekretnina ne bi bio točan obzirom da se poslovni prostor nalazio u kontinuiranom zakupu.

12. Tuženici nadalje tvrde da su za postojanje predmetne nekretnine tužitelji znali još za vođenja ostavinskog postupka iza pok. RI, da je predmetni poslovni prostor bio predmet raspravljanja u ostavini iza pok. RI kao i da su ovdje tužitelji znali da je navedeni prostor darovan ovdje drugotuženici GI, a da su čak i zahtijevali da se navedeno darovanje uračunava u nasljedni dio GI iza pok. RI. Tužitelji osporavaju takve navode tuženika navodeći da se radi o naknadno pronađenoj imovini.

12.1. Uvidom u spis ovoga suda broj O- 646/2020 te rješenje o nasljeđivanju iza smrti RI utvrđeno je da su na ostavinskom ročištu nasljednici RI osobno ili po zakonskim zastupnicima, odnosno punomoćnicima dali nasljedničke izjave u kojima su se prihvatili nasljedstva koje ih po zakonu pripada iza smrti ostavitelja s time da su se međusobno sporazumjeli o diobi ostavinske imovine. Iz navedenog rješenja jasno proizlazi da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina, niti kao knjižno niti kao izvanknjižno vlasništvo dok sadržaj rješenja u kojem je navedeno “ GI i HI da pripadnu na jednake dijelove preostale nekretnine odnosno čest.br…” ovaj sud ne tumači na način kako to tvrde tuženici, da je dogovoreno da sve preostale nekretnine osim taksativno navedenih u rješenju o nasljeđivanju pripadnu tuženicima.

12.2. Ovaj sud nakon uvida u spis O-646/2020 te nakon uvida u korespodenciju punomoćnika nasljednika iza smrti RI na zaključuje da je postignut bilo kakav sporazum tijekom toga postupka u svezi ovdje predmetne nekretnine.

13. Nadalje, ovaj sud ne nalazi uvjerljivim, a niti relevantnim navode tužene pod 2. da se nije upisala kao suvlasnik u zemljišnje knjige temeljem Ugovora o darovanju iz 2010. jer da svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini nije ni bila u mogućnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru provesti prije izvršenog i potvrđenog etažiranja čitave zgrade u kojoj se poslovni prostor nalazi, a što je bilo u 2019.

14. Na temelju iskaza saslušane tužene pod 2. i svjedoka ZI te uvidom u dokumentaciju u spisu, kao i čitanjem priloženih spisa, posebno spisa ovoga suda broj P- 2789/2019 te ocjenom provedenih dokaza, ovaj sud utvrdio je da se kod oba predmetna ugovora o darovanju radi o darovanju bez prave predaje.

15. Odredbom članka 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: „ZOO˝) propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

15.1. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom čl. 482. st. 2 ZOO je ništetan.

16. Radi utvrđenja je li izvršena prava ili „fiktivna“ predaja predmetnog poslovnog prostora 2010. godine ovaj sud je dodatno analizirao iskaze svjedoka i tužene pod 2. u dijelu u kojem o predaji iskazuju. Tužena GI je navela da je u prostor uveo RI na način da su tamo došli i A je rekao zaposlenika SI da je sada ona nova vlasnica toga prostora, zakupnina se i dalje plaćala na način da je dio išao na račun od A, a dio je ZI plaćao njoj na ruke, dok je RI vodio sve papire. Navela je i da joj je RI predao ključ od toga prostora dok je svjedok ZI u Izjavi od 12. rujna 2024. naveo da je GI uvedena u (posredni) posjed označenog poslovnog prostora na adresi [adresa]., a u iskazu pred ovim sudom naveo je da je jednog dana 2010. u njegov ured pristupio RI sa GI te mu je rekao "od danas je ona vlasnica poslovnog prostora u [adresa]", a on je od tada zakupninu plaćao dio na ruke GI i dio na račun BI.

17. Iz navedenih iskaza te Izjave ZI kao nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina tuženoj GI od strane Ive Dražovića 2010. nije predana u posjed nakon zaključenja darovnog ugovora te da radilo se o darovanju bez pravne predaje posjeda, obzirom da se predaja u posjed učinjena ulaskom u prostor riječime “ovo je nova vlasnica” i predajom ključa ne može smatrati pravom predajom, a posebno kada se dovede u vezu za prethodnim utvrđenjima da RI nije nesumljivo prepustio posjed (plaćanja zakupnine su i dalje išla na njegovo ime i na njegov račun, on je u svoje ime u 2014. kao suvlasnik predmetnog prostora zaključio ugovor o zakupu, on je u 2017. označavajući sebe kao suvlasnikom predmetnog prostora podnio tužbu protiv zakupoprimca itd.).

18. Kako u konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje u posjed takav Ugovor o darovanju iz 2010. trebao je biti zaključen u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO-a u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kako taj Ugovor o darovanju nije zaključen u toj formi zbog nedostatka zakonom propisane forme, koja je po ocjeni ovog suda stoga zakonska forma, takav Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, a koji nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave je ništetan pravni posao i temeljem takvog pravnog posla tužena GI nije mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a posljedično tome niti istu darovati svome sinu, ovdje tuženiku HI.

19. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud kao dokazanu uzima činjenicu da, iako je između stranaka došlo do sklapanja spornih Ugovora u kojima je navedeno, da su obdarenici (GI) stupili u posjed darovane nekretnine, odnosno da se već nalaze u posjedu (HI), da u konkretnom slučaju nije došlo do tzv. prave predaje stvari.

19.1. Posljedicu nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora regulira odredba čl. 290. ZOO, kojom je propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak i ništetan je, kako je to izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003., Rev- 893/07 od 27. kolovoza 2008. Nepoštivanje navedenog oblika ugovora zbog toga što je ugovor suprotan prisilnom propisu dovodi do ništetnosti (čl. 322 ZOO).

20. Kao što je to već navedeno, u dokaznom postupku utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje darovane nekretnine tuženicima, ni u trenutku sklapanja samog darovnog ugovora, niti je darovana nekretnina danas u posjedu tuženika. Također je utvrđeno i da je tužena GI darovala predmetnu nekretninu tuženiku HI iako nije bila vlasnica darovane nekretnine. Kada ugovor o darovanju nije sačinjen u zakonom propisanom obliku, tada samo prava predaja stvari može nadomjestiti takav nedostatak. Ovdje je utvrđeno da navedeni nedostatak u obliku ugovora nije nadomješten, slijedom čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to određeno u izreci ove presude, kao što je primjenom odredbe čl. 323. ZOO, prihvaćen i zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

21. Prema čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/24 dalje OZ ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, uz ostale u zakonu taksativno navedene pretpostavke.

21.1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere (kako je to opisano u izreci ovog rješenja pod I.) jer da su na temelju svega navedenoga učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja, da je predmetna nekretnina evidentno vlasništvo ostavitelja RI, a koja nekretnina će se kada se završe pokrenuti predmetni postupci raspodijeliti na ostaviteljeve nasljednike, između ostalog i na predlagatelje osiguranja čime se dokazuje postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja.

21.2. Tuženik pod 1. HI je tijekom ovoga postupka 15. siječnja 2024. prodao suvlasnički udio nekretnine koja je predmet ovoga postupka, kako proizlazi iz spisa broj Z-2043/24 ovoga suda, temeljem kojega su se predlagatelji ĆI i ŠI u odnosu na protustranku HI upisali kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora. Tužitelji unatoč tome ustraju kod prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere jer da svakim daljnjim raspolaganjem predmetne nekretnine nastaje šteta tužiteljima obzirom da će naknadno, a zbog načela povjerenja u zemljišne knjige, biti teško pobijati sve pravne poslove koji se u međuvremenu dogode, a kojim neka treća osoba stekne pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Nužnost usvajanja ovog prijedloga opravdavaju i činjenicom kako je i sam 1. tuženik u vrijeme trajanja ovog postupka već otuđio predmetnu nekretninu i prodao ju je dalje trećoj osobi.

21.3. Uvidom u zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] l.s.95-98) utvrđeno je da su kao suvlasnici predmetnog suvlasničkog dijela upisani ĆI i ŠI te da je dana 24. prosinca 2023. pod brojem Z-37236/2023 zabilježeno pokretanje postupka radi osiguranja određivanjem mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P- 3013/23 (ovaj parnični postupak).

21.4. Prema mišljenju ovoga suda tužitelji su učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebno obzirom na činjenicu da je tijekom vođenja ovoga postupka unatoč u zemljišnoj knjizi upisanoj zabilježbi tuženik HI prodao trećim osobama nekretninu koja je predmet ovoga postupka. Iz svega navedenog zaključuje se da bi eventualnom daljnjom prodajom nekretnine koje se predmet spora bilo spriječeno ostvarenje tražbine tužitelja, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa će tako tuženici naknaditi tužiteljima trošak koji su imali za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, dalje i Tarifa), i to kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.000,00 eura, trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr.7. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 23. siječnja 2024. i 2. listopada 2024. po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 28. listopada 2024., 29. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025., po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 600 bodova odnosno 1.200,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu od 73,00 eur, dođe se do ukupnog iznosa od 1.573,00 eura koliko je tužiteljima priznato na ime troška nastalog za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan (za dio koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog iznosa parničnog troška), a što se odnosi na trošak popisan prema vrijednosti predmeta spora od 250.000,00 eur – obzirom da je vrijednost predmeta spora 1.000,00 eur i ista tijekom postupka nije promijenjena.

U Zadru, 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jadranki Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženicima po punomoćniku.