Poslovni broj: P-9658/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice MA, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika Andreje Šeša, odvjetnice, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.388,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 121,84 EUR od 13. studenog 2018.,

- na iznos od 121,94 EUR od 10. siječnja 2019.,

- na iznos od 121,52 EUR od 13. veljače 2019.,

- na iznos od 121,47 EUR od 13. ožujka 2019.,

- na iznos od 121,72 EUR od 12. travnja 2019.,

- na iznos od 121,39 EUR od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 121,60 EUR od 11. lipnja 2019.,

- na iznos od 121,60 EUR od 11. lipnja 2019.,

- na iznos od 121,18 EUR od 11. srpnja 2019.,

- na iznos od 121,89 EUR od 14. kolovoza 2019.,

- na iznos od 120,72 EUR od 11. rujna 2019.,

- na iznos od 121,21 EUR od 11. listopada 2019.,

- na iznos od 123,02 EUR od 11. studenog 2019.,

- na iznos od 123,19 EUR od 11. prosinca 2019.,

- na iznos od 123,27 EUR od 13. siječnja 2020.,

- na iznos od 124,03 EUR od 11. ožujka 2020.,

- na iznos od 123,73 EUR od 11. ožujka 2020.,

- na iznos od 125,04 EUR od 10. travnja 2020.,

- na iznos od 123,76 EUR od 12. lipnja 2020.,

- na iznos od 123,76 EUR od 12. lipnja 2020.,

- na iznos od 123,17 EUR od 14. srpnja 2020.,

- na iznos od 123,25 EUR od 11. kolovoza 2020.,

- na iznos od 124,24 EUR od 10. rujna 2020.,

- na iznos od 124,90 EUR od 12. listopada 2020.,

- na iznos od 126,30 EUR od 12. prosinca 2020.,

- na iznos od 126,30 EUR od 12. prosinca 2020.,

- na iznos od 126,89 EUR od 12. siječnja 2021.,

- na iznos od 127,75 EUR od 11. veljače 2021.,

- na iznos od 122,30 EUR od 11. ožujka 2021.,

- na iznos od 122,14 EUR od 9. travnja 2021.,

- na iznos od 121,39 EUR od 11. svibnja 2021.,

- na iznos od 120,65 EUR od 12. srpnja 2021.,

- na iznos od 120,73 EUR od 11. kolovoza 2021.,

- na iznos od 120,77 EUR od 11. kolovoza 2021.,

- na iznos od 120,82 EUR od 10. rujna 2021.,

- na iznos od 121,30 EUR od 12. listopada 2021.,

- na iznos od 121,32 EUR od 12. studenog 2021.,

- na iznos od 121,56 EUR od 13. prosinca 2021.,

- na iznos od 121,53 EUR od 11. siječnja 2022.,

- na iznos od 122,09 EUR od 10. veljače 2022.,

- na iznos od 121,69 EUR od 14. travnja 2022.,

- na iznos od 121,45 EUR od 12. svibnja 2022.,

- na iznos od 118,88 EUR od 13. lipnja 2022.,

- na iznos od 118,88 EUR od 13. lipnja 2022.,

do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.064,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12. listopada 2023. navodi da je s prednikom tuženika, trgovačkim društvom Veneto banka d.d. Zagreb 30. studenog 2007. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini broj 7028000098 na temelju kojeg joj je odobren kredit za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti od 82.000,00 EUR-a, uz rok povrata kredita do 31. prosinca 2037. Odredbama sadržanim u čl. 3. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno tuženikovoj Odluci o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, a koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila tromjesečni EURIBOR uvećan za 1.00 p.p. godišnje. Tuženik je u veljači 2013. dostavio tužiteljici Aneks broj 1 Ugovoru kojim se mijenjaju odredba čl. 3. Ugovora, o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se kamatna stopa utvrđuje prema Odluci o otplaćivanju kredita po zaposleničkim uvjetima br. 693/12-U od 15. studenog 2012. i Priručnik Banke o pogodnostima zaposlenika, koja je u trenutku jednostrane promjene od strane tuženika iznosila 4,50%, kao i odredba čl. 6. Ugovora da se korisnik kredita obvezuje nastaviti plaćati kredit u 299 mjesečna anuiteta svaki u iznosu od 411,47 EUR-a obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za ugovornu valutu važećem na dan uplate, no taj Aneks tužiteljica nikada nije potpisala pa stoga smatra da je tuženik neosnovano izmijenio kamatu ugovorenu predmetnim Ugovorom o namjenskom kreditu od 30. studenog 2007. Nadalje, tužiteljica navodi kako je tuženik dalje, protivno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, dostavljajući tužiteljici obavijesti o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa, jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu protivno odredbi čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu, a radi čega da je tužiteljica plaćala povećane iznose anuiteta od početno ugovorenih, čime da je tuženik bez osnove stekao iznose koji predstavljaju razliku između početno ugovorenih anuiteta i naknadno određenih jednostranom voljom tuženika. Tužiteljica ističe da ako bi se odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju sa fizičkim i pravnim osobama, tumačila na način da je tuženik mogao, sukladno svojim Odlukama, jednostrano mijenjati kamatnu stopu, da je u tom slučaju tuženik tužiteljici, kao potrošaču, nametnuo nerazumljivu ugovornu odredbu o kojoj ovisi visina tužiteljičine obveze, što uzrokuje znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Koristeći takvu nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna, a sve što je tuženik stekao na temelju ništetne odredbe, stekao je bez osnove pa je stoga i radi navedenih razloga dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica tako potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.839,80 EUR / 44.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.11.2018. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.12.2018. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.1.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.2.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.3.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.4.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 15.5.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.6.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.7.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 14.8.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.9.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.10.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.11.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.12.2019. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.1.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.2.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.3.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.4.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 19.5.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.6.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 14.7.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.8.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.9.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.10.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.11.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.12.2020. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.1.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.2.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.3.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 09.4.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.5.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 15.6.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.7.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.8.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.9.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.10.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.11.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.12.2021. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.1.2022. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 10.2.2022. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 11.3.2022. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 14.4.2022. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 12.5.2022. do isplate te na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna od 13.6.2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tijekom postupka detaljno se očituje na navode tuženika. Nakon provedenog financijskog vještačenja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. prosinca 2024. (s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.388,18 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe prigovor zastare. Tuženik u bitnom smatra da je kamatnu stopu mijenjao u skladu sa Odlukom banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, kako je to ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu te sukladno važećoj zakonskoj regulativi. Tvrdi da je upravo radi udovoljavanja zakonskim obvezama sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju uskladio visinu kamatnih stopa te se isto tako zakonska obveza primjenjuje na predmetni ugovor o kreditu. Ističe da je tužiteljica po promijenjenim kamatnim stopama dugi niz godina plaćala anuitete kredita, čime je upravo takav odnos među strankama konzumiran i prihvaćen te navodi kako je tužiteljica potpisala Anex broj 1 predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu. Također, tuženik ističe kako je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, a ne fiksnu kamatnu stopu. Nadalje, navodi kako tužiteljica nema status potrošača, da se stoga na istu ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača te radi navedenog ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnine broj 7028000098 od 30. studenog 2007. (listovi 7-17 spisa), dopis tužitelja od 25. listopada 2018. (listovi 18- 19 spisa), dopis prednika tužitelja od 14. veljače 2013. (list 20 spisa), Aneks broj 1 Ugovoru o namjenskom kreditu sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnine broj ugovora: 7028000098 od 1. veljače 2013. (listovi 21-24 spisa), Obavijest o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa od 14. srpnja 2014. (list 25 spisa), Plan otplate (listovi 26-32 spisa), sudsku praksu (listovi 33-57 spisa), Knjigovodstvenu karticu (listovi 58-68 spisa), rješenje (list 88 spisa), Izvadak iz matice vjenčanih (list 89 spisa), vjenčani list (list 90 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darku Prpiću (listovi 98-162 i 172-173 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 181-182 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČA, budući da je tuženik povukao taj dokazni prijedlog na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. srpnja 2025. Osim toga, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i bez saslušanja navedenog svjedoka.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni slijednik Veneto banke d.d. s kojim je, kao kreditorom, tužiteljica kao korisnica kredita, sklopila predmetni Ugovor o namjenskom kreditu 30. studenog 2007. u kunskoj protuvrijednosti od 82.000,00 eura po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita te da je namjena kredita bila kupnja stana.

6. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li tuženik mijenjao ugovorenu kamatnu stopu sukladno odredbama predmetnog ugovora o kreditu i zakonskoj regulativi, je li ništetna odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojoj se određuje da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke (tuženika) o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama te je li na strani tuženika zbog povećanja kamatne stope došlo do stjecanja bez osnove i ima li tužiteljica status potrošača, kao i je li nastupila zastara.

7. Valja pojasniti da je tužiteljici, sada ZA, djevojačko prezime Z, da je 2. listopada 2009. sklopila brak s BA kada je i promijenila prezime sa Z na NA. Tužiteljica se 2021. razvela od NA te je 24. rujna 2022. sklopila brak s EA i promijenila prezime s NA na EA.

8. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu, utvrđeno je da je u čl. 3. istog ugovorena redovna - promjenjiva kamatna stopa sukladno tuženikovoj Odluci o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama koja u momentu sklapanja Ugovora iznosi tromjesečni EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje. Dakle, iz odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora vidljivo je da se u trenutku zaključenja Ugovora, ugovorena kamatna stopa sastojala od varijabilnog (promjenjivog) dijela kamatne stope, što je iznos tromjesečnog EURIBOR-a i fiksnog dijela kamatne stope koji iznosi 1.00 p.p. (postotni poen) godišnje. Međutim, stav je ovog suda da se ne može smatrati da je za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja se sastoji od varijabilnog (promjenjivog) dijela kamatne stope, što je iznos tromjesečnog EURIBOR-a i fiksnog dijela kamatne stope koji iznosi 1.00 p.p. (postotni poen) godišnje i to upravo stoga što je navedeno da je to redovna kamatna stopa u trenutku sklapanja tog Ugovora, ali je isto tako navedeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno tuženikovoj Odluci o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, dakle radi se o odredbi po kojoj, nakon zaključenja ugovora, tuženik može jednostrano promijeniti redovnu kamatnu stopu.

9. Čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Identična odredba nalazi se u čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14).

10. Člankom 96. st. 1. ZZP/07 određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 96. st. 2. ZZP/07 određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, čl. 96. st. 3. ZZP/07 određeno je da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, dok je odredbom čl. 96. st. 4. ZZP/07 određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Identične odredbe nalaze se u čl. 49. st. 1. - 4. ZZP/14.

11. U članku 97. ZZP/07 primjerice su navedene odredbe koje se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. tog Zakona, mogu smatrati nepoštenima te je, između ostalih, navedena i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga. Identična odredba nalazi se u čl. 59. st. 1. točka 11. ZZP/14.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je radila u Veneto banci, prvo kao djelatnik na šalteru banke u poslovnici u Draškovićevoj ulici, a nakon toga u poslovnici u Staglišću, nakon čega se ponovno u centralu banke u Draškovićevoj ulici, gdje je jedno vrijeme, također, radila na šalteru, a zatim je prešla na Odjel za platni promet, gdje je vodila žiro račune fizičkih i pravnih osoba, a da je njen brat radio baš na odjelu za kredite i koji joj je rekao kako su najpovoljniji uvjeti kreditiranja kod prednika tuženika. Kad je odlučila dići stambeni kredit, djelatnik prednika tuženika ponudio joj je kredit s kamatnom stopom koja se sastojala od sva dijela, i to tromjesečnog EURIBORa i od fiksnog dijela, koji se ne mijenja, i iznosi 1.00 p.p. godišnje. Također je iskazala kako prilikom sklapanja ugovora nije imala mogućnost pregovaranja oko pojedinih odredbi ugovora.

13. Na temelju iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je u čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu dijelom unesena odredba o kojoj tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik odnosno njegov pravni prednik Veneto banka d.d., kao kreditor, nisu pojedinačno pregovarali, a to je dio odredbe čl. 3. u kojem je navedeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju sa fizičkim i pravnim osobama. Pregovaralo se jedino o tome da kamatna stopa iznosi 3-mjesečni EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje, što je prema čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, redovna kamatna stopa u trenutku zaključenja tog ugovora.

14. Valja istaknuti kako niti iz jedne odredbe predmetnog Ugovora, a posebice iz spomenute odredbe čl. 3. u dijelu u kojem je navedeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, nije vidljivo na koji način i pod kojim uvjetima tuženik, nakon zaključenja predmetnog Ugovora, može izračunavati i mijenjati početno ugovorenu kamatnu stopu tj. nisu utvrđeni egzaktni parametri i kriteriji koji utječu na Odluku banke (tuženika) o promjeni početno ugovorene kamatne stope. Takvom ugovornom odredbom promjena početno ugovorene kamatne stope ovisi isključivo o Odluci banke (tuženika), dakle, radi se o jednostranom načinu promjene početno ugovorene kamatne stope. Pri tome sud ističe kako iz čl. 15. točka I predmetnog Ugovora proizlazi da se na sve što nije regulirano Ugovorom primjenjuju propisi banke koji reguliraju predmetnu materiju, ali niti iz jedne ugovorne odredbe ne proizlazi da je tužiteljici uručena Odluka o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, da je ista od strane tuženika upoznata sa sadržajem te Odluke niti da su joj uručeni drugi propisi odnosno akti banke koji reguliraju materiju kreditiranja i promjene redovne kamatne stope.

15. Kako u konkretnom slučaju tužiteljici nisu na transparentan način objašnjeni razlozi, kriteriji i parametri promjene početno ugovorene kamatne stope, kao i odnos te promjene s drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze za nju uslijed promjene kamatne stope, to ovaj sud smatra da je odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer se radi o situaciji da banka odnosno tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu dužnika odnosno korisnika kredita, ovdje tužiteljice, a tužiteljica promjenu ne može predvidjeti niti može pravilnost promjene provjeriti jer nema za to nikakvih egzaktnih kriterija i parametara. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik, koristeći takvu nepoštenu ugovornu odredbu u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama, dakle, u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, ništetna ugovorna odredba u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) obzirom da je protivna odredbi čl. 96. ZZP/07, u vezi s čl. 97. ZZP/07.

16. Vezano uz navode tuženika da je mijenjao kamatnu stopu sukladno zakonskoj regulativi, ovaj sud ističe kako u spisu prileži obavijest tuženika odnosno njegovog pravnog prednika o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa od 14.srpnja 2014. s priležećim otplatnim planovima (listovi 25-32 spisa). Iz navedene obavijesti, sud je utvrdio da su iste naslovljene na tužiteljicu, da je u njima navedeno da tuženik, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kreditne proizvode fizičkih osoba banke, usklađuje ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu na način da se ista sastoji od varijabilnog dijela kamatne stope po predmetnom Ugovoru o kreditu, što je 6-mjesečni EURIBOR i fiksnog dijela kamatne stope koji iznosi 4,15% godišnje.

17. Sud ističe kako je navedena obavijesti dostavljena tužiteljici nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13.) u kojem je u čl. 11.a st. 5. određeno da za sve postojeće ugovore o kreditu koji su sklopljeni do dana stupanja na snagu ovog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, je vjerovnik (ovdje tuženik) u skladu s ovim člankom dužan definirati parametar i to jednu od sljedećih varijabli: referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

18. Međutim, niti u jednoj od citiranih obavijesti o zakonskom usklađivanju promjenjivih kamatnih stopa, tužiteljici nije obrazloženo radi čega je tuženik odredio fiksni dio kamatne stope u iznosu od 4,15% godišnje (kraj činjenice da je u predmetnom ugovoru o kreditu, kod redovne kamatne stope koja je vrijedila u trenutku zaključenja ugovora, taj fiksni dio kamatne stope iznosio 1% godišnje) niti tuženik tijekom postupka tvrdi da je sa tužiteljicom pregovarao vezano uz isto. Također, u predmetnoj obavijesti navedeno je da se obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu smanjuje, što nije točno u situaciji kada je odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno tuženikovoj Odluci o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama ništetna, kako je prethodno obrazloženo. Naime iz financijskog vještačenja provedenog u ovom parničnom postupku proizlazi preplata na strani tužiteljice u korist tuženika radi tuženikovih promjena kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila u trenutku zaključenja Ugovora. Dakle, tuženik je, sukladno čl. 11.a st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) trebao tužiteljici dostaviti obavijest o povećanju (a ne smanjenju) kamatne stope u odnosu na onu stopu koja je vrijedila u trenutku zaključenja Ugovora. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da tuženik dostavljanjem tužiteljici obavijesti nije otklonio uzrok ništetnosti čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno tuženikovoj Odluci o kamatama i naknadama u poslovanju s fizičkim i pravnim osobama.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ništetnosti ne cijelog ugovora, već samo odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određen način (pravno nevaljan i nedopušten) mijenjanja stope ugovorene kamate jednostranom odlukom tuženika, što znači da ugovor u preostalom dijelu, pa i u onom u kojem je određena stopa ugovorne kamate u iznosu 3-mjesečnog EURIBOR-a + 1.00 p.p. godišnje egzistira pa se u tom dijelu i primjenjuje, sukladno čl. 324. ZOO-a, pri čemu sud ističe da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio, niti dokazivao da je takva odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Također, sud ističe kako je čl. 327. ZOO-a određeno da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba, što znači da je sud u parničnom postupku ovlašten razmatrati i utvrđivati je li pojedina ugovorna odredba ništetna iako u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu nije postavljen zahtjev za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe.

20. Vezano uz navode tuženika da je tužiteljica potpisala Aneks broj 1 Ugovoru o namjenskom kreditu od 1. veljače 2013., sud ističe kako u spisu na listu 21-24 spisa prileži navedeni Aneks u preslici, koji je potpisan samo po predniku tuženika, odnosno po predsjedniku uprave i zamjeniku predsjednika uprave Veneto banke d.d., ali ne po tužiteljici, kao korisniku kredita i sudužniku BA, to ovaj sud smatra da tužiteljica, kao korisnica kredita, nije potpisala Aneks broj 1 Ugovoru o namjenskom kreditu od 1. veljače 2013., pa ju stoga odredbe navedenog Aneksa ne obvezuju te, slijedom navedenog, tuženik nije imao pravo tužiteljici naplaćivati povećanu kamatnu stopu (koja, prema čl. 3. navedenog Aneksa, iznosi 4,50% godišnje) u odnosu na onu koja je početno ugovorena i koja je iznosila 3-mjesečni EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje.

21. Prema tome, obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužiteljice ugovornu kamatu temeljem ništetnih ugovornih odredbi – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenih iznosa, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a.

22. Sud, također, ističe kako iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o kreditu čija je namjena kupnja stana (čl. 1. Ugovora), što znači da je tužiteljica, kao fizička osoba, zaključila taj kredit radi zadovoljenja svoje osobne potrebe stanovanja. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je tužiteljici odobren stambeni kredit pod istim uvjetima kao i ostalim klijentima koji nisu bili djelatnici banke te imajući u vidu činjenicu da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je završila srednju ekonomsku školu, a ne ekonomski fakultet, kao i da nikada nije radila na kreditnim poslovima, to ovaj sud smatra da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/07 odnosno da sama činjenica što je tužiteljica bila zaposlena kod prednika tuženika, s kojim je i zaključila predmetni Ugovor o kreditu, ne znači da ona nije imala status potrošača, kraj ostalih opisanih okolnosti koje su postojale pri zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu.

23. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po financijskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

24. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. kolovoza 2024., financijski vještak je utvrdio kako razlika (preplata) u visini obveze tužiteljice za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta tj. 31. listopada 2018. do 31. svibnja 2022., a koja proizlazi iz jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, iznosi ukupno 5.388,18 EUR, time da su pojedini mjesečni iznosi preplate u eurima prikazani po mjesecima u stupcima tabele (koja je sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja) te da je vještak prikazao datume plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplatu predmetnoj tabeli. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka ovaj sud je utvrdio da razlika (preplata) u visini obveze tužiteljice, u utuženom razdoblju, a koja proizlazi iz jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, iznosi 5.388,18 EUR.

25. Tužiteljica je prigovorila matematičkom izračunu u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, i to u dijelu u kojem vještak prilikom izračuna nije uzeo u obzir uplatu tužiteljice od 12. prosinca 2019., dok je tuženik naveo kako nema računskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no da prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen.

26. Očitujući se na prigovore tuženika, financijski vještak je u svom pisanom očitovanju od 5. prosinca 2024. iskazao kako prema pregledu uplata po kreditu na dan 14. lipnja 2024. ne postoji uplata izvršena 12. prosinca 2019. već 11. prosinca 2019. koja je uzeta u obzir što je i razvidno iz nalaza i mišljenja da je tom uplatom podmiren anuitet koji dospijeva 30. studenog 2019. Vještak smatra je tužitelj vjerojatno omaškom napisao krivi datum uplate te je htio istaknuti uplatu od 12. prosinca 2018., koja je uzeta u obzir, no navedenom uplatom nije podmiren anuitet koji dospijeva 30. studenog 2018. u cijelosti već je anuitet u cijelosti podmiren s uplatom od 10. siječnja 2019. kako je navedeno u nalazu i mišljenju – sve razvidno iz knjigovodstvene kartice te pregledu uplata po kreditu, pa stoga vještak ostaje u potpunosti pri svom nalazu i mišljenju.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije. Isto tako, sud prihvaća i pisano očitovanje vještaka, obzirom da je isti financijski vještak detaljno, stručno i jasno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje te odgovorio na sve prigovore tužitelja.

28. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena odnosno ništava ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništavosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene stope koja iznosi 3-mjesečni EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih stopa povećanih jednostrano od strane tuženika, kao kreditora.

29. Kako je razvidno da je uplatama više plaćenih anuiteta imovina tužiteljice prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u nekom pravom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti odnosno zakonu, tuženik ga je dužan vratiti odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

30. Dakle, preplaćeni iznos koji za utuženo razdoblje od 31. listopada 2018. do 31. svibnja 2022. iznosi 5.388,18 EUR (a sud ga je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja koje je u cijelosti prihvatio) predstavlja stečeno bez osnove te stoga tužiteljici, na temelju čl. 1111. ZOO-a, ovaj sud dosuđuje utuženi iznos od 5.388,18 EUR, kao pod točkom I/ izreke.

31. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik svojim arbitrarnim postupanjem tj. jednostrano, bez suglasnosti tužiteljice, utjecao na promjene (povećanje) kamatnih stopa kako bi ostvario imovinsku korist na štetu tužiteljice, to je utvrđeno da je tuženik postupao kao nepošteni stjecatelj pa tako tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na svaki pojedini više plaćeni iznos od prvog dana nakon dana plaćanja do isplate, a točni iznosi na koje kamata teče i točno razdoblje tijeka kamata utvrđeni su u točki I/ izreke ove presude.

32. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/2022.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

33. U pogledu prigovora zastare, sud ističe kako odredba čl. 225. ZOO-a, koja se primjenjuje na stjecanje bez osnove, određuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina, dok je odredbom čl. 241. ZOO-a određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je tužba podnesena 12. listopada 2023., a uzimajući u obzir da je najstarija ovopredmetna tražbina u iznosu od 121,84 EUR plaćena 13. studenog 2018. te je sa tim datumom plaćanja tj. 13. studenog 2018., tužiteljica mogla od tuženika zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove, razvidno je da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

34. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

35. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-200,00 EUR, za sastav podneska od 29. travnja 2024., prema Tbr 8/4-50,00 EUR, za sastav 3 podneska (od 6. ožujka 2024., 23. rujna 2024. i 18. prosinca 2024.), prema Tbr 8/1-po 200,00 EUR te za zastupanje na ročištima 15. travnja 2024., 15. travnja 2025. i 2. srpnja 2025., prema Tbr. 9/1-po 200,00 EUR, što sveukupno i uvećano za PDV od 25% (Tbr.42) iznosi 1.812,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 52,43 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.064,93 EUR (toč. II/ izreke).

36. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

37. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici