Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-66/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari 1. tužitelja i predlagatelja osiguranja NŠ iz [adresa] i 2. tužitelja i predlagatelja osiguranja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupa punomoćnica Marija Božić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika i protivnika predlagatelja osiguranja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice i protivnice predlagatelja osiguranja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. tuženika i protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. poslovni broj: Psp-167/21-16, Ovr-3618/21, 20. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 1. tuženika i protivnika predlagatelja osiguranja RŠ kao osnovana, te se potvrđuje rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. poslovni broj: Psp-167/21-16, Ovr-3618/21.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Nalaže se MUP, PU Zagrebačkoj, PP Črnomerec u roku od 24 sata, računajući od dana i sata primitka ovog rješenja, skinuti službeni pečat sa kuće u [adresa], te se dozvoljava tužiteljima samima u daljnjem roku od 24 sata skinuti službeni pečat u slučaju da po ovom rješenju u danom roku ne postupi PP Črnomerec."
2. Protiv takvog rješenja pravovremeno se žali 1. tuženik i protivnik osiguranja (dalje: 1. tuženik) zbog bitne povrede parničnog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava. Posebno upire na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni i proturječni. Prigovara što sud nije omogućio žalitelju da podnese odgovor na tužbu, s obzirom da je sud donio rješenje oko 6 mjeseci nakon podnošenja tužbe, pa je mogao pričekati i odgovor na tužbu. Žalitelj ističe da je on jedini vlasnik nekretnine, a poriče da bi 1. tužitelj i predlagatelj osiguranja (dalje: tužitelj) bio izvanknjižni vlasnik. Navodi da se između istih stranaka vode brojni postupci, te da je u postupku P-1069/2022 koji se vodi pred istim sudom ročište za objavu presude zakazano 7. srpnja 2022. U žalbi se navodi da je 1. tužitelj je prijavljen na adresi sporne nekretnine, jer ju je koristio temeljem ugovora o najmu sklopljenog s prednikom 1. tuženika, da je odredbe tog pravnog posla tužitelj 1. tuženik zloupotrijebio nakon smrti pravnog prednika prvotuženika i nastavio su neosnovano koristiti i nakon nastupa uvjeta za raskid ugovora. 1. tužitelj od 1989. godine faktično stanuje u stanu u [adresa], iako ima fiktivno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], zbog čega su između stranaka vođeni brojni postupci. Žalitelj smatra da tužitelji nisu učinili vjerojatnim posjed predmetne nekretnine, niti da bi privremena mjera bila potrebna radi sprječavanja nasilja i nastanka nenadoknadive štete, odnosno uvjete iz članka 347. i članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/ 20., 114/22., dalje: OZ) koje razloge prvostupanjski sud nije niti valjano obrazložio. Protivno pobijanom rješenju, predajom sporne nekretnine u posjed tužiteljima sud nanio nenadoknadivu štetu 1. tuženiku u svojstvu vlasnika predmetne nekretnine. Predlaže se da se njegova žalba prihvati i ukine u cijelosti pobijano rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tužitelji i predlagatelji osiguranja (dalje: tužitelji) u odgovoru na žalbu osporavaju sve navode žalbe, te posebno naglašavaju da su godinama u posjedu kuće, plaćaju sve režije na svoje ime, da nije bilo obveze da se tuženici prije donošenja pobijanog rješenja očituju na navode tužbe. Naglašavaju da je tuženicima pokušana dostava tužbe koju su isti izbjegavali, da 1. tuženik niti ne tvrdi da je on posjednik predmetne nekretnine, te da 3. tuženik ĐŠ nikada nije živio u predmetnoj nekretnini, iako je prijavljen na toj adresi. Opisuju povijest odnosa i sukoba između stranaka koja je eskalirala provalom 1. tuženika u kuću tužitelja, te ističu nepravomoćnu presudu P-1069/22. Predlažu da se žalba 1. tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi osporeno rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući pobijano rješenje, ovaj sud nalazi bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer rješenje nema dostatnih razloga o utvrđenom činjeničnom stanju i o primjeni prava, članak 346. i članak 347. OZ, odnosno članak 442. ZPP, ali se iz iznesenih razloga u rješenju i isprava koje postoje u spisu može detaljnije utvrditi činjenično stanje i pravilnom primjenom prava utvrditi da je sud osnovano odredio privremenu mjeru kao u izreci. Stoga je ovaj sud nadopunio razloge prvostupanjskog rješenja i donio odluku u skladu s odredbom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP u svezi sa člankom 381. stavak 1. ZPP.
6. Odredba članka 346. stavak 1. OZ propisuje da predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te još dva kumulativna uvjeta za određivanje privremene mjere: vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, te vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
7. Predmet spora je zahtjev za zaštitu posjeda koji tužitelji temelje na dugogodišnjem neprekinutom i mirnom posjedu predmetne nekretnine, te su u tužbi predložili donošenje privremene mjere, budući nisu u mogućnosti koristiti nekretninu za stanovanje zbog toga što je policija postavila na ulaz službeni pečat kojim im je onemogućen ulazak u nekretninu. Stoga bi se vjerojatnost tražbine iz članka 346. stavak 1. OZ odnosila na osnovanost tužbenog zahtjeva radi smetanja posjeda, odnosno na vjerojatnost da su tužitelji zadnji mirni posjednici nekretnine.
7.1. Iako sud nije izričito utvrdio da su tužitelji bili u zadnjem mirnom posjedu kuće, u pobijanom rješenju se navode činjenice u prilog takvog zaključka: kaznena prijava protiv tuženika da su nasilno provalom promijenili bravu i da su ukrali pokretnine tužitelja, nesporna činjenica da je 1. tuženik iznio iz predmetne kuće pokretnine tužitelja koje im je naknadno vratio (tražio je da preuzmu ostatak "zaboravljenih" stvari), a što proizlazi i iz policijskih zapisnika i izvješća. Kako su tužitelji imali prijavljeno prebivalište na adresi sporne nekretnine i plaćali sve režije za istu, te u njoj imali svoje stvari, a sam žalitelj navodi da je ugovorom o najmu omogućio 3. tuženiku ĐŠ da posjeduje nekretninu, sve navedeno upućuje na isti zaključak da postoji vjerojatnost tražbine tužitelja. Nadalje, u samoj žalbi se navodi da je 1. tužitelj ušao u posjed kuće prije puno godina temeljem ugovor o najmu sklopljenog s prednikom tuženika, te da istu koristi nelegalno, što ponovo upućuje na zaključak da je prije čina smetanja 1. tužitelj bio u posjedu sporne nekretnine.
8. Protivno navodima žalbe, tužiteljima je to jedina nekretnina, pa je ispunjen i drugi uvjet iz članka 346. stavak 1. točka 2. OZ, jer je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U slučaju da privremena mjera nije donesena, postojala bi velika vjerojatnost da bi za tužitelje nastala nenadoknadiva šteta, jer ne bi mogli stanovati u jedinom domu koji imaju. Tvrdnju žalbe da su tužitelji u posjedu stana i da u njemu stanuju, žalitelj nije ničim dokazao.
9. Odredbom članka 442. ZPP koji se nalazi u poglavlju Zakona koji regulira poseban postupak u parnicama zbog smetanja posjeda propisano je da u tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Stoga neosnovano žalba osporava postupak suda koji je donio rješenje o privremenoj mjeri bez uredne dostave tužbe tuženicima koju je više puta pokušao izvršiti, jer je zbog zaštite tužitelja na dom bilo potrebno hitno donijeti odluku.
10. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti i za određivanje privremene mjere sukladno odredbama članka 346. stavak 1. OZ i članka 442. ZPP, te donio rješenje kao u izreci, koje navodi žalbe nisu mogli dovesti u pitanje.
11. Zbog navedenih razloga žalba 1. tuženika je odbijena i pobijano rješenje potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP u svezi sa člankom 373.a stavak 1. točka 2. ZPP i članka 21. OZ.
12. U odnosu na 2., 3. i 4. tuženike - protivnike osiguranja prvostupanjsko rješenje nije dirano.
U Sisku 20. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ljiljana Milina
