Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-95/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenlandesbank Kärnten - Rechenzentrum und

Revisionsverband, Registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 46870001221, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o prijedlogu za odgodu ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1210/2014-149 od 10. travnja 2025., 22. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1210/2014-149 od 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1210/2014-149 od 10. travnja 2025. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen 4. veljače 2025. kao neosnovan.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovršenik. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud je bio dužan po službenoj dužnosti provjeriti da li sukladno stajalištima u presudi Suda Europske unije pod brojem C-407/18 od 26. lipnja 2019. te Direktivi 93/13 ima uvjeta za odgodu ovrhe, što da je isti propustio učiniti, pa da su izostali odlučni razlozi na osnovu kojih bi se zakonito moglo zaključiti da se nisu ispunili uvjeti za odgodu ovrhe u konkretnom slučaju. Predlaže da županijski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odgodi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti zadužnica, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovršenika i po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijano rješenje bilo obuhvaćeno kojom od bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje; ZPP) koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje; OZ).

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1210/14 od 22. svibnja 2014. određena ovrha na nekretnini ovršenika, temeljem dvije bjanko zadužnice od 13. listopada 2009. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, potpisane od strane ovršenika kao jamca platca i dužnika BU. Utvrđuje da ovršenik predlaže odgodu predmetne ovrhe do okončanja postupka po tužbi radi utvrđenja ništetnosti citiranih zadužnica, koje da inače ne proistječu iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 13. listopada 2009., pozivom na presudu Suda Europske Unije poslovni broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. vezanu za ovršni postupak na temelju Ugovora o hipotekarnim kreditima te na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. o obvezi sudske kontrole određenih ovršnih isprava i odgodi ovrhe do okončanja te kontrole. Utvrđuje i da je podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnim predmetnih ovršnih isprava - bjanko zadužnica ovršenik ispunio pretpostavku za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, a da istovremeno ovršenik nije niti pokušao učiniti vjerojatnim postojanje zakonske pretpostavke koja se odnosi na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno na nastupanje nasilja u slučaju provedbe ove ovrhe, zbog pogrešnog shvaćanja kako se presuda Suda Europske Unije broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. primjenjuje i na predmetne ovršne isprave - bjanko zadužnice, iako se ta presuda odnosi na nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima (konkretno na Ugovor o hipotekarnom kreditu, kada je ovršni sud dužan odgoditi ovrhu, bez ispitivanja postojanja zakonskih uvjeta iz OZ za odgodu), a ne i na zadužnice koje su sredstva osiguranja sa tipskim sadržajem, propisanim zakonskim i podzakonskim aktima pa da se ne može raspravljati o njihovim tipskim odredbama kao poštenim ili nepoštenim, tim više što predmetne dvije zadužnice nisu niti spomenute u Ugovoru o jednokratnom kreditu od 13. listopada 2009., kao ni u Sporazumu o osiguranju od 13. listopada 2009.

6. Činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u svemu kao pravilne prihvaća i ovaj sud jer ih ovršenik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

7. Naime, odredbom članka 65. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, ukoliko je uz tu opću pretpostavku ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki koje su taksativno navedene u odredbi točke 1. do 11. citiranog OZ-a.

8. U podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik se poziva na postojanje posebne pretpostavke za odgodu ovrhe iz točke 4. citiranog članka jer je podnesena tužba za utvrđenje ništetnosti ovršnih isprava – bjanko zadužnica.

8.1. U konkretnom slučaju, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, navedene pretpostavke nisu kumulativno ispunjene jer iako je podnesena tužba za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave – bjanko zadužnica, ovršenik u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da se spriječi nasilje pri čemu činjenica da bi u ovršnom postupku trebala biti prodana nekretnina koja je predmet ovrhe, samo po sebi nema značaj nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

8.2. Pritom se napominje da je cilj provođenja ovrhe na nekretninama prodaja nekretnine i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, pa činjenica da bi u ovršnom postupku trebala biti prodana nekretnina koja je predmet postupka, sama po sebi nema značaj nenadoknadive ili teško naknadive štete u smislu odredbe članka 65. OZ.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Karlovcu 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić