Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-1975/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Srećku Ljubičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupe po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3710/2024-23 od 29. siječnja 2025., dana 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3710/2024-23 od 29. siječnja 2025.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3710/2024-23 od 29. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati na ime imovinske štete iznos od 288,67€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 24. 11. 2017. pa do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a od 01.01. 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati na ime imovinske štete iznos od 71,85 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 17. 07. 2015. pa do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a od 01.01. 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom, koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“
1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 400,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5.Među parničnim strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-142/13 od 23.1.2014. godine tužiteljici izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn te je isto rješenje po pravomoćnosti i ovršnosti dostavljeno na prisilnu naplatu Financijskog agenciji dana 16.102015. godine. Sporno je je li sud bio dužan prije povratka rješenja o ovrsi sa FINE povući rješenje o ovrsi na prijedlog tužiteljice te odlučiti da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, a sukladno odluci Županijskog suda. Sporno je da li je radi navedenog tužiteljici nastala šteta, a radi po mišljenju tužiteljice nezakonitog rada suda. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tražbine.
6. Uvidom u presliku mirnog rješenja predmetnog prijepora i to za rješenje o ovrsi br. Ovr-1452/13-32 i Ovr-1452/13-49 prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica predložila da joj se isplati povrat nezakonito oduzetih sredstava od strane Državnog proračuna Republike Hrvatske, čime je ispunila uvjet podnašanja tužbe.
7. Uvidom u obavijest FINE prvostupanjski sud je utvrdio da je FINA vratila predmetno rješenje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu iz razloga što po njemu nije mogla postupiti jer se uopće ne radi o ovršnoj ispravi, budući da predmetno rješenje ne sadrži nalog za plaćanja novčane kazne. U ovom slučaju nije došlo do prisilne naplate jer FINA nije mogla pristupiti provedbi ovrhe po predmetnoj ovršnoj ispravi zbog formalnih nedostataka jer izreka nije sadržavala nalog za postupanje. Sud je zaključkom u predmetu Ovr-1452/13 od 14.7.2017. naložio provedbu ovrhe radi naplate novčane kazne od 2.000,00 kn te je dao nalog za postupanje FINI i time otklonio formalne nedostatke koji su prethodno sprečavali prisilnu naplatu.
8. U ovom slučaju sud je FINI dostavio pravomoćno rješenje o izvršenoj novčanoj kazni radi provedbe s obzirom da je novčana kazna izrečena sukladno odredbi čl. 16. Ovršnog zakona, kao sredstvo ovrhe, te se provodi unutar i tijekom ovršnog postupka.
9. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona ako novčana kazna nije plaćena u roku koji je određen presudom naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama Ovršnog zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca tu će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Sud je pravilno donio navedeni zaključak jer je na temelju ovršne odluke zatražena idealna naplata tražbine, a ovdje tužiteljica je prema čl. 210. Ovršnog zakona imala na raspolaganju prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom a koji nisu bili osnovani. Sud je prisilnim putem naplatio preko FINE novčanu kaznu izrečenu sukladno odredbi čl. 16 Ovršnog zakona. S obzirom na navedeno ne postoji uzročno posljedična veza radi prisilne naplate navedenog i odlučivanja da se novčana kazna zamijeni općedruštvenim radom. Tužiteljica neosnovano potražuje naknadu štete radi naplate prisilnim putem jer je nadležni sud naplatio preko FINE iznos novčane kazne a koje je bilo odlučeno pravomoćnim rješenjem u spisu Ovr-1452/13. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je sud zakonito postupio prema odredbi čl. 209. Ovršnog zakona te da nije nastala šteta tužiteljici i tužbeni zahtjev je pravilno odbio kao neosnovan.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je tuženiku pravilno dosuđen parnični trošak u iznosu od 400,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
11. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. U sporovima male vrijednosti, što je konkretni spor, presuda se, u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
12. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 21. kolovoza 2025.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković
