Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 Pn-125/23-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, nakon održane glavne i javne rasprave 8. srpnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Viktora Peraka, odvjetnika u Zagreba i punomoćnika tuženika ĐC, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, isplatiti tužiteljici CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.224,00 eura (četiri tisuće dvjesto dvadeset četiri eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10.7.2023. pa do isplate, do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa od 506,00 eura (petsto šest eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, naknaditi tužiteljici CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.785,98 eura (dvije tisuće sedamsto osamdeset pet eura i devedeset osam centi) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena 11. listopada 2023. u dijelu u kojem potražuje iznos od 70,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 11. listopada 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 12.12.2022. oko 16,00 sati ozlijeđena u trgovini Lidl, na adresi [adresa], kada je na nju naletio viličar, uslijed čega je pala te zadobila tjelesne ozljede. S tužiteljicom je u trenutku nesreće bila KC, a nakon nezgode priskočili su kupci u pomoć, a potom je kolima Hitne pomoći prevezena u bolnicu. U nezgodi je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se obratila izravno tuženiku odštetnim zahtjevom od 10.7.2023. u cilju mirnog rješavanja predmeta, a što je tuženik otklonio. S obzirom na navedeno tužiteljica potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19 ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100 st. 2 ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, i to po kriteriju fizičkih boli iznos od 1.400,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.400,00 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 1.700,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Tuženik ističe da nije točan navod tužiteljice da bi na istu kritične zgode naletio viličar pa da je to razlog zbog kojeg je tužiteljica pala i ozlijedila se. Činjenica je da je zaposlenica tuženika GC vozila viličar po trgovini te upozorila tužiteljicu da prolazi iza nje, međutim tužiteljica je ignorirala upozorenja zaposlenice tuženika i pala preko viličara. Navedeno upozorenje čuo je i kupac gospodin ČC. ČC je sam pomogao tužiteljici kritične zgode te mu je poznata činjenica da je tužiteljica bila upozorena na prolazak viličara od strane zaposlenice GC i da je jasno čula izrečena upozorenja. Upravo su ostali kupci poslušali ovakvo upozorenje zaposlenice tuženika i izbjegli neugodnosti, dok je tužiteljica zanemarila ovo upozorenje zaposlenice tuženika zbog čega je odgovorna za nastanak ove nezgode. Stoga je očito postojanje odgovornosti tužiteljice koja je zanemarila jasna upozorenja zaposlenice tuženika GC i ista svojevoljno ignorirala. Zaposlenica tuženika GC, a ni tuženik nisu mogli na drugačiji način reagirati i zabraniti prolaz tužiteljici odnosno nisu mogli spriječiti da se odvije ovaj događaj upravo zbog ignoriranja tužiteljice. Iz opisane dinamike nastanka štetnog događaja proizlazi jasan zaključak da je štetni događaj prouzročen krajnjom nepažnjom tužiteljice te ista nikako ne može od tuženika potraživati štetu koja bi iz tog događaja mogla proizaći. Tuženik se očituje i na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko zatraženu i neadekvatnu ozljedi koju je tužiteljica navodno pretrpjela predmetnim štetnim događajem, a ujedno nije jasno utvrđeno koje su posljedice nezgode te da li je sadašnje stanje tužiteljice upravo posljedica nezgode ili nekih drugih tegoba neovisno od ove nezgode. Iz medicinske dokumentacije je razvidno da je prolongiran tijek liječenja, no ne radi same nezgode već radi kroničnih degenerativnih koštano-zglobnih tegoba, te drugih tegoba po internisti kardiologu i endokrinologu. Također nije jasno kako bi tužiteljica mogla pretrpjeti višestruki prijelom rebara s obzirom na okolnosti pada gdje je vidljivo da je sama tužiteljica pala na stražnjicu, a ne na rebra.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao medicinsku dokumentaciju na listu 5-40, odštetni zahtjev na listu 41, odluku o odštetnom zahtjevu na listu 42-43, odštetni zahtjev na listu 44, očitovanje na odštetni zahtjev na listu 45-46, obrazac na listu 53- 54, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića na listu 72-77, očitovanje vještaka na listu 93-94, na ročištu održanom 15. travnja 2025. saslušao je svjedoke GC, FC, KC, te tužiteljicu, na ročištu 8. srpnja 2025. saslušao je vještaka Igora Stipančića te pregledao snimku s lista 62 spisa.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, i to sam nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja, odgovornost tužitelja i tuženika za isti, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz iskaza svjedokinje GC saslušane na ročištu održanom 15. travnja 2025. proizlazi kako je kritične zgode s viličarem izašla iz skladišta, u trgovini je bila velika gužva, zbog toga se s viličarem okrenula unazad kako ne bi nekoga ozlijedila, a tužiteljica je bila s desne strane viličara okrenuta prema zidu te je gledala proizvode. Svima je rekla neka paze, te je u tom trenutku tužiteljica "sjela" na pod oslonivši se na ruku. Nakon toga, tužiteljica je ustala uz pomoć svoje sestre KC, te je rekla da Hitnu pomoć ne treba pozvati, te da je boli ruka. Tog dana uvečer tužiteljica se vratila u trgovinu te je rekla da su joj u bolnici rekli da nema ništa slomljeno već samo natučeno. Svjedokinja je iskazala da na tužiteljici nije vidjela na ruci vidljive ozljede, te da ne zna je li ju tužiteljica čula kada je rekla kupcima neka paze, ona je krenula unazad te se nogom spotaknula o viličar prilikom čega je izgubila ravnotežu.

8. Iz iskaza svjedoka FC saslušanog na ročištu održanom 15. travnja 2025. proizlazi da je navedenog dana zajedno sa svojom suprugom gledao proizvode u trgovini tuženika, stajao je pored viličara, dok je tužiteljica zajedno s još jednom gospođom stajala ispred viličara okrenuta leđima. U tom trenutku zaposlenica tuženika koja je upravljala navedenim viličarom došla je upozoriti prvo njega i njegovu suprugu neka paze, a nakon toga tužiteljicu. Ne zna točno kako je tužiteljica pala s obzirom da isto nije gledao, ali je nekoliko sekundi nakon toga ista bila na podu te ju je on podigao. Tužiteljica je pala na pod bočno, vidio je da je trljala ruku, međutim nikakvih vidljivih ozljeda na njoj nije vidio. Dalje navodi da smatra da navedenog dana viličar nije predstavljao opasnost za kupce, s obzirom da su on i supruga mogli normalno proći, viličar je stajao, a zaposlenica je s njegove lijeve strane slagala proizvode.

9. Iz iskaza svjedokinje KC saslušane na ročištu održanom 15. travnja 2025. proizlazi da je navedenog događaja sa svojom sestrom bila u trgovini tuženika, te je u jednom trenutku čula jauk i vidjela svoju sestru kako leži preko viličara. Zaposlenica tuženika koja je rukovala viličarem na to je rekla da ju tužiteljica nije mogla čuti s obzirom da joj je došla s leđa, te je izjavila da nije čula da bi ih zaposlenica upozorila na viličara, niti je prije toga uopće vidjela viličara ili da se isti nalazi iza njih. Nakon toga tužiteljica joj se žalila na bolove u ruci, leđima, te glavi. Ističe da je tužiteljici ruka bila vidno naotečena, te je na inicijativu iste pozvana hitna pomoć koja ju je odvela u bolnicu u Draškovićevu. Ona nije išla s tužiteljicom u bolnicu, a kada ju je pitala koje su ozljede utvrdili u bolnici, tužiteljica joj je rekla da ima napuknuće rebara.

10. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu održanom 15. travnja 2025. proizlazi da je spornog događaja bila sa svojom sestrom u trgovini tuženika te je u jednom trenutku osjetila struju, sve je treslo, na što je pala. Bila je u šoku, zamračilo joj se, te joj je nakon toga sestra rekla da ju je udario viličar. Nakon toga odveli su je u bolnicu u Draškovićevu, imala je longetu na desnoj ruci preko mjesec dana, te je prošla za ruku oko 80 terapija, a preporuča se joj još, odnosno u krajnjem slučaju operirati ruku. Izjavljuje da joj nekoliko dana po spornom događaju nije bilo dobro, bila je smušena te je povraćala, a nakon toga opet je otišla u Draškovićevu gdje joj je utvrđeno napuknuće desnih rebara. Glede ostalih ozljeda izjavljuje da i dalje osjeća bolove u lijevom rebru, bolove u desnoj lopatici u leđima, te bolove u nozi s obzirom da joj je pukla hrskavica te su joj otišli ligamenti.

11. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Stipančiću, na okolnosti da li je tužiteljica zbog štetnog događaja opisanog u tužbi pretrpjela strah, fizičke i duševne boli, kao i na okolnost da li je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom. Zadatak vještak je bio i da izrazi intenzitet i duljinu trajanja straha i fizičkih boli, kao i intenzitet duševnih boli, te da izvrši uvid u cjelokupnu presliku osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića od 12. svibnja 2024. proizlazi da je tužiteljica 12.12.2022. zadobila natučenje desnog ručnog zgloba i natučenje prsnog koša s napuknućem dva rebra (5. i 6. s desne strane). Tužiteljica je na dan štetnog događaja pregledana u Klinici za traumatologiju KBC „Sestre milosrdnice“ gdje su joj inicijalno utvrđeni natučenje desnog ručnog zgloba i desne strane prsnog koša. Kasnijim snimanjem prsnog koša je utvrđeno stanje koje odgovara napuknuću petog i šestog rebra s desne strane. Tužiteljica je zadobila natučenje ručnog zgloba, ozljedu koja sama po sebi ne izaziva trajne posljedice. Njene subjektivne tegobe tj. bolovi koje je navodila na pregledima liječnicima nakon štetnog događaja doveli su do višekratnih RTG snimki i postavljanja imobilizacije koja joj je postavljena 10 dana po štetnom događaju i koju je nosila 3 tjedna. Međutim na višekratnim RTG snimkama nije potvrđena ozljeda (prijelom) kojom se mogu objasniti takve tegobe koje je tužiteljica imala. Iako tužiteljica i dalje navodi tegobe s desnom rukom, iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je funkcija ručnog zgloba uredna (nalaz fizijatra od 13.02.2023. i 14.04.2023.), a to je utvrđeno i pregledom vještaka. Dakle postojanje subjektivnih tegoba nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji. I tegobe tj. bolove koje ima obostrano u prsnom košu ne mogu se isključivo povezati s predmetnim ozljeđivanjem, osobito bol u prsnoj kosti i lijevoj strani prsnog koša. Napuknuće dva rebra koja je zadobila ne objašnjavaju sve smetnje koje tužiteljica navodi kao ni liječenje vezano za vratnu i prsnu kralježnicu koje nije u uzročnoj vezi s predmetnim događajem. Uzevši u obzir sve gore navedeno i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi narav i težina zadobivenih ozljeda i pregleda tužiteljice, vještak navodi da u ovom štetnom događaju postoje posljedice zadobivenih ozljeda koje smanjuju životnu aktivnosti tužiteljice za 5%. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda jakog intenziteta je trajao oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg do 5 tjedana. Povremeni strah u obliku zabrinutosti za zdravlje je imala 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpjela do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno u trajanju od 4 tjedna 3 h na dan, prije svega zbog otežanog služenja desnom rukom koja je bila i imobilizirana za razdoblje od 22.12.2022. do 11.01.2023. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

13. Očitujući se na prigovore tuženika, vještak u svom očitovanju od 2. prosinca 2024. navodi da je netočna tvrdnja tuženika da se prijelom rebara koji je potvrđen RTG snimanjem 27.12.2022. ne može uzročno povezati sa štetnim događajem, s obzirom da se isti ne mora uočiti na inicijalnom RTG-u. RTG snimka od 27.12.2022. pokazala je promjene na 5. i 6. rebru s desne strane (reakcija pokosnice 5. i 6.) što ukazuje na prijelom rebara. Da je u konkretnom slučaju zadobila prijelom rebara potvrđuje se i kroz nekoliko činjenica: tužiteljica je u nezgodi zadobila udarac u desnu stranu prsnog koša te je to zabilježeno na prvom pregledu, od trenutka ozljede pa sve do potvrde prijeloma (i nakon toga) tužiteljica je stalno osjećala i žalila se na bolove u desnoj strani prsnog koša, RTG od 27.12.2022. pokazao je da tužiteljica ne može duboko udahnuti na desnoj strani, što pokazuje da postoji problem s disanjem, a to je pak izazvano bolom od prijeloma rebara, te je kasniji RTG od 11.01.2023. pokazao je da su prijelomi rebara zacijelili. Vještak nadalje navodi kako u uzročnoj vezi s predmetnim događajem nisu tegobe: bol u prsnoj kosti, lijevoj strani prsnog koša, bolovi u vratnoj i prsnoj kralježnici., dok bol u desnoj strani prsnog koša smatra da je uzročno vezana za predmetno ozljeđivanje tj. prijelom dva rebra koje je zadobila. Napominje da je tužiteljica osoba starije životne dobi, a osobe starije životne dobi i nakon „traume manjeg stupnja“ istu doživljavaju težom od mlađih osoba.

14. S obzirom na daljnje prigovore tuženika, vještak je saslušan na ročištu 8. srpnja 2025. na kojem je pregledana i snimka predmetnog štetnog događaja. Isti je izjavio kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te kod svih očitovanja danih na prigovore tuženika. Na temelju pregledane snimke ne može zaključiti kako je tužiteljica pala, odnosno koji je mehanizam ozljeđivanja ali na temelju ovoga što se vidi, odnosno dijela na kojem se vidi pad tužiteljice koja pada natrag vrlo je izvjesno da je po padu došlo do kontakta desnog ručnog zgloba i desne strane tijela s podlogom. S obzirom na medicinsku dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis zaključno navodi da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja i te dokumentacije odnosno ozljeda koje su u toj dokumentaciji opisane.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO (za naknadu neimovinske štete) te za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege na temelju članka 1095. Zakona o obveznim odnosima.

16. Zakon o obveznim odnosima propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1. da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Uz navedeno valja naglasiti da Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom stvari, pa za određenje opasne stvari rješenje treba potražiti u sudskoj praksi i u pravnoj teoriji.

18. Viličar u pogonu je opasna stvar pa se na odgovornost od opasne stvari primjenjuje odredba čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, a prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

19. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.)

20. Člankom 19. propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

22. Tuđa pomoć i njega predstavlja imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i predstavlja troškove koje je tužitelj imao u svezi štetnog događaja.

23. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. slijedi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI- 02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)

24. Dakle, budući da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, te da je šteta prouzročena viličarem kojim je upravljala zaposlenica tuženika, a što tijekom postupka nije bilo niti sporno, zaključuje se da u konkretnom slučaju za štetu odgovara tuženik.

25. Da bi se tuženik oslobodio odgovornosti u cijelosti ili makar djelomično bilo je potrebno dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO), što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio.

26. Nadalje tuženik je tijekom postupka tvrdio, da je za štetu isključivo odgovoran tužitelj, odnosno tuženik se na opisani način poziva na ekskulpacijski razlog iz čl. 1067. st. 2. ZOO, koja odredba propisuje da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

27. Prema shvaćanju ovog suda, tuženik tijekom ovog postupka nije uspio dokazati da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika, odnosno ovdje tužiteljice, s obzirom da nije dokazao da je zaposlenica tuženika rukovala viličarem na siguran način kako prilikom prolaska ne bi ozlijedila kupce koji su se u tom trenutku nalazili u trgovini tuženika, niti je dokazao da je ista upozorila tužiteljicu prilikom prolaska viličarem, a isto nije niti razvidno iz snimke štetnog događaja koji je u spis dostavio tuženik. U tom dijelu sud nije povjerovao iskazu svjedokinje GC i FC s obzirom da su isti oprečni s iskazima svjedokinje KC i tužiteljice, te s pregledanom snimkom. Naime i sama svjedokinja GC je naposljetku iskazala kako ne zna je li ju tužiteljica čula kada je rekla kupcima neka paze. Iskaz svjedoka FC u dijelu u kojem iskazuje da je zaposlenica tuženika koja je upravljala viličarom došla upozoriti prvo njega i njegovu suprugu neka paze, a nakon toga tužiteljicu, te u dijelu u kojem iskazuje da je viličar stajao, a zaposlenica je s njegove lijeve strane slagala proizvode, potpuno je oprečan pregledanoj snimci s obzirom da se na istoj jasno vidi da je zaposlenica tuženika prolazila s viličarem pored tužiteljice koja je stajala. Nadalje na snimci je jasno vidljivo da je tužiteljica pala uslijed prolaska viličara, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik.

28. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice te s osnove potrebe za tuđom pomoći i njegom provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Igoru Stipančiću koji je u nalazu i mišljenju naveo da u ovom štetnom događaju postoje posljedice zadobivenih ozljeda koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 5%. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda jakog intenziteta je trajao oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg do 5 tjedana. Povremeni strah u obliku zabrinutosti za zdravlje je imala 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpjela do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno u trajanju od 4 tjedna 3 h na dan, prije svega zbog otežanog služenja desnom rukom koja je bila i imobilizirana za razdoblje od 22.12.2022. do 11.01.2023. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

29. Po provedenom vještačenju, podneskom od 5. lipnja 2024. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev tako što sada po kriteriju fizičkih boli potražuje iznos od 1.300,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.100,00 EUR, po kriteriju smanjene životne aktivnosti iznos od 1.800,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 530,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 4.730,00 EUR.

30. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente, i to: fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 5 %, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, prema kojoj će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.), sud je dosudio tužitelju ukupan iznos od 3.694,00 eura (za fizičke bolove iznos od 1.100,00 eura, za strah iznos od 1.100,00 eura, za smanjenu životnu aktivnost iznos od 1.494,00 eura, što je sukladno Orijentacijskim kriterijima VSRH) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2023., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno članku 1103. ZOO-a, a s obzirom da sam datum podnošenja odštetnog zahtjeva tuženik tijekom postupka nije osporavao. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

31. Naime ovaj sud smatra kako je gore navedeni dosuđeni iznos od 4.200,00 eura na ime povreda prava osobnosti pravična novčana naknada s obzirom da se određivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete ne vrši po nekim egzaktnim tržišnim vrijednostima, već temeljem kriterija koji se u određenom trenutku smatraju važećima, a koje u osnovi određuje VSRH Orijentacijskim kriterijima. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je ovaj učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, te životnu dob tužitelja.

32. Nadalje, tužiteljica potražuje na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 530,00 eura. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna sveukupno u trajanju od 4 tjedna 3 h na dan, prije svega zbog otežanog služenja desnom rukom koja je bila i imobilizirana za razdoblje od 22.12.2022. do 11.01.2023. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Tuđa pomoć i njega predstavlja imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i predstavlja troškove koje je tužitelj imao u svezi štetnog događaja. Naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege smatra se dospjelom s danom prestanka potrebe za pružanjem iste. Da bi se nesporno utvrdilo kada je prestala potreba za tuđom pomoći i njegom, mora se utvrditi kada je počela potreba za takom pomoći. Dakle vještak je utvrdio kako je tužiteljici tuđa pomoć i njega zbog nastalog štetnog događaja bila potrebno sveukupno 114 sati. Uvažavajući stanje tužiteljice i pomoć koja joj je bila potrebna, ali i to da se ne radi o čisto medicinskoj pomoći nego o svakodnevnom obavljanju poslova za tužiteljicu koji ne iziskuju posebna znanja, ovaj sud je mišljena da je primjerena naknada od 4,65 eura po satu takve pomoći, te je na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tužiteljici dosudio iznos od 530,00 eura. S obzirom da vještak u svom nalazu i mišljenju, a ni sama tužiteljica tijekom postupka, nisu izričito naveli kada je prestala potreba za tuđom njegom i pomoći, dok je tužiteljica zatražila zakonske zatezne kamate od 10. srpnja 2023., te je iz nalaza i mišljenja jasno kako je potreba za tuđom njegom i pomoći prestala puno prije toga s obzirom da se tužiteljica otežano služila desnom rukom od 22.12.2022. do 11.01.2023., te 5 tjedana nakon toga, to je sud na iznos od 530,00 eura dosudio zatezne kamate od 10. srpnja 2023.

33. Vrhovni sud RH donio je na sjednici pod posl.br. Su-IV-16/2021-8 od 26.4.2021. sljedeće pravno shvaćanje: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Dakle smanjenje tužbenog zahtjeva ima se smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, kojemu se tuženik, sukladno analognoj primjeni odredbi čl.193.stav.1.ZPP-a može protiviti, te s obzirom da se nije protivio takvom djelomičnom povlačenju od strane tužitelja valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

34. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 5. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

35. S obzirom na gore navedeno, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 25.1.2024., 5.6.2024., 16.12.2024., te 24.4.2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 10. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) zastupanja na ročištu 13.2.2024., 15.4.2025., te 8.7.2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 462,50 eura, odnosno iznos od 2.312,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova vještačenja u iznosu od 331,80 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,23 eura te presudu u iznosu od 94,45 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 2.785,98 eura.

36. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16.2.2024. s obzirom da istim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, nije priznat trošak sastava podneska od 11.10.2024. s obzirom da istim ponavlja navode iz podneska od 10.9.2024., nije priznat trošak sastava podneska od 8.1.2025. s obzirom da istim ponavlja navode iznesene tijekom postupka. Sud nije priznao trošak očitovanja i pristupa vještaka na ročište s obzirom da je isti dužan podmiriti tuženik, te nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije potreban za vođenje postupka.

37. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 22. kolovoza 2025

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika