Poslovni broj Gž-1881/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vesne Kuzmičić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-587/2023-20 od 13. svibnja 2025., dana 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-587/2023-20 od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 528-50- 3516433 od 9. lipnja 2006. g. koji je zaključen između tužitelja OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan do-spijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 9. lipnja 2006., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužitelju OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.900,21 EUR (slovima: tisućudevetsto eura i dvadesetjedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodišta uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

na iznos od 6,01 EUR počev od 31. listopada 2008. do isplate,

na iznos od 8,23 EUR počev od 31. prosinca 2008. do isplate,

na iznos od 9,83 EUR počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

na iznos od 10,55 EUR počev od 28. veljače 2009. do isplate,

na iznos od 8,74 EUR počev od 31. ožujka 2009. do isplate,

na iznos od 9,13 EUR počev od 30. travnja 2009. do isplate,

na iznos od 6,02 EUR počev od 31. svibnja 2009. do isplate,

na iznos od 3,73 EUR počev od 30. lipnja 2009. do isplate,

na iznos od 4,34 EUR počev od 31. srpnja 2009. do isplate,

na iznos od 5,55 EUR počev od 31. kolovoza 2009. do isplate,

na iznos od 5,44 EUR počev od 30. rujna 2009. do isplate,

na iznos od 4,22 EUR počev od 31. listopada 2009. do isplate,

na iznos od 6,51 EUR počev od 30. studenoga 2009. do isplate,

na iznos od 8,35 EUR počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

na iznos od 10,96 EUR počev od 31. siječnja 2010. do isplate,

na iznos od 10,36 EUR počev od 28. veljače 2010. do isplate,

na iznos od 13,91 EUR počev od 31. ožujka 2010. do isplate,

na iznos od 13,23 EUR počev od 30. travnja 2010. do isplate,

na iznos od 14,55 EUR počev od 31. svibnja 2010. do isplate,

na iznos od 25,89 EUR počev od 30. lipnja 2010. do isplate,

na iznos od 23,56 EUR počev od 31. srpnja 2010. do isplate,

na iznos od 30,70 EUR počev od 31. kolovoza 2010. do isplate,

na iznos od 28,23 EUR počev od 30. rujna 2010. do isplate,

na iznos od 24,26 EUR počev od 31. listopada 2010. do isplate,

na iznos od 32,63 EUR počev od 30. studenoga 2010. do isplate,

na iznos od 43,28 EUR počev od 31. prosinca 2010. do isplate,

na iznos od 35,74 EUR počev od 31. siječnja 2011. do isplate,

na iznos od 38,38 EUR počev od 28. veljače 2011. do isplate,

na iznos od 35,02 EUR počev od 31. ožujka 2011. do isplate,

na iznos od 35,63 EUR počev od 30. travnja 2011. do isplate,

na iznos od 49,90 EUR počev od 31. svibnja 2011. do isplate,

na iznos od 51,29 EUR počev od 30. lipnja 2011. do isplate,

na iznos od 63,21 EUR počev od 31. srpnja 2011. do isplate,

na iznos od 57,09 EUR počev od 31. kolovoz 2011. do isplate,

na iznos od 50,38 EUR počev od 30. rujna 2011. do isplate,

na iznos od 49,44 EUR počev od 31. listopada 2011. do isplate,

na iznos od 48,93 EUR počev od 30. studenoga 2011. do isplate,

na iznos od 52,11 EUR počev od 31. prosinca 2011. do isplate,

na iznos od 54,88 EUR počev od 31. siječnja 2012. do isplate,

na iznos od 55,26 EUR počev od 29. veljače 2012. do isplate,

na iznos od 53,34 EUR počev od 31. ožujka 2012. do isplate,

na iznos od 54,63 EUR počev od 30. travnja 2012. do isplate,

na iznos od 55,52 EUR počev od 31. svibnja 2012. do isplate,

na iznos od 54,03 EUR počev od 30. lipnja 2012. do isplate,

na iznos od 54,42 EUR počev od 31. srpnja 2012. do isplate,

na iznos od 53,30 EUR počev od 31. kolovoza 2012. do isplate,

na iznos od 50,88 EUR počev od 30. rujna 2012. do isplate,

na iznos od 53,46 EUR počev od 31. listopada 2012. do isplate,

na iznos od 54,70 EUR počev od 30. studenoga 2012. do isplate,

na iznos od 53,83 EUR počev od 31. prosinca 2012. do isplate,

na iznos od 48,97 EUR počev od 31. siječnja 2013. do isplate,

na iznos od 53,10 EUR počev od 28. veljače 2013. do isplate,

na iznos od 53,46 EUR počev od 31. ožujka 2013. do isplate,

na iznos od 161,10 EUR počev od 18. travnja 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura (slovima: tisućušestosedamdesetpeteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelja obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2.toč.11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

5.1. U provedenom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354.st.2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nesporno je među strankama da je tužitelj kao korisnik kredita 9. lipnja 2006. zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita Ugovor o kreditu broj: 528-50- 3516433 prema kojem je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 17.044,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu koja je člankom 2. navedenog Ugovora određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, te koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje. Nije sporno ni to da je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećim na dan dospijeća. Konačno nije sporno da se radi o kreditu za kupnju novog vozila, te da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

7. Sporna je u ovom stadiju postupka osnovanost utvrđenja ništetnosti valutne klauzule, kao i osnovanost prigovora zastare tužiteljeva potraživanja.

8. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj kao korisnik kredita ugovor zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u članku 6. istog Ugovora određeno služi za kupnju novih vozila Opel,

- da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate,

- da je sporna odredba članka 7. unaprijed formulirana i da nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu,

- da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.900,21 EUR,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a prema kojima je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima ništene i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezna glavnica CHF, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kredita nisu bili u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima vezanima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,

- da tuženik nije tužitelja upozorio na na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF,

- da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s člankom 81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača jer nije bila razumljiva budući tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF,

- da je primjena valutne klauzule CHF uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite od rizika, snažnog jačanja valute CHF pa su sve posljedice svaljene na tužitelja, dok je banka dobivala veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita,

9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, te je obvezao tuženika isplatiti tužitelju preplaćene iznose s osnova tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka u ukupnom iznosu od 1.900,21 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od kada su plaćeni pa do isplate.

10. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

12. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

14. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

15. Prema odredbi članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje:ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

16. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba preplatio tuženiku iznos 1.900,21 EUR, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate.

17. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

18. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. U postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa utoliko nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, čime se žalbeni navodi glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

21. Zbog iznesenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Splitu, 21.kolovoza  2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Vesna Kuzmičić