REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-696/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika EURODIGITAL d.o.o., OIB 21632404131, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 34, kojeg zastupa punomoćnik Šime Matak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o., u Zagrebu, radi isplate iznosa od 9.259,92 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Hercega iz Zagreba poslovni broj Ovrv-66786/2023, UPP/OS-Ovrv-965/2023 od 25. rujna 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.259,92 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 385,83 EUR od 11. siječnja 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. veljače 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. ožujka 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. travnja 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. svibnja 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. lipnja 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. srpnja 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. kolovoza 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. rujna 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. listopada 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. studenoga 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. prosinca 2021.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. siječnja 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. veljače 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. ožujka 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. travnja 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. svibnja 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. lipnja 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. srpnja 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. kolovoza 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. rujna 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. listopada 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. studenoga 2022.,

- na iznos od 385,83 EUR od 11. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i troškove postupka u iznosu od 58,25 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana, i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 889,05 EUR sa zateznim kamatama od 21. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od

21. kolovoza 2025. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 69,53 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. kolovoza 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno izvatka iz poslovnih knjiga te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 9.259,92 EUR i troškova postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je osporio i osnovu i visinu potraživanja. U prigovoru je u bitnom naveo da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama 29. listopada 2012. predmet kojeg je postavljanje ukupno 700 košara za smeće na javnim površinama u Gradu Zagrebu, dok su 25. kolovoza 2015. sklopili I. Aneks tom ugovoru. Naveo je da su tužitelj i tuženik sklopili i Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012., predmet kojeg je postavljanje dodatnih 700 košara za smeće na javnim površinama u Gradu Zagrebu, a 17. prosinca 2015. sklopili su I. Aneks tom ugovoru. Na temelju tih ugovora tuženik je dao tužitelju u vlasništvo 1036 košara za otpatke, a zauzvrat je tuženik košare mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tužitelju. Istaknuo je da su tužitelj i tuženik 20. srpnja 2020. sklopili Ugovor o nagodbi kojim se tužitelj obvezao tuženiku dodijeliti zamjenske lokacije za postavljanje reklama i reklamnih panoa na način i pod uvjetima reguliranim tim ugovorom. Nadalje ukazuje na to da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu s osnove Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659142), ali da je tužitelj jednostrano raskinuo taj Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659142), za kojeg i ističe da je pobočni pravni posao te se ne može promatrati izolirano od glavnih Ugovora o darovanju i bez njih ne može postojati. Poziva se i na e-mail od 19. srpnja 2019. kojim je tuženik obaviješten da će Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, sve postojeće košare za otpatke zamijeniti novima te da tuženik više neće biti u mogućnosti koristiti oglasni prostor, kao i na dopis od 26. srpnja 2019. u kojem je tužitelj naveo da će predmetne košare biti uklonjene te da tuženik neće biti u mogućnosti koristiti oglasni prostor. Ukazuje na to da je dobio obavijest da će se s uklanjanjem košara započeti 1. siječnja 2020., a nakon toga više nije primio nikakvu obavijest da to nije učinjeno. Ističe da od 1. siječnja 2020. ne koristi predmetne košare za oglašavanje. U konkretnom slučaju smatra da se radilo o dvostranoobveznom ugovoru prema kojemu i jedna i druga ugovorna strana moraju ispuniti svoju obvezu, odnosno tužitelj omogućiti postavljanje reklama na košarama, a tuženik platiti naknadu. Ističe da ukoliko jedna ugovorna strana nije u mogućnosti ispuniti svoju obvezu, a očito je da tužitelj to nije bio u mogućnosti uslijed otklanjanja predmetnih košara, onda svakako niti druga ugovorna strana nije u obvezi ispuniti svoju obvezu, konkretno platiti naknadu. S obzirom na to da je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinut i da tuženik stvarno predmetne košarice ne koristi, ne postoji osnova na temelju koje bi tuženik bio dužan platiti tužitelju ranije ugovorene naknade.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv- 3756/2023-3 od 29. ožujka 2024. oglasio nenadležnim te je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Povodom tuženikovog prigovora, rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-696/2024-4 od 16. srpnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu i to: izvadak iz knjigovodstvene kartice (str. 20. i 21. spisa), Ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012., kao i I. Aneksa tom Ugovoru i Zaključka o njegovom prihvaćanju (str. 56. – 63. spisa), Ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012., I. Aneksa tom Ugovoru i Zaključka o njihovom prihvaćanju (str. 64. – 73. spisa), Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659147) (str. 74. do 76. spisa), Ugovora o nagodbi od 20. srpnja 2020. (str. 78. do 81. spisa), e-mail korespondencije (str. 82. do 87. spisa), dopisa od 26. srpnja 2019. (str. 88. i 89. spisa), dopisa od 15. studenoga 2019. (str. 90. spisa), knjige IRA (str. 118. do 121. spisa), kao i saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 9.259,92 EUR na ime naknade za postavljanje reklamnih naljepnica na košarama za otpatke na javnim površinama grada Zagreba na temelju Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659147), za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2022.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012 ., na temelju kojeg je tuženik darovao tužitelju 700 košara za otpatke (čl. 2. Ugovora), a tužitelj je dao suglasnost tuženiku da na tim košarama za otpatke u razdoblju od narednih 15 godina može postavljati naljepnice s reklamnim porukama (čl . 4. Ugovora), ni da su 25. kolovoza 2015. tužitelj i tuženik sklopili I. Aneks navedenom Ugovoru. Nije sporno ni da su tužitelj i tuženik sklopili još jedan Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012. predmet kojeg je postavljanje dodatnih 700 košara za otpatke, kao ni da su 17. prosinca 2015. sklopili I. Aneks tom Ugovoru, kao ni da su 2016. sklopili Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659147), kojim su za 69,00 m2 ugovorili plaćanje mjesečne naknade od 2.907,00 kn (385,82 EUR), a ni da su sklopili Ugovor o nagodbi od 20. srpnja 2020. kojim su suglasno utvrdili kako je Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Čistoća u obvezi zamijeniti sve postojeće košarice za otpad novim jedinstvenim košaricama pa tako i one košarice za otpatke postavljene na temelju ugovornih odnosa između tužitelja i tuženika, a kojim se reguliraju međusobna prava i obveze te druga pitanja u vezi dodjele zamjenskih lokacija za postavljanje digitalnih reklamnih konstrukcija iznad prometnica zbog uklanjanja košara za otpatke.

9. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja, budući da tuženik tvrdi da su Ugovori o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012. i od 28. prosinca 2012., a posljedično tome i Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra Ugovora: 659147) raskinuti, da tuženik nije koristio predmetne košare za postavljenje naljepnica s reklamnim porukama od 1. siječnja 2020. i da stoga nije dužan plaćati naknadu tužitelju u utuženom razdoblju.

10. S obzirom na navedeno osporavanje, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je tuženik obveznik plaćanja predmetne naknade za postavljanje reklamnih naljepnica u utuženom razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2022.

11. Međutim, tužitelj osim izvatka iz poslovnih knjiga nije dostavio druge dokaze u prilog svojim tvrdnjama, točnije nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj omogućio tuženiku korištenje predmetnih košarica upravo u utuženom razdoblju, odnosno da je tuženik koristio predmetne košarice u utuženom razdoblju , kao i da predmetni ugovori nisu raskinuti.

12. Ovaj sud je iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika FZ utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika o zamjeni košarica novim, koja zamjena da kreće od 1. siječnja 2020. i da neće moći koristiti oglasni prostor na tim košaricama, da su košarice uklanjane sukcesivno, a na onima koje su ostajale prije uklanjanja nije bilo oglasa, kao i da su sve košarice uklonjene.

13. Iz isprava u spisu, koje je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavio tuženik, točnije e-mail-a od 19. srpnja 2019. (str. 84. spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika da će Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica čistoća sve postojeće košarice za otpatke na javnim površinama zamijeniti novim unificiranim, a zamjenom košarica bit će obuhvaćene i one na kojima se nalaze oglasne površine koje koristi tuženik, da je očekivano vrijeme za zamjenu tijekom 2020. godine te da tuženik više neće moći koristiti oglasni prostor na tim košaricama pa je pozvao tužitelja da ako i dalje ima interes za korištenje javnih površina Grada Zagreba za oglašavanje, da predloži alternativne lokacije, odnosno reklamne panoe. U navedenom e-mailu od 19. srpnja 2019. tužitelj nije naveo da otkazuje ili raskida predmetne ugovore, niti je sadržaj teksta e-maila takav da da bi tužitelj nedvojbeno izrazio volju za otkazom ili raskidom ugovora. Tužitelj je u e-mailu naveo kako je u planu zamjena košarica za otpatke na kojima tuženik koristi oglasne prostore te da nakon zamjene košarica te oglasne prostore neće moći koristiti. Iz toga ne proizlazi nedvojbena volja tužitelja da odmah otkaže ugovor tim e-mailom, odnosno da ga otkaže prije nego što su košarice stvarno uklonjene, već proizlazi da tuženik može koristiti oglasne prostore sve do zamjene košarica, kao i da tuženik predloži alternativne lokacije za oglašavanje.

14. Iz dopisa od 26. srpnja 2019. (str. 88 i 89. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj odgovorio na tuženikov prijedlog da mu se s obzirom na planirano uklanjanje, odnosno zamjenu košarica za otpatke na kojim se nalazi njegov oglasni prostor omogući postavljanje reklamnih konstrukcija iznad prometnica. U tom dopisu tužitelj je naveo kako u cilju sporazumnog i mirnog rješavanja nastale situacije u kojoj tuženik neće biti u mogućnosti koristiti oglasni prostor kojeg je dobio na korištenje na košaricama za otpatke, a sve radi otklanjanja bilo kakve mogućnosti spora, obavještava tuženika da će uputiti prijedlog da se na predloženim lokacijama mogu postaviti reklamne konstrukcije te bi u slučaju usvajanja prijedloga odluke postojali uvjeti za dodjelu lokacija za postavljanje reklamnih panoa kao zamjena za oglasni prostor na košaricama za otpatke koji će se ukloniti. Iz navedenog dopisa također ne proizlazi nedvojbena volja tužitelja da odmah otkaže ugovor tim dopisom, odnosno da ga otkaže prije nego što su košarice stvarno uklonjene i prije nego što su stvarno dodijeljene alternativne lokacije tuženiku za postavljanje oglasa i sklopljen novi ugovor za zamjenske lokacije.

15. Međutim, iz upravo iz Ugovora o nagodbi (str. 78. do 81. spisa) proizlazi da su Ugovori o darovanju i postavljanju košarica za otpatke iz 2012. raskinuti 20. srpnja 2020. Naime, odredbom čl. 6.6. Ugovora o nagodbi ugovoreno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je broj zamjenskih lokacija iz čl. 5. ovog ugovora određen temeljem vrijednosti ugovora iz čl. 1. ovog ugovora te da su te vrijednosti izjednačene na način da se posebno vodilo računa o okolnosti ugovora koji se raskida (rok važenja ugovora koji se raskida, veličinu oglasne površine reklame i reklamnog panoa, zakupnikove troškove nastale radi postavljanja i uklanjanja reklame i reklamnog panoa).

16. Dakle, tužitelj i tuženik su se suglasili o raskidu Ugovora o darovanju i postavljanju košarica za otpatke iz 2012. i to 20. srpnja 2020., upravo sklapanjem Ugovora o nagodbi.

17. Budući da raskinuti ugovori iz kojih proizlazi tužiteljeva obveza na omogućavanje tuženiku postavljanja reklamnih naljepnica, a potom i tuženikova obveza na plaćanje naknade u skladu s Ugovorom o plaćanju naknade za postavljanje reklama, tužitelj nema pravo potraživati naknadu koju temelji na Ugovoru o plaćanju naknade jer je, po shvaćanju ovog suda, taj Ugovor prateći ugovor uz Ugovor o darovanju i postavljanju košarica s Aneksom, odnosno Ugovor o plaćanju naknade nije samostalni ugovor, već se radi o ugovoru povezanom s Ugovorom o darovanju i postavljanju košarica s Aneksom, kojim Ugovorom o plaćanju naknade se samo dodatno određuje iznos naknade.

18. Uzevši u obzir navedeno, ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik nakon raskida ugovora oslobođeni svojih ugovornih obveza, kako je to propisano čl. 368. st. 1. ZOO-a. Naime, ako tužitelj više nema obvezu (nakon 20. srpnja 2020.) osigurati tuženiku reklamni prostor za postavljanje naljepnica, ne može od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze plaćanja naknade za oglasni prostor.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a u vezi s odredbama čl. 7. st .1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, utvrdio da u utuženom razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2022. tužitelj nije omogućio tuženiku korištenje reklamnog prostora zbog čega ne postoji tuženikova obveza plaćanja naknade u iznosu od 9.259,92 EUR.

20. Stoga je valjalo u cijelosti ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev (točka I. izreke ove presude).

21. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

22. Tuženik ima pravo na naknadu troška i to:

-sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) 200,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 17. travnja 2025. i 8. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) za svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 150,00 EUR,

-sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi od 139,05 EUR, ukupno 889,05 EUR (točka II. izreke).

23. Tuženiku ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka od 5. ožujka i 1. travnja 2024., jer se radi o podnescima kojima tuženik samo dostavlja dodatnu sudsku praksu (presude Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u istim činjeničnim i pravnim predmetima između stranaka (iako je sudsku praksu već dostavio uz prigovor protiv rješenja o ovrsi) i koji nisu potrebni za samo vođenje parnice (točka III. izreke).

24. Tužitelj nije uspio u sporu pa mu ne pripada pravo na trošak parničnog postupka (točka IV. izreke).

U Zagrebu, 21. kolovoza 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana