Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-161/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika EJO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zasatupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Sevšek & partneri d.o.o. iz Varaždina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Gorana Gložinića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba te tuženika i punomoćnika tuženika Jurice Sevšeka, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Sevšek & partneri d.o.o. iz Varaždina, radi uznemiravanja prava vlasništva, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EJO iz [adresa], I. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Zabranjuje se tuženiku EJO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uznemiravanje tužitelja EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15-3, u naravi dvorište, kuća, Seketin, Ulica palih boraca 38, drvarnica sa 761 m2, na način što je tuženik postavio ceradu visine 3 m na postavljenu na žičanu ogradu sa sjeverozapadne strane nekretnine tužitelja koja se proteže linijom označenom slovima A-B-C u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića iz kolovoza 2021. te što je uz opisanu liniju međe tuženik posadio veliku količinu raslinja te bilo kakvo drugo uznemiravanje prava vlasništva, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EJO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prestane uznemiravati tužitelja EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15-3, u naravi dvorište, kuća, Seketin, Ulica palih boraca 38, drvarnica sa 761 m2, te da ukloni ceradu visine 3 m postavljenu na žičanu ogradu sa sjeverozapadne strane nekretnine tužitelja, koja se proteže linijom označenom slovima A-B-C u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića iz kolovoza 2021. i da odsjeće grane drveta i debla koje se nalaze uz liniju međe nekretnine tužitelja upisane kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15-3, u naravi dvorište, kuća, Seketin, Ulica palih boraca 38, drvarnica sa 761 m2, kako bi se spriječilo opadanje velike količine lišća na nekretninu tužitelja i da prestane sa bilo kakvim drugim uznemiravanje prava vlasništva, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju EJ da tuženiku OJO nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15-3, u naravi dvorište, kuća, [adresa], drvarnica ukupne površine 761 m2, dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine upisane kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15- 3, u naravi voćnjak, dvorište, zgrada za povremeni boravak, [adresa], pomoćna zgrada, ukupne površine 2201 m2 te da predmetne nekretnine dijeli žičana ograda u vlasništvu tuženika, a koja se proteže linijom označenom slovima A- B-C u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića iz kolovoza 2021. Nadalje je tužitelj naveo da je prije otprilike godinu dana, tuženik na svoju žičanu ogradu postavio „ceradu“ visoku otprilike tri metra te da navedena cerada tužitelju oduzima dnevno svijetlo i zaklanja mu pogled, što tužitelja uznemirava u njegovim vlasničkim pravima glede predmetne nekretnine, a da su to većinom stabla bukve, no posađena su i stabla trešnje, šljive i lješnjaka. Tijekom godine s navedenog raslinja opada lišće u ogromnim količinama i to na nekretninu tužitelja. Naveo je da s obzirom na to da se radi o velikoj količini lišća, to tužitelja uznemirava u njegovim vlasničkim pravima, u vidu svakodnevne brige i skrbi oko zbrinjavanja lišća koje dolazi s tuženikove nekretnine. Također je naveo da osim što tužitelj troši svoje vrijeme sakupljajući lišće, navedeni bio otpad razvrstava i odvozi na za to predviđeno mjesto, što tužitelju stvara neželjene troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo da je podnesena tužba paušalna, neutemeljena, a niti jedan navod iz iste nije potkrijepljen ijednim relevantnim dokazom, da je točno je da su parnične strane vlasnici susjednih nekretnina, no ostali navodi da su netočni. Naveo je da je netočno da bi tuženik na „svoju žičanu ogradu“ postavio ceradu visine tri metra, već da je postavio tanku, zelenu, plastičnu mrežu na 1 metar od međe, kao zaštitu od sunca, s obzirom da se neposredno ispod iste nalazi dječje igralište s fiksnim rekvizitima, te da na ogradu i time na među tuženik nije postavio baš ništa što da i proizlazi djelomično iz vještačkog nalaza i zapisnika Državnog inspektorata od 22. veljače 2021. nastalog po prijavi tužitelja, a u kojem je nedvojbeno utvrđeno da se ne radi o ogradi, da se radi o konstrukciji udaljenoj 1 m od međe, da se ista ne može smatrati građevinom i da za istu nije potreban akt kojim se dozvoljava građenje. Nejasnim smatra sam petit tužbe u kojem, tužitelj traži da tuženik poreže grane tog bilja „uz“ među, kako bi se priječilo opadanje lišća na nekretninu tužitelja. Niti jedna grana niti jedne biljke ne prelazi na nekretninu tužitelja. Neodređeno traženje rezanja grana uz među niti je opravdano temeljem zakona, s obzirom da se očito ne radi o zračnom prostoru iznad nekretnine tužitelja, niti precizno određen, a niti izvediv. Navodi da je predmetna tužba evidentno motivirana dugotrajnim međususjedskim problemima između stranaka koji traju oko šest godina. U navedenom je periodu tužitelj rušio ogradu koju je postavio tuženik, rezao zelenu ogradu i na mnoge druge načine uznemiravao tuženika. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. U podnesku od 27. svibnja 2025. tužitelj navodi da tuženik ima tik uz među zasađeno raslinje i to vrbe, borove, čemprese koji mogu narasti izrazito visoko te u slučaju nevremena predstavljaju opasnost za tužitelja, njegovu majku i za samu nekretninu tužitelja. Na pripremnom ročištu održanom 7. lipnja 2024. tužitelj je naveo da u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao fotografije dostavljene uz tužbu, pročitao izvatke iz BZP-a za nekretnine stranaka, vještački nalaz iz spisa predmeta broj R1-147/2020 u postupku uređenja međe vođenog kod ovog suda i zapisnik s uviđaja održanog 2. srpnja 2021., zapisnik Državnog inspektorata Službe građevinske inspekcije Područni ured Varaždin klasa: 362-02/21-16/3081, urbroj: 443-02-04-12- ZČ-21-06 od 22. rujna 2021., pregledao je fotografije dostavljene uz podnesak tužitelja od 27. svibnja 2024., proveden je uviđaj i sudsko vještačenje po vještaku geodetske struke Draženu Pintariću, dipl. ing. geodezije, pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 9. listopada 2024. te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

6. Nesporno je da su nekretnine stranaka susjedne i da je međa između nekretnina stranaka uređena sudskom nagodbom sklopljenom kod ovoga suda pod brojem R1-147/2020 2. srpnja 2021., te da je tuženik postavio plastičnu mrežu. Nesporno je da je radi izgradnje dvorišne ograde na predmetnoj nekretnini tuženika obavljen inspekcijski nadzor Državnog inspektorata Službe građevinske inspekcije Područni ured Varaždin o kojemu je 22. rujna 2021. sastavljen zapisnik iz kojeg proizlazi, između ostalog, da je na međi (između nekretnina ovdje tužitelja i tuženika) određenoj od strane ovoga suda izvedena dvorišna ograda sa postavljenim aluminijskim stupovima u zemlji (betonu) na koje je pričvršćen žičani pleter, a da je na udaljenosti od jednog metra (od dvorišne ograde) postavljena konstrukcija, drveni stupovi ukopani u zemlji koji su povezani sa plastificiranom zaštitom od sunca koja konstrukcija se ne može smatrati građevinom i za koju nije potreban građevinski akt, radi čega daljnji inspekcijski nadzor više nije bio potreban. Također je nesporno da je na nekretnini tuženika zasađeno drveće i drugo raslinje uz među sa nekretninom tužitelja.

7. Sporno je da li je tuženik navedenu plastičnu mrežu ("ceradu") postavio na žičanu dvorišnu ogradu ili sa odmakom od međe te da li je postavljanjem te ograde (cerade) na svojoj nekretnini postupio protupravno, odnosno da li je time osujetio pravo vlasništva tužitelja, zatim postoji li opasnost od padanja drveća zasađenog na nekretnini tuženika te da li lišće koje tužitelju pada u dvorište dolazi upravo od drveća i raslinja zasađenog na nekretnini tuženika na nekretninu tužitelja te ako dolazi, da li se time kao i ostalim navedenim postupanjem uznemirava tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava.

8. Predmet spora je dakle, zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani uznemiravanje prava vlasništva tužitelja postavljanjem "cerade" sa sjeverozapadne strane nekretnine tužitelja (kojim mu se oduzima dnevno svjetlo i zaklanja pogled) te sađenjem raslinja uz liniju međe iz skice sudskog vještaka izrađene u postupku uređenja međe, te zahtjev da se tuženiku naloži uklanjanje navedene "cerade" i odsjeku grane drveta i debla koja se nalaze uz liniju međe nekretnine tužitelja "upisane kod Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 15-3, u naravi dvorište, kuća, [adresa], drvarnica sa 761 m2, kako bi se spriječilo opadanje velike količine lišća na nekretninu tužitelja i da prestane sa bilo kakvim drugim uznemiravanje prava vlasništva".

9. Odredbom članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

10. Budući da je sporna činjenica na kojem dijelu je tuženik postavio plastičnu ogradu (tzv. ceradu) sud je odredio uviđaj uz sudskog vještaka mjerničke struke. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Pintarića proizlazi da je između nekretnina stranaka uređena međa kod ovoga suda u predmetu broj R1-147/2020, te da je između predmetnih nekretnina tužitelja i tuženika na terenu postavljena žičana ograda na metalnim stupovima koju ogradu je već ranije postavio ovdje tuženik i ograda je uvučena na nekretninu tuženika za cca 0.10 m (postojeće metalne šipke u zemlji, točke uređene međe). Nadalje, iz nalaza proizlazi da je na dijelu svoje nekretnine u duljini od 12.70 m tuženik postavio ceradu koja se nalazi na udaljenosti od cca 0.60 m do cca 1.00 m od postojeće žičane ograde te je ista visine od 2.00 m do 3.00 m, mjereno od kote terena. Prozor do kojeg sporna cerada zaklanja svjetlo tužitelju prema njegovu kazivanju nalazi se na sjeveroistočnom zidu kuće tužitelja koji je udaljen od linije žičane ograde za 2.50 m. Osim ovih navoda, vještak je fotografirao lice mjesta te čitavu dužinu međe između stranaka te je iz priloženih fotografija vidljivo da se svo sporno raslinje i drveće nalazi na nekretnini tuženika te da grane istoga ne prelazi u zračni prostor tužiteljeve nekretnine.

11. Sud je nalaz vještaka našao objektivnim i stručnim te izrađenim u skladu s nalogom suda, te ga je u cijelosti našao vjerodostojnim. Tužitelj je u podnesku od 31. listopada 2024. iznio prigovore na nalaz vještaka od kojih je međutim, na ročištu 18. srpnja 2025., odustao.

12. Iz dostavljenih fotografija uz tužbu i uz nalaz vještaka vidljivo je da se na pojedinim dijelovima dvorišta tužitelja na tlu nalazi lišće u manjim hrpama, a upravo je to primjer količine otpalog lišća koje tužitelju smeta i radi čega je, između ostalog ustao sa tužbom.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da stanuje u predmetnoj nekretnini, a 2011. prilikom kupnje iste da je ondje na međi između njegove i susjedne nekretnine zatekao trinaest borova koji su bili blizu kuće i s obzirom na to da je jedanaest borova bilo na njegovoj strani parcele da je te borove radi sigurnosti odstranio sve kako ne bi naštetili njemu ili kući. Naknadno je u postupku uređenja međe utvrđeno da je doista jedanaest borova bilo na njegovoj strani parcele, a dva bora na susjednoj strani. Ta dva bora je onda izvadio tuženik. Nakon toga tuženik je na tom istom dijelu sadio drveće, ali na svojoj strani nekretnine i to drveće je naraslo i smatra da isto može naštetiti njemu i njegovoj mami jer ondje žive, a i njegovoj kući. Osim toga, tuženik je podigao ogradu na svojoj strani nekretnine i to ceradu koja je bila vidljiva i na očevidu i koja doseže i tri metra, a radi iste da nema dovoljno svjetlosti u kući te da ga to smeta. Također, zbog nasađenog drveća na parceli tuženika prilikom izlaska autom iz svog dvorišta nema dobru vidljivost na cesti jer mu smetaju grane tog drveća. Također, boji se da se uslijed nevremena sve to može srušiti i napraviti veliku štetu. Što se tiče lišća koje opada sa drveća zasađenog na nekretnini tuženika isto tijekom cijele godine opada na njegovu nekretninu, a s obzirom da se njegova mama više zadržava kod kuće od njega, onda je ona prisiljena čistiti to lišće te iako tuženik njegovu kuću naziva "sirotinjom" to je ipak njegova kuća u kojoj žive i on je tako ne doživljava, i time ga uznemirava u pravu vlasništva. Grane koje spominje dosežu samu među, dakle ne prelaze na njegovu nekretninu, ali s njih pada lišće na njegovu nekretninu. Tužitelj navodi da se ulaz u kuću nalazi s istočne strane, a prozore ima na svim stranama kuće osim sjeverozapadno, a to znači da su mu prozori na jednoj strani zida okrenuti i usmjereni prema nekretnini tuženika. Tužitelj je naveo da je tražio suglasnost od tuženika za izradu prozora na kući na dijelu koji gleda na nekretninu tuženika, no da je nije dobio od njega, ali je istu ishodio od projektanta koji je radio nacrt kuće. Izrada tih prozora je potpuno legalna no dokumentaciju o tome nije priložio u spis jer smatra da to nije važno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Radi se o ukupno jednom prozoru i jednim vratima koji gledaju na nekretninu tuženika time da je dozvolu za izgradnju tih prozora i vrata ishodio nakon što su ista već napravljena. Ostali prozori su već bili na zidu od ranije. Navodi da je također platio i novčanu kaznu budući da ovu dozvolu nije imao prije gradnje ulaza i prozora tako da je sve to sada legalno.

14. Tuženik je naveo da mu šest godina tužitelj nije dozvolio napraviti ogradu između njihovih nekretnina iako je imao i nalaz geodeta i sve je bilo "čisto kao suza" gdje bi se ona trebala nalaziti na međi, a osim toga prije nego je ograda postavljena ondje je stajala provizorna mreža zabijena na drva koju mu je tužitelj šest puta srušio. Točno je da je tužitelj uklonio borove koji su stajali kao ograda između njihovih nekretnina, a nakon toga su ostali neograđeni i goli kao u pustinji. Jednog dana čuo je nekakvu buku i shvatio je da tužitelj izrađuje prozore i vrata na zidu kuće tako da isti imaju pogled usmjeren na njegovu nekretninu. Koliko zna radi se o tri prozora i jednim vratima. Nakon toga napravio je tzv. zelenu ogradu i to na svojoj strani nekretnine tako da je posadio drveće, većinom zimzeleno koje je igličasto i ne otpušta lišće. Posadio je borove za koje je platio 7.000,00 kuna da bi već slijedeći dan našao da im je netko odrezao vrhove. Zbog toga je zvao i policiju i to krim - policiju koja je navela da se radi o šteti veće vrijednosti. Potom je odrezao sve grane koje su išle preko međe u smjeru nekretnine tužitelja, a s obzirom na to da je tužitelju smetalo lišće koje pada s njegove nekretnine, on, njegova žena i kćer su se nudili da sami pokupe lišće na njegovoj nekretnini. Naveo je da kad se urušio dio ograde koji on sa svoje strane nije mogao popraviti već bi ga morao popraviti sa strane tužitelja, da ga je pitao da li dozvoljava da on (tuženik) tu ogradu popravi, na što mu je tužitelj rekao: "Samo probaj, ja ću ti slomiti nogu", a nakon što mu je tuženik rekao: " E pa mi smo susjedi", da mu je tuženik pljunuo u lice. Nakon toga tuženik više nije kontaktirao u tom smislu sa tužiteljem. Smatra da problem između stranaka nije lišće koje pada na tužiteljevu nekretninu već neka druga vrsta problema, ali on ne zna koji je razlog tome. Naveo je da mu je tužiteljeva majka često znala reći da neka se vrati tamo od kuda je došao. Ne zna da li on smeta tužitelju zbog svojeg porijekla no napominje da je on O, da je sudjelovao u Domovinskom ratu i da ga se ne može prozivati radi njegova porijekla. Napomenuo je da ga tužitelj tuži jer smatra da su tužne vrbe na njegovoj nekretnini opasne za sigurnost tužiteljeve majke, a istovremeno je njegova kuća omotana omčom zbog toga što se narušila statika kuće pa se pita što je opasnije da li takvo narušenje statike ili njegove tužne vrbe. Naveo je da je spornu ceradu postavio zato jer su tužitelj i njegova majka stalno gledali na njegovu nekretninu pa čak i kad je postavljena cerada oni bi se "lojtrom" popeli na terasu svoje kuće kako bi gledali u njegovu kuću i dvorište, a nekretninu tuženika unatoč postavljenoj "ceradi" tužitelj sa svoje terase cijelu može vidjeti.

15. Sud je iskaze obje stranke ocijenio vjerodostojnim budući da su iskazi tužitelja i tuženika podudarni u pogledu bitnih činjenica te su isti iskazivali uvjerljivo i nisu prigovarali međusobno istinitosti danih iskaza. Iz njihovih iskaza proizlazi da stranke nisu u dobrim susjedskim ni međuljudskim odnosima, a što se očigledno odražava na stav tužitelja da ga utuženo postupanje tuženika uznemirava. Upitno je pritom da li se radi o uznemiravanju prava vlasništva koje uživa sudsku zaštitu.

16. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako se tzv. cerada čije uklanjanje zahtijeva tužitelj nalazi na dijelu nekretnine tuženika, na udaljenosti od oko 0,60 m do oko 1,00 m od postojeće žičane ograde, koja je postavljena na međi, te je ista visine od 2,00 m do 3,00 m. Na održanom uviđaju utvrđeno je također kako u unatoč postavljenoj "ceradi" tužitelju kroz sjeveroistočni prozor i nadalje prodire svjetlo pa sud nije našao dokazanim da mu se postavljenom "ceradom" uskraćuje danje svjetlo. Osim toga, budući da je tuženik osporavanu "ceradu" postavio na svom dijelu nekretnine, dakle ne na međi nego podalje od međe sa nekretninom tuženika, radi čega je ranije proveden i građevinski inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da postavljanje istog ne zahtijeva akt kojim se dozvoljava građenje, postavljanje iste nije protupravno, a navodi tužitelja da mu postavljanjem takve "cerade" tuženik uskraćuje pravo na danje svjetlo sa sjeveroistočne strane nekretnine radi čega da ga se uznemirava u pravu vlasništva njegove nekretnine nisu osnovani jer tužitelj nije ni naveo, a niti dokazao da bi ranije po bilo kojoj pravnoj osnovi stekao pravo negativne služnosti neoduzimanja vidika (članak 218. ZV) koje pravo bi eventualno sprečavalo tuženika u postavljanju sporne providne ograde (tako i VSRH Rev 1235/1990 od 9. listopada 1990.).

17. Vezano za navode tužitelja da mu na dvorište pada veća količina lišća od drveća i raslinja zasađenog na nekretnini tuženika ocjenjuje se da istim tužitelj traži zaštitu od imisija no pri tom ne navodi smatra li iste štetnim (neposrednim) ili dopuštenim (posrednim ) imisijama. Odredbom članka 110. stavak 4. ZV propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta., dok je stavkom 1. istog članka ZV određeno da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Neposredne imisije dakle predstavljaju radnje poduzete na jednoj nekretnini neposredno usmjerene na susjedovu nekretninu (u pravilu nekim uređajem) i uvijek su nedopuštene, dok su posredne imisije one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s čije nekretnine dolaze, dakle, prirodnim silama ili slučajem. U konkretnom slučaju (opadanje lišća na nekretninu tužitelja s nekretnine tuženika) radilo bi se o posrednim imisijama, a pretpostavke za nedopuštenost posrednih imisija su prekomjernost, znatnija šteta ili posebni zakon, te iako one ne moraju biti kumulativno ostvarene, prekomjernost je usko vezana uz nastanak štete jer prekomjernost i šteta nastaju kumulativno. Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građansko- privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. listopada 1992. okolnost radi li se o otežanom korištenju tuđih nekretnina preko uobičajene mjere ocjenjuje se s obzirom na prilike u mjestu u kojem se nalazi nekretnina čije je korištenje otežano. Dakle, da li se radi o prekomjernom otpadanju lišća s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja ocjenjuje se s obzirom na okolinu, način života i običaje u mjestu u kojem se nalaze nekretnine stranaka. Činjenica je da se nekretnine tužitelja i tuženika nalaze na selu i to u dijelu koje je rijetko naseljeno tako da je s jedne strane nekretnine tuženika nekretnina tužitelja, a s druge strane nekretnine tuženika postoji više neizgrađenih zemljišta i velika zelena površina, dok nasuprot nekretnina stranaka (preko ceste Ulice palih boraca) stoji šuma, zelena površina i poljoprivredno zemljište što je uočeno prilikom uviđaja. S obzirom na to da se nekretnine stranaka nalaze u takvom okolišu okruženom zelenilom neminovno je nanošenje ostataka raznog bilja na okolne nekretnine pa čak i da je utvrđeno da zatečeno lišće na nekretnini tužitelja dolazi isključivo od raslinja zasađenog na nekretnini tuženika, sud nije našao da bi postojala prekomjerna količina takvog lišća niti da bi zbog istog tužitelju nastala znatnija šteta radi čega bi isti imao pravo na zaštitu zbog uznemiravanja prava vlasništva. Sud ocjenjuje da tuženik svoju nekretninu koristi na način koji je uobičajen u takvom okruženju te pri tom ne izaziva prekomjerno opadanje lišća što bi uzrokovalo nastanak znatnije štete. Osim toga, ovdje valja reći i to da tužitelj nije tijekom postupka dokazao da navedeno lišće prikazano na fotografijama uz tužbu i pri provedenom uviđaju dolazi upravo sa nekretnine tuženika, niti je dokazao da mu zbog otpalog lišća nastaje šteta. Tužitelj je u tužbi naveo da se šteta sastoji od svakodnevne brige i skrbi oko zbrinjavanja lišća koje dolazi s tuženikove nekretnine, te da navedeni bio otpad razvrstava i odvozi na za to predviđeno mjesto, što mu stvara neželjene troškove no takve navode nije ničim potkrijepio pa su takvi navodi tužitelja ostali paušalni. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika. Budući da tužitelj nije dokazao navedeno, sud ovaj dio tužbenog zahtjeva nije našao osnovanim.

18. Također, nedokazanim sud nalazi i navode tužitelja da od zasađenog drveća prijeti opasnost od rušenja budući da na iste okolnosti tužitelj nije predložio adekvatne dokaze. Naime, provedenim uviđajem i iz fotografija s obavljenog uviđaja kao i iz fotografija dostavljenih uz tužbu i nalaz vještaka nije uočeno da bi zasađena stabla na nekretnini tuženika predstavljala opasnost od padanja tako da bi primjerice bila nagnuta, stara ili da bi svojim položajem na to upućivala. Odredbom članka 1047. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22;) propisano je da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Međutim, opasnost od štete mora biti konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim potpuno neizvjesnim budućim događajem (VSH, Gzz-2/84 od 9. veljače 1984.). Navodi tužitelja da zasađeno drveće na nekretnini tuženika može narasti izrazito visoko te u slučaju nevremena predstavlja opasnost za tužitelja, njegovu majku i za samu nekretninu tužitelja ne predstavlja konkretnu opasnost od štete već tužitelj ističe da bi zbog tog eventualno mogućeg budućeg događaja uslijedila i opasnost od štete zbog mogućeg pada drveća. Budući da tužitelj nije dokazao da bi postojala kakva izvjesna opasnost od nastanka štete, sud je i taj dio tužbenog zahtjeva našao neosnovanim.

19. S obzirom na sve navedeno, sud je cjelokupni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim radi čega je isti odbio.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 eura sukladno tbr. 8. st. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), zatim trošak zastupanja na ročištima 7. lipnja 2024., 9. listopada 2024. i 18. srpnja 2025. za svako ročište iznos od 187,50 eur prema tbr. 9 st. 1. i tbr. 46. Tarife. Sud nije tuženiku priznao trošak za ročište na kojem se objavljuje presuda budući da istom nije pristupio pa mu taj trošak nije niti nastao. Ukupni trošak tuženika iznosi 750,00 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 21. srpnja 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

T & Lui iz Zagreba

2. Tuženiku po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri iz Varaždina