Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-329/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Ostović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ostović i Rakušić d.o.o. Osijek, protiv ovršenika Grad Čakovec, OIB:44427688822, Čakovec, Ul. kralja Tomislava 15, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-224/2025-4 od 9. travnja 2025., 22. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-224/2025-4 od 9. travnja 2025. u pobijanom dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu trošak za sastav odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod toč. I. određena je ovrha na nekretnini ovršenika sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, dok je pod toč. II. izreke ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 1.452,89 Eura i naloženo ovršeniku namiriti trošak ovrhovoditelju u roku od 8 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka pod toč. II. izreke pravovremenu žalbu podnio je ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da predmet ovrhe radi naplate određenih troškova ne može biti račun grada Čakovca pa da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Ističe da je nekretnina koja je predmet ovrhe kao ošasna imovina prešla u vlasništvo ovršenika, a da je novčana sredstva koja je naslijedio uplatio prvom vjerovniku koji mu se obratio sa zahtjevom. Ističe kako s ovrhovoditeljem nije u obveznopravnom odnosu i da nema osnove za naplatu troška postupka od ovršenika, kao i da te troškove nije uzrokovano niti skrivio. Osporava primjenu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) i smatra da je trebalo primijeniti odredbu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) jer se ovrha za dugove ostavitelja može provoditi samo na imovini koja je bila dio ostavine, a ne na cjelokupnoj imovini grada Čakovca. Ističe i da je moguće da se nekretnina nikada ne proda, odnosno da ne dođe do namirenja ovrhovoditelja. Smatra da je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je ovrhovoditelju odmjeren trošak koji je naloženo platiti ovršeniku jer da navedeno implicira na izravnu isplatu dosuđenog troška iz imovine (proračuna) ovršenika a ne iz eventualno postignute kupovnine polučene prodajom nekretnine na kojoj je određena ovrha. Nalog prvostupanjskog suda smatra nepravičnim, nepravilnim i nezakonitim, a istovremeno ne negira zakonsko pravo namirenja ovrhovoditelja iz predmeta ovrhe. Stoga, ovršenik se protivi naplati troška iz gradskog proračuna zbog svoje dužnosti štiti javno dobro i smatra da prvostupanjski sud odmjeravajući ovrhovoditelju trošak postupka nije pravilno utvrdio sve relevantne činjenice. Slijedom svega ovršenik predlaže da se žalba prihvati i preinači pobijano rješenje na način da se zahtjev ovrhovoditelja odbije i odredi plaćanje troškova po prodaji nekretnine na kojoj je određena ovrha.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode ovršenika, te ističe da je neovisno što je riječ o ošasnoj imovini ovršenik dužan snositi troškove postupka, radi čega predlaže da se žalba ovršenika odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, žalbene navode ovršenika i navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio relevantne činjenice te primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ kada je ovrhovoditelju u rješenju o ovrsi odmjerio troškove postupka, neovisno o tome što je predmet ovrhe nekretnina koju je ovršenik stekao kao ošasnu imovinu.

7. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio: 5581/98296 etažno vlasništvo (E-9), Stan na II. katu - II. ulaz, koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka, spavaonice, blagovanja, kuhinje, izbe, kupaonice, balkona I i balkona II, te spremišta u prizemlju, ukupne površine od 55,81 m2, na suvlasničkom dijelu od 1/2 u vlasništvu ovršenika grad Čakovec, na temelju ovršne isprave Zadužnice od 23. siječnja 2018. potvrđene od strane javnog bilježnika Mirjane Zvonarek pod brojem OV-603/2018. Ovršenik je suvlasništvo nekretnine koja je predmet ovrhe stekao na temelju rješenja javnog bilježnika Ivana Marodija br. O- 1386/2018-25 od 27. listopada 2020. kao ošasne imovine iza pok. CF. Prvostupanjski je sud rješenjem o ovrsi Ovr-224/2025-4 od 9. travnja 2025. pod toč. I. odredio ovrhu ne nekretninama, pod toč. II odmjerio ovrhovoditelju trošak od 1.655,73 Eura, te naložio ovršeniku namiriti ovrhovoditelju odmjereni trošak u roku od 8 dana.

8. Odluka o trošku pod toč. II. pobijanog rješenja temelji se na pravilnoj primjeni čl. 14. st. 4. OZ u svezi sa čl. 155. st.1. ZPP, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ.

9. U konkretnom slučaju, predmet ovrhe su nekretnine koje su prešle na ovršenika na temelju rješenja javnog bilježnika Ivana Marodija br. O-1386/2018-25 od 27. listopada 2020.

10. Odredbom čl. 139. st. 6. ZN propisano je kako predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

11. Polazeći od citirane zakonske odredbe, pravilno ističe ovršenik u žalbi kako za troškove koji nastanu u ovršnom postupku na ošasnoj imovini, ovršenik ne odgovara imovinom koja nije sastavni dio ostavine. No, navedeno ne znači, suprotno žalbenim navodima, kako se ovrhovoditelju ne može priznati trošak ovršnog postupka na temelju čl. 14. st. 4. OZ već znači kako se ovrha radi troškova ovršnog postupka, a koji su nastali radi provođenja toga ovršnog postupka, može provesti samo na stvarima i pravu koja su sastavni dio ostavine ili da predmet osiguranja mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. U konkretnom slučaju ovrha radi namirenja troškova postupka nije određena na stvari koja nije sastavni dio ostavine.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kako je sud trebao priznati trošak ovrhovoditelju tek u postupku diobe kupovine (ukoliko dođe do prodaje nekretnina). Naime, odredbom čl. 14. st. 6. OZ je propisano kako se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka iz čega proizlazi kako je zakonskom odredbom propisan samo krajnji rok do kada se može podnijeti zahtjev za naknadu troškova postupka pa navedeno ne sprječava ovrhovoditelja da podnosi zahtjev za naknadom troška postupka odmah prilikom predlaganja ovrhe, odnosno sud da priznaje troškove ovršnog postupka koji su bili potrebni za ovrhu i prije završetka postupka.

13. Točno je da ovršenik za dugove svog prednika u konkretnom slučaju primjenom čl. 139. st. 6. ZN može odgovarati samo imovinom koju je kao ošasnu imovinu stekao, dok su žalbeni navodi da se troškovi ne mogu namiriti iz gradskog proračuna neodlučni, jer ovrha na novčanim sredstvima nije niti određena, a ukoliko bude, tek tada će ovršenik navedeni žalbeni navod moći osnovano istaći.

14. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ovrhovoditelju koji je predložio ovrhu na predmetu koji može biti predmet ovrhe (čl.139. st. 6. ZN) odredio ovrhu i valjano ovrhovoditelju odmjerio trošak postupka primjenom čl. 14. st. 4. OZ a pravilnost postupanja prvostupanjskog suda žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje.

15. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

16. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je određena ovrhe na nekretninama prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 22. kolovoza 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković