Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-362/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Brljačić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stefano Segnan, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, po objavi od 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama počev od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 3.574,36 eura zajedno sa zateznim kamatama počev od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine",

kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.000,00 eura za razdoblje od 11. rujna 2019. do 30. rujna 2019.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.426,09 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da 16. kolovoza 2019. oko 20,05 sati tuženik fizički napao tužitelja dok su se nalazili ispred kućnog broja [adresa]. Prilikom fizičkog napada tužitelj je pretrpio lake tjelesne povrede zatvorenom šakom u području desne strane lica, prilikom čega isti lijevom stranom pada na pod i ozlijeđuje lijevo zapešće. Kao posljedicu fizičkog napada tužitelj je pretrpio i stres srednjeg intenziteta, a koje posljedice osjeća i danas s obzirom da se radi o susjedu. Strah je potenciran i činjenicom što tužitelj svakodnevno susreće tuženika te je strah i nadalje prisutan. U ovom događaju tužitelj je pretrpio lake tjelesne ozljede i to na području lica i koljena te psihički stres. Stoga potražuje naknadu neimovinske štete za fizičke bolove 12.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 30.000,00 kuna. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 42.000,00 kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, ustanovljenom Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), iznosi 5.574,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava tužbu, činjenični opis tužbe te tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnove, tako i visine. Tuženik osporava da bi udario tužitelja, kao i da bi to učinio na način opisan u tužbi. Tuženik ističe da je tužitelj taj koji je kritične zgode nekontrolirano mahao štapom prema psima tuženikove djevojke ĆD, na adresi tuženika, a i prema njoj. Osporava da bi povreda prava osobnosti opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Osporava da bi tužitelj trpio fizičke bolove koji bi opravdavali dosudu pravične novčane naknade. Osporava se osnovanost i visina zahtjeva s naslova pretpljenog straha jer se od 16. kolovoza 2019. do danas tužitelj i tuženik nisu ni jednom sreli. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Po provedenom medicinskom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu tijeka kamata, koje sada potražuje od završetka liječenja, a sud je tu preinaku tužbe prihvatio raspravnim rješenjem od 7. srpnja 2025. jer tužitelj prije provedenog vještačenja nije niti mogao znati točan datum završetka liječenja, a sud je ocijenio da bi prihvaćanje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavci 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

4. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete u iznosu od 5.574,36 eura pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 16. kolovoza 2019., a sporni su i osnova i visina zahjteva.

5. Sud je na proveo dokaz uvidom u izvješće MUP-a, Policijska uprava Primorsko- goranska, II. policijska postaja Rijeka od 23. rujna 2019. (list 4 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 5-6, 23-28 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 77-94 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Deanu Girottu, spec. kirurgije i traumatologije i OD, spec. psihijatrije, saslušani su tužitelj i tuženik te svjedoci MD i ĆD.

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Iz izvješća MUP-a, Policijska uprava Primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka od 23. rujna 2019. proizlazi da je 16. kolovoza 2049. u 20,05 sati u [adresa], došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane PD, rođ. **.**.1995., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na način da je isti na naročito drzak i bezobrazan način fizički napao susjeda ŽD, udarivši ga zatvorenom šakom u predio nosa, zbog čega je ista PP protiv PD ovom sudu podnijela optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. Iz medicinske dokumentacije i to otpusnog pisma s hitnog pregleda utvrđeno je da je tužitelj 16. kolovoza 2019. zatražio liječničku pomoć jer je zadobio udarac u desnu stranu lica od strane druge osobe šakom te pri tome pao na pod i udario si lijevu ruku, a u nalazu stoji da je kod tužitelja zaostala oteklina mekih česti lica u području desnog maksilarnog sinusa te uz zigomatični luk desno te tragovi osušene krvi u desnoj nosnici, kao i bol u lijevoj šaci i podlaktici.

9. Tužitelj je iskazao da je 16. kolovoza 2019. prolazio ulicom te su ga kod kućnog broja 28 [adresa] napala dva psa. Radi se o malim psima, ne zna koje pasmine, ali su ga napali i bili su agresivni. Tužitelj je uobičajeno sa sobom imao štap jer istog nosi jer na tom području zna vidjeti divlje svinje. Nakon što su ga ti psi napali, iz dvorišta je doletio PD koji ga je udario u glavu i od tog udarca tužitelj je pao na pod. Prije toga mu se tuženik nije uopće obratio, samo ga je udario. Od tog udarca potekla mu je krv na nos i iz usta. Ozlijedio je i ruku u padu. Došao je susjed i išli su kod njega na kbr. 28., tamo se tužitelj oprao i od tamo su pozvali policiju. Policija je pristupila na mjesto događaja, saslušali su tužitelja, napravili zapisnik. Nakon što se oprao i došao k sebi otišao je na prvu pomoć na Sušak. Na hitnom traktu obavio je detaljan pregled. Tuženika inače pozna iz viđenja. I dalje je u izvjesnom strahu i to od pasa da ga ne bio opet napali, a također je u strahu i od tuženika da ga ne bi opet udario. Nije čuo da bi tuženikovi psi bili opasni niti je čuo da su ti psi još nekog napali, ne zna kako su se ovaj put našli na cesti. Tri dana prije konkretnog događaja su ti psi napali njegovog psa kojeg je on vodio na uzici, pa da je zbog tog slučaja imao kod veterinara trošak od 836,00 kn. Štap koji je imao u tom trenutku bio je skijaški aluminijski štap. Ti agresivni psi su došli njemu na pola metra i lajali su i on je samo mahao štapom kako bi ih otjerao i nije niti jednog psa udario tim štapom.

10. Tuženik je iskazao da je se 16. kolovoza 2019. s djevojkom vratio s godišnjeg odmora u Dalmaciji. Negdje oko 20,00 sati čuo je buku izvana i tada je primijetio da njegova djevojka drži svog psa u naručju, a tada je tužitelj tuženikovog psa udarao sa štapom. Nakon toga je tuženik izašao iz kuće, bilo ga je strah i za njegovu djevojku i za psa. Tada je tužitelja odgurnuo, on je pao ali nije bilo nikakvog jačeg udarca niti krvi na mjestu događaja. Tužitelj je na tuženika vikao da će zvati policiju, a tuženik se tada maknuo sa strane. Nakon tog događaja došla je policija kojima je dao iskaz te se po tom pitanju vodi prekršajni postupak. Radi se o psima pasmine ID i staford, nisu agresivni i cijepljeni su. Izašli su na način da su otvorili portun, a zbog toga je tuženik platio kaznu u iznosu od 100 kn po psu jer su izašli iz ograđenog prostora. Ti psi ranije nisu nikog napadali. Prije ovog događaja tužitelja nije viđao, ali sad unazad godinu dana ga viđa, znaju se susresti na metar ali ne komuniciraju. Ne misli da tužitelj osjeća strah od njega. Tuženik tužitelja viđa kako šeće sa svojim psom sa štapom po glavnoj cesti.

11. Svjedok MD iskazao je da je vidio predmetni događaj koji se dogodio dana 16. kolovoza 2019. Baš se tada nalazio na cesti, zalijevao je vrt te je vidio da je ŽD na cesti zamahivao štapom prema psima. Bila su dva psa, nije vidio da je on kojeg psa udario s tim štapom. Ti psi su ŽD napali i on se htio obraniti od tih pasa i obranio se. Nakon što je on zamahivao tim štapom psi su pobjegli. Nakon toga na ulicu je došla ĆD i pokupila je jednog psa, a onda je iz te iste kuće došao je na cestu PD i udario je ŽD koji je pao na pod i onesvijestio se ali je brzo došao k sebi. Nakon što se ŽD digao došao je do svjedoka i oprao je sa sebe krv. Dalje je otišao u bolnicu ili ga je netko odvezao, točno ne zna. Ne zna koje su vrste ti psi. Svjedokov posjed od posjeda ĆD dijeli ograda tako da ti psi nisu dolazili u njegovo dvorište. Nije mu poznato da bi ti psi još nekoga napadali. Slabo čuje, nije čuo da bi događaju udarca prethodila neka svađa, PD je došao iz kuće, udario je šakom u glavu ŽD, uzeo je dugog psa i to je sve što je svjedok vidio. Svjedok se prvo nalazio na udaljenosti od 10 m, a nakon što je PD udario ŽD u glavu da se nalazio na jedno 4m. Psi su bili na udaljenosti od ŽD kolika je udaljenost štapa kojim je mahao, možda su i dobili po nosu ali to svjedok nije vidio jer su psi tada pobjegli. Tužitelj nije ni na koji način provocirao i uznemiravao pse GD. Ti psi su prije ovog napali psa ŠD također na cesti.

12. Svjedokinja ĆD, djevojka tuženika, iskazala je da se dana 16. kolovoza 2019. s tuženikom vratila s godišnjeg odmora, bili su u kući i planirali su da će predvečer odvesti pse u šetnju. Nakon toga čuli su lavež pasa i psi su bili uznemireni, izašla je van i vidjela da je ulazni portun od vrata otvoren. Taj portun bio je zatvoren, a istog su otvorili psi. ŽD je prolazio cestom sa svojim psom. Nakon što je svjedokinja izašla iz kuće vidjela je na cesti da je ŽD zamahivao štapom prema psima, ona je jednog psa tada uzela, on je i dalje zamahivao, čak je i tukao tog psa, a svjedokinja se bojala i za sebe jer je s tim štapom vrtio i prema njoj. Tada je zavala PD da joj dođe pomoći, on je došao i uzeo je tog drugog psa. PD nije lupio ŽD nego ga je samo odgurnuo, jer je ŽD bio u njezinom prostoru i vjerojatno PD nije znao koje su namjere ŽD, vjerojatno je mislio da će ŽD napasti i svjedokinju s tim štapom. Nakon toga ŽD je počeo galamiti. Nije vidjela da je krvario. Ni ona ni tuženik nisu pse odveli kod veterinara jer da su smatrali da će se sve mirno riješiti i da nisu pretpostavljali da će doći do ovog postupka. On nije imala nikakvih povreda. Tom događaju je svjedočio i MD, zalijevao je nešto i nalazio se na udaljenosti od 15 m od samog događaja. Tužitelj ŽD nije ni u kakvom odnosu s LD, no i nakon tog događaja on redovito dolazi kod svjedoka MD i ostalih susjeda, i izgleda da nema nikakvu bojazan od njihovih pasa.

13. Na temelju ovih dokaza, provedenih radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaje te tuženikove odgovornosti, utvrđeno je da se predmetni slučaj dogodio 16. kolovoza 2019. na način da su, za vrijeme dok je tužitelj prolazio [adresa], psi tuženika i njegove djevojke ĆD sami otvorili portun vrata dvorišta u kojem su se nalazili i bez nadzora vlasnika izašli na ulicu i krenuli prema tužitelju, koji je prema njima mahao štapom da bi zaustavio njihovo kretanje u njegovom smjeru. U tom je trenutku iz svoje kuće na lice mjesta izašao tuženik i udario šakom tužitelja u predjelu glave. O ovakvoj dinamici događaja, izuzev o samom udarcu, suglasno su iskazivali i stranke i svjedoci, pri čemu je sud osobito cijenio iskaz nepristranog svjedoka MD, očevica događaja, koji iz blizine vidio cijeli događaj i potvrdio upravo ovakav slijed događaja, pa je na taj način utvrđeno kako je se događaj odvio. Što se tiče sporne činjenice- je li tuženik tužitelja udario šakom u glavu ili ga je samo gurnuo, provedeni dokazi nedvojbeno ukazuju na to da je u konkretnom slučaju došlo do udarca, zbog kojeg je tužitelj i pao na tlo. Naime, o tome ne samo da su iskazivali tužitelj i svjedok MD, već to proizlazi i iz liječničke dokumentacije sačinjene neposredno po štetnom događaju, u kojoj je navedeno da je kod tužitelja zaostala oteklina mekih česti lica u području desnog maksilarnog sinusa te uz zigomatični luk desno te tragovi osušene krvi u desnoj nosnici, kao i bol u lijevoj šaci i podlaktici, a lokacija tih ozljeda odgovara upravo mjestu udarca o kojem su iskazivali tužitelj i svjedok MD (udarac šakom u lice), a također nalaz osušene krvi u desnoj nosnici potvrđuje navod tužitelja i istog svjedoka o tome da je od udarca tužitelj i prokrvario. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz tuženika i svjedokinje ĆD o tome da je tuženik tužitelja samo gurnuo, jer je taj dio njihovog iskaza u protivnosti sa svim drugim izvedenim dokazima, a ocijenjeno je da je takav iskaz usmjeren na otklanjanju tuženikove odgovornosti za nastalu štete.

14. Pritom, sud nije našao da bi tužitelj na bilo koji način pridonio nastanku štetnog događaja i nastaloj šteti. Nije, naime, dokazano da bi tužitelj svojim ponašanjem na bilo koji način izazvao tuženika da ovako postupi. Okolnost što je tužitelj zamahivao štapom prema tuženikovim psima koji su se kretali prema njemu ni u kojem slučaju se ne može smatrati opravdavajućim za ponašanje tuženika koje je uslijedilo. Upravo je tuženik osoba koja je dozvolila da se njegovi psi bez nadzora nađu na javnoj površini i tužiteljeva reakcija je bila sasvim primjerena i razmjerna situaciji u kojoj se dva psa kreću u njegovom smjeru. Osim toga, iz dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj tukao iste pse, jer osim što je to potvrdio svjedok MD, da je tome bilo tako tuženik i njegova djevojka bi zasigurno potražili pomoć veterinara. Međutim, da je tužitelj i udario tuženikovog psa u okolnostima ovog slučaja, takvo ponašanje nikako se ne bi moglo ocijeniti niti djelomice ispričavajućim za fizički napad tuženika.

15. Prema nalazu vještaka doc. prim. dr. sc. Deana Girrota, dr. med. i prof. dr.sc. OD, tužitelj je uslijed udarca u glavu odnosno zbog ozljede glave mogao trpjeti bol jakog intenziteta do 4 sata (sveukupno nakon udarca do smirivanja po analgetskoj terapiji), srednjeg intenziteta do 7 dana i slabijeg intenziteta do 2 tjedna. Nadalje, kod tužitelj je primarni strah jakog intenziteta trajao koliko je trajao fizički napad tuženika. Sekundarni strah jakog intenziteta je mogao postojati kao strepnja za ishod liječenja i trajao je do pružanja pomoći od strane susjeda- 5 minuta. Nakon toga se nastavlja strah umjerenog intenziteta kao kombinacija straha za ishod tjelesnih ozljeda i straha od ponovnog napada susjeda i straha od njegovih pasa koji je mogao trajati kad su bili prisutni izraženiji simptomi reakcije na teški stres (F43.2) i to u trajanju od cca 1 mjeseca. Kod tužitelja je bio prisutan i blagi sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost, bojazan, strepnja od tuženog i njegovih pasa koji je mogao trajati do 7 mjeseci, a koji je uključen u psihički poremećaj F43.2. i privremeno umanjenje općeg životnog aktiviteta. Po vještaku, posljedica predmetne traumatizacije je narušeno psihičko zdravlje tužitelja koje se u medicinskoj dokumentaciji opisuje kao F43.2 Poremećaji prilagodbe i reakcija na stres i psihotraumu, a kasnije i F41.2 Miješani anksiozno depresivni poremećaj, a tužitelj je prije događaja bio psihički zdrava osoba. Kako tužitelj aktualno ne ispoljava psihičke tegobe niti za jedan duševni poremećaj, nema trajnog smanjenja općeg životnog aktiviteta tužitelja, no dok su bili prisutni simptomi produžene reakcije prilagodbe s mješovitom anksiozno-depresivnom reakcijom (od predmetne traume do ožujka 2020.) životna aktivnost tužitelja je bila umanjena za 2-3%. Po nalazu vještaka doc. prim. dr. sc. Deana Girrota, dr. med. liječenje tužitelja završeno je zadnjim pregledom maksilofacijalnog kirurga 10. rujna 2019.

16. Treba reći i da je naknadno pribavljen zdravstveni karton tužitelja, za koji je utvrđeno da je nepotpun jer ne sadrži podatke prije štetnog događaja, no sud je nakon saslušanja vještaka utvrdio da nije potrebno pribavljati cjelokupni zdravstveni karton tužitelja. Naime, vještaci su suglasno iskazali da nije potrebno pribavljati zdravstveni karton tužitelja za razdoblje prije štetnog događaja jer u dijelu kartona koji je dostavljen ne postoje podaci o kroničnim duševnim bolestima i smetnjama ili lijekovima za kronične duševne smetnje od ranije, a takvi podaci bi se prenijeli u svaki zdravstveni karton. U kartonu je jedino notirana kronična bolest esencijalna hipertenzija, i terapija Perineva 4mg. Također nisu evidentirane neke kronične fizičke smetnje niti terapije za neku fizičku ozljedu.

17. Vještaci su pojasnili kako je moguće da zbog visokog krvnog tlaka, koji je zabilježen u zdravstvenom kartonu tužitelja, dođe do nesvjestice no u medicinskoj dokumentaciji nije zabilježena hipertenzivna kriza. Vještak doc. prim. dr. sc. Dean Girroto nadalje je naveo kako je teoretski moguće da ovakva ozljeda nastane i uslijed pada ali takvo što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije. Iz nalaza hitnog pregleda u OHBP Rijeka Lokalitet Sušak od 16. kolovoza 2019. navedeno je da nije bilo udarca glavom, nije bilo gubitka svijesti, mučnina niti povraćanja, a to su simptomi udarca udara u glavu prilikom pada. Vještak prof. dr.sc. Gordana Rubeša je odgovarajući na primjedbe tuženika iskazala da smetnje vezane uz visoki krvi tlak ne mogu izazvati psihički poremećaj na način kako je opisan u psihijatrijskim nalazima, a osim toga tužitelj je hipertoničar dugi niz godina prije predmetnog štetnog događaja pa da je imao psihičke smetnje, iste bi bile evidentirane u kartonu. Terapija Perineva nema nuspojave razvoja psihičkog poremećaja. Navela je da je osnovi dijagnostički instrumentarij u psihijatriji intervju sa bolesnikom, on odgovara tjelesnom pregledu u ostalim medicinskim područjima. Iz intervjua psihijatar definira psihički status iz kojeg onda proizlazi dijagnoza. Očekivano trajanje ovakvog poremećaja kod ranije zdravih osoba je 6 mjeseci, a tek ako simptomi traju duže iziskuje daljnju dijagnostičku obradu kako bi se definirali neki drugi psihički poremećaji kao PTSP sa zakašnjelim početkom. Vještakinja je navela da je pregledom u sklopu vještačenja ustanovila da kod tužitelja više ne postoje bilo kakvi simptomi niti jednog psihičkog poremećaja. Pacijenti koji su imali psihičke probleme od ranije imaju jače i dugotrajnije simptome nego od ranije zdrave osobe, što je činjenica koja ide u prilog da je tužitelj bio psihički zdrava osoba prije štetnog događaja jer su njegovi simptomi trajali unutar 7 mjeseci. Blagi strah koji je tužitelj trpio uključen je u duševni poremećaj i privremeno umanjenja SOŽA-e. Poremećaj je upravo posljedica straha. Treba reći i da poremećaj umanjuje radni i socijalni aktivitet. To je jedan od osnovnih elemenata za postavljanja dijagnoze. Radi liječenja ovog tegoba tužitelju je propisan antidepresiv i anksiolitik što je terapija adekvatna tim simptomima. Terapija koja je tužitelju propisana služi za umanjivanje napetosti i redukciju simptoma depresivnosti ali klinička praksa a i same upute u lijeku koje se mogu pročitati navode da imaju zakašnjelo djelovanje, pa antidepresivima treba i 3 do 4 tjedna da tek počnu djelovati.

18. Sud je u svemu prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji su vrlo detaljno i argumentirano obrazložili svoje mišljenje o posljedicama koje su za tužitelja nastale u spornom događaju. Vještaci su na jasan i razumljiv način odgovorili na sve primjedbe tuženika (kako one iz podneska od 8. ožujka 2023., koji se odnose na potrebu pribavljanja zdravstvenog kartona, možebitne psihičke posljedice zaostale kod tužitelja kao sudionika Domovinskog rata te metodologiju izrade nalaza, tako i na sva pitanja tuženika postavljena na ročištu 7. srpnja 2025.). Tako su vještaci naveli da u dijelu zdravstvenog kartona tužitelja koji je pribavljen nema nikakvih podataka o kroničnim stanjima tužitelja koja bi mogla biti od utjecaja na ocjenu posljedica ovog događaja, a da postoje iste bi bile notirane i u dijelu kartona koji je pribavljen. Štoviše, vještakinja prof. dr.sc. OD, pojasnila je kako je posljedice cijenila imajući u vidu tužitelja kao zdravu osobu, a da je isti imao kakve psihičke tegobe od ranije, da bi posljedice bile značajnije i teže. Time otklonjen prigovor tuženika da je strah koji je kod tužitelja utvrđen prouzročen ranijim tegobama, jer su kod tužitelja po nalazu vještaka simptomi po intenzitetu i trajanju odgovarali simptomima koji se javljaju kod prethodno zdravih osoba. Vještaci su također decidirano otklonili i prigovor tuženika da bi hipertenzija od koje tužitelj boluje u konkretnom slučaju prouzročila tužiteljev pad. Konačno, tuženik je prigovarao da su vještaci dali aproksimativnu a ne konkretnu ocjenu trajanja boli i straha, no radi se o paušalnom prigovoru jer su oba vještaka uz danu ocjenu dali životno i logično pojašnjenje o stanjima kod tužitelja zbog kojih je svaka pojedina ocjena dana. Osim toga, jasno je da vještaci i inače ne daju niti po naravi stvari mogu dati u dan i sat preciznu ocjenu trajanja boli i straha jer se ne radi o egzaktnim kategorijama, već se radi o stručnoj i iskustvenoj procjeni ovih kvalifikatornih elemenata povrede prava osobnosti utemeljenoj na svim okolnostima slučaja, o čemu su se vještaci detaljno izjasnili.

19. Dakle, tužitelju je u predmetnom štetnom događaju, skrivljenim protupravnim postupanjem tuženik nanio bol i strah, odnosno tuženik je povrijedio tužiteljevo prava osobnosti u smislu članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO). Time je tužitelju nastala neimovinska šteta jer prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete, kako je ona uređena ZOO-om, tu štetu čini već sama povreda prava osobnosti pod kojim se razumije za fizičke osobe, između ostalog, upravo pravo na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. u vezi s člankom 1046. ZOO-a). No, svaka povreda prava osobnosti – iako je time objektivno nastala neimovinska šteta - ne znači i bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade. To pravo oštećenik ostvaruje samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1 ZOO- a).

20. S tim u svezi, ocjena je suda da u konkretnom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, a tuženik, koji je kriv za tu štetu, dužan ju je naknaditi tužitelju prema članku 1045. stavak 1. ZOO-a.

21. Sud je na temelju nalaza vještaka, a prema kriterijima za određivanje novčane naknade, odredio da tužitelju pripada po kriteriju fizičkih bolova pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura, a po kriteriju straha te smanjenja opće životne aktivnosti zbog straha 1.400,00 eura, ukupno 2.000,00 eura. Prilikom odluke uzeta je u obzir jačina i trajanje bolova. Uzeta je u obzir i procjena pretrpljenog straha u vidu brige za ozdravljenje te straha od ponovnog napada tuženika i straha od njegovih pasa, osobito imajući u vidu da stranke žive u blizini jedna druge. Treba reći da je vještak mišljenja da je kod tužitelja bio prisutan i blagi sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost, bojazan, strepnja od tuženog i njegovih pasa koji je mogao trajati do 7 mjeseci, a koji je uključen u psihički poremećaj F43.2. i privremeno umanjenje općeg životnog aktiviteta. Kako tužitelj aktualno ne ispoljava psihičke tegobe niti za jedan duševni poremećaj, nema trajnog smanjenja općeg životnog aktiviteta tužitelja, no dok su bili prisutni simptomi produžene reakcije prilagodbe s mješovitom anksiozno- depresivnom reakcijom (od predmetne traume do ožujka 2020.) životna aktivnost tužitelja je bila umanjena za 2-3%. Iako je ovaj oblik štete u pravilu trajnog karaktera, novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju (Zaključak broj 6 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987.). Sud je s obzirom na to da je kod tužitelj ovakav strah i zabrinutost postojao više od pola godine, pri čemu po naravi stvari to zasigurno utječe na kvalitetu života u odnosu na kvalitetu koja bi postojala da takvih poremećaja nije bilo, ocijenio da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i za taj vid neimovinsku štete u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a. To stoga što tužitelj nedvojbeno ima pravo na naknadu štete zbog pretrpljenog straha, bilo da se isti cijeni kao samostalni element povrede prava osobnosti bilo kroz smanjenje životnog aktiviteta. Stajalište je suda da se naknadom u ovakvom iznosu ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a. U preostalom dijelu, do zatraženog iznosa od 5.574,36 eura tužbeni zahtjev je valjalo odbiti, kao previsoko postavljen.

22. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je ovdje tužitelju šteta nastala prije podnošenja tužbe (tužitelju je šteta nastala završetkom liječenja 10. rujna 2019. kada je mu postao poznat puni opseg te štete), obveza pravične novčane naknade dospjela je danom podnošenja tužbe, pa je počev od podnošenja tužbe valjalo prihvatiti tužiteljev zahtjev radi isplate zateznih kamata, a za razdoblje od 11. rujna 2019. do 30. rujna 2019. taj je zahtjev valjalo odbiti. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZPP-a.

23. Odlukom o troškovima postupka sud je tužitelju troškove dosudio sukladno uspjehu u sporu pozivom na članak 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Ocijenjeno je da je tužitelj uspio s dokazivanjem osnove zahtjeva 100 %, a u pogledu visine zahtjeva 35,78%. Polazeći od toga, sud je utvrdio da ukupan uspjeh tužitelj u sporu iznosi 67,93%, čime je uspjeh tuženika 32,77%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela) proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 35,16 % ukupnih troškova koje je imao u postupku, prema vrijednosti predmeta spora od 5.574,36 eura i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa).

24. Tužitelju su odmjereni sljedeći troškovi:

– za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1.Tarife)

– sastav podneska – pribava policijskog zapisnika 50,00 eura (Tbr. 8 t. 4. Tarife)

– zastupanje na ročištu 11.1.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 22.2.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 16.5.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife

– sastav podneska od 13.3.2023. – očitovanje na nalaz vještaka u zatraženom iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife u svezi članka 2. stavak 1. ZPP-a)

– sastav podneska od 28.9, 2023. – očitovanje na dopunu nalaza vještaka u zatraženom iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife u svezi članka 2. stavak 1. ZPP-a)

– sastav podneska od 3.11.2023. – očitovanje na nalaz vještaka u zatraženom iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife u svezi članka 2. stavak 1. ZPP-a)

– sastav podneska od 3.7.2025. 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 7.7.2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu za objavu odluke 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife)

Sve navedeno ukupno iznosi 1.500,00 eura, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 eura. Tužitelju uz navedeno pripada i naknada troška u visini plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 102,20 eura te trošak pristojbe za dostavu policijskog zapisnika 2,65 euro. Ukupno se radi o iznosu od 1.979,85 eura, a tuženik mu je dužan nadoknaditi 35,16% tog troška, odnosno 696,11 eura. Tužitelju pripada i naknada predujmova za vještačenje po vještaku medicinske struke u iznosu od 729,98 eura, u cijelosti. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 21. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku