REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1846/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sudcu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJAPROJEKT - ZAGREB d.o.o., Zagreb, Tita Brezovačkog 6, OIB: 71120174296, kojeg zastupa punomoćnik Borislav Kraljevski, odvjetnik iz Zagreba, Kraljevec 3a, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Terešak, odvjetnik iz Zagreba, Kaptol 15, radi predaje u posjed, nakon održane glavne rasprave dana 08. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju GRADNJAPROJEKT - ZAGREB d.o.o., Zagreb, Tita Brezovačkog 6, OIB: 71120174296, preda u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da sa ovog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja ukloni zgradu tlocrtne površine 214 m[2] označeno plavom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., te da ukloni asfalt s površine od 305 m[2] označene žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdrava Zorića od 17. kolovoza 2012., u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-595/12, te se nalaže tuženiku da nakon što ukloni zgradu i asfalt sa nekretnine tužitelja na sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 721 m[2] naveze humus i poravna sa okolnim zemljištem i to sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zakonskom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.387,67 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 02. listopada 2012. navodi da je vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč površine 2963 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik je posjednik i korisnik k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč površine 2645 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Navodi da tužitelj priprema projektnu dokumentaciju za izgradnju gospodarsko proizvodnih objekata na k. č. br. [katastarska čestica] u suradnji sa inozemnim poslovnim partnerom.

3. Točno neutvrđenog dana tuženik je podigao na zemljištu tužitelja zgradu tlocrtne površine 214 m[2] , asfaltirao površinu od 305 m , te je u razdoblju od 26. lipnja 2012. do 04. srpnja 2012. tuženik uzurpirao daljnjih 523 m[2] na način da je buldožerom skinuo visoko raslinje i dio humusa sa predmetne čestice, a visoko raslinje je odložio na južni dio k. č. br. [katastarska čestica], a humus razgrnuo po ostatku tužiteljeve nekretnine, a potom je na ovu površinu navezao i nasuo drobljeni kamen koji je poravnao i nabio valjkom te je na tako uređenu i zauzetu površinu nekretnine u vlasništvu tužitelja parkirao motorna vozila u svom vlasništvu odnosno vlasništvu svojih zaposlenika. Tužitelj je radi toga onemogućen u vršenju svojih vlasničkih prava na cjelokupnoj površini nekretnine u njegovom vlasništvu jer je tuženik protupravno zauzeo dio nekretnine vlasništvo tužitelja u površini od 1042 m[2] na sjevernom dijelu čestice 3655/1. Tuženik iako upozoren i pozvan da tužitelju preda oduzeti posjed na dijelu njegove nekretnine na to se oglušio.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelost protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je rješenjem Skupštine Općine Remetinec, Odjela za financije broj 04- 766/1966 od 09. ožujka 1966. pravnom predniku tuženika Šumariji Remetinec dodijeljena na korištenje sporna nekretnina kao nacionalizirano neizgrađeno zemljište upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tada k. č. br. [katastarska čestica] površine 830 čhv, a sve radi izgradnje pogonskih zgrada. Rješenjem Zavoda za katastar Grada Zagreba broj 1/489- 1966 od 12. listopada 1966. u promjeni posjedovnog stanja u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] sporna nekretnina prenijeta je u posjed Šumarije Remetinec od kada je neprekidno u posjedu tuženika, a na predmetnoj nekretnini tuženik je izgradio upravno gospodarsku zgradu (radionicu za servisiranje i održavanje motornih pila, čuvanje alata i pribora, dvoranu za sastanke) dio nekretnine je asfaltirao, zasadio drveće, a preostali dio nasuo kamenim materijalom te osposobio za parkiranje svojih službenih vozila. Temeljem toga smatra da je tuženik dugogodišnji zakonit, istinit i pošteni posjednik i stvarni vlasnik predmetne nekretnine, te da je izgradnjom upravno gospodarskih zgrada i uređenjem i održavanjem preostalog dijela sporne nekretnine zbog proteka vremena dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini. Ističe da je 18. listopada 2012. podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđivanja prava vlasništva na spornoj nekretnini, a koji postupak se vodi pod posl. brojem P-655/18 te predlaže prekid ovog postupka do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

5. Tužitelj u podnesku od 09. siječnja 2013. navodi da je tužitelj nesporno vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] površine 2963 m[2] , a da to proizlazi iz izvoda iz zemljišne knjige. Također tužitelj je upisan u posjedovnom listu broj 3391 k. o. [katastarska općina] kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] o kojoj činjenici je dopremio dokaz u obliku posjedovnog lista. Odbija navode tuženika da je tuženik na predmetnoj čestici na zakonit, savjestan i pošten način stekao bilo kakvo pravo. Ne osporava tvrdnje tuženika da tuženik na dijelu tužiteljeve čestice koristi spornu građevinu tlocrtne površine 214 m[2] i asfaltirano dvorište površine 305 m jer je to nesporno utvrđeno u predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1-595/12. Ističe da tužitelj nema dokaza niti saznanja tko je i kada izgradio spornu građevinu, ali je činjenica da se građevina nalazi na zemljištu koje je vlasništvu tužitelja i da ju koristi tuženik bez suglasnosti tužitelja. Navodi, kako su točni navodi tuženika da je tuženik bio upisan kao posjednik u posjedovnom listu 1794 k. o. [katastarska općina] kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 2963 m[2] , no to stanje posjeda u katastarskom operatu promijenjeno je rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 09. travnja 2008. nakon provedenog postupka pokrenutog na prijedlog SU rođ. SUU i SUU, pravnih prednika tužitelja kao predlagatelja, a tuženika Hrvatske šume kao protustranke, te je u tom postupku utvrđeno da su SU rođ. SUU i NUU nasljeđivanjem stekli vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica] iza pok. DUU, te da su upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je tijekom tog postupka sačinjen i geodetski elaborat RN 1070/08 gdje su se Hrvatske šume koje su u katastarskom operatu bile upisane kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] očitovale na način da su bile suglasne sa prijedlogom predlagatelja o promjeni posjednika, te su navele da predmetna k. č. br. [katastarska čestica] ne ulazi u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Zagreb, a nadalje nakon uvida u prijavni list geodetskog elaborata RN 1070/08 k. o. [katastarska općina] Hrvatske šume ovdje tuženik nisu imale primjedbi na isti i dale su suglasnost za njegovu provedbu, a nakon što su Hrvatske šume zaprimile rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Klasa: UP/I-932-07/07-01/856 od 09. travnja 2008. Hrvatske šume nisu narečeno pobijale. Slijedom narečenog razvidno je da tuženik suprotno svojim tvrdnjama nije bio u posjedu sporne nekretnine i nije ju koristio kako u vrijeme vođenja postupka pred Gradskim uredom za katastar i geodetske poslove pa tako niti prije toga, odnosno proizlazi suprotno da su Hrvatske šume formalno predale posjed sporne nekretnine pravnim prednicima tužitelja. Dakle, tuženik nije bio u posjedu cijele k. č. br. [katastarska čestica], a isto tako tuženik nije zakonit, istinit i pošten posjednik sporne nekretnine. Ističe kako je tuženik u međuvremenu na pisani zahtjev tužitelja uklonio svoja vozila sa nekretnine tužitelja, ali i dalje odbija predati u posjed preostali dio nekretnine.

6. Tuženik u podnesku od 03. veljače 2014. osporava navode tužitelja navodeći da je tuženik izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, navodi da je uvidom u zemljišnu knjigu tuženik nedvojbeno utvrdio da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisano u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa upisanim vlasnikom NU kojem je temeljem dokumentacije dostavljene sudu i tužitelju ta nekretnina nacionalizirana i da mu je isplaćena naknadna za nacionaliziranu imovinu, a da iz zapisnika Općinskog suda u Zagrebu, Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 24. ožujka 1966. posjedovni list 177 je razvidno i nesporno da je posjednik NU pok. DU izjavio da je k. č. br. [katastarska čestica] predao u posjed Šumariji Remetinec što je potvrdio i svojim potpisom. Navodi da su temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 2007. godine SU i SUU upisani kao vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], istu su 2008. godine parcelirali na k. č. br [katastarska čestica] oranica krč površine 2963 čm i k. č. br. [katastarska čestica] oranica krč površine 22 čm i nakon toga k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodali tužitelju, Stoga tuženik smatra da je došlo do raspolaganja nekretninom koja je bila nacionalizirana i za koju je prema tada važećim propisima isplaćena naknada, a nakon toga ta je nekretnina temeljem valjanih pravnih akata predana u posjed Šumariji Remetinec 1966. godine radi izgradnje pogonskih montažnih objekata pa je stoga Šumarija Remetinec na zakonit način temeljem valjanog pravnog posla ušla u posjed predmetne nekretnine i izgradila pogonske objekte pa su stoga netočni navodi tužitelja da tuženik ne bi bio zakonit, pošten i istinit posjednik, te vanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Ne osporava da se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi poslovna zgrada tuženika, asfaltirano parkiralište i da je na preostalom dijelu zasađeno drveće i održavano zemljište.

7. U svezi sa upisom prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist ĐU, SU i ĐUU na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 2007. godine postavlja se pitanje valjanosti i zakonske utemeljenosti toga upisa kada je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja radi izgradnje upravo pogonskih objekata Šumarije Remetinec, a koja nekretnina je prethodno nacionalizirana.

8. Ne spori da je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč površine 3963 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženo pravo vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 2008. sklopljenog između tužitelja i SU i RU. Međutim u tom Ugovoru se uopće ne navodi da su na istoj nekretnini poslovne zgrade tužitelja površine 214 m[2] , asfaltno parkiralište, te da je na ostalom dijelu zasađeno drveće i održavano zemljište.

9. Smatra da posjed kupljene nekretnine nikada nije predan tužitelju upravo iz razloga jer je tuženik u neprekinutom mirnom posjedu od 1966. godine, a tužitelj je tek u polovini mjeseca rujna 2012. godine na silu preko vikenda nezakonito ušao u posjed dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i istu uzurpirao na način da je žičanom ogradom ogradio dio uzurpirane nekretnine i odvojio od dijela nekretnine koja je sada u posjedu tuženika na kojem se nalaze poslovne zgrade, asfaltirano dvorište sa parkiralištem i zasađenim drvećem. Ističe da tužitelj za nekretnine koje su sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] plaća sve troškove u svezi tih nekretnina, a predmetna k. č. br. [katastarska čestica] nalazi se u zahvatu generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba. Ističe da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tijeku postupak ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] te da je Trgovački sud u Zagrebu u predmetu donio presudu P-2956/13 kojim je usvojen tužbeni zahtjev ovdje tuženika, te je utvrđeno da je ovdje tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica].

10. U podnesku od 18. lipnja 2014. tužitelj ponavlja svoje navode iz tužbe a u odnosu na tvrdnje tuženika kada tvrdi d aje prednik tuženika stekao pravo korištenja na spornoj nekretnini , navodi da su takve tvrdnje tuženika neosnovane , budući je pravo korištenja dodijeljeno Šumariji Remetinec, i to je pravo upisno u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k.o.o. Blato, ali da Šumarija Remetinec nije pravni prednik ovdje tuženika niti je to mogla biti, jer ista nije imala pravnu osobnost niti je bila pravna osoba, a što proizlazi iz potvrde o pravnom sljedništvu ovog suda od 2007. godine, i ista nikada nije bila upisana u sudski registar kao pravna osoba pa tako ni u vrijeme donošenja rješenja Skupštine općine Remetinec od 9.03.1966. godine, pa kao takva Šumarija Remetinec nije mogla stjecati prava ni obveze pa tako ni pravo korištenja nekretnine, pa stoga deposedacija vlasnika i posjednika GU nije mogla biti izvršena u korist Šumarije Remetinec niti je GU posjed sporne nekretnine mogao predati nepostojećoj pravnoj osobi. Ne osporava da je tuženik 2008. godine upisan u posjedovnom listu kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2963 m[2] , iako iz rješenja iz 1966. godine proizlazi da je upis posjeda izvršen u korist Šumarije Remetinac, a ne tužitelja, ali da je to stanje promijenjeno rješenjem Klasa: UP/I-932- 07/07-01/856 od 2008. godine nakon provedenog postupka pokrenutog na prijedlog SU i ĐUU kao pravnih prednika tužitelja kao predlagatelja, a tuženika kao protustranke, a da je tijekom postupka sačinjen geodetski elaborat 1070/08, a ovdje tuženik je bio upisan kao posjednik zk. kč. br. [katastarska čestica] i tada se tuženik očitovao na način da je suglasan sa prijedlogom predlagatelja o promjeni posjednika, i dale su suglasnost na provedbu elaborata, te se tuženik nije žalio na rješenje od 09. travnja 2008. Što se tiče sporne građevine smatra da je sita podignuta nakon 2008. godine, i da isto proizlazi iz izjave tuženika sa raspravnog zapisnika od 28. ožujka 2008., dakle da je ta građevina bila podignuta prije tuženik zacijelo ne bi 2007. godine ne bi navodio da tu česticu ne koristi i da je suglasan da se pravni prednici tužitelja upišu kao posjednici i korisnice te čestice, a da se na predmetnoj čestici nije nalazila nikakva nekretnina proizlazi i iz geodetskog snimka iz 2008. godine. Nadalje ističe da je tuženik sudjelovao u postupku promjene posjedovnog stanja u korist prednika tužitelja te je kako je naprijed navedeno priznao pravo vlasništva i pravo na posjed prednicima tužitelja, pa je tužitelj spornu nekretninu kupio od zemljišnoknjižnih vlasnika i posjednika, te u cijelosti ostaje kod svih navoda navodeći da je tužitelj upisani vlasnik predmetne nekretnine, a da se tuženik nalazi u posjedu dijela njegove nekretnine.

11. Općinski građanski sud je rješenjem od 18. rujna 2015. prekinuo ovaj postupak do okončanja postupka u predmetu posl. br. P-6236/12, odnosno u predmetu ovog suda posl. br. P-2956/13, a sve iz razloga jer je pretpostavka zaštite vlasništva putem vlasničke tužbe da je osoba koja traži vlasničku zaštitu vlasnik stvari, a kako se o pravu vlasništva vodi postupak pred ovim sudom posl. br. P-2956/13.

12. U podnesku od 26. studenog 2020. tužitelj navodi da je Trgovački sud presudom u postupku pod posl. br. P-716/16 odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženika da se utvrdi vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja presuda je postala pravomoćna 25. rujna 2020., a ovršna 26. listopada 2020. Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem od 12. ožujka 2021. nastavio ovaj postupak, a rješenjem od 12. siječnja 2022. predmetni sud se oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavo ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

13. U podnesku od 15. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na tijek postupka navodeći da je tužitelj u javnim očevidnicima upisan kao vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] površine 2963 m[2] k. o. [katastarska općina], da su pravni prednici tužitelja bili upisani kao vlasnici i posjednici predmetne čestice, da tuženik i dalje nezakonito drži u svom posjedu sjeverni dio predmetne nekretnine, da je tužitelj i dalje onemogućen u vršenju svojih vlasničkih prava na cijeloj nekretnini kao i da tuženik i dalje koristi zgradu izgrađenu na nekretnini tužitelja površine 214 m[2] . Nadalje, tuženik je pravomoćno odbijen sa zahtjevom da se tuženika utvrdi vlasnikom sporne nekretnine. Tuženik je 09. listopada 2012. uklonio vozila sa dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja, tužitelj je koristeći se pravom na samopomoć vratio u svoj posjed dio uzurpiranog zemljišta u površini od 321 m[2] te je podigao prema uzurpiranom dijelu svoje nekretnine ogradu kako bi spriječio daljnju uzurpaciju svoje nekretnine od strane tuženika, pa tuženik sada uzurpira manju površinu od one kako je to bilo utvrđeno u postupku osiguranja dokaza posl. br. R1-595/12 za 321 m[2] , odnosno sada uzurpira 721 m zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, a dijelom ga koristi za parkiranje vozila.

14. U predmetnom podnesku tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506 da tužitelju GRADNJAPROJEKT - ZAGREB d.o.o., OIB: 71120174296, preda u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da s ovog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja ukloni zgradu tlocrtne površine 214 m[2] označeno plavom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., ukloni asfalt s površine od 305 m[2] označene žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-595/2012.

Nalaže se tuženiku da nakon što ukloni zgradu i asfalt sa nekretnine tužitelja na sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 721 m[2] naveze humus i poravna s okolnim zemljištem i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak više pripadajuće zakonske zatezne kamate na ovaj trošak počam od presuđenja pa do isplate."

15. Nadalje tužitelj navodi kako je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi vlasnikom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, kao i da se na nekretnini u vlasništvu tužitelja nalazi zgrada površine 214 m[2] . Tužitelj smatra da je sukladno načelu jedinstva nekretnine i predmetna zgrada njegovo vlasništvo jer je temeljima trajno spojena sa zemljištem u vlasništvu tužitelja, pa postavlja alternativni tužbeni zahtjev sa prijedlogom da sud donese presudu:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506 da tužitelju GRADNJAPROJEKT - ZAGREB d.o.o., OIB: 71120174296, preda u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa zgradom tlocrtne površine 214 m[2] , a koja zgrada se sastoji od skladišnog prostora, radionice, arhiva i čajne kuhinje označeno plavom boom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., asfaltirano dvorište površine od 305 m[2] označene žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-595/12, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak više pripadajuće zakonske zatezne kamate na ovaj trošak počam od presuđenja pa do isplate."

16. Na ročištu dana 09. studenog 2023. sud je odbio sve predložene dokaze tužitelja i tuženika jer je sud zaključio da isto nije svrsishodno i da temeljem stanja spisa može odlučiti o meritumu spora, te je donio odluku koja glasi:

"I Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju GRADNJAPROJEKT - ZAGREB d.o.o., Zagreb, Tita Brezovačkog 6, OIB: 71120174296, preda u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da sa ovog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja ukloni zgradu tlocrtne površine 214 m[2] označeno plavom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., te da ukloni asfalt s površine od 305 m[2] označene žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdrava Zorića od 17. kolovoza 2012., u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1- 595/12, te se nalaže tuženiku da nakon što ukloni zgradu i asfalt sa nekretnine tužitelja na sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 721 m[2] naveze humus i poravna sa okolnim zemljištem i to sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

17. Valja ukazati da je tužbeni zahtjev prvotno glasio na predaju u posjed slobodan od stvari i osoba 1042 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], dok je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži predaju u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], što je smanjenje tužbenog zahtjeva, čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.

18. Na navedenu odluku žalbu je izjavio tuženik, pa je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom Pž-1764/2024 ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. U svojoj odluci premetni sud da je prvostupanjski je sud utvrdio činjenice od odlučnog značaja za presuđenje, koje se odnose na tužiteljevo pravo vlasništva (upisano i u zemljišnoj knjizi, tuženikovo pravo vlasništva kao prethodno pitanje pravomoćno riješeno u drugom sudskom postupku) i tuženikov posjed nekretnina. Međutim, da navedene okolnosti nisu jedine relevantne i one u ovoj parnici nisu dostatne za pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu. To znači da je prvostupanjski sud presudu donio na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je u potpunosti propustio ne samo ispitati osnovanost tuženikovog prigovora (čl. 163. ZV-a) kojim se tuženik pozivao na pravo na posjed, nego taj prigovor uopće navesti i obrazložiti. Osnovanost tog prigovora može biti od utjecaja na vlasničko pravo iz čl. 162. ZV-a, a time i na tužbeni zahtjev, obzirom da tuženik nije odustao od tvrdnji iznesenih već u odgovoru na tužbu da ima pravo na posjed.

19. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući pri tom da je drugostupanjski sud donio pogrešnu odluku , ističući pri tom činjenicu da je tuženik 2008. godine brisan kao posjednik sporne čestice, a kao posjednici su bili upisani pravni prednici tužitelja i to pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Klasa UP/II-932-07/07-01/856, a prednici tužitelja su pravo posjeda predali ovdje tužitelju. Tuženik je uz prijedlog za saslušanje svjedoka predložio provesti očevid i građevinsko vještačenje s time da tuženik nije jasno naznačio što vi se predloženim očevidom i građevinskim vještačenjem trebalo utvrditi.

20. U tijeku postupka provedeni su dokazi i izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4 spisa), izvadak iz posjedovnog lista od 27. rujna 2012. (list 5 spisa), izvadak iz posjedovnog lista od od 27. rujna 2012 (list 6 spisa), izvadak iz katastarskog plana (list 7 spisa), presliku spisa posl. br. R1-595/2012 (list 8-16 spisa), rješenje skupštine Općine Remetinec od 09. ožujka 2019., rješenje Skupštine Općine Remetinec od 04. listopada 1965. (list 26-27 spisa), potvrda o isplati (list 28 spisa), rješenje Zavoda za katastar Grada Zagreba od 12. listopada 1966. (list 29-30 spisa), zapisnike sa usmenih rasprava (list 36-38 spisa), rješenje Gradskog ureda za katastar od 09. travnja 2008. (list 39-43 spisa), rješenje Z-15292/8 (list 44 spisa), zapisnik od 09. listopada 2012., povijesni zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 53-56 spisa), zk. uložak (list 56 spisa), potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu (list 57-59 spisa), posjedovni list (list 61-64 spisa), zapisnik od 24. ožujka 1966. (list 65-66 spisa), zk. uložak (list 67-68 spisa), rješenje od 06. lipnja 2008. (list 69 spisa), kartica osnovnih sredstava (list 70 spisa), obavijest (list 71 spisa), kupoprodajni ugovor (list 72-75 spisa), potvrda (list 77-78 spisa), presuda zbog ogluhe (list 87-88 spisa), zahtjev tuženika (list 89 spisa), zaključak (list 90 spisa), rješenje od 04. listopada 1965. (list 91-93 spisa), odobrenje za izgradnju (list 94-96 spisa), rješenje o naknadi (list 97-98 spisa), potvrda o isplati (list 99 spisa), potvrda ovog suda (list 109 spisa), zapisnike sa usmenih rasprava (list 112-114 spisa), građevinsku dozvolu od 11. rujna 2002. (list 119-122 spisa), potvrdu o potvrđenju parcelacijskog elaborata (list 123 spisa), iskaz čestica (list 124-126 spisa), zapisnik u predmetu P-2956/2013 (list 127-129 spisa), potvrda elaborata (list 130-132 spisa), presudu ovog suda posl. br. P-716/2016 (list 159-169 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1617/2018 (list 183-187 spisa), te je sud izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. P-716/2016.

21. Sud je nadalje proveo dokaze saslušanjem prokuriste tužitelja AU (list 318-319 spisa), svjedoka RUU (list 318-319 spisa), svjedoka JU (list 320-321 spisa), IU (list 321-322 spisa), MU (list 332-333 spisa) i EU (list 333-334 spisa).

22. Na ročištu dana tužitelj je predložio zaključiti glavnu raspravu navodeći da ne predlaže daljnje provođenje bilo kakvih dokaza, a tuženik je izjavio da ne predlaže daljnje provođenje dokaza jer smatra da bi to samo odugovlačilo postupak i predlaže zaključenje glavne rasprave, stoga sud nije provodio daljnje dokaze, iz čega proizlazi da je tuženik odustao od svih dokaza koji nisu provedeni do zaključenja glavne rasprave.

23. Ovdje prije svega valja ukazati da je tužbeni zahtjev prvotno glasio na predaju u posjed slobodan od stvari i osoba 1042 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], dok je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži predaju u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], što je smanjenje tužbenog zahtjeva, čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja broj P-104/2022 koje rješenje je postalo pravomoćno..

24. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

25. Među strankama je sporno je li tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica krč površine 2963 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] niti je sporno da je u posjedovnom listu tužitelj upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26. Među strankama nije sporno da se tuženik nakon što je tužitelj koristeći se pravom samopomoći vratio dio zemljišta koje je tuženik držao u posjedu u vrijeme podnošenja tužbe, te nije sporno da je tuženik 09. listopada 2012. uklonio vozila sa dijela nekretnine koja se u vrijeme podnošenja tužbe nalazila u posjedu tuženika, jer ove tvrdnje tuženik nije osporio.

27. Dakle, nije sporno da tuženik drži u posjedu posjedu 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica krč upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti je sporno da se na tom dijelu nekretnine koju u posjedu drži tuženik nalazi zgrada tlocrtne površine 214 m[2] kako je to označeno plavom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012.

28. Nije sporno ni to da je tuženik asfaltirao površinu od 305 m[2] označeno žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdrava Zorića od 17. kolovoza 2012. u predmetu osiguranja dokaza R1-595/12.

29. U odnosu na tvrdnje tuženika da bi isti bio vlasnik predmetne nekretnine, valja ukazati da je u svezi prava vlasništva tuženika vođen postupak pred ovim sudom pod brojem P-716/2016.

30. Uvidom u pravomoćnu presudi P-716/2016 utvrđeno je da je tuženik odbijen sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], oranica Krč površine 3963 m[2] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

31. Iz obrazloženja predmetne presude jasno proizlazi da tužitelj u tom postupku, a ovdje tuženik nije dokazao niti jedan od načina stjecanja vlasništva na nekretnini, odnosno nije dokazao da je predmetnu nekretninu stekao na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem ili na temelju zakona odnosno čl. 114. i 130. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10, dalje: ZVDSP), niti je dokazao da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću temeljem čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, jer nije bio zakonit, istinit ni pošten, budući je znao da je i u zemljišnim knjigama i u katastru kao vlasnik upisan ovdje tužitelj, a prije toga prodavatelji zemljišta SU i SUU, u kojem postupku promjene u katastarskom operatu je sudjelovao i sam tužitelj pa mu je to bilo poznato

32. Nadalje, iz obrazloženja navedene presude jasno proizlazi da je upravo tužitelj predmetnu nekretninu stekao pravnim poslom, kupoprodajom temeljem čl. 114. st. 1. ZVDSP, nakon čega se temeljem čl. 120. st. 1. ZVDSP-a uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik, postupajući pri tom s povjerenjem u zemljišne knjige sukladno čl. 122. ZVDSP-a.

33. Iz preslike zk. izvatka (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik zk. č. br. 3655/1 oranica Krč ukupne površine 3963 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

34. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

35. Odredbom čl. 162. istog Zakona propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevao da mu stvar preda u posjed, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

36. Dakle, prema naprijed navedenom tužitelj je dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine te je kao takav i upisan u zemljišne knjige te je dokazao da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženika.

37. Međutim tuženik odbija predaju nekretnine vlasniku navodeći da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine budući da u tijeku postupka nije odustao od prigovora koji je istaknuo u odgovoru na tužbu a u kojem tvrdi da ima pravo na posjed i pri tom se poziva na Rješenje Skupštine općine Remetinec, odjela za financije broj 04-1766/1966 od 09. ožujka 1966. kada je Šumariji Remetinec dodijeljena sporna nekretnina na korištenje kao nacionalizirano neizgrađeno zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] površine 830 čhv radi izgradnje pogonskih zgrada, kao i rješenje Zavoda za katastar grada Zagreba broj 1/489-1966 od 12. listopada 1966. o promjeni posjedovnog stanja u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] kojim je sporna nekretnina prenijeta u posjed Šumariji Remetinac i da je ista od tada u neprekidnom posjedu tuženika.

38. Uvidom u vlasničko rješenje Skupštine Općine Rematinec, Odjela za financije broj 09. ožujka 1966., broj 04-1766/66 (list 25 spisa) sud je utvrdio da je Skupština općine Remetinec Šumariji Remetinec dodijelio nekretninu radi izgradnje pogonskih montažnih objekata i temeljem tog rješenja je upisano pravo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] međutim u pravu je tuženik kada tvrdi da tuženik nije pravni sljednik Šumarije Remetinac, koja prema potvrdi ovog suda (list 57-58 ), očito nikada nije imala pravnu osobnost, odnosno nije bila pravna osoba i kao takva upisana u registar, a svi prednici tuženika kronološki su upisivani u sudski registar kako to proizlazi iz navedene potvrde, pa je jasno da u vrijeme donošenja ovog rješenja Skupštine općine Remetinec, Šumarija Remetinec nije niti mogla stjecati prava i obveze, pa tako niti steći pravo korištenja predmetne nekretnine, pa stoga ni deposedacija vlasnika i posjednika te nekretnine NU nije mogla biti izvršena u korist Šumarije Remetinec, a niti je ČU mogao posjed sporne nekretnine predati valjano i zakonito nepostojećoj pravnoj osobi.

39. Nije sporno da je ovdje tuženik do 2008. godine bio upisan u posjedovnom listu broj 1794 k. o. [katastarska općina] i to kao posjednik kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 2963 m[2] , iako iz rješenja zavoda za katastar grada Zagreb od 12. listopada 1966. (list 29 spisa) proizlazi da je upis posjeda izvršen u korist Šumarije Remetinec, a ne ovdje tuženika.

40. Nije sporno da je ovo stanje posjeda u katastarskom operatu promijenjeno rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Klas UP/I-932-07/07- 01/856 od 09. travnja 2008. (list 115 spisa), a nakon provedenog postupka pokrenutog na prijedlog SU (ČU) i ĐUU (pravnih prednika ovdje tužitelja). Nije sporno da je u tom upravnom postupku utvrđeno da su prednici tužitelja već nasljeđivanjem stekli vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iza NU kao i da su upisani kao vlasnici.

41. Nadalje, nije sporno da je tijekom trajanja tog upravnog postupka sačinjen elaborat RN 1070/08, kao i da se u tom postupku ovdje tuženik Hrvatske šume, koji je u vrijeme izrade elaborata bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], te nije sporno da se tada tuženik očitovao na način da je suglasan sa prijedlogom predlagatelja o promjeni posjednika, te nije sporno da tuženik nije imao primjedbi na predmetni elaborat, i dao je suglasnost za njegovu provedbu (list 113 spisa)

42. Nadalje nije sporno niti to tuženik tvrdi da je rješenje od 09. travnja 2008. dostavljeno tuženiku, a također nije sporno da se tuženik na predmetno rješenje nije žalio. Također nije sporno da su temeljem tog rješenja od 09. travnja 2008. pravni prednici tužitelja upisani kao posjednici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i to uz suglasnost i znanje ovdje tuženika, budući je tuženik na zapisnik u upravnom postupku od 05. studenog 2007., a i na zapisnik od 28. ožujka 2008. priznao prednicima tužitelja kako pravo vlasništva tako i pravo na posjed.

43. Što se tiče tvrdnji tuženika da se na susjednoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] iste katastarske općine nalazi poslovna zgrada Šumarije Remetinec, i da se u poslovnoj zgradi kao i u upravno pogonskim objektima ukupne površine 214 m[2] izgrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1966. godine do danas radilo i da radi više generacija radnika tužitelja, i da je upravo pogonska zgrada radionica izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da se ista vodi u osnovnim sredstvima tuženika (što nije dokazao), odnosno u njegovom posjedu valja istaknuti da je točno da se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi objekt tuženika koji je podignut kao zamjenski objekt temeljem građevinske dozvole Gradskog ureda za prostorno uređenje , graditeljstvo, stambene i komunalne poslove od 11. rujna 2022. (list 119-122 spisa). Međutim tužitelj je u spis dostavio diobeni nacrt RN 998/02, snimku stanja (list 125-126 spisa) iz kojeg je razvidno da se na spornoj čestici 3655/1 ne nalazi nikakva objekt, pa kad se uzmu podatci iz geodetskog elaborata RN 1070/08 i RN 998/2002, jasno je da do 2008. godine na predmetnoj čestici nije bilo nikakve građevine.

44. Sve kada bi sud uzeo u obzir i utvrdio da je ovdje tuženik pravni sljednik Šumarije Remetinac, odnosno da je Šumarija Remetinac bila u sastavu šumskog gospodarstva Zagreb koje je imalo pravnu osobnost, iako to tuženik nije potkrijepio nikakvim dokazima i da bi kao takav mogao steći pravo korištenja , netočne su tvrdnje tuženika vezane za Odobrenje za izgradnju Skupštine općine Remetinac broj 05- 3685/1-1966 od 20. lipnja 1966. (list 116 spisa u predmetu P-716/16). Uvidom u to odobrenje sud je utvrdio da je tim odobrenjem utvrđena vrsta objekta čija se gradnja dopušta, određene su dimenzije istog i smještaj objekta na zemljištu na način da se objekt ima sagraditi na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim tuženik nije dokazao da je 1966. godine izgradio građevinu kako mu je to odobreno ovim Odobrenjem, nego je sasvim jasno da je tuženik dana 11. rujna 2002. ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju zamjenske građevine upravne zgrade i kotlovnice i to na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica nije predmet ovog spora.

45. Obzirom na odluku visokog trgovačkog suda sud je uz gore provedene dokaza i uvid u dokumentaciju priloženu u ovom spisu i u spisu predmeta broj P-716/16 proveo dokaza i saslušanjem prokuriste tužitelja i predloženih svjedoka, na okolnosti valjanosti i zakonitosti posjeda na predmetnoj nekretnini.

46. Iz iskaza prokuriste tužitelja AU koji je u razdoblju od 1991. do 2016. godine bio direktor tužitelja, proizlazi da je tužitelj imao skladište na adresi [adresa], udaljeno oko 200 m od zgrade šumarije. Obzirom da mu je trebalo još prostora za proširenje djelatnosti čuo je da se na istoj strani samo malo dalje od ceste prodaje jedna parcela, te je stupio u kontakt sa gospodinom NU koji mu je rekao da prodaju tu parcelu, te mu je tu parcelu i pokazao. Navodi da mu je gospodin NU parcelu broj 3655/1. pokazao 2008. godine i da su na toj parceli tada bili posađeni kukuruzi visine 1,5 m i u to doba na toj parceli nije bio izgrađen nikakav objekt. Obzirom da je bio zainteresiran za kupnju, a gospodin NU mu je rekao da je vlasništvo čisto, odnosno da su vlasnici on i sestra, ipak je išao u gruntovnicu to provjeriti i kada sam utvrdio da je gruntovno i katastarski sve čisto i da nema nikakvih zabilježbi niti plombi odlučili su sklopiti Ugovor o kupoprodaj, kao i da mu tom prilikom gospodin NU nije spominjao da netko drugi polaže pravo na vlasništvo tako i na posjed predmetne čestice, da je dakle u vrijeme kupoprodaje na toj parceli bio kukuruz, koji je u jednom trenutku neki susjed pobrao, a nakon toga tužitelj je povremeno kosio travu i tako sve do 2012. godine.

47. U ljeto 2012. kada se nalazio na moru pozvao ga je jedan susjed ZU koji stanuje preko puta šumarije i obavijestio ga da na njegovoj parceli neki strojevi uklanjaju humus i navoze pijesak i valjaju zemljište i parkiraju neka vozila, ali ne na cijeloj parceli nego na jednom dijelu parcele koji graniči sa parcelom koju koristi šumarija. Ne zna da li je ta druga parcela u vlasništvu šumarije, a kada sam se vratio sa mora angažirao je odvjetnika koji je pismeno upozorio Hrvatske šume da obustave radove na parceli u vlasništvu tužitelja na što su se oni oglušili. Kada se vratio sa mora primijetio je da su Hrvatske šume na njegovom zemljištu izgradile nekakvu dvorišnu zgradu, otprilike 300 m[2] . Stoga je odmah i podnio zahtjev za osiguranje dokaza uz angažman sudskog vještaka koji je utvrdio veličinu izgrađenog objekta, koliko je kvadrata navožen pijesak i koliki dio je asfaltiran. Sjeća se da su ponovo zvali Hrvatske šume da uklone vozila sa njihove parcele, a pritom su i ogradili svoju parcelu, ali su ostavili otvor da Hrvatske šume mogu maknuti svoja vozila. Radilo se o 34 vozila Hrvatskih šuma. Predstavnik Hrvatskih šuma došao je preuzeti ta vozila te je tom prilikom sačinjen i primopredajni zapisnik i to dana 09. listopada 2012., a gospodin koji je preuzeo vozila je ŠU i on je potpisao taj primopredajni zapisnik. Nakon toga tužitelj je podnio tužbu protiv Hrvatskih šuma da mu Hrvatske šume vrate u posjed nekretnine koje su u vlasništvu tužitelja i to 02. listopada 2012. Nakon toga su Hrvatske šume tužile ovdje tužitelja i to 19. listopada 2012. i to radi utvrđenja vlasništva te mu je poznato da su Hrvatske šume izgubile taj spor.

48. Iz iskaza nadalje proizlazi da mu osobe koje su mu prodale nekretninu nikada nisu spominjale postupak nacionalizacije, da mu je prilikom kupoprodaje prodavatelj pokazao cijelu nekretninu i predao mu je u posjed.

49. Iz iskaz svjedoka BU proizlazi da su česticu broj 3655/1 on i njegova sestra naslijedili od svog djeda, a ta se čestica koristila isključivo kao poljoprivredno zemljište sve do 2008. godine kada su tu česticu on i sestra prodali GRADNJAPROJEKTU. Kada su 2008. godine predmetnu česticu površine 2963 m[2] prodali GRADNJAPROJEKTU na toj čestici nije bilo ništa sagrađeno, nisu postojali nikakvi objekti. Na predmetnoj čestici on i sestra su uzgajali kukuruz, ali upravo te godine bila je velika suša i kukuruz nije uspijevao. Navodi d a je prije prodaje česticu pokazao kupcu odnosno gospodinu AU, a na upit suda radi li se o gospodinu AU, svjedok navodi da se radi upravo o tom gospodinu koji je došao na tu česticu i pokazao mu je da na toj čestici nema izgrađenih objekata. Misli da je u Ugovoru bila klauzula da kupac te čestice u posjed može stupiti 15 dana nakon isplate cijene. Kupac je u potpunosti isplatio cijenu i stupio u posjed.

50. Na upit suda da li ga je djed ikada upozorio da bi se radilo o nacionaliziranom zemljištu, svjedok navodi da koliko se on sjeća, a radi se od 70-im godinama 20. stoljeća da su sva zemljišta okolo bila u društvenom vlasništvu odnosno da se s tim zemljištem nije moglo trgovati. Navodi da je djed za svog života podijelio svoju imovinu tako da su on i sestra dobili neke čestice, a nakon što je djed umro 1978. godine, tada više nismu pokretali ostavinski postupak jer su on i sestra bili u dobrim odnosima i znali su što je čije, a nakon 1990. godine podnijeli su zahtjev za denacionalizaciju, a kojim zahtjevom je bila obuhvaćena i predmetna čestica, nakon čega su pokrenuli ostavinski postupak negdje 2005., 2006. godine, odnosno čini mu se za konkretnu parcelu 2007. godine, te su on i sestra postali vlasnici predmetne parcele i to rješenjem javnog bilježnika, d asu u posjedu te čestice do kupoprodaje bili on i njegova sestra, te da mu nitko nikada nije oduzeo posjed niti ga je upozoravao da ne može kositi i obrađivati navedenu česticu, niti ga je itko bilo kad pozivao da predmetnu česticu preda u posjed.

51. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da je pred katastrom vodio postupak sa Hrvatskim šumama, a vezano za predmetnu česticu, u kojem postupku su Hrvatske šume također bile stranka i u tom postupku je predstavnica Hrvatskih šuma izjavila da Hrvatske šume nisu zainteresirane za predmetnu česticu i o tome postoji i pisani trag, a sve tijekom 2007. godine.

52. Svjedok nadalje izjavljuje da mu nije poznato da bi za navedenu česticu prilikom nacionalizacije njegov prednik dobio bilo kakvu novčanu naknadu, a kada se svjedoku predočilo rješenje o naknadi (list 97-98 spisa), svjedok navodi da predmetno rješenje nikada nije vidio

53. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da mu je neke nekretnine djed ostavio darovnim ugovorom a neke je naslijedio nakon smrti djeda, da su sve nekretnine u vlasništvu njegovog djeda bile nacionalizirane osim dvorišta, da je za sve nekretnine proveden postupak denacionalizacije , da šumarija nikada nije koristila dio predmetne nekretnine, koja je predmet ovog postupka nego je šumarija koristila jedan dio nekretnine u vlasništvu HU ili ŽU, a ta nekretnina se nalazi odmah uz cestu uz šumariju. Tvrdi da šumarija odnosno Hrvatske šume nikada nisu bile u posjedu niti jednog djela čestice 3655/1 niti su je na bilo koji način koristile.

54. Na poseban upit pun. tuženika da li je šumarija Zagreb ili Hrvatske šume na čestici br. 3655/1 imala sagrađen neki objekt ili ostavljala neki materijal, svjedok navodi da na toj čestici niti šumarija niti Hrvatske šume nisu imale sagrađen nikakav objekt niti su odlagale bilo kakav materija. Napominje da je između stanja u gruntovnici i u katastru bila razlika nekih 10-ak ili više kvadrata i sjeća se da je morao biti izrađen elaborat da se to uskladi. Navodi da u tom elaboratu vještak nije utvrdio da bi se na predmetnoj parceli nalazila bilo kakva građevina, te potvrđuje da se tuženik nikada nije protivio da se tužitelj upiše kao posjednik naveden nekretnine .

55. Iz iskaza svjedoka JU, zaposlenika tužitelja od 2001. godine proizlazi da ga je KU, koji je tada bio direktor GRADNJAPROJEKTA obavijestio da je kupio nekretninu, nekih 200-250 m dalje od mjesta gdje je GRADNJAPROJEKT već imala poslovne prostore. Zajedno s njim otišao je na predmetnu parcelu. Sjeća se da mi je pokazao parcelu koja je djelomično bila zasađena kukuruzom, a djelomično obrasla travom. Ne sjeća se da mu je točno rekao broj parcele, ali mu je pokazao gdje je parcela i gdje će biti skladište koje GRADNJAPROJEKT planira graditi. Radi se o 2008. godini i može potvrditi da u tom trenutku kada mi je parcela pokazana na istoj nije bio izgrađen nikakvi objekt. Pokazao mi je gdje treba biti međa, nije obraćao pažnju na to da li netko treći koristi spornu parcelu. Iz iskaza nadalje proizlazi d aga je 2012. u ljeto zvao gospodin AU da ode na predmetnu česticu i da vidi što se tamo događa, odnosno gospodinu AU je susjed ZU dojavio da se nešto događa na toj parceli, a kada je došao na tu parcelu primijetio je da netko sa strojevima skida humus i nasipa pijesak odnosno drobljeni kamen. Kada se gospodin AU vratio sa mora ponovno su otišli i obišli predmetnu parcelu i tada su vidjeli da je na jednom dijelu parcele sagrađen objekt.

56. Na poseban upit pun. tuženika koliko je vremena prošlo od vremena kada ga je gospodin AU pozvao da obiđe nekretninu do vremena kada je sa gospodinom AU ponovno obišao tu nekretninu i vidio objekt, navodi da je prošlo oko 2 - 3 dana. Tvrdi da je prilikom obilaska parcele primijetio da se na dijelu čestice nalazi neki objekt udaljen otprilike 30 - 50 m, a to isto stanje zatekli su on i gospodin AU kada su nakon 3 dana ponovno došli na tu česticu.

57. Iz iskaza svjedoka IU proizlazi d a je bio zaposlenik Hrvatskih šuma u razdoblju od 01. rujna 1995. do 2018. godine kada je otišao u mirovinu. Koliko mu je poznato Hrvatske šume su u [adresa] imale zgradu, a da je u dvorištu bila i dvorišna zgrada koja se adaptirala. Promijenilo se krov, stavljeni radijatori, promijenila stolarija., da se ne može sjetiti kada se adaptirala ta zgrada , da je moguće da je to bilo 1998, d je ta zgrada bila udaljena od dvorišne zgrade nekih 20 m i da je služila za sastanke.

58. Iz iskaza svjedoka MU koji je u razdoblju od 2005 do 2010. godine bio sam u Hrvatskim šumama na lokaciji L. Neletiča a obzirom da je automehaničar radio je sam u radioni. Predmetna radiona se nalazila u krugu Šumarije Remetinac . Svjedok na izvod iz katastarskog plana list br. 7 pokazuje da se radiona Hrvatskih šuma nalazila na čestici 3656/1 a ostale prostorije Hrvatskih šuma nalazile su se na parceli broj 3651 i 3654/2. Što se tiče čestice 3655/1 sjeća se da su radnici Hrvatskih šuma uređivali tu parcelu 2-3 g. tj. kosili su travu u razdoblju od 2005.-2010. godine. Otprilike dvije godine prije odlaska u mirovinu sjeća se da je ta parcela preko vikenda bila ograđena. Na toj parceli nije bilo nikakvog objekta kojeg su gradile Hrvatske šume.

59. Iz iskaza svjedoka EU proizlazi d aga je prednik tužitelja gospodin GU angažirao za izradu parcelacijskog elaborata za parcelu 3655/1. Koliko se sjeća razlog izrade parcelacijskog elaborata je bilo spajanje čestica obzirom da je bilo različito stanje u zemljišnim knjigama i katastru, te tvrdi da se na parceli 3655/1 nije nlazio nikakav objekt i da je to bila čista oranica, a parelacijski elaborat d je radio 2005-2006. godine , da ovdje tuženik ni na koji način nije sudsjelovao u postupku izrade elaborata , i d je tuženik svoje prostorije imao na drugoj katastarskoj čestici.

60. Sud dakle utvrđuje da je tužitelj u javnim očevidnicima upisan kao vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] površine 2963 m[2] , k. o. [katastarska općina], da su pravni prednici tužitelja bili upisani kao vlasnici i posjednici predmetne čestice, što također proizlazi iz javnih očevidnika, da je tuženik u upravnom postupku pred Gradskim uredom za katastar u predmetu UP/I932-07/07-014/856 priznao pravnim prednicima tužitelja CU i SUU da su oni stvarni vlasnici i faktični posjednici cijele k. č. br. [katastarska čestica], a što je razvidno iz zapisnika u tom postupku od 05. studenog 2007. i 28. ožujka 2008., te da tuženik i dalje drži u posjedu 721 m[2] k. č. br. [katastarska čestica], te da je tuženik pravomoćnom presudom odbijen sa zahtjevom da se utvrdi njegovo vlasništvo na toj nekretnini, odnosno da je tužitelj u javnim očevidnicima upisan kao vlasnik predmetne čestice, a da se tuženik nalazi u posjedu iste.

61. Nadalje što se tiče objekta izgrađenoj na toj nekretnini za koji objekt tužitelj u ovom postupku traži da se ukloni, valja navesti da je uvidom u spis P-716/16 a i u dokumentaciju koja prileži ovom spisu utvrđeno kako je odobrenjem Skupštine općine Remetinec od 20. lipnja 1966. za potrebe izgradnje prizemnog montažnog objekta veličine 18,2 m x 8, 40 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određeno zemljište za gradnju te položaj budućeg objekta, a uvidom u katastarske planove i elaborat je vidljivo da na dijelu čestice prema staroj izmjeri zk.č. 1386/1 k. o. [katastarska općina] Staro, a prema novoj izmjeri na zk.č. broj 3655 i današnjoj zk.č. 3655/1 nema evidentiranih sagrađenih objekata do 2008. godine, a to proizlazi i iz iskaza prokuriste tužitelja AU, svjedoka SUU, SUUV koji je ujedno i zaposlenik tuženika kao i svjedoka EU, koje iskaze je sud cijenio kao istinite i životne i isti su u skladu sa dokumentacijom u spisu.

62. Prigovore u parnici sukladno odredbi čl. 163. ZV-a u pravilu mogu istaknuti kako pošteni, tako i nepošteni posjednik, s time što samo pošteni posjednik može istaknuti i prigovore koji zaustavljaju vlasnički zahtjev da tuženik na temelju valjane pravne osnove drži u posjedu vlasnikovu stvar. Takvim se prigovorom vlasničkom zahtjevu suprotstavlja tvrdnja o postojanju tuženikovog prava koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari, koje svojim postojanjem suspendira mogućnost izvršavanja vlasnikovog ovlaštenja da stvar ima u svom neposrednom posjedu. Zakon općenito navodi pravo posjednika odbiti predaju stvari vlasniku ako posjednik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, a to se pravo na posjed može temeljiti na nekom pravnom poslu obvezno-pravne ili stvarno-pravne naravi, ali i na zakonu, odluci suda ili tijela javne vlasti. Sud će zahtjev vlasnika odbiti ako tuženik dokaže da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed, tj. ako su prigovori utemeljeni.

63. Prema stavu ovog suda tuženik prigovorima u ovom postupku nije dokazao da ima pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje tužiteljeve nekretnine, dakle nije dokazao da je takav posjed stekao temeljem pravnog posla, na zakonu niti na temelju odluke sud ili javne vlasti. Naprotiv sud zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik od 2008. godine kada prednicima tužitelja priznao pravo na posjed i kada su prednici tužitelja upisani u javne očevidnike kao vlasnici i posjednici predmetne nekretnine.

64. Zbog svega navedenog sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja za predajom u posjed slobodan od stvari i osoba 721 m[2] sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krč, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da sa ovog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja ukloni zgradu tlocrtne površine 214 m[2] označeno plavom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdravka Zorića od 17. kolovoza 2012., kao i da ukloni asfalt s površine od 305 m[2] označene žutom bojom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zdrava Zorića od 17. kolovoza 2012., u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-595/12. Isto tako osnovan je zahtjev tužitelja da nakon što ukloni zgradu i asfalt sa nekretnine tužitelja tuženik na sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 721 m[2] naveze humus i poravna sa okolnim zemljištem, budući tužitelj na to ima pravo obzirom da je tuženik izričito priznao da je na predmetnom zemljištu gradio poslovnu zgradu, asfaltirao parkiralište, i sadio drveće, a predloženo je potrebno da se zemljište vrati u prvobitno stanje, stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

65. Obzirom da je sud u cijelosti usvojio konačno specificirani tužbeni zahtjev, o alternativnom tužbenom zahtjevu sud nije odlučivao.

66. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa ) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 238 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora 663,61 EUR i vrijednost boda iznosu od 2,00 EUR.

67. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, radi se o tužbi vlasnika na predaju u posjed nekretnine (nenovčana tražbina), sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je u tužbi naznačio da VPS iznosi 5.000,00 kn (663,61 EUR). Dakle ne radi se o sporu male vrijednosti jer predmet spora nije novčana tražbina, nego stvarno pravni zahtjev, stoga je parnični trošak određen sukladno vrijednosti predmeta spora kojeg je tužitelj sam naznačio.

68. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

69. Tužitelju je tako kao potreban priznat sljedeći trošak: trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava podneska od 09. siječnja 2013., 13. lipnja 2014. i 15. svibnja 2023., u iznosu od po 100,00 EUR svaki Tbr. (br. 8.1. Tarife), podneska od 21. prosinca 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), trošak ročišta od 17. rujna 2014., 13. rujna 2023. , 09. studenog 2023., 17. prosinca 2024., 11. ožujka 2025., 04. travnja 2025. i 08. srpnja 2025, svako u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak ročišta od 12. siječnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife), trošak ročišta za objavu presude od 21. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), dakle ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.250,00 EUR stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

70. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

71. Tužitelju nije priznat prekomjerno zatraženi trošak za podneske od 21. prosinca 2020., jer tužitelju za navedeni podnesak sukladno vrijednosti predmeta spora pripada naknada po Tbr. 8.3. Tarife kako mu je to i dosuđeno. Tužitelju, nadalje nije priznat prekomjernom zatraženi trošak trošak ročišta od 12. siječnja 2022., jer se radi o ročištu na kojem se samo raspravljalo o procesnim pitanjima, te mu nije priznat prekomjerno zatraženi trošak za ročište za objavu presude, .

72. Tužitelju također nije priznat ni zatraženi trošak osiguranja dokaza u predmetu R1-595/12 u iznosu od 887,67 EUR-a jer tužitelj nije dokazao kada mu je taj trošak nastao niti visinu tog troška.

73. Obzirom da je tužitelj zatražio trošak u iznosu od 6.637,67 EUR, a dosuđen mu je trošak od 1.250,00 EUR tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 3.387,67 EUR kao u točki III izreke.

74. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj zatražio trošak pristojbi prema odluci suda. Međutim odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Obzirom da tužitelj nije određeno naveo iznos troška koji se odnosi na sudske pristojbe, o njegovom zahtjevu sud nije ni odlučivao.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2025.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.