Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-299/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. TM, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-41/2023-79 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-41/2023-79 od 25. travnja 2025., na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08), opt. TM proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko opt. TM u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počni novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. TM, u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, dužna je podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP/08 i nagradu branitelja postavljenog po službenoj dužnosti Zlatka Gregurića, odvjetnika iz Bjelovara, u iznosu od 1.156,25 eura, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođena obveze podmirenja troška postupka koji se, na temelju čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. ZKP/08, odmjerava u paušalnom iznosu.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da opt. TM osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu podnijela je opt. TM putem braniteljice Kristine Burcar Štargl, odvjetnice iz Bjelovara, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (državni odvjetnik navodi kazni) smatra da je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije precijenio značaj olakotnih okolnosti posebice u vidu priznanja optuženice kaznenog djela koje je uslijedilo tek na kraju kaznenog postupka čime nije pridonijela ekonomičnosti i efikasnosti postupka, a da je podcijenio otegotne okolnosti u vidu dosadašnje osuđivanosti u dva navrata i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-245/2019 od 10. lipnja 2019. (pravomoćna 27. lipnja 2019.) kojom je proglašena krivom zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz rok kušnje od dvije godine te presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kzd-57/2020-53 od 22. travnja 2021. (pravomoćna 4. studenog 2021.) kojom je proglašena krivom zbog kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11 kojom je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz rok provjeravanja od dvije godine, pri čemu je kazneno djelo koje je predmet postupaka počinila tijekom vremena provjeravanja po toj presudi. Povrh toga, da sud nije cijenio drskost i bezobzirnost ponašanja optužnice prema djelatnicama Centra te da nije za očekivati da će se ponovnim izricanjem uvjetne osude utjecati na optuženicu da više ne čini kaznena djela.

6.1. Razmatajući takve žalbene navode, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud nije precijenio olakotne, a niti podcijenio otegotne okolnosti koje u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik. Naime, iako se prvotno očitovala da se ne smatra krivom za predmetno kazneno djelo, nakon izmjene činjeničnog opisa i ponovnog očitovanja o izmijenjenoj optužnici na raspravi 24. travnja 2025. optuženica je izmijenila svoje očitovanje o krivnji, a iznoseći svoju obranu izrazila je žaljenje i kajanje zbog počinjenja kaznenog djela ukazujući da se u međuvremenu podvrgla psihoterapijama u bolnici u Bjelovaru koje redovito provodi, da u međuvremenu održava kontakte sa svoje troje djece te da su među njima odnosi uredni. Povrh toga, činjenica da je optuženica majka troje maloljetne djece, zaposlena te bi izricanjem bezuvjetne kazne, a kako to u žalbi predlaže državni odvjetnik, ostala bez posla i prihoda te ne bi mogla doprinositi uzdržavanju svoje malodobne djece. Unatoč činjenici da je do sada dva puta osuđivana, radi se o drugim kaznenim djelima (kazneno djelo iz čl. 228. KZ/11 te kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11), a i ovaj sud je stajališta da optuženica i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, imajući pri tome u vidu obiteljske prilike, zdravstveno stanje optuženice (o čemu postoji opsežna medicinska dokumentacija), kao i okolnosti počinjenja kaznenog djela (s obzirom je bila revoltirana jer kritične zgode nije uspjela realizirati susret sa djecom). Utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je, osim što ih je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao pri izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije, pravilno rezonirajući da olakotne okolnosti u svom značaju pretežu nad otegotnima. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Polazeći od stupnja krivnje optuženice te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, u okviru granica zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. TM osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom joj primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženice.

7. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 22. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić