Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ob-64/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Daliji Hećimović, odvjetnici iz Zagreba, radi prestanka uzdržavanja, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-679/2021-35 od 30. lipnja 2025., dana 21. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-679/2021-35 od 30. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski rješenjem odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o sudskoj pristojbi prvostupanjskog suda broj P Ob-679/2021-34 od 3. studenog 2023. kao neosnovan.
2. Pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, a pobijano rješenje ukine.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Nije sporno da je prvostupanjski sud 3. studenog 2023. donio rješenje o pristojbi kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na tužbu, presudu i žalbu i to za svaku radnju u iznosu od 53,09 EURA/400,00 kn, a da je 20. studenog 2023. tužitelj podnio prigovor na navedeno rješenje u kojem navodi da je isto nerazumljivo te da ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, te da ne sadrži obrazloženje pa da nije razvidno kako je navedeni iznos pristojbe izračunat.
5. Odlučujući o osnovanosti prigovora prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu 12. srpnja 2021. radi utvrđenja da mu je prestala obveza uzdržavanja za tuženika te je sud dana 30. ožujka 2023. donio presudu na koju je tužitelj uložio žalbu 15. travnja 2023.
6. Pozivajući se na odredbu čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) a cijeneći da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu 1.327,22 EURA/10.000,00 kn, sud navodi da bi pristojba na tužbu iznosila 53,09 EURA/400,00 kn na osnovi Tbr. 1. i na presudu isti iznos na osnovi Tbr. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19, 92/21), dok bi na žalbu iznosila 106,18 EURA/800,00 kn na osnovi Tbr. 1/1 i Tbr. 3/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) pa kako je u odnosu na pristojbu na žalbu ista naplaćena u manjem iznosu, a po žalbi tužitelja nije moguće rješenje preinačiti na njegovu štetu, sud je prigovor tužitelja ocijenio neosnovanim te je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a isti odbijen.
7. U žalbi tužitelj ističe da u pobijanoj odluci sud navodi da u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora pa da se kao vrijednost predmeta spora uzima 1.327,22 EURA iako je tužitelj pobijao prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke pa da nije bio dužan platiti pristojbu i za dio koji ne pobija žalbom.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), obzirom da tužitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbom od 12. srpnja 2021. tražio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da s danom podnošenja tužbe prestaje obveza njegovog uzdržavanja prema tuženiku temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1773/2015 od 7. travnja 2017., a nije naznačio vrijednost predmeta spora, da bi podneskom od 23. srpnja 2022. zatražio da sud, ukoliko smatra da navedeni tužbeni zahtjev nije osnovan, usvoji zahtjev da je s danom 23. srpnja 2022. prestalo pravo na uzdržavanje koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženom, a presudom je usvojen tužbeni zahtjev i presuđeno da s danom 1. ožujka 2022. prestaje obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženiku sukladno naprijed navedenoj presudi prvostupanjskog suda od 7. travnja 2017., dok je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje prestanke obveze uzdržavanja po navedenoj presudi za razdoblje od 12. srpnja 2021. do 23. veljače 2022. te određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
10. Kako je točno da je tužitelj pobijao navedenu presudu samo u odnosu na točku II. i III. izreke a iz stanja spisa proizlazi da bi vrijednost pobijanog dijela glavne tražbine iznosila 980,44 EURA, (mjesečni trošak uzdržavanja za to razdoblje utvrđen je u iznosu od 132,72 EURA/1.000,00 kn) trošak sudske pristojbe na žalbu iznosio bi 79,64 EURA, dok je pravilno s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,22 EURA prvostupanjski sud utvrdio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EURA koji iznos valja platiti tužitelj i na trošak sudske pristojbe na presudu.
11. Stoga kako je tužitelj pozvan na platež sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EURA iako je trošak koji je tužitelj trebao platiti za tu radnju 79,64 EURA, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojim pobija prvostupanjsku odluku kojom je potvrđena odluka o sudskoj pristojbi.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 21. kolovoza 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
