Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-152/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate i radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1041/2024-75 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 1041/2024-75 od 4. listopada 2024. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1653/2014 od 22. listopada 2014. ukinut u dijelu kojim je tuženiku-protutužitelju naloženo platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.374,60 eur sa zateznim kamatama od 15. rujna 20214. do isplate te zatezne kamate na iznos od 375,18 eur od 15. rujna 2014. do isplate.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja-ptotutuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2024-75 od 4. listopada 2024. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1653/2014 od 22. listopada 2024. ukinut u dijelu kojim je tuženiku- protutužitelju naloženo platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.426,00 eur te zatezne kamate na iznos od 1.051,02 eur od 15. rujna 2014. do isplate, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki IV. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1653/2014 od 22. listopada 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju platiti tužitelju- protutuženiku iznos od 1.426,00 eur te zatezne kamate na iznos od 1.051,02 eur koje od 15. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove postupka u iznosu od 2.854,30 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1041/2024-75 od 4. listopada 2024. u dijelu pod točkom III. izreke.

IV. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika-protutužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1041/2024-75 od 4. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1653/2014 od 22. listopada 2024. u dijelu kojim je tuženiku- protutužitelju naloženo platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 77,15 eur s kamatama od 15. rujna 2014. do isplate i tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 198,38 eur, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1653/14 od 22. listopada 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju ON iz [adresa], da isplati tužitelju-protutuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, iznos od 77,15 eura (sedamdesetsedameuraipetnaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1653/14 od 22. listopada 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju ON iz [adresa], da isplati tužiteljuprotutuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, iznos od 2.800,60 eura sa zateznim kamatama od 15. rujna 2014. do isplate.

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženog-protutužitelja ON, iz [adresa] koji glasi:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Općih uvjeta operativnog leasinga OL-POK-01 uz Ugovor o operativnom leasingu broj 1003853 zaključenog dana 22. srpnja 2008. između OTP Leasing d.d. Petrovaradinska 1, Zagreb, podružnica [adresa], kao davatelja leasinga i Alfa zaštite d.o.o. za zaštitu osoba i imovine, [adresa] kao primatelja leasinga te ON OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jamca.

II Utvrđuje se ništetnim Ugovor o operativnom leasingu broj 1003853 zaključen dana 22. srpnja 2008. između OTP Leasing d.d. Petrovaradinska 1, Zagreb, podružnica [adresa], kao davatelja leasinga i Alfa zaštite d.o.o. za zaštitu osoba i imovine, [adresa] kao primatelja leasinga te ON OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jamca te se utvrđuje da isti ne proizvodi pravne učinke",

u cijelosti kao neosnovan.

IV Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut (točka II. izreke), kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka IV. izreke), žalbu je podnio tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/13. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Istu presudu, u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi (točka I. izreke), u dijelu kojim je njegov protutužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke), kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka IV. izreke), pobija i tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje troškove žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev za isplatu 2.877,75 eur, koji tužitelj temelji na obvezi tuženika proizašloj iz mjenice koja mu je predana kao sredstvo osiguranja potraživanja po Ugovoru o operativnom leasingu br. 10003853 koji je 22. srpnja 2008. sklopljen između tužitelja, kao davatelja leasinga, društva Alfa zaštita d.o.o., kao primatelja leasinga te tuženika, kao jamca, dok je predmet spora po protutužbi zahtjev za utvrđenje da je ništetan predmetni Ugovor o operativnom leasingu, kao i da su ništetne odredbe Općih uvjeta operativnog leasinga OL-POK-01 uz taj ugovor.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je 22. srpnja 2008. između tužitelja i društva Alfa zaštita d.o.o. za zaštitu osoba i imovine sklopljen ugovor o operativnom leasingu, kojim je korisniku leasinga dano u najam osobno vozilo marke Hyundai I30 1.6 DOCH, uz utvrđenu nabavnu vrijednost od 23.359,61 CHF neto, odnosno 28.498,72 CHF bruto, uz ugovoreno trajanje leasinga od 84 mjeseca, ugovorenim iznosom obroka naknade za leasing od 386,80 CHF (s obračunatim PDV-om) i akontacije naknade za leasing od 36.124,79 CHF (s obračunatim PDV-om), odnosno ukupne naknade za leasing od 36.124,79 CHF (s obračunatim PDV-om) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju OTP

Banke d.d. na dan plaćanja,

- da je predmetnim ugovorom ugovoren ostatak vrijednosti objekta leasinga u iznosu od 2.335.96 CHF neto, odnosno 2.849,87 CHF bruto, kao što je ugovoren trošak obrade ugovora od 783,72 CHF bruto,

- da je predmetni ugovor osiguran, između ostalog, i osobnom mjenicom tuženika,

- da je predmetna mjenica serije A 05271418 izdana na obrascu za trasiranu mjenicu, koju je izdao tuženik kao trasant (izdatnik) i koji je tu mjenicu potpisao i kao trasant i kao trasat, s time da je izvršio i njezin akcept,

- da se tuženik predmetnom mjenicom obvezao po naredbi tužitelja bez protesta platiti iznos na koji je mjenica popunjena (21.682,43 kn) s dospijećem 12. rujna 2014., pri čemu je kao mjesto ispunjenja označen Zagreb,

- da je ugovor o operativnom leasingu raskinut 27. veljače 2013. (o čemu je primatelj leasinga obaviješten 4. ožujka 2013.), na koji dan je ukupna dospjela glavnica iznosila 11.097,79 CHF, a nedospjela glavnica 9.925,86 CHF,

- da je dug primatelja leasinga na dan raskida ugovora za dospjele 40., 41., 42. i 43. obroke iznosio 1.480,33 CHF,

- da je procijenjena vrijednost vozila na dan raskida ugovora bez PDV-a iznosila 6.361,69 CHF, pa bi naknada štete (razlika između nedospjele glavnice od 9.925,86 CHF i procijenjene vrijednosti vozila od 6.361,69 CHF) iznosila 3.564,17 CHF,

- da je primatelj leasinga 14. travnja 2014. tužitelju naknadio štetu u iznosu od 3.828,51 CHF, pa da razlika u naknadi štete u korist tuženika iznosi 264,34 CHF,

- da je ukupni dug po predmetnom ugovoru (koji se odnosi na neplaćene leasing obroke, zatezne kamate na te obroke, troškove plaćenog kasko osiguranja, troškove vanjskih usluga odjave/prijave objekta leasinga, trošak poreza na CMV te zatezne kamate na navedene troškove) na dan kad je mjenica podnesena na naplatu (12. rujna 2014.) iznosio 20.071,13 kn, a na dan 12. prosinca 2014. 16.792,00 kn.

- da je nakon pokretanja ovog postupka tužitelj po predmetnom ugovoru naplatio iznos od 4.082,50 kn.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju, nakon raskida ugovora, pripada pravo namiriti dugovanje od tuženika, kao jamca, za dospjele, za neplaćene obroke naknade za leasing, ali i sve druge obveze po predmetnom ugovoru, uključujući i obvezu naknade štete nastalu uslijed prijevremenog raskida ugovora koja se sastoji u razlici između nedospjele glavnice i procijenjene vrijednosti vozila bez PDV-a (članak 19.6. u vezi članka 13.1. Općih uvjeta), pri čemu na obvezu tuženika, kao jamca, ne utječe sadržaj predstečajne nagodbe u postupku koji je vođen prema glavnom dužniku Alfa zaštita d.o.o.

8.1. Iako je u odredbi članka 13.3. Općih uvjeta (koja ima značaj mjeničnog očitovanja) ugovoreno da je davatelj leasinga ovlašten u instrument osiguranja upisati iznose dospjelih tražbina, dospijeće i sve druge nedostajuće sastojke mjenice, prvostupanjski sud smatra da je imatelj mjenice istu dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla, što tužitelj u konkretnom slučaju nije ispravno učinio kada je kao dan dospjelosti cjelokupne tražbine odredio 12. rujna 2014.

8.2. To stoga što je potraživanje iz osnovnog posla (1.480,33 CHF) dospjelo raskidom ugovora (4. ožujka 2013.), troškovi kasko osiguranja 6. travnja 2013., ostali troškovi 13. svibnja odnosno 19. kolovoza 2013., trošak vanjskih usluga odjave/prijave objekta leasinga 26. kolovoza 2013., a troškovi poreza na CMV 14. studenoga 2013.

8.3. Polazeći upravo od navedenih datuma dospijeća pojedinih tražbina, a rukovodeći se odredbom članka 78. stavak 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" , broj: 74/94. i 92/10. – dalje: ZM) koja propisuje da mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv trasanta zastarijevaju za godinu dana od dana dospjelosti, prvostupanjski je sud prigovor zastare ocijenio osnovanim u odnosu na sva potraživanja izuzev potraživanja po računu za plaćeni porez na CMV i njemu pripadajuće kamate u ukupnom iznosu od 77,15 eur.

9. Tuženik i u žalbi ponovno osporava svoj potpis na mjenici, uz opetovane tvrdnje da je postojala sumnja u izuzeće imenovane vještakinje Ljerke Zdunić, koju sumnju prvostupanjski sud nije otklonio, kao i uz tvrdnju da je njezin nalaz utemeljen isključivo na tzv. kontrolnim potpisima, bez uvida u izvornike nespornih potpisa tuženika.

10. Činjenica da je punomoćnik tuženika u nekim drugim sudskim postupcima uspješno opovrgnuo nalaz i mišljenje sudskog vještaka za rukopise koji je vještačio i u ovom predmetu ne može biti osnova za izuzeće vještaka, jer okolnost neprihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka u nekom drugom predmetu ne dovodi sama po sebi u sumnju nepristranost vještaka (članak 254. ZPP u vezi članka 71. točka 7. ZPP).

11. Imajući na umu da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja raspolagala izvornikom sporne mjenice, ali i adekvatnim kontrolnim potpisima tuženika (potpis s kartona za izdavanje osobne iskaznice te potpis sa punomoći), a da tuženik, iako višekratno uredno pozivan, sudu nije dao tražene vlastoručne potpise, neosnovano isti i u ovom stupnju postupka odriče valjanost danom mišljenju samo zato što vještakinji na uvid nisu dani tzv. procesni potpisi. Osim toga, vještakinja je pojasnila da upravo ti potpisi, zbog mogućnosti da ih stranka pred sudom svjesno ili nesvjesno iskrivljava, nisu najkvalitetniji komparativni materijal, već da se najkvalitetnijim komparativnim materijalom smatraju upravo potpisi nastali van okolnosti vođenja konkretnog sudskog postupka.

12. Kako je upravo na temelju najkvalitetnijeg komparativnog materijala utvrđeno da je tuženik skriptor spornih potpisa na mjenici, koju mjenicu je potpisao i kao trasat, ali i kao akceptant (jer se njegov potpis nalazi i ispod mjesta predviđenog za akcept – "prihvaćamo"), tužitelj, kao imatelj mjenice, može od tuženika zahtijevati ispunjenje mjenične obveze. Kako on odgovara kao jamac, odgovara solidarno za sve obveze primatelja leasinga (članak 13.1. Općih uvjeta) i bez obzira na eventualno smanjenje obveze glavnog dužnika u postupku predstečajne nagodbe (članak 114. stavak 2. ZOO).

13. Iako tuženik i u žalbi ukazuje na ništetnost ugovora o operativnom leasingu i odredbi Općih uvjeta tog ugovora, što je bio poseban predmet raspravljanja po protutužbenom zahtjevu, ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da predmetni ugovor nije protivan prisilnom propisu, pa time ni ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO.

14. Iako je valuta obveze u ugovoru o leasingu izražena u stranoj valuti (CHF), iz samog ugovora proizlazi da se obroci naknade plaćaju u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanju, što je u skladu i s odredbom članka 6.5. Općih uvjeta koja propisuje da će primatelj leasinga, za slučaj da je valuta obveze u ugovoru o leasingu izražena u stranoj valuti, plaćanje obroka naknade za leasing vršiti u kunskoj protuvrijednosti u skladu s ugovorenom valutnom klauzulom.

14.1. Budući da plaćanje nije ugovoreno u stranim sredstvima plaćanja (devizama), sporni ugovor nije u protivnosti s odredbom članka 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj: 96/03., 140/05., 132/06. i 150/08.), pa nije niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO.

15. Osnovano tužitelj, s druge strane, osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare cjelokupnog potraživanja tužitelja izuzev prihvaćenog iznosa od 77,15 eur, jer je prvostupanjski sud prigovor zastare mjeničnog potraživanja pogrešno cijenio primjenom odredbe članka 78. stavak 2. ZM, umjesto odredbe članka 78. stavak 1. Istog Zakona, a sve s obzirom na to da je tuženik spornu mjenicu i akceptirao. Ponavlja se, grafološkim vještačenjem je utvrđeno da se na licu mjenice, ispod mjesta predviđenog za akcept (prihvaćamo) također nalazi potpis tuženika.

15.1. Kako je, dakle, u konkretnom slučaju riječ o mjeničnopravnom zahtjevu protiv tuženika kao izdavatelja mjenice, ali i akceptanta, isti prema odredbi članka 78. stavak 1. ZM zastarijeva za tri godine računajući od dospjelosti mjenične tražbine. Budući da je najstarija obveza iz mjenice dospjela 4. ožujka 2013., dok je postupak radi naplate mjenice pokrenut 23. rujna 2014., to tuženikov prigovor zastare potraživanja iz mjenice nije osnovan.

16. S tim u vezi osnovano je potraživanje iz mjenice u odnosu na 40., 41., 42. i 43. leasing obrok i pripadajuće zatezne kamate izražene u apsolutnom iznosu, što uz razliku u naknadi štete (više plaćeno prema izračunu vještaka – 264,34 CHF) i prodajnom tečaju OTP Banke d.d. na dan 12. prosinca 2014., za koju varijantu se opredijelio sam tužitelj, a ista je za tuženika povoljnija, iznosi 10.745,73 kn/1.426,20 eur.

17. Iako bi tužitelju, prema Općim uvjetima, pripadalo pravo i na posebne naknade i troškove (članak 9. Općih uvjeta), kao i na izdatke (članak 10. Općih uvjeta), za koje obveze zajedno s primateljem leasinga solidarno odgovara i tuženik (članak 13. Općih uvjeta), da bi tužitelj ostvario pravo na te troškove i iste prefakturirao na primatelja leasinga i/ili jamca, nužno je da su ti troškovi njemu nastali.

17.1. Tužitelj nastanak tih troškova nije dokazao, jer u spis nije dostavio dokaze o njihovom plaćanju, već isključivo račune izdane primatelju leasinga, a i sam vještak Darko Prpić (zapisnik od 17. lipnja 2020.) u svom usmenom očitovanju navodi kako dokaz o izvršenom plaćanju tih iznosa nije utvrdio, već je (samo) koristio podatke naznačene u analitičkoj kartici tužitelja.

18. Stoga je osnovana žalba tuženika u dijelu kojim osporava osnovanost prihvaćenog zahtjeva troška plaćenog poreza na CMV i pripadajućih kamata u iznosu od 77,15 eur, a ocjena je ovog suda da je, bez obzira na neosnovanost prigovora zastare, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti preko iznosa od 1.426,20 eur primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. S obzirom na to da je tražbina tužitelja s osnove neplaćenih leasing obroka dospjela 4. ožujka 2013., na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO, tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.426,00 eur u svakom slučaju pripadaju počevši od 15. rujna 2014. pa do isplate, dok tuženik osnovano osporava tužitelju pravo zatezne kamate zahtijevati na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate, jer dok glavni dug nije plaćen, kamate teku (samo) na glavni dug i do tada s tim glavnim dugom čini cjelinu (članak 31. stavak 1. ZOO).

20. Slijedom navedenoga, djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja prvostupanjsku je presudu, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, valjalo preinačiti kao pod točkom II. izreke ove presude i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi za iznos od 1.426,20 eur (neisplaćeni leasing obroci uvećani za pripadajuće zatezne kamate) sa zateznim kamatama koje na iznos neisplaćenih leasing obroka od 1.051,02 eur teku od 15. rujna 2014. do isplate.

21. S druge strane, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP, žalbu tužitelja je u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut za iznos od 1.374,60 eur sa zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je isti ukinut za zatezne kamate na iznos od 375,18 eur /2.826,83 kn.

22. Zaključno, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti i prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, preinačiti u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi za iznos od 77,15 eur s kamatama i isti u tom dijelu ukinuti, te tužbeni zahtjev odbiti, dok je u preostalom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, potvrditi u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen.

23. Kako je ovom presudom izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP, ovom je odlukom odlučeno o troškovima cijelog postupka.

24. Imajući na umu djelomični uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na zahtjev tužbe (50 %) i 100 %-tni uspjeh u odnosu na zahtjev protutužbe, tužitelj je u ovom sporu uspio u omjeru od 75 %, pa mu je u granicama postavljenog zahtjeva, razmjeno postignutom uspjehu u sporu, valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, koji je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa).

24.1. Na izložen način, priznat je tužitelju trošak sastava podneska od 24. ožujka 2017., 17. travnja 2019., 6. veljače 2020. i 16. rujna 2022. (za svaki po 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 15. prosinca 2014. i 30. rujna 2019. (za svako po 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife), zastupanja na ročištu 29. prosinca 2014. (50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife) i zastupanja na ročištima 16. siječnja 2017., 11. travnja 2017., 16. listopada 2017., 4. rujna 2018., 19. lipnja 2019., 17. lipnja 2020., 27. ožujka 2023. i 16. rujna 2024. (za svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife), što sve uz vrijednost boda od 2,00 eur te pripadajući PDV po stopi od 25 % iznosi 3.250,00 eur. Umanjenjem navedenog iznosa razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 75 %, troškovi zastupanja tužitelja ukupno iznose 2.437,50 eur.

24.2. Uz navedeni trošak zastupanja, tužitelju je u cijelosti, kao nužan za vođenje parnice, priznat predujmljeni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 365,21 eur, a razmjerno uspjehu u sporu od 75 % priznat mu je i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 51,59 eur (Tar.br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), pa ukupni troškovi tužitelja u prvostupanjskom postupku iznose 2.854,30 eur.

24.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. prosinca 2014., koji je predao na ročištu održanom istog dana, trošak kojeg ročišta mu je ovom presudom priznat. Također mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 29. studenoga 2018. i 4. ožujka 2021., kojih u spisu nema, kao što mu nije priznat trošak sastava podneska od 25. svibnja 2020. u kojem samo ponavlja do tada već iznesene navode. Zaključno, tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu održanom 17. svibnja 2023. za objavu presude, kojem ročištu tužitelj nije pristupio.

25. Tužitelju je uz troškove prvostupanjskog postupka, razmjeno uspjehu žalbenog postupka, priznat trošak sastava žalbe (50 % od 125 bodova = 62,5 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eur te PDV po stopi od 25 % iznosi 156,25 eur, uz koji trošak mu je također razmjerno uspjehu od 50 % priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 42,13 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

26. Tuženiku, koji je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, nisu priznat troškovi žalbenog postupka.

U Sisku 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja