REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-28/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika PULA PARKING d.o.o., Prilaz Salamona 4, OIB 92332318203 kojeg zastupa punomoćnica Marijana Bilić, odvjetnica iz Pule, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. srpnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Srđana Simića, odvjetnika iz Pule, zakonskog zastupnika tuženika Nenada Rupenovića i punomoćnice tuženika Marijane Bilić, odvjetnice iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 22. kolovoza 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka o otkazu Ugovora o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj: 236/2022 u dijelu koji predstavlja ugovor o radu, koju je tuženik donio 10. veljače 2025, te se utvrđuje da radni odnos nije prestao, te je tuženik dužan tužitelja odmah vratiti na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima.
II Tuženik je dužan tužitelju priznaju sva prava iz radnog odnosa, te mu isplatiti sve dospjele a neisplaćene plaće.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 812,50 eur u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
r i j e š i o j e
I Radi osiguranja nenovčane tražbine povratka tužitelja na rad određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku PULA PARKING d.o.o., da u roku od tri dana, računajući od dana dostave rješenja o osiguranju, tužitelja GL vrati na posao i to na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima.
II Zaprječuje se tuženiku-protivniku osiguranja PULA PARKING d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 €, te novčanom kaznom odgovornoj osobi protivnika osiguranja u iznosu od 300,00 €. Ukoliko se u ostavljenom roku od tri (3) dana računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju ne postupi u cijelosti po stavku I izreke ovog rješenja tada će se izreći zapriječena novčana kazna protivniku osiguranja u iznosu od 3.000,00 €, te novčana kazna odgovornoj osobi protivnika osiguranja u iznosu od 300,00 €.
III Ova privremena mjera ostati će na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda te žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik dana 10. veljače 2025. donio Odluku o otkazu Ugovora o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj: 236/2022 u dijelu koji predstavlja ugovor o radu (poslovno uvjetovani otkaz), a koji je ugovor bio sklopljen između tužitelja i tuženika, te je 3. ožujka 2025. i odjavio tužitelja s mirovinskog osiguranja kao svog zaposlenika. Dana 3. ožujka 2025. tužitelj je protiv pobijane odluke podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, kojega je tuženik zaprimio 7. ožujka 2025., i na koji je tuženik dana 21. ožujka 2025. odgovorio na način da je odbio zahtjev za zaštitu prava uz obrazloženje u bitnom da iako je predviđeno je postojanje više radnih mjesta pomoćnika direktora, za navedena radna mjesta odlukom direktora nisu predviđeni izvršitelji, pa da stoga i ne postoji potreba za stvarnim izvršiteljima. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da ne postoji mogućnost stjecanja prava i obveza iz radnog mjesta koje je bivši direktor obavljao u trenutku imenovanja odnosno ne postoji potreba za zapošljavanjem na onom radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj spremni i radnom iskustvu sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u društvu. U daljnjem obrazloženju odluke navodi se da iako je predviđeno postojanje više radnih mjesta pomoćnika direktora, za navedena radna mjesta odlukom direktora nisu predviđeni izvršitelji, odnosno da nije predviđeno zapošljavanje radnika, pa se ima smatrati da ne postoji potreba za tim radnim mjestima. Suprotno navodima iz pobijane odluke, tuženik ne samo da Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta ima predviđena četiri radna mjesta pomoćnika direktora – za financijske i računovodstvene poslove, za pravne poslove, za ekonomsko operativne poslove i za tehnička pitanja, nego tuženik i ima zaposlene dvije osobe na mjestu pomoćnika direktora za financijske i računovodstvene poslove (OL i VL), dok je na mjestu pomoćnika direktora za tehnička pitanja do početka godine bio zaposlen DL, čiji je radni odnos prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu zbog povrede prava i obveza iz ugovora o radu, a ne zbog prestanka potrebe za tim radnim mjestom. Dakle sama činjenica da su kod tuženika zaposlena čak 2 pomoćnika direktora za financije, te da je na radnom mjestu pomoćnika direktora za tehnička pitanja bila zaposlena osoba dugi niz godina, jasno ukazuje na potrebu društva za tim radnim mjestom. Ispostavlja se da su navodi tuženika da za ta radna mjesta nisu predviđeni izvršitelji ili netočni ili nebitni za stvarnu potrebu zapošljavanja na tim radnim mjestima. Da ne postoji potreba za radno mjesto pomoćnika direktora za tehnička pitanja, to radno mjesto bi nakon otkaza radniku DL bilo i ukinuto, što ovdje nije slučaj, već je to mjesto ostalo upražnjeno. Tužitelj u potpunosti udovoljava kriterijima za radno mjesto pomoćnika direktora za tehnička pitanja, te je obzirom na obnašanje dužnosti direktora tuženika praktički od njegovog osnutka ujedno i najkvalificiraniji kandidat za to radno mjesto. S druge strane tuženik je očito razmatrao zapošljavanje tužitelja isključivo na radnom mjestu pomoćnika direktora, a ne i na ostalim radnim mjestima koja postoje po sistematizaciji, čime je propustio u cijelosti ispuniti svoju zakonsku i ugovornu obvezu. Tužitelj sumnja da je odluka o njegovom opozivu donesena na zakonit način, obzirom dok je on bio direktor društva u prostorijama društva nije održana skupština društva u 2025. godini. Prema podatcima iz sudskog registra skupština tuženika je odluku o imenovanju Nenada Rupenovića za direktora društva donijela 9. siječnja 2025., te je isti stupio na dužnost 10. siječnja 2025., a sam upis u sudskom registru je proveden 23. siječnja 2025. Obzirom da je pobijana odluka donesena 10. veljače 2025. opravdano se postavlja pitanje na kojem je točno radnom mjestu tužitelj bio zaposlen u periodu od 10. siječnja 2025. do 10. veljače 2025. i što se dogodilo s tim radnim mjestom. O ovoj činjenici tuženik nije našao shodnim u odluci o otkazu napisati niti riječ, ali tužitelj smatra da se radi o itekako bitnoj činjenici, koju će tuženik trebati razjasniti, kao i podastrijeti dokaze da je to radno mjesto na kojemu je tužitelj bio zaposlen ukinuto. Konkretno tuženik treba odgovoriti kakav je bio radnopravni status tuženika u periodu od 10. siječnja 2025. do 10. veljače 2025. Odredbom iz čl. 19. Ugovora o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj:
236/2022, danom opoziva tužitelja s mjesta direktora tuženika, tužitelj stupa na radno mjesto na kojem je obavljao poslove u trenutku imenovanja, a ako to nije moguće onda na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Citirani ugovor ne predstavlja ugovor o radu za prijašnje radno mjesto ili adekvatno novo mjesto, već osnov za sklapanje novog ugovora o radu. Parnične stranke su ugovor o radu za novo radno mjesto tužitelja sklopili konkludentnim radnjama – postojanjem obveze sklapanja ugovora o radu, činjenicom da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika nakon razrješenja s mjesta direktora, činjenicom da mu je tuženik davao radne zadatke i prihvatio tužiteljev rad, te činjenicom da je tuženik tužitelju i isplatio plaću za taj njegov rad. Tužitelj se od 04. veljače 2025. pa nadalje nalazio na bolovanju, sve iz razloga privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, a u vezi sa člankom 38. ZOR-a. Istom odredbom ZOR je jasno propisano da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme profesionalne nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu. Kršenje ove odredbe ZOR-a predviđeno je kao najteži prekršaj poslodavca pravne osobe i to člankom 229. stavkom 1. točkom 19., te odgovorne osobe u pravnoj osobi. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik tužitelja odjavio sa mirovinskog osiguranja, te je tužitelj ostao bez posla, tužitelj predlaže da sud temeljem čl. 124. Zakona o radu odredi privremenu mjeru na način da naloži tuženiku PULA PARKING d.o.o., da u roku od tri dana, računajući od dana dostave rješenja o osiguranju, tužitelja GL vrati na posao i to na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima. Istovremeno se zaprečuje tuženiku-protivniku osiguranja PULA PARKING d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 €, te novčanom kaznom odgovornoj osobi protivnika osiguranja u iznosu od 300,00 €. Ukoliko u se ostavljenom roku od tri (3) dana računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju ne postupi u cijelosti po stavku I izreke ovog rješenja tada će se izreći zapriječena novčana kazna protivniku osiguranja u iznosu od 3.000,00 €, te novčana kazna odgovornoj osobi protivnika osiguranja u iznosu od 300,00 €. Temeljem čl. 346. Ovršnog zakona pretpostavke za određivanje privremene mjere su da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim svoju tražbinu, te da učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere spriječio ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, odnosno da umjesto dokazivanja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete može učiniti vjerojatnim da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi iz čl. 346. st. 2. OZ-a). Tužitelj je vjerojatnost svoje tražbine dokazao podnošenjem tužbe, dok u pogledu druge pretpostavke za određivanje privremene mjere neće dokazivati da bi njemu nastala nenadoknadiva šteta već će dokazivati da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, odnosno u konkretnom slučaju protivnik osiguranja ne bi imao nikakvu štetu od određivanja privremene mjere već bi mogao imati samo korist. Ovo prvenstveno zbog toga što ne traži određivanje privremene mjere plaćanja naknade za vrijeme trajanja radnog spora iz čl. 347. st. 1. t. 10. OZ-a, već privremenu mjeru vraćanja na rad iz istog članka, odnosno čl. 124. Zakona o radu. Tužitelj smatra da dokazivanje da je plaćanje naknade nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati potrebno isključivo u slučajevima kada se određuje privremena mjera plaćanja naknade bez vraćanja radnika na rad (primjerice u slučajevima mobbinga nad radnikom, kad postoji opravdan razlog da se radnik ne vrati na rad). Ne prejudicirajući ishod parničnog postupka, činjenica je da će tuženik tužitelju u slučaji da tužitelj uspije u sporu, morati priznati sva prava iz radnog odnosa, što uključuje i isplatu naknada plaća za cijeli period od odjave tužitelja s HZMO-a po do stvarnog povratka tužitelja na rad, čime će tuženik de facto platiti tužitelja za nerad. S druge strane, ukoliko bi privremena mjera bila određena tužitelj bi imao obvezu dolaska na posao i obavljanja radnih zadataka koje bi mu tuženik rasporedio, te bi za taj svoj rad bio i plaćen. Konačno, ako bi tužbeni zahtjev bio odbijen, tuženik i dalje ne bi trpio nikakvu štetu zbog određene privremene mjere, jer bi kao protuuslugu za isplaćenu plaću tužitelj kao radnik i radio. Dakle, jedini slučaj u kojem bi tuženik mogao pretrpjeti štetu je u slučaju da tužbeni zahtjev bude usvojen a tužitelj vraćen na posao uz obvezu isplate svih prava iz radnog odnosa, sve bez da je tužitelj privremenom mjerom vraćen na posao, dok u svim ostalim slučajevima tuženik neće pretrpjeti nikakvu štetu. U tom smislu određivanje privremene mjere pored zaštite interesa tužitelja, predstavlja i svojevrsno osiguranje za tuženika od eventualnih štetnih posljedica. Radi se o savršenom primjeru kada bi određivanje privremene mjere koristilo svim strankama u postupku. Konačno iz sadržaja odluke o otkazu ne proizlazi da je tuženik imao primjedbe na rad tužitelja, njegove rezultate u radu, niti da tuženik na bilo koji način sumnja u tužiteljeve sposobnosti i posvećenost poslu, pa se logično može zaključiti da će tuženik tužitelja itekako kvalitetno moći iskoristiti za postizanje ciljeva društva. Zbog svega navedenog predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2025.g. podnio tužbu 21. ožujka 2025, radi utvrđenja nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu, uz tvrdnje da je u organizaciji radnih mjesta tuženika postojalo odgovarajuće radno mjesto koje se moglo ponuditi tužitelju, odnosno da je otkaz nedopušten jer je donesen u vrijeme kada je tužitelj bio na bolovanju zbog profesionalne bolesti, stoga tuženik smatra da su svi razlozi tužbe u potpunosti neosnovani. Naime, Odlukom Skupštine trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. o opozivu i imenovanju uprave od **.**.2025. doc.dr.sc. GL opozvan je kao direktor trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o., a kojom Odlukom se smatra raskinut Ugovor o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj:
236/2022 u dijelu koji je predstavljao menadžerski ugovor, dok se za dio koji je predstavljao ugovor o radu temeljem kojega se tužitelj nalazio u radnom odnosu u trg. društvu PULA PARKING d.o.o. donijela pobijana Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu. Upravo kako se i u samoj tužbi navodi nedvojbeno je da je pobijanu Odluku donijela ovlaštena osoba te da je jedino sporno da li je ista zakonita odnosno da li je postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika koje se trebalo ponuditi tužitelju ili ne, odnosno da li je ista smjela biti donesena za vrijeme bolovanja tužitelja. Nadalje, točno je da je radi potpunog i pravilnog utvrđenja organizacijskih potreba društva od samoga imenovanja novoga direktora do donošenja pobijane odluke proteklo izvjesno vrijeme no isključivo kako se na niti koji način ne bi štetilo pravima tužitelja, a koje se suprotno navodima iz tužbe ne može tumačiti kao potreba za obavljanjem poslova od strane tužitelja jer u opisanom periodu isti nije obavljao nikakve poslove zamjenika direktora ili rukovoditelja već je isključivo njemu poznato što je radio. Čak štoviše, tuženik je u više navrata pokušavao mirnim putem urediti odnose sa tužiteljem na način da mu je ponuđen sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu pune otpremnine sa dodatnom ponudom za sklapanje konzultantskog ugovora koji tužitelj nije želio na kraju prihvatit, te je tek nakon toga uslijedilo donošenje pobijane odluke. Tuženik je ocijenio nakon upoznavanja sa poslovanjem društva i organizacijskim te stvarnim potrebama društva da ne postoji mogućnost stjecanja prava i obveza iz radnog mjesta koje je tužitelj obavljao u trenutku imenovanja odnosno da ne postoji potreba za zapošljavanjem na onom radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u PULA PARKING d.o.o., Ur.broj 133/2023 od 16. kolovoza 2023.g. i Odluci Direktora Društva iz čl.3. st.2. navedenog Pravilnika koji je bio na snazi u trenutku donošenja odluke o opozivu. Naime, u trenutku donošenja Odluke o opozivu Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u PULA PARKING d.o.o., Ur.broj 133/2023 od 16. kolovoza 2023.g. predviđeno je postojanje više radnih mjesta pomoćnika direktora kako to ukazuje i sam tužitelj, no za opisana radna mjesta ne postoji Odluka Direktora iz čl.3. st.2. navedenog Pravilnika. Opisana Odluka o broju izvršitelja itekako je relevantna za ocjenu stvarne potrebe broja zaposlenih osoba na svakom radnom mjestu te suprotno navodima tužitelja ista je nužna kako bi se transparentno moglo znati koliko je osoba zaposleno na kojem radnom mjestu odnosno koliko je izvršitelja prema organizacijskim potrebama predviđeno za svako od formiranih radnih mjesta u sistematizaciji društva. Očito je kako je tužitelj samovoljno provodio zapošljavanja bez potrebe donošenja navedene Odluke o broju izvršitelja, iako je to bila njegova zakonska obveza. Novi direktor društva uslijed nepostojanja navedene Odluke o broju izvršitelja utvrdio je kako nema potrebe za zapošljavanjem na niti jednom radnom mjestu koje tužitelj navodi u tužbi jer ili su popunjena ili jer ne postoji stvarna potreba za radom na tim radnim mjestima. Prilikom donošenja pobijane odluke tuženik je poštivao i proveo sve zakonom propisane uvjete za donošenje iste pa tako temeljem odredbe čl. 150. st.3. Zakona o radu savjetovao se sa sindikalnim povjerenikom, kojem je Dopis sa prijedlogom ove Odluke upućen dana 30. siječnja 2025.g. a koji se u zakonskom roku od 8 dana nije očitovao. Nadalje tužitelju je po čl.19. st.3. Ugovora o o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj: 236/2022 isplatio 6 ( šest) mjesečnih osnovnih bruto plaća koje je primio prije prestanka radnog odnosa, te ga u konačnici odjavio tek po izvršenom pokušaju druge dostave i objave na oglasnoj ploči društva jer je istu tužitelj odbijao primiti, poradi čega je odjava uslijedila tek 23 dana nakon donošenja iste. Tužitelj za čitavo vrijeme od opoziva odnosno od 10.01.2025.g. na niti koji način usmeno ili pisanim putem nije ukazao poslodavcu na postojanje kakvih psihičkih ili fizičkih smetnji radi kojih bi mogao biti privremeno nesposoban za rad, odnosno uzrok tome nije mogao biti nitko od zaposlenika tuženika niti novi direktor, pa stoga začuđuju navodi iz tužbe, koje tuženik u potpunosti osporava kao neutemeljene ili čisti pokušaj tužitelja da na još jedan način opstruira zakonitost pobijane odluke. Naime, tužitelj je jednostavno prestao dolaziti u prostorije tuženika, te kako se čekalo sa njegovom odlukom oko mirnog rješenja prestanka radnog odnosa a nisu postojale potrebe za obavljanjem ikakvih poslova sa njegove strane, tuženik niti nije tražio potvrdu liječnika o očekivanom trajanju bolovanja tužitelja niti je isti u skladu sa čl.37. st.1. Zakona o radu u roku od 3 dana istu dostavio tuženiku. Stoga tuženik u potpunosti osporava ovakve navode tužitelja kao puki pokušaj manipulacije zakonskim odredbama te onemogućavanju tuženika u svojim pravima. Obzirom na sve navedeno predlaže se : da sud provede dokaze predložene u tužbi i odgovoru na tužbu, te nakon toga donese odluku kojom se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija u cijelosti. Tuženik se u potpunosti protivi predloženoj privremenoj mjeri i to iz sljedećih razloga. Tužitelj ničime nije utvrdio vjerojatnim da bi pobijana odluka bila nezakonita i nedopuštena jer se isto može utvrditi tek nakon provedenog dokaznog postupka za koji nisu dostatne samo isprave priložene uz tužbu. Tužitelj je uz posljednju plaću primio otpremninu u iznosu od čak 17.920,00 EUR pa stoga ne može nikako tvrditi da nema novčanih sredstava za život niti da mu je ugrožena egzistencija uslijed gubitka posla. Tužitelj ima 67 godina života i uvjete za punu starosnu mirovinu pa stoga niti po tom osnovu nema mjesta tumačenju da isti trpi štetu zbog gubitka posla niti da je u poslovno najproduktivnijim godina čime bi mogao biti samo od koristi za poslodavca . Općepoznato je da je tuženik trgovačko društvo u vlasništvu Grada Pule koje vrlo dobro posluje, te nema opasnosti da tužitelj za slučaj uspjeha u sporu ne bi mogao naplatiti svoja potraživanju po osnovu naknade plaća za vrijeme trajanja ovoga postupka na koje bi imao pravo. Kod tuženika ne postoje stvarne potrebe za zapošljavanjem tužitelja niti za obavljanjem poslova sa njegove strane kao niti uopće potreba za zapošljavanjem bilo pomoćnika direktora ili kojeg od rukovoditelja, a što potvrđuje činjenica da niti sam tužitelj dok je bio direktor na navedenim mjestima na koje sada ukazuje da bi postojala potreba nije zaposlio niti jednu osobu, što nije učinio niti novi direktor jer stvarnih potreba nema. Slijedom navedenog, očito je kako nije ispunjena niti jedan od pretpostavki za određivanje privremene mjere te bi njezinim određivanjem nastala izravna šteta tuženiku koji bi morao zaposliti tuženika na radno mjesto za kojim društvo uopće nema potrebe te isplaćivati vrlo visoku plaću tužitelju za obavljanje poslova za kojima društvo uopće nema nikakve potrebe.
3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u odluku o otkazu ugovora o radu (list 8 i 9), ugovor o pravilima i obvezama direktora (lis 10-18), zahtjev za zaštitu prava (list 19-22), odluku o zahtjevu za zaštitu prava (list 23 i 24), pravilnik o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta (list 25-38), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 39-47), izvješće (lis 59-60), odluku o otkazu i imenovanju uprave (list 61), obavijest oštećeniku (list 70), obračunske liste (list 75-79), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 81), izvršen je uvid u odluku (list 84 i 85), sporazum, ugovor o pružanju konzultantskih usluga (list 87-90), izvršen je uvid u ugovore o radu i aneks (list 92-101), odluku o izvanrednom otkazu (list 102 i 103), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PL (list 105-107), saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.
5. Između stranaka nije sporno da je Odlukom Skupštine trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. o opozivu i imenovanju uprave od 09. siječnja 2025. ovdje tužitelj GL opozvan kao direktor trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. Nije sporno niti da se istom Odlukom ima smatrati raskinut Ugovor o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022.g., broj: 236/2022 u dijelu koji je predstavljao menadžerski ugovor, kao i da je za dio koji je predstavljao ugovor o radu temeljem kojega se tužitelj nalazio u radnom odnosu u društvu tuženika donijeta pobijana Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu.
6. Sporno je da li je kod tuženika postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto koje je bilo moguće ponuditi tužitelju te slijedom navedenog da li je predmetna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu zakonita.
7. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 10. veljače 2025. utvrđeno je da se zaposleniku ovdje tužitelju otkazuje ugovor o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022. broj 236/2022 u dijelu koji predstavlja ugovor o radu zbog organizacijskih razloga. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je odlukom Skupštine trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. o opozivu i imenovanju uprave od **.**.2025. doc. dr. sc. GL opozvan kao direktor trgovačkog društva tuženika a kojom odlukom se smatra raskinut ugovor o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022. u dijelu koji predstavlja menadžerski ugovor dok se za dio koji predstavlja ugovor o radu temeljem kojeg se bivši direktor nalazi u radnom odnosu donosi ova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu. Nadalje se navodi da temeljem odredbe čl. 19. st. 3. Ugovora o pravima i obvezama direktora trgovačkog društva PULA PARKING d.o.o. od 23. prosinca 2022. te Pravilniku o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u PULA PARKING d.o.o. od 16. kolovoza 2023. ne postoji mogućnost stjecanja prava i obveza iz radnog mjesta koje je bivši direktor obavljao u trenutku imenovanja odnosno ne postoji potreba za zapošljavanjem na onom radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu sukladno Pravilniku o nutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u PULA PARKING d.o.o. od 16. kolovoza 2023. i Odluci direktora društva iz čl. 3. st. 2. navedenog Pravilnika koji je bio na snazi u trenutku donošenja odluke o opozivu. Naime, u trenutku donošenja odluke o opozivu navedenim Pravilnikom predviđeno je postojanje više radnih mjesta pomoćnika direktora no za opisana radna mjesta odlukom direktora nije predviđen niti jedan izvršitelj odnosno nije predviđeno zapošljavanje s obzirom na aktualne potrebe društva pa da se ima smatrati da neovisno o samom navođenju opisanih radnih mjesta u sistematizaciji društva bez navođenja broja izvršitelja navedena radna mjesta ne postoje u društvu kao neupražnjena pa da niti ne postoji aktualna potreba društva zapošljavanja na tim radnim mjestima.
8. Iz iskaza svjedoka PL (list 105-106) proizlazi da je kod tuženika zaposlena od 2019. temeljem ugovora o radu a ranije je radila za tvrtku tuženika preko studentskog servisa. Radila je na različitim radnim mjestima a sada je blagajnik- fakturist. Ujedno je i sindikalni povjerenik i misli da joj je poznato zbog čega je pozvana kao svjedok odnosno zna da je ovdje tužitelju otkazan ugovor o radu a prije donošenja takve odluke od nje je zatraženo očitovanje kao sindikalnog povjerenika na što se negativno očitovala. Naime, razumjela je da je ugovor o radu tužitelja djelom menadžerski ugovor ali je dijelom i ugovor o radu što znači da prestankom funkcije direktora bi isti trebao biti raspoređen na druge poslove i po njoj je u tom trenutku postojala takva mogućnost odnosno postojala je mogućnost da isti bude ili pomoćni direktor na mjestu za tehničke poslove i ekonomsko operativne poslove. Na to joj je odgovoreno da nije naveden broj izvršitelja pa da ne postoji potreba za time pa takvom logikom razmišljanja ne bi bilo potrebe niti za ostala radna mjesta. Na radnom mjestu pomoćnika direktora za operativno tehničke poslove nije bio nitko zaposlen, postojao je samo direktor za financijske poslove a na mjestu pomoćnika direktora za operativno tehničke poslove je bio zaposlen DL koji je bio dobio otkaz prije toga. Opet ponavlja da po njoj razlog koji je naveden da nije naveden broj izvršitelja nije opravdan razlog da se nekoga ne zaposli na takvom mjestu. Negdje krajem 5. ili početkom 6. mjeseca ove godine, rekla bi da je to bio početak 6.mjeseca, ukinuta su radna mjesta za pomoćnika direktora za tehničke poslove, operativno ekonomske i za pravne poslove. U trenutku ukidanja tih radnih mjesta nitko nije bio zaposlen na tim radnim mjestima. Na radnom mjestu pomoćnika direktora za tehničke poslove je bio zaposlen DL i na radnom mjestu pomoćnika za pravne poslove je bio zaposlen BL. Inače pomoćniku direktora za pravne poslove BL ugovor je znatno ranije prestao. Na upit tužitelja da li se mijenjala sistematizacija u zadnjih pola godine u tvrtki tuženika, navodi da se ništa posebno nije mijenjalo osim ovo što je ispričala da su ukinuta tri radna mjesta i dodano je jedno radno mjesto i to referent za pravne poslove. To bi suštinski bilo slično direktoru za pravne poslove ali je primijetila da je koeficijent niži. Kada je od nje zatraženo očitovanje vezano za ukidanje ovih radnih mjesta i dodavanje radnog mjesta referenta očitovala se da je suglasna s time da se doda referenta ukoliko je to namjera poslodavca ali nije smatrala potrebnim ukidanje ova tri radna mjesta jer je tvrtka tuženika firma koja je rastuća, dobro posluje i zato ne smatra potrebnim ukidati takva radna mjesta. Na daljnji upit da li je donesena bilo kakva odluka kojom bi se u sistematizaciji utvrdio broj izvršitelj pojedinog radnog mjesta od otkazivanja tužitelja navodi da koliko joj je poznato nije. Niti u ovoj zadnjoj izmjeni isto nije bilo definirano. Na daljnji upit da li su prilikom dodavanje radnog mjesta za pravnog referenta dodali broj izvršitelja rekla bi da nije. Na upit da li može pojasniti što znači broj izvršitelja navodi da bi to trebalo značiti koliko je broj osoba potrebno da bi se neki posao mogao odraditi. Na upit tužitelja da li je u sistematizaciji naveden broj izvršitelja za radno mjesto naplatničara-blagajnika navodi da nije naveden broj izvršitelja za niti jedno radno mjesto. Od kada radi kod tuženika ne sjeća se da bi vidjela odluku niti da bi postojala odluka o pojedinom radnom mjestu.
10. Iz iskaza tužitelja (list 109-111) proizlazi da kod tuženika odnosno tada pravnog prednika tuženika Herkulanea se zaposlio 1996. godine, ne sjeća se točnog naziva radnog mjesta ali u pravilu se radilo o rukovodećem mjestu službe parkiranja. Na tim poslovima je radio sve do 2005. godine kada je formirana tvrtka Pula Parking i 2006. godine je dobio prvi mandat direktora te neprekidno od tada do ovog otkazivanja bio upravo direktor toga društva. Inače je pravilo bilo da prilikom svakih izbora i smjene gradonačelnika na neki način ponudi mandat na raspolaganje, u ovom slučaju za vrijeme dok je gradonačelnik bio EL od njega nije to traženo već je naprotiv imao priliku čuti i čak pročitati u tisku kako je gradonačelnik sasvim zadovoljan sa obnašanjem te funkcije direktora a u prilog tome su svakako govorili i dobri financijskih rezultati pa kao primjer mora reći da u vrijeme kada je razriješen na računu tvrtke je ostalo 1.620.000,00 eur. Negdje mjesec dana prije razrješenja pozvao ga je gradonačelnik i priopćio mu da će biti razriješen, da na njegovo mjesto dolazi netko drugi. Tada mu je spomenuo da je on navodno razgovarao sa gđom FL vezano za probleme oko Kaštijuna. Nije sporno da je razgovarao sa imenovanom gospođom ali to tadašnjem gradonačelniku nije odgovaralo jer ju je trebao povezati sa bivšim kandidatom AL. Kada mu je to saopćeno pitao je da li ta osoba koje treba doći na njegovo mjesto nešto zna a odgovoreno mu je da to nije bitno jer i ako ne zna da će naučiti te mu je isto tako rečeno da može preuzeti mjesto savjetnika odnosno da može ostati savjetnik tom novom direktoru. To je prihvatio i bio bi prihvatio takvo mjesto. Konačno nakon što je imenovan sadašnji direktor pokušao ga je uputiti u posao, pokazati prostorije, službenu primopredaju nisu napravili ali smatra da je pokazao dobru volju i bio mu na raspolaganju. Na upit suda na kojim poslovima i koje poslove je obavljao od trenutka imenovanja novog direktora pa do otkazivanja ugovora o radu, navodi da je jedno vrijeme u početku nastojao uputiti novog direktora, mogao bi reći da je bio direktor u sjeni jer je bilo situacija kada su se zaposlenici koji su ga kao takvoga i znali obraćali i dalje oslovljavajući ga direktore. Primijetio je da to novom direktoru nije bilo po volji što ne smatra spornim. U jednom trenutku mu je novi direktor u razgovoru rekao da ipak neće ostati u tvrtci tuženika, da ga ne žele, upitao je tko su to oni a odgovoreno mu je da je to politika. Na upit suda da li ima saznanja kada je i gdje održavana skupština na kojoj je donesena odluka o njegovu razrješenju odnosno imenovanju novog direktora navodi da po njegovu saznanju takva skupština nije nikad održana. Posebno je siguran da nadzorni odbor koji je trebao dati suglasnost za njegov otkaz nije održan, to zna jer je pričao sa predsjednicom nadzornog odbora. Inače bio bi prihvatio bilo koje radno mjesto da mu je ponuđeno pa čak i ako treba niže rangirano kao što je kontrolor naplate parkiranja. Na radnom mjestu pomoćnika direktora za tehnička pitanja bio je zaposlen DL kojem je ugovor o radu izvanredno otkazan prije nego je njemu otkazan ugovor. Na ukazivanje suda da je to bilo 9. prosinca 2024. navodi da je to moguće a na upit suda tko je nastavio obavljati te poslove nakon što je njemu otkazan ugovor navodi da je on nastavio raditi te poslove i da je te poslove nastavio raditi sve dok mu nije otkazan ugovor. Prema njegovim saznanjima nakon toga i poslove tog radnog mjesta obavlja RL i IL kao i SL, koji je inače rukovoditelj signalizacije a dok DL nije otkazan ugovor on se bavio i tim dijelom poslova. Sve ove osobe koje je sada nabrojao su mlađi od njega, sa manje iskustva i staža. Na upit suda navodi da osim ovog razgovora sa novim direktorom kada mu je najavljeno da za njega više nema mjesta odnosno da ga ne žele u tvrtci tužitelja nije imao daljnje komunikacije sa nekim osim što mu je posebno poručeno da preda kancelariju i uzme stvari što na kraju nije uspio učiniti jer su mu zabranili uzlazak. Ne zna zašto je to bilo tako. Njegove osobne stvari su još u toj kancelariji u kutijama. Želi pojasniti da mu je od strane sadašnjeg direktora preko IL poručeno da dođe preuzeti svoje stvari na određeni datum po čemu je i postupao odnosno došao je u firmu, o tome svemu bi trebale biti i snimke nadzornih kamera, pozdravio je tamo prisutne zaposlenike, oni su mu se i dalje obraćali sa direktore na što im je rekao da to više nije, vrata od njegove kancelarije su bila otvorena i zatekao je porazbacane stvari po podu. Obzirom su to njegove stvari iz tog je razloga promijenio bravu i djelatnicima predao ključ. Opet ponavlja da je to učinio zato jer su u tom prostoru njegove stvari. Isto tako je pitao da li će netko doći i gdje je komisija kako bi napravili primopredaju, nitko nije znao pojasniti zašto je to tako. Smatra da je nepotrebno nakon toga nastala halabuka, intervenirali su i novinari. U svakom slučaju iznesene su neistine o svemu tome. U razdoblju dok je trajao postupak njegova smjenjivanja bio je na bolovanju, ne zna datum ali o tome ima doznake i o tome je obavijestio poslodavca. Pod time misli da je poslodavcu dostavio doznake a to se može vidjeti i po obračunu plaće. Na upit tuženika navodi da je IL zaposlen u tvrtci koliko i on a pod time misli u Herkulanei a kasnije u Pulaparkingu i bio je zaposlen na radnom mjestu kontrolor, dok je SL nešto kasnije zaposlen i radio je na radnom mjestu održavanje parkirališta. RL je zaposlen kasnije i to u Pulaparkingu i radio je najprije na poslovima vožnje pauka a kasnije je radio na organizaciji naplate parkinga, usput se školovao. Želi pojasniti da je DL dok je bio na mjestu pomoćnika direktora za tehnička pitanja što je jako bitno za jednu tvrtku kao što je Pula parking objedinjavao sve poslove koje sada obavljaju RL, IL i SL, to podrazumijeva radno mjesto rukovodioca parkirališta, rukovodioc prometne signalizacije kao i radno mjesto rada na terenu u smislu rasporeda, to je ugrubo što podrazumijeva to mjesto tehničkih poslova. Na upit da li je bio propisan broj izvršitelja navodi da nije bio, a na upit zašto navodi da se tvrtka tuženika bavi djelatnošću gdje je teško predvidjeti koliki broj izvršitelja je potreban, posao se godinama samo širio i bilo bi nepraktično predvidjeti primjerice za određeno mjesto primjerice pet izvršitelja a kroz kraće vrijeme se ispostavi da je potrebno sedam ili osam. Dakle, trebalo bi stalno mijenjati te brojeve što nije smatrao ni potrebnim ni praktičnim. Želi ukazati na iskaz saslušane svjedokinje PL koja je isto tako potvrdila da i dalje nije propisan broj izvršitelja pa ukoliko to tuženik smatra bitnim pita se zbog čega to nije učinio. Mora napomenuti da je Grad Pula od tvrtke tuženika tražio da se posao širi i to se i dešavalo u stvarnosti i upravo u skladu sa tim se regulirao i usklađivao broj izvršitelja. Na daljnji upit da li mu je ikada od strane sadašnjeg direktora ili nekog drugoga nuđen sporazumni raskid ili bilo kakva druga opcija prestanka ugovora o radu navodi da nije. Na upit da li je prijedlog sporazuma vidio prije nego je dostavljen u sudski spis u ovom postupku navodi da nije, opet ponavlja jedina komunikacija sa direktorom je bila kada mu je rekao da ga više ne žele i tada mu je čak predložio nekakvu zamisao da bi mogao osnovati neku svoju firmu pa surađivati sa Pula Parkingom. Nije to shvatio ozbiljno. Na upit pun. tuženika da li je angažirao nekoga u smislu pravne pomoći da pregovara sa tvrtkom tuženika prije otkazivanja ugovora, navodi da nije to učinio i ne vidi razloga zašto bi to učinio.
11. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Nenada Rupenovića (list 112-113) proizlazi da prije imenovanja na mjesto direktora nije bio zaposlenik tvrtke tuženika, samom imenovanju prethodio je razgovor sa gradonačelnikom EL koji mu je ponudio to mjesto, naime pitao da li je zainteresiran jer da tadašnji direktor ovdje tužitelj ima već određene godine radnog staža i života i da se planira odlazak u mirovinu te da o tome sa njim pregovara. To je prihvatio i smatra da za to mjesto ima i stručna potrebna znanja te ispunjava sve uvjete. Na skupštini na kojoj je razriješen ovdje tužitelj a on imenovan direktorom nije bio ali skupština je sigurna održana u prostorijama Grada Pule, o tome postoji odluka. Posebno bi se želio osvrnuti na iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da nadzorni odbor nije dao suglasan za njegovo imenovanje jer to nije točno. Naime nakon imenovanja je osobno razgovarao sa predsjednicom nadzornog odbora i u njezinom prisustvu potpisao ugovor kojim je reguliran njegov radnopravni status tako da je na dužnost stupio negdje 13. siječnja ove godine. Točno je da je prvi susret imao sa dotadašnjim direktorom, da ga je on uljudno primio. Na ostatak iskaza tužitelja ne bi se posebno osvrtao iako je jako iznenađen sa svime što je danas rečeno. Želi pojasniti da je prije potpisivanja ugovora telefonski kontaktirao predsjednicu nadzornog odbora i ona mu je čak ponudila da se nađu u kafiću što je odbio jer je smatrao neozbiljno tako da je došao na njezino radno mjesto i na njen prijedlog gdje je ugovor i potpisao. Mora priznati da je prvi kontakt sa tužiteljem bio sasvim pozitivan sa njegove strane, da je pokazao susretljivost, uputio ga u ono osnovno što je trebalo. Na upit suda što je tužitelj od trenutka kada je razriješen sa mjesta direktora pa do otkazivanja ugovora o radu radio, na kojim poslovima, navodi da je tužitelj bio u svojoj kancelariji ali je on bio zaokupljen svojim poslovima. U tijeku je bila i vanjska revizija koju je naručio tužitelj i tu je on bio bitan. Na upit suda da li je tužitelju nuđeno neko radno mjesto i da li se uopće razgovaralo o tome na kojim poslovima bi mogao nastaviti raditi navodi da je u konzultaciji sa odvjetnicom pokušavao razmotriti obzirom na tadašnju sistematizaciju na kojim poslovima bi tužitelj mogao nastaviti sa radom ali jednostavno nisu pronalazili adekvatno mjesto za njega, iako je svjestan njegovog životnog i radnog iskustva, da mu je ponuđeno da ostane povezan sa tvrtkom tuženika kao vanjski suradnik na način da se ta suradnja odvija ugovorom o djelu u smislu pružanja određenih savjeta za pojedine segmente. U početku je tužitelja to zanimalo ali kad su mu konkretizirali ponudu on ju je kasnije odbio. Na upit suda zbog čega niti jedno od tada predviđenih radnih mjesta sistematizacijom u smislu pomoćnika direktora za tehničke poslove, operativne, pravne i računovodstvene poslove nije bilo ponuđeno tužitelju odnosno zbog čega je donesen zaključak da tužitelj ne bi mogao raditi na jednom od tih poslova navodi da za time nije bilo potrebe, opet ponavlja da sistematizacijom nije bio propisan broj izvršitelja tako da je tumačio da bez obzira što je takvo radno mjesto propisano ako nema izvršitelja znači da je potreba za tim nula. I dalje smatra da za time nema potrebe a neće niti biti potrebe. Kasnije su vršene izmjene sistematizacije te su ukinuta ta sva radna mjesta pomoćnika osim pomoćnika direktora za računovodstvene poslove a formirano je novo radno mjesto za pravnika i na tom radnom mjestu su zaposlili pravnika. Na upit suda navodi kako vezano za radno mjesto DL ne bi mogao nešto posebno komentirati, imenovani je otkaz dobio za vrijeme mandata ovdje tužitelja, nije čak upućen niti u to koji je bio njegov opseg poslova. Inače službena primopredaja između njega i tužitelja nije nikada obavljena a na upit suda zašto nije navodi da ne može na to odgovoriti, to bi trebalo pitati tužitelja. Dosta vremena je ulagao za složiti dokumentaciju jer su imali primjedbe na dostavu dokumentacije od strane Grada. Točno je da je tužitelj za vrijeme dok je bio u radnom odnosu na njegovo traženje potpisivao račune i to baš kao potvrdu izvršenih radova. Na upit tužitelja navodi da od 10. siječnja do 10. veljače ove godine, dakle od kada je imenovan na mjesto direktora do vremena kada je tužitelju otkazan ugovoru o radu tužitelj je bio neraspoređen ali je primao direktorsku plaću. Na upit suda da li je tužitelj dolazio na posao navodi da je. U tom periodu tužitelj nije bio na bolovanju. Poznato mu je da je tužitelj ipak bio na bolovanju a to se sve dešavalo u vremenu kada mu je najavljen otkaz samo što je tome prethodila procedura savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Na upit zbog čega je donesena odluka o otkazu dok je tužitelj bio na bolovanju navodi zato jer smatra da je to bilo ispravno. Misli da je bolovanje bilo fingirano. Na daljnji upit da li je od HZZO-a zatražena potvrda da je tužitelj bio na bolovanju navodi da nije. Na upit suda da li je kao direktor zatražio da se zatraži kontrola navodi da se ne sjeća ali se može provjeriti kroz mailove. Na daljnji upit koje bi poslove tužitelj za tvrtke tuženika mogao obavljati kao vanjski suradnik ugovorom o djelu navodi one poslove koji bi eventualno mogli biti. Na upit suda što mu je trebalo biti ponuđeno takvim ugovorom o djelu navodi da se sada ne sjeća koncepta šta je tada bilo zamišljeno. Na upit tužitelja zašto tako nešto ne bi mogao raditi za tuženika navodi da nije bilo radnog mjesta za njega. Radili su izmjenu sistematizacije radnih mjesta a na upit tužitelja koliko imaju i da li imaju predviđen broj izvršitelja navodi da se u ovom trenutku ne može sjetiti jer ima jako puno dokumentacije. Isto tako se ne sjeća da li su i koliko broja izvršitelja propisali za radno mjesto pravnika koje su otvorili. Na upit da li je moguće da se kod nove sistematizacije propiše broj izvršitelja te nakon što mu se ukazuje da novom sistematizacijom nije predviđen broj izvršitelja navodi da ne zna odgovoriti na ovo pitanje jer svakodnevno raspolaže mnogobrojnom dokumentacijom. Na upit tužitelja da li je to odluka koju je kao direktor donio i potpisao navodi da je. Od kada je direktor nije mijenjana kompletna sistematizacija već samo odluka koja je priložena u spis. Na upit zbog čega je smatrao da niti jedno od predviđenih radnih mjesta pomoćnika direktora nije adekvatno za ponuditi tužitelju navodi da je to kompleksno pitanje, smatra da potreba za tim radnim mjestom ne postoji. Smatrao je da za bivšeg direktora po tadašnjoj sistematizaciji nema radnog mjesta koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, iskustvu. Pri tome mora reći kako smatra da tužitelj neosporno ima iskustva a neće ulaziti u to kolike su pojedine odluke bile ispravne. I dalje ustraje kod svog iskaza kako je smatrao i smatra da nije bilo potrebe za radno mjesto koje bi se ponudilo tužitelju.
12. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč.1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR-a) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema odredbi čl. 135.st.3. ZOR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
13. Stajalište je suda da tuženik na kojem je teret dokazivanja sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 135.st.3. ZOR-a, nije dokazao postojanje razloga propisanih odredbom čl.115. st. 1. toč.1. ZOR-a, odnosno nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju kao poslovno uvjetovan. Prije svega između stranaka nije sporno da je trgovačko društvo tuženika rentabilna, unosna tvrtka za koju sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je općepoznato da je tuženik trgovačko društvo čiji je osnivač Grad Pula koje vrlo dobro posluje. Tuženik dakle niti ne tvrdi da bi razlog donošenja pobijane odluke bio uvjetovan gospodarskim razlozima obzirom na uspješno financijsko poslovanje trgovačkog društva tuženika. Tuženik međutim nije dokazao niti postojanje tehnoloških ili organizacijskih razloga u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč.1. ZOR-a obzirom je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju na snazi bio Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, sistematizaciji i vrednovanju radnih mjesta u PULA PARKING d.o.o. od 16. kolovoza 2023. (list 25-38 spisa, dalje u tekstu Pravilnik) prema kojem se odredbom čl. 4. u Društvu sistematiziraju radna mjesta i to između ostalih pomoćnik direktora za financijske i računovodstvene poslove, pomoćnik direktora za pravne poslove, pomoćnik direktora za ekonomske operativne poslove te pomoćnik direktora za tehnička pitanja, dok sukladno odredbi čl. 3. st. 2. istog Pravilnika broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu ovisno o obimu poslova u društvu i vrsti djelatnosti utvrđuje svojom odlukom direktor društva. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi, a što je u bitnome i sadržaj obrazloženja pobijane odluke o otkazu, kako je u trenutku donošenja Odluke o opozivu navedenim Pravilnikom predviđeno više radnih mjesta pomoćnika direktora ali da za opisana radna mjesta ne postoji odluka direktora iz čl. 3. st. 2. Pravilnika, dok je u svom iskazu saslušan kao zakonski zastupnik tuženika Nenad Rupenović upitan temeljem čega je smatrano da niti jedno od predviđenih radnih mjesta pomoćnika direktora ili pak drugih sistematizacijom predviđenih radnih mjesta nije bilo adekvatno ponuditi tužitelju pojasnio kako je mišljenja da potreba za tim radnim mjestom ne postoji, da po tadašnjoj sistematizaciji nije bilo radnih mjesta koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi ni iskustvu i to sve opet u bitnome iz razloga jer nije predviđen broj izvršitelja za pojedino radno mjesto. Takvo tumačenje tuženika prije svega je protivno sadržaju u to vrijeme važećeg Pravilnika koji je sistematizacijom predvidio naprijed navedena radna mjesta a činjenica da unaprijed nije bio predviđen broj izvršitelja svakako nije moguće cijeniti kao opravdan razlog da se tužitelja ne rasporedi na jedno od predviđenih radnih mjesta pomoćnika direktora kao što je prije svega pomoćnik direktora za tehnička pitanja za kojim radnim mjestom je zasigurno postojala potreba odnosno to radno mjesto je bilo upražnjeno. Naime iz provedenih dokaza proizlazi da je na tom radnom mjestu bila zaposlena osoba DL temeljem ugovora o radu i aneksa ugovora o radu od 31. svibnja 2023. (list 92-95 spisa) i to sve do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu imenovanom zaposleniku od 09. prosinca 2024., što proizlazi iz navedene odluke koja prileži spisu (list 102 i 103 spisa), a što nije sporno niti između stranaka. Upravo cijeneći činjenicu da je zaposleniku DL radni odnos na radnom mjestu pomoćnika direktora za tehnička pitanja prestao izvanrednim otkazivanjem ugovora o radu, dakle ne iz razloga prestanka potrebe za obavljanjem tog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, to je očito da je, bez obzira što Pravilnikom za konkretno radno mjesto nije propisan broj izvršitelja, postojala potreba za barem jednim izvršiteljem jer da nije postojala potreba za to radno mjesto isto bi nakon otkaza zaposleniku DL bilo i ukinuto a što nije slučaj, već je to mjesto ostalo upražnjeno. Pri tom je tužitelj udovoljavao kriterijima za isto radno mjesto kako navodi, a što tuženik posebno niti ne osporava. Isto tako iz provedenih dokaza proizlazi da su unatoč činjenici da Pravilnikom nije predviđen broj izvršitelja kod tuženika bile zaposlene osobe i na drugim radnim mjestima kao što je pomoćnik direktora za financijske i računovodstvene poslove kako proizlazi iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 04. prosinca 2024. zaključenog između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenice VL (list 96-98 spisa) a isto je slučaj i za radno mjesto pomoćnika direktora za financijske i računovodstvene poslove kako to proizlazi iz ugovora o radu zaključenog između tuženika kao poslodavca i OL kao zaposlenice od 04. listopada 2024. (list 99-101 spisa). Dakle kraj takvog činjeničnog stanja tuženik prema ocjeni ovog suda nije imao opravdan razlog tumačiti Pravilnikom propisanu sistematizaciju na način kako je to činio i time izveo zaključak kako u društvu tuženika nije postojalo radno mjesto koje bi se ponudilo tužitelju a koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. S druge strane osnovano tužitelj ukazuje i na to da je tuženik očito razmatrao zapošljavanje tužitelja isključivo na radnom mjestu pomoćnika direktora, a ne i na ostalim radnim mjestima koja postoje po sistematizaciji čime je propustio u cijelosti ispuniti svoju zakonsku i ugovornu obvezu.
14. Konačno i sam tuženik tijekom postupka navodi, a što potvrđuje u svom iskazu Nenad Rupenović saslušan kao zakonski zastupnik tuženika da je tužitelju nuđen nastavak poslovne suradnje sa tvrtkom tuženika kao vanjskom suradniku na način da bi se ta suradnja nastavila ugovorom u smislu pružanja određenih savjeta od strane tužitelja trgovačkom društvu tuženika što opet ukazuje na činjenicu da je tuženik imao mogućnost rasporediti tužitelja na odgovarajuće radno mjesto koje bi bilo u skladu sa njegovom stručnom spremom, znanjem i radnim iskustvom i za što je društvo tuženika izvjesno imalo i realne potrebe, posebno cijeneći da je tužitelj u društvu tuženika bio zaposlen od njegova osnivanja i to na mjestu direktora pa neupitno raspolaže radnim iskustvom a i potrebnim znanjem vezanim za djelatnost društva tuženika. Slijedom svega naprijed navedenog donošenje pobijane Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nije prema stajalištu suda rezultat gospodarskih razloga kao niti organizacijsko tehnoloških razloga u društvu tuženika već opravdano ostavlja dojam na što i tužitelj ukazuje u svom iskazu da se ne radi o objektivnim razlozima otkazivanja ugovora o radu već da je isto motivirano političkim razlozima a zbog čega je predmetnu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju sud utvrdio nezakonitom. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, utvrditi predmetnu odluku nezakonitom te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima kao i naložiti tuženiku da mu prizna sva prava iz radnog odnosa zbog čega je odlučeno kao u točci I i II izreke presude.
14.1. Valja napomenuti kako činjenica na koju tužitelj ukazuje da je odluka o otkazu tužitelju donijeta za vrijeme dok se isti nalazio na bolovanju ne utječe na zakonitost odluke o otkazu, u konkretnom slučaju jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 38. ZOR-a odnosno da bi tužitelj na bolovanju bio zbog pretrpljene ozljede na radu ili pak od oboljenja od profesionalne bolesti.
15. Tužitelj je podnio i prijedlog radi donošenja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine na način da traži od suda da tuženiku naloži da ga vrati na rad, da se tuženika novčano kazni ako ne ispuni obvezu u ostavljenom roku kao i odgovornoj osobi tuženika, a koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom postupku ili do drugačije odluke suda.
16. Odredbom čl. 341. Ovršnog zakona propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka sve dok ovrha ne bude provedena. U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknut zahtjev u kojem će točno naznačiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja uz odgovarajuću primjenu pravila ovog Zakona o sredstvima i predmetima ovrhe. Nadalje odredbom čl. 346. OZ-a propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbina o kojoj se u ovom slučaju radi. Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbe čl. 344. s. 2. i 3. ovog Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranje nenovčane tražbine što znači da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
17. Tužitelj saslušan na okolnost prijedloga za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere vraćanja na rad u svom je iskazu (list 81-82) naveo da je posljednju plaću primio upravo od ovdje tuženika i to za veljaču ove godinu u ožujku, obzirom je bio na bolovanju a nije znao da ima pravo na zdravstveno osiguranje pa ga je kćerka zaposlila u svojoj firmi ali samo formalno kako bi ostvario ta prava i na taj način je i dalje zaposlen ali ne ostvaruje nikakva primanja niti što radi, isključivo iz tog razloga je prijavljen kao zaposlen. Ne ostvaruje nikakva primanja po drugim osnovama pa tako nema niti apartmane koje bi iznajmljivao odnosno ne bavi se time, živi u obiteljskoj kuću koje je vlasnik zajedno sa suprugom i kćerkom, imaju 6 mačaka i 2 psa o kojima skrbe. Nema obvezu uzdržavanja prema članovima obitelji.Na upit suda na koji način se uzdržava navodi da ima nešto ušteđevine ali supruga radi i njezina primanja su oko 3.000,00 eur neto. Kod otkazivanja ugovora primio je i dio otpremnine, negdje oko 18.000,00 eur ili 19.000,00 eur a za ostatak je rečeno da će primiti ako odustane od tužbe, a od tužbe neće odustati. Nema druge vrijednije imovine, vlasnik je vozila Škode Octavia starog tri godine, nema dionice niti poslovne udjele. Ima samo stan koji je naslijedio od svoje pok. majke ali istog ne iznajmljuje niti to ne namjerava iz sentimentalnih razloga. Inače ima zaduženja i to tri kredita kod Erste banke, jedan je za vozilo Škoda a druga dva su namjenska za uređenje kuće odnosno uređivali su fasadu i što je bilo potrebno za održavanje. Te tri mjesečne rate ukupno dođu cca 400,00 eur. Na upit punomoćnika tužitelja koji je razlog zbog kojeg se želi vratiti i prije dovršetka ovog spora na rad u tvrtku tuženika navodi da je sudjelovao prije svega u osnivanju, smatra da je osnovao tvrtku Pula parking 2005. godine kroz čitav taj niz godina do dana ovog otkaza sudjelovao je u razvoju te firme a u vrijeme otkaza na računu firme je ostalo 1.620.000,00 eur bez ikakvih dugova. Cilj mu nije da se trajanjem ovog postupka nanese šteta tvrtci tuženika na način da mu se isplaćuju plaće ako uspije a koje nije odradio, još mu je uvijek stalo do te tvrtke i samo bi želio i dalje doprinositi radu i razvoju iste. Na upit suda na koje radno mjesto smatra da bi se mogao vratiti, navodi da bi mogao biti pomoćnik direktora za tehnička pitanja koje radno mjesto je potrebno tuženiku a danas iznijeto od strane punomoćnice tuženika da se radi o ukidanju tog radnog mjesta može reći da je to zato da se njega ne vrati na to radno mjesto. Inače želi izričito napomenuti da nema više ambicije biti direktor. Na upit tuženika navodi da nije predavao zahtjev za ostvarenje prava na mirovinu i ne zna da li ima uvjete, nije o tome razmišljao jer da je o tome razmišljao ne bi pokretao ovaj postupak. Inače ovaj ugovor o radu koji mu je otkazan ističe 2026. godine, da mu je dopušteno da to odradi ne bi imao nikakve primjedbe.
18. Dakle saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je isti voljan nastaviti raditi kod tuženika na radnom mjestu koje bi mu tuženik ponudio, da je nezaposlen i ne ostvaruje trenutno nikakva primanja. Prije svega tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine obzirom je tužbeni zahtjev usvojen te je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrđena nezakonitom a osim toga vraćanjem tužitelja na posao, cijeneći posebno da je tužitelj voljan prihvatiti posao koji mu tuženik ponudi, tuženiku neće nastati nikakva šteta jer će tužitelj raditi i za tako obavljeni rad primati plaću. Tuženiku je kao i odgovornoj osobi kod tuženika zapriječeno novčanom kaznom ukoliko ne postupi po izdanoj privremenoj mjeri pa ako se tuženik ne pokori nalogu suda bit će izrečena zapriječena kazna i u slučaju potrebe zaprijetit će se još takvim novim kaznama te će se izricati sve dok tuženik ne postupi po nalogu suda a primjenom čl. 16. st. 3. Ovršnog zakona.
19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je tužitelju priznat trošak i to 250 bodova Tbr. 7. st. 2. Tarife za 4 radnje (sastav tužbe, podnesak od 18.04.2025., zastupanje na ročištu od 28.05.2024. i 17.07.2024.), te za zastupanje na ročištu 25.07.2025. 50 bodova i pristup ročištu za objavu 25 bodova što sve uvećano za PDV iznosi 812,50 eur.
U Puli, 22. kolovoza 2025. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ovog rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Dostaviti:
-Tužitelju po pun.
-Tuženiku po pun.
