REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-9067/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČNU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Damira Šveca, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ČN, odvjetničke vježbenice, 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.642,51 Eur (slovima: dvije tisuće šest stotina četrdeset dva eura i pedeset jedan eurocent), zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

– 171,15 Eur sa kamatom tekućom od 11.01.2016 godine do isplate;

– 178,92 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2016 godine do isplate;

– 165,09 Eur sa kamatom tekućom od 10.03.2016 godine do isplate;

– 176,89 Eur sa kamatom tekućom od 08.04.2016 godine do isplate;

– 152,02 Eur sa kamatom tekućom od 10.05.2016 godine do isplate;

– 175,36 Eur sa kamatom tekućom od 09.06.2016 godine do isplate;

– 173,09 Eur sa kamatom tekućom od 08.07.2016 godine do isplate;

– 222,38 Eur sa kamatom tekućom od 09.08.2016 godine do isplate;

– 219,38 Eur sa kamatom tekućom od 09.09.2016 godine do isplate;

– 198,79 Eur sa kamatom tekućom od 07.10.2016 godine do isplate;

– 193,87 Eur sa kamatom tekućom od 09.11.2016 godine do isplate;

– 196,19 Eur sa kamatom tekućom od 09.12.2016 godine do isplate;

– 241,08 Eur sa kamatom tekućom od 10.01.2017 godine do isplate;

– 178,30 Eur sa kamatom tekućom od 10.02.2017 godine do isplate; prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.; od 01.01.2023. do 29.12.2023. prema kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka od 1.237,50 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 22.8.2025. do isplate, prema gore navedenoj kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. da su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim da je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok da je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma da je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. da su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje da predstavljaju osnovu ove tužbe, a da su Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. i sukladno čl. XI st. 4. Izmjenama Dodatka Sporazuma da je ugovoreno trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu da je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nastavno tužitelj navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa da je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužitelj navodi nadalje da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj da se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS da je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isti tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužitelj smatra da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer da su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako da je čl. VII c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda da se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da tuženik od prosinca 2015. nadalje je tužitelju plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84, umjesto, a sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn. Imajući u vidu navedeno, tuženik mu je pogrešno isplatio naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 3.4.2025. potražuje isplatu iznosa od 2.642,51 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva. Ne spori da je tužitelj bio zaposlen u utuženom razdoblju kod tuženika. Nije sporno da se prilikom izračuna plaće kako to navodi tužitelj primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kako to navodi ovdje tužitelj, međutim sporno je tumačenje navedenih odredbi kolektivnog ugovora. Sporan je, međutim, način izračuna osnovice kako je to u svojem tužbenom zahtjevu naveo tužitelj. Nadalje, Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisano je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Osnovica za utvrđeno razdoblje utvrđena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09), a radi se o iznosu od 5.108,84 kn bruto. Tužitelj se u konkretnom slučaju poziva na izračun osnovice plaće temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama međutim navedeni Sporazum nije temelj za utvrđivanje osnovice plaće, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama, prema tome prilikom isplate plaće tuženik se nije morao držati odredbi Sporazuma, kako to pogrešno tumači tužitelj. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika i da mu je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn.

7. Sporno je da li je tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Iz navoda stranaka i isprava u spisu mjerodavno je slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Pored navedenog, valja reći da je čl. 51. st. 4. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

12. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne bi bilo pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

13. Stoga, po mišljenju ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopad 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

14. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

15. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice.

16. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

17. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po mišljenju ovog suda ne može ići na štetu tužitelja, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj.

18. Naposljetku valja istaći da je stajalište ovog suda izneseno u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a u konačnici, isto stajalište je potvrđeno i detaljno argumentirano u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. i odlukama koje su uslijedile naknadno.

19. Pored svega navedenog, ističe se i da su se prema čl. 6. st. 1. TKU od 12. prosinca 2012., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st. 2. tog članka ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a osim toga, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) o zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno Vlada RH očito tako nije postupala, pa zbog navedenog tužitelj ima pravo da mu se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

20. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi razlika plaće za tužitelja u iznosu od 2.642,51 eura. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te ga sud u cijelosti prihvatio kao stručan i vjerodostojan.

21. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom vještaka, trebalo je isti u cijelosti prihvatiti i dosuditi mu traženu razliku plaće.

22. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO ostvaruje pravo na zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od dospijeća plaće u svakom pojedinom mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 3.4.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4), pristupa na ročište 13.4.2021. od 100,00 eura (Tbr. 9/2), pristupa na ročište 11.6.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), pristupa na ročište 2.6.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 300,00 eura, a što ukupno iznosi 1.237,50 eura.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje postupka niti za trošak pristupa na ročište za objavu presude jer mu taj trošak nije nastao niti bi bio potreban za vođenje postupka.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku