Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-578/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Rajić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Pn-97/2022- 31 od 19. veljače 2024., dana 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Pn-97/2022-31 od 19. veljače 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: Pn-97/2022-31 od 19. veljače 2024., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke tuženik obavezan tužiteljici na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 424,05 EUR sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 19. veljače 2024. do isplate, dok je točkom II. izreke tuženik obavezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.339,60 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i dosudi mu troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, odnosno sada 1.320,00 EUR.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale na njezinom osobnom automobilu u prometnoj nezgodi 26. ožujka 2022.

8. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da je osobni automobil tužiteljice marke Mazda 6, registracijske oznake [registarska oznaka], oštećen u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika

- da je tužiteljica prije pokretanja ovog postupka podnijela tuženiku prijavu štete odnosno odštetni zahtjev, te je tuženik 11. travnja 2022. sačinio Izvid štete

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka (18. svibnja 2022.) tužiteljici isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 9.500,00 kn - sada 1.260,87 EUR, te nakon podnošenja predmetne tužbe (3. kolovoza 2022.) daljnji nesporni iznos od 2.966,11 kn - sada 393,67 EUR

- da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva

- da je stalni sudski vještak Zlatko Toth, dipl. ing. stroj., u nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo tužiteljice popravljeno, odnosno da su sanirana sva oštećenja, te da opravdani trošak popravka tih oštećenja s PDV-om iznosi ukupno 2.078,59 EUR.

8.1. Prihvativši nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zlatka Totha objektivnim, stručnim i nepristranim, prvostupanjski sud je utvrdio da je na vozilu tužiteljice u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 2.078,59 EUR, pa imajući u vidu nesporno isplaćene iznose (ukupno 1.654,54 EUR), obavezao je tuženika da isplati tužiteljici razliku neisplaćene štete u iznosu od 424,05 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od 19. veljače 2024. do isplate.

9. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da se u pobijanoj odluci ne može ispitati zašto je tužiteljici dosuđen PDV. Ustraje u tvrdnji da tužiteljica nema pravo na naknadu štete s uključenim PDV-om, a u visini iznosa štete koju je utvrdio vještak. Ističe da je popravkom oštećene stvari tužiteljica uspostavila prijašnje stanje, te je nenovčana materijalna šteta pretvorena u novčanu tražbinu (trošak popravka), pa tužiteljica ima pravo na novčani iznos kojeg je platila za popravak vozila. Navodi da ista ničime nije dokazala da joj je imovina umanjena za iznos kojeg je izračunao vještak, a PDV nije platila. Ukazuje da je sukladno važećim zakonskim propisima dužan tužiteljici naknaditi stvarnu štetu, pa ako tužiteljica nema dokaz o popravku vozilu i plaćanju poreza, nije joj dužan platiti iznos PDV-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud odlučujući o glavnoj stvari nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je presuda u tom dijelu razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su obrazložene određenim razlozima i presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti. Također, ovaj sud cijeni da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

11. Naime, na utvrđeno činjenično stanje kojim je ovaj sud vezan, a iz kojeg proizlazi da visina troškova popravka osobnog automobila tužiteljice (s uključenim PDV-om) iznosi ukupno 2.078,59 EUR, od čega je tuženik prije pokretanja postupka i tijekom istog tužiteljici isplatio nesporni iznos od ukupno 1.654,54 EUR, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu štete uključujući u taj iznos i porez na dodanu vrijednost, te je tuženika obvezao da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati preostali iznos od 424,05 EUR sa zatraženom zateznom kamatom.

11.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema pravo na naknadu štete s uključenim PDV-om valja navesti da u situaciji kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je potreban po redovnom tijeku stvari da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje. Prednje uključuje i izvođenje radova po ovlaštenoj stručnoj osobi koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati porez na dodanu vrijednost, kao i nabavu potrebnog materijala na koji se također plaća porez na dodanu vrijednost, pa kako se u ovog postupku radi o oštećenju stvari (osobnog automobila) naknadu štete predstavlja upravo novčani iznos u visini cijene dobara i radova potrebnih za popravak, sve sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a). Slijedom navedenog, žalbena tvrdnja tuženika da tužiteljici nije dužan platiti PDV-a nije osnovana, jer tužiteljica ima pravo na potpunu naknadu štete, što uključuje i PDV. U svezi navedenog valja ukazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. broj: Su-IV-127/13-9 zauzeto pravno stajalište prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari (tako i VSRH u presudama broj: Rev-x 341/10-2 od 10. rujna 2013., Rev 1667/10-2 od 22. listopada 2014., Rev-x 280/11-2 od 11. prosinca 2013.).

12. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

13. Međutim, glede odluke o troškovima postupka, u pravu je tuženik kada tvrdi da donesena odluka nije obrazložena, te se ne može ispitati, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud u točki 11. obrazloženja navodi da tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a isto tako i troškova vještačenja i očevida, sukladno čemu je pregledao troškovnik tužiteljice i utvrdio da je isti u cijelosti osnovan. Dakle, u pobijanoj odluci nisu navedene odlučne činjenice, i to koji troškovi zastupanja i u kojoj visini su tužiteljici priznati, a osim toga troškovnik tužiteljice sadrži izdatke koji nisu spomenuti u pobijanoj odluci (sudske pristojbe) u iznosu većem od stvarno plaćenog (str. 92 i 93 spisa), a koji trošak je prvostupanjski sud očigledno priznao tužiteljici u iznosu navedenom u troškovniku, pa se radi o nedostacima zbog kojih odluku nije moguće ispitati.

14. Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo uvažiti kao osnovanu, te ukinuti odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

15. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud, postupajući po ovom ukidnom rješenju (čl. 377. st. 2. ZPP-a) donijeti novu i zakonitu odluku o troškovima postupka, te će tu odluku valjano i jasno obrazložiti otklonivši pri tome bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano. Novu odluku treba obrazložiti u odnosu na osnovu i visinu svakog pojedinog troška.

16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Varaždin, 21. kolovoza 2025.

Sudac

Snježana Šaško