Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Povrv-573/2021-29

U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, na prijedlog sudske savjetnice Martine Vukić Maslarde, u pravnoj stvari tužitelja Bošana d.o.o. Biograd na Moru, Kralja Petra Svačića 26, OIB: 47665065525, zastupanog po direktoru i zakonskom zastupniku VN, a ovaj po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik [obrt], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 22. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2808/2021 od 10. rujna 2021., donesenom od strane javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 1.000,12 kuna uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku

- na iznos od 110,89 kn od 1. rujna 2017.,

- na iznos od 110,89 kuna od 21. rujna 2017.,

- na iznos od 110,89 kuna 21. listopada 2017.,

- na iznos od 110,89 kuna od 22. lipnja 2018.,

- na iznos od 110,89 kuna od 21. srpnja 2018.

- na iznos od 110,89 kuna od 21. kolovoza 2018.

- na iznos od 110,89 kuna od 21. rujna 2018.

- na iznos od 110,89 kuna listopada 2018.

- na iznos od 56,50 kuna od 1. ožujka 2019.,

- na iznos od 56,50 kuna od 1. travnja 2019.

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri (tri) postotna poena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.000,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Povodom prijedloga ovrhovoditelja, javni bilježnik Alkica Kolega Zubčić donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2808/2021 od 10. rujna 2021

3. Protiv tog rješenja tuženik je u svojstvu ovršenika pravodobno podnio prigovor koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodeći da [obrt] više ne postoji o čemu je u četiri navrata obavijestio tužitelja, telefonirao i e- mailom kao prilog poslao dokaz o odjavi obrta, stoga da ga se ne može teretiti za plaćanje u periodu kad nije imao obrt. Ističe i da je u dogovoru sa djelatnicima tužitelja, odnosno nakon obavljenog telefonskog razgovora s djelatnicima tužitelja, e-mailom poslao dokaze o odjavi obrta i izvadak iz registra i to 14. lipnja 2017. Zaključno, predlaže da se dug odbaci.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-573/2021-3 od 2. studenog 2021. citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se podneskom od 16. studenog 2021. očituje na navode tuženika iz prigovora, sada odgovora na tužbu, navodeći da su isti neosnovani i paušalni. Ističe da je tužitelj trgovačko društvo osnovano od strane Grada Biograda na Moru te da je odredbom članka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u Gradu Biogradu na Moru ( u daljnjem tekstu: Odluka ) ovlašteno za obavljanje usluge sakupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada s područja Grada Biograda na Moru. Također, ističe i da je člankom 4. Odluke taksativno nabrojeno tko se sve smatra obveznikom plaćanja usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, te da je propisano da se obveznikom plaćanja navedene usluge smatra vlasnik ili korisnik nekretnine odnosno vlasnik ili korisnik posebnog dijela nekretnine koja se nalazi na području Grada Biograda na Moru. Navodi i da je u konkretnom slučaju ovršenik bio vlasnik obrta koje je registrirano i kao „trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama“, a sve na adresi [adresa] u [adresa] te da je zbog toga i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, navodi i da je člankom 19. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada određeno da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim:

1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili

2.prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge javne usluge Izjavu, a da u konkretnom slučaju tuženik nikad nije dostavio davatelju usluge potpisanu i ispunjenu Izjavu već je zaprimio spremnik za otpad veličine 120 litara te je slijedom toga i postao obveznikom plaćanja cijene odvoza komunalnog otpada.

6. Sud je tijekom postupka, a radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga na dan 27. srpnja 2021., (list spisa 6), e- mailove (list spisa 11-17, 32,82-87), Rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. lipnja 2017. (list spisa 31), Račune za komunalne usluge za 8/17, 9/17, 5/18, 6/18, 7/18, 8/18,9/18, 1/19, 2/19, (list spisa 38-46), Izvadak iz obrtnog registra za [obrt] (list spisa 47). Sud je pročitao i Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list spisa 48-58), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list spisa 58-63), Zaključak o davanju suglasnosti na prijedlog Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada (list spisa 63),

Zaključak o davanju suglasnosti na novi model (cjenik) naplate miješanog komunalnog otpada (list spisa 64), Zaključak o davanju suglasnosti na izmjenu cjenika komunalnih usluga sakupljanja i prijevoza te odlaganja komunalnog otpada za domaćinstvo i gospodarstvo (l.s. 65), Zaključak o prihvaćanju elaborata o prelasku obračunavanja troškova postupanja s otpadom po m2 na obračun po količini koju proizvođač otpada daje na zbrinjavanje na području Grada Biograda na Moru (list spisa 66), Cjenike (list spisa 67-73).

6.1. Sud je također izvršio uvid i u Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, od 18.veljače 2013., odnosno u Odluku o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada u Gradu Biogradu na Moru KLASA: 363-02/11-01/02, URBROJ: 2198/16-02-13-9 od 16.veljače 2013. na koju se tužitelj poziva ali ju ne dostavlja.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku na isplatu iznosa od na iznosa od 1.000,12 kuna zajedno sa zateznim kamatama i to za isporučenu uslugu sakupljanja i odvoza komunalnog otpada u Gradu Biogradu na Moru i to temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga od dana 27.srpnja 2021.god.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada na području Grada Biograda na Moru. Među strankama nije sporno da je tuženik određeno vrijeme bio korisnik usluge tužitelja te da je imao registriran obrt na adresi koju tužitelj navodi na utuženim računima.

10. Među strankama je sporno je li tuženik bio korisnik usluge tužitelja u utuženom razdoblju te je li pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a samim time je li dužan podmiriti utuženi iznos.

11. Uvidom u utužene račune ( list spisa 38-46) utvrđeno je da se radi o računima za 8/17, 9/17, 5/18, 6/18, 7/18, 8/18,9/18, 1/19, 2/19, (list spisa 38-46), te da se isti odnose na komunalne usluge tužitelja izvršene tuženiku za prostor na adresi [adresa], i to svi za odvoz komunalnog otpada.

12. Čitanjem Rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. lipnja 2017. (list spisa 31) utvrđeno je da je temeljem zahtjeva IN odjavljen obrt koji je bio prijavljen na adresi [adresa], 15 naziva T.O. MARSEL i da je isti prestao sa radom 2. lipnja 2017.

13. Isto je razvidno i iz Izvatka iz obrtnog registra za [obrt] (list spisa 47) u kojem je kao datum prestanka obrta označen dan 2. lipnja 2017.

14. Uvidom u e- mailove (list spisa 11-17, 32,82-87) utvrđeno je da je 14. lipnja 2017. tužena mailom obavijestila tužitelja da je zatvorila obrt te mu je o istom dostavila i rješenje Rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. lipnja 2017. iz kojeg je razvidno da je obrt prestao sa radom 2. lipnja 2017., također, istim mailom obavijestila je tužitelja da na toj adresi sada postoji samo [obrt] drugoga vlasnika. Nadalje, mailom od 21.rujna 2017. tužena je ponovno obavijestila tužitelja o nepostojanju obrta a isto je ponovila i 6. listopada 2017., te nakon toga opet 4. travnja 2019. zajedno sa prijedlogom da se uvede nastala promjena te da joj se ne šalju više računi za obrt koji ne postoji.

15. Odredbom članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13.) koji je bio na snazi u vrijeme dospijeća prvog utuženog računa u ovom postupku, određeno je na koji način će se provoditi javna usluga sakupljanja komunalnog otpada.

15.1. Tako je čl. 28. st. 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom određeno da je jedinica lokalne samouprave dužna na svojem području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način. Također, čl. 30. st.7. istoga zakona određeno je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odlučuje o načinu pružanja javne usluge i to odlukom. U skladu sa navedenim Grad Biograd na Moru donio je Odluku o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada u Gradu Biogradu na Moru, KLASA: 363-02/11-01/02 URBROJ: 2198/16-02-13-9 od 16. veljače 2013. koja je objavljena u Službenom glasniku Grada Biograda na Moru broj 1/2013 te na koju se i sam tužitelj poziva.

16. Sud je izvršio i uvid u Odluku o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada u Gradu Biogradu na Moru, KLASA: 363-02/11-01/02 URBROJ: 2198/16-02-13-9 od 16. veljače 2013. koja je objavljena u Službenom glasniku Grada Biograda na Moru broj 1/2013 te kao takva predstavlja podzakonski materijalnopravni propis koji je sud dužan primijeniti.

16.1. Navedenom odlukom i to člankom 3. Odluke određeno je da na području grada Biograda na Moru Uslugu pruža trgovačko društvo Bošana d. o. o., ovdje tužitelj. Istom Odlukom i to člankom 6. stavkom 1., propisano je i tko se smatra korisnikom usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, pa je tako određeno da je to vlasnik ili korisnik građevine, odnosno posebnih dijelova građevine, građevinskog zemljišta koje služi za gospodarsku djelatnost, vlasnik ili korisnik kampova, korisnici plaža, kioska, štandova i sličnih privremenih naprava, vlasnici ili korisnici brodova registriranih za prijevoz putnika te Lučka uprava. Nadalje, odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da korisnik usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada u roku od 15 dana od dana nastanka obveze ili promjene osobe korisnika istu mora prijaviti komunalnom društvu, u suprotnom će mu obveza plaćanja teći sve dok trenutka saznanja komunalnog društva o nastaloj promjeni.

16.2. Također, sud je izvršio uvid i u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list spisa 48-58), koju je tužitelj sam dostavio u spis te je člankom 35. stavkom 1. propisano da ako korisnik usluge trajno ne koristi nekretninu nije dužan platiti cijenu minimalne javne usluge, stavkom 2. propisano je da korisnik usluge mora obavijestiti davatelja usluge o prestanku korištenja nekretnine, a člankom 36. propisano je da se svaka promjena koja se prijavljuje prihvaća od datuma prijave promjene.

16.3. Odredbom članka 4. Odluke (list spisa 48-58) propisano je da je korisnik usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

17. Člankom 45. Zakona o obrtu ( NN 143/2013) koji je bio na snazi u vrijeme dospijeća računa, određeno je da obrt prestaje odjavom ili po sili zakona. Stavkom 3. istoga članka određeno je da prestanak obrta utvrđuje rješenjem mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba i po izvršnosti rješenja briše obrt iz Obrtnog registra. Člankom. 46.stavkom 1. Zakona o obrtu određeno je da se prestanak obrta odjavom utvrđuje danom navedenim u odjavi.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj navodi da je ovršenik bio vlasnik obrta koje je registrirano kao " trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama", na adresi [adresa] u [adresa] te da je tuženik kao vlasnik obrta ujedno i korisnik usluge odvoza miješanog i biorazgradivog otpada i da je zbog toga pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj također ističe i da tuženik nikada nije dostavio tužitelju potpisanu i ispunjenu izjavu o korištenju usluge već je zaprimio spremnik za otpad veličine 120 litara te tako postao obveznik plaćanja cijene odvoza komunalnog otpada. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik kao vlasnik obrta bio korisnik usluge odvoza miješanog i biorazgradivog otpada. Naime, niti sam tuženik to ne osporava. Međutim, tuženik je odjavio svoj obrt [obrt], a na koji i glase svi utuženi računi, 2. lipnja 2017., dakle prije utuženog razdoblja, a o čemu je u skladu sa Zakonom o obrtu doneseno i rješenje od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. lipnja 2017., a navedena odjava vidljiva je i u Obrtnom registu. Nadalje, o takvoj promjeni tuženik je putem maila u više navrata obavijestio tužitelja, dostavio mu Rješenje ureda državne uprave u Zadarskoj županiji kojim se utvrđuje prestanak obrta, dostavio mu i izvadak iz Obrtnog registra te predložio da takvu promjenu i evidentira. Također, obavijestio ga je i da se sada u tom prostoru nalazi samo obrt [obrt] drugoga vlasnika. Činjenicu da je tuženik u više navrata obavijestio tužitelja o izvršenoj promjeni, tužitelj nigdje ne osporava. Dakle, ovaj sud smatra da je tužitelj na uredan način i to u više navrata bio obaviješten o prestanku obrta [obrt], a na koji i glase svi utuženi računi. Upravo zbog činjenice da je tuženik uredno obavijestio tužitelja o prestanku obrta sud je stava da tuženik kao vlasnik obrta u utuženom razdoblju nije bio korisnik usluge, o čemu je pravodobno, prije izdavanja spornih računa, obavijestio tužitelj. Tužitelj ukazuje na činjenicu da tuženik nije dao potpisanu i ispunjenu izjavu o korištenju usluge već je zaprimio spremnik za otpad veličine 120 litara. Prema stavu ovoga suda nije relevantno to što je tuženik samo zaprimio spremnik veličine 120 litara a nije dao pisanu izjavu o načinu korištenja usluge zato što nije niti sporno da je usluga korištena odnosno da je Ugovor o korištenju usluge bio sklopljen. Zaprimanje spremnika jest prema članku 19. Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list spisa 58-63) jedan od načina kako se Ugovor može sklopiti. Relevantno je to što je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da je korisnik usluge obrt [obrt], a isto je vidljivo i na utuženim računima s obzirom da je na svakom računu kao korisnik usluge naveden upravo obrt [obrt], a raspolagao je i podacima o tome da je obrt [obrt] ugašen 2.lipnja 2017., zato što ga je tuženik o tome u više navrata obavijestio, kao i da je ugovor otkazan te je takvu promjenu bio dužan unijeti u svoju evidenciju, a ne izdavati račune na ime obrta koji je brisan iz Obrtnog registra prije utuženog razdoblja.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154.stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/2023., u nastavku teksta: ZPP) kojom je određeno da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova jer je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti što znači da je tužitelj izgubio u ovom sporu, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Biogradu na Moru, 22. kolovoza 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Martina Vukić Maslarda

Senia Bušljeta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl.335.st.7. do 10. ZPP-a. Žalba se podnosi ovom sudu. Ako žalbu osobno podnosi parnična stranka, treba je podnijeti pisanim putem u četiri primjerka (čl.107.st.1.ZPP-a). O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru

- tuženiku RN, [adresa]