Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-82/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene OB zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: državni odvjetnik), podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 12. siječnja 2023., broj K-368/2020-47, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 12. siječnja 2023., broj K-368/2020-47 optužena OB, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. – dalje ZKP/08), oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine-prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeni LB upućen je s imovinskopravni zahtjevom u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08), s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnijela je optužena putem branitelja Gorana Mrkića, odvjetaka u Valpovu, s prijedlogom da sud drugog stupnja odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi presudu suda prvog stupnja.
4. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 48/2023 od 22. veljače 2023.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U uvodu žalbe državni odvjetnik kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da presuda nije utemeljena budući da je izreke presude proturječna razlozima presude te da je sud izveo, s obzirom na izvedene dokaze, pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optužena OB počinila kazneno djelo za koje se tereti. Nadalje navodi da upravo provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem proizlazi da je novac s bankovnog računa oštećenika podizala optužena s tim da vještak detaljno obrazlaže točne datume i iznose podizanja novca, a iz podataka Addiko banke i drugih materijalnih dokaza proizlazi točan iznos koji je s računa oštećenika podignut s karticom opunomoćenika.
7. Ovakva argumentacija rečene povrede državni odvjetnik ustvari izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjenim stanjem, odnosno načinom na koji je prvostupanjski sud ocjenjivao izvedene dokaze, što u biti ukazuje da se radi o prigovorima činjenične naravi. Pored toga prvostupanjski sud je temeljito analizirao i ocijenio sve izvedene dokaze te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i s osnova istog izveo valjane zaključe koje je u svim odlučnim činjenicama određeno i bez bilo kakvog proturječja obrazložio u pobijanoj presudi. Isto tako je pravilnom interpretacijom sadržaja personalnih i materijalnih dokaza dao razloge za njihovu ocjenu koje je dokaze međusobno uspoređivao i konfrontirao, zbog čega presuda kao takva sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama. Upravo iz naprijed navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud zaključuje da prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavka 1. točke 11. ZKP/08, niti neku drugu povredu koja bi proizlazila iz žalbenih razloga, uslijed čega žalba državnog odvjetnika iz ove žalbene osnove nije utemeljena.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja žalitelj ustvari daje vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza koje suprotstavlja onima iz prvostupanjske presude, sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je donio prvostupanjski sud. Pogrešno žalitelj u žalbi sugerira da je iz priložene dokumentacije temeljem provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja točno utvrđen iznos koji je s računa oštećenika podignut s karticom opunomoćenika. Naime, provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dajani Vuković, dipl. oec. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je iz pregleda po računu 3232381473 vidljivo da je za transakciju od 30. srpnja 2018. u iznosu od 180,00 kn navedeno da je novac podigla optuženica, dok iz pregleda transakcija po zaštićenom računu i to za transakcije do 10. svibnja 2018. da je podignut iznos od 1.675,13 kn, 11. lipnja 2018. iznos od 1.675,13 kn i 10. srpnja 2018. iznos 1.675,13 kn, što je ukupno 5.025,39 kn, što je izvršeno od strane optužene, dok je na ostalim transakcija navedeno da su iste izvršene od strane PB pa je po računu 3220185202 izvršena isplata u ukupnom iznosu od 18.290,00 kn s tim da se u odnosu na iznos od 6.990,00 kn vidi da je navedeno da transakciju vrši opunomoćenik, dok za ostali iznos od 11.300,00 kn nije navedeno tko vrši transakciju, s tim da vještak na raspravi pojašnjava kako je na izvodima navedeno da se radi o podizanju gotovine ili isplate na bankomatu te se ne može utvrditi tko je takvu transakciju izvršio te da u ovoj konkretnoj situaciji na izvodima nije navedeno tko je podigao novac, da li vlasnik ili opunomoćenik. Upravo navedeno ukazuje, protivno navodima žalitelja, da ni sam vještak nije mogao utvrditi ukupan iznos novca koji je podignut od strane optužene, odnosno od strane oštećenog, s tim da je evidentno i nesporno da je iznose sa bankovnih računa koje je imao oštećenik mogla podizati i optužena s obzirom na izdanu joj valjanu punomoć. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud cijeni iskaze svjedoka IB, BB, ŽB, JB i ZB vjerodostojnim, a koji se odnose na način života oštećenika, no isti nemaju nikakvih saznanja o odnosu oštećenika i optužene, odnosno je li optužena podigla s računa oštećenika iznos za koji se tereti i zadržala ga za sebe ili ga predala oštećeniku, kada se uzme u obzir da je oštećenik u periodu za koji se tereti optužena, učestalo konzumirao alkohol i častio društvo, da ga je u tom periodu optužena vodila kod liječnika i u centar za socijalnu skrb radi ostvarivanja prava za tuđu njegu i pomoć, što je potvrdila i svjedok BB.
9. Dakle, u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud je vrlo detaljno izložio rezultat dokaznog postupka ali i obranu optužene koju je savjesno i kritički analizirao i temeljito ispitao dovodeći je u vezi s iskazom svjedoka oštećenog LB te ostalih personalnih dokaza, a potom i materijalnih dokaza prvenstveno nalaza i mišljenja vještaka za financijsko-knjigovodstveno vještačenje, koji navodi da tijekom postupka nije utvrđeno je li optužena sav novac predala oštećeniku, niti je utvrđeno koji iznos novca bi podigla optužena, a koji iznos oštećeni. Kod ovakvog utvrđenog ponašanja optužene, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kako iz njezinog ponašanja ne proizlazi da bi postupala u prijevarnoj namjeri, kako se u zakonu traži za postojanje predmetnog kaznenog djela jer za postojanje kaznenog djela prijevare potrebna je takva aktivnost optužene da navede nekog lažnim prikazivanjem činjenica, u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini čineći se to u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi.
10. Zbog svega navedenog, a prihvaćajući kao pravilne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne i važne činjenice na temelju kojih je sa svom potrebitom pouzdanošću izveo jedini mogući ali pravilan zaključak da nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, a što je sve valjano i obrazloženo, na koje obrazloženje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebno ponavljanja.
11. Svakako je za istaknuti da državni odvjetnik u biti ustraje u svojoj žalbi na osnovni preocjene svih do sada već izvedenih dokaza iz kojih onda izvodi zaključak da je optužena počinila navedeno kazneno djelo, ali pri tome ne nudi neke nove dokaze na temelju kojih bi se eventualno moglo zaključiti suprotno.
12. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točka 1. i 2. ZKP/08 valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu državno odvjetnika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 22. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Elma Kaleb Mamić
