Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž-755/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, protiv tuženika ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-566/2023-12 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-566/2023-12 od 8. prosinca 2023.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. do isplate i naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.513,24 EUR/26.470,51 kn sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2023. do isplate

- ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pobijani iznos od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn i na nepobijani iznos od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Navedena presuda u nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2017. do isplate i naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 3.513,24 EUR/26.470,51 kn sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom, i to preko iznosa od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn, te u dijelu dosuđene zatezne kamate na cjelokupni iznos (pobijani i nepobijani iznos od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn) za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019., pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ovome sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za povrat plaćenog temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3724/11 od 20. veljače 2015., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 747/15 od 16. veljače 2016., a koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-802/16 od 1. veljače 2017. pa je otpala pravna osnova na temelju koje je tuženiku izvršena isplata, te utvrđenih činjenica:

- da je u ranijem postupku presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 13. prosinca 2019. broj P-236/2019-13 naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 409.980,05 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019., da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2020. broj Gž-244/2020-2, da su obje nižestupanjske presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2022. broj Rev 1308/2021-2 za iznos od 166.113,57 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je prvostupanjska presuda u dijelu dosuđenog iznosa od 243.866,48 kn (koji se odnosi na neto iznos glavnice i zatezne kamate na glavnicu) sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. postala pravomoćna

- da je u ponovljenom postupku tužiteljica zatražila povrat iznosa od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2017. do isplate koji se odnosi - na trošak postupka u iznosu od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn dosuđen presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3724/11 od 20. veljače 2015. i isplaćen punomoćniku tuženika, te na kapitaliziranu individualnu štednju u iznosu od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn, dok je preostali dio tužbe za isplatu iznosa „povrh 8.558,88 EUR/64.486,85 kn“ tužiteljica povukla na ročištu 27. rujna 2023. i da se tuženik povlačenju dijela tužbe nije protivio

- da se prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije (list 58-63) i specifikaciji Ministarstva obrane (list 151 spisa) tuženiku isplaćeni iznos tuženiku temeljem pravomoćne presude (koja je ukinuta) odnosi - na neto iznos glavnice sa zateznom kamatom od 243.866,48 kn, doprinose za mirovinsko osiguranje sa zateznom kamatom od 60.479,95 kn, porez i prirez na dohodak od 41.146,77 kn, trošak postupka sa zateznom kamatom od 44.326,79 kn i doprinose za mirovinsko osiguranje II. stup (individualna kapitalizirana štednja) sa zateznom kamatom od 20.160,06 kn,

pa pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.) i da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.), prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u obvezi isplatiti (vratiti) tužiteljici iznos od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn s obzirom da se isti odnosi na trošak postupka u iznosu od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn koji je dosuđen presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3724/11 od 20. veljače 2015. i isplaćen je punomoćniku tuženika, te na kapitaliziranu individualnu štednju u iznosu od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn koji je isplaćen u korist osobnog računa člana obveznog mirovinskog fonda sukladno čl. 17. st. 2. (ispravno st. 3.) Zakona o doprinosima ("Narodne novine" br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.) koji propisuje da se doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje plaćaju u korist osobnog računa člana obveznog mirovinskog fonda, a putem uplatnog računa Središnjeg registra osiguranika, s time da čl. 79. st. 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima ("Narodne novine" br. 19/14., 93/15., 102/15., 64/18., 115/18., 58/20., 156/23.) propisuje da je mirovinski fond u vlasništvu svojih članova čija se pojedinačna vlasnička prava određuju razmjerno iznosu sredstava na njihovom osobnom računu, a što znači da je za taj iznos povećana imovina tuženika i da je umanjena imovina tužiteljice a da prijelaz nema osnovu u odluci suda (jer je ukinuta) pa je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2017. (kada je tuženik primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-802/2016-3 od 1. veljače 2017.) primjenom čl. 1115. ZOO. Prijedlog tuženika za prekid postupka sud je ocijenio neosnovanim, kao i prijedlog za provođenje financijskog vještačenja s obzirom da je visina isplaćenog iznosa utvrđena na temelju podataka Financijske agencije o specifikaciji izvršene prisilne naplate i izvješća Ministarstva obrane, kako je navedeno pod toč. 37. obrazloženja.

6. U žalbi tuženik navodi da odluku o glavnoj stvari pobija preko dosuđenog iznosa od 5.883,18 EUR/44.326,79 kn i da pobija odluku u dijelu dosuđene zatezne kamate na cjelokupno dosuđeni iznos počevši od 19. svibnja 2017., radi bitne povrede odredaba parničnog postupka jer presuda ne sadrži dostatne razloge, te je nerazumljiva i proturječna. Osporava dosuđenu zateznu kamatu od 19. svibnja 2017. jer tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora 2. siječnja 2019. kako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-802/2016 od 1. veljače 2017. Osporava i obvezu isplate iznosa od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn jer je presuda u tom dijelu u protivnosti s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2022. broj Rev-1308/2021, ukazujući na toč. 10. i 11. obrazloženja te odluke, s obzirom da taj iznos nije isplaćen na njegov račun pa ga nije dužan niti vratiti, istodobno smatrajući da nije u obvezi tužiteljici vratiti ništa što je primio temeljem presude jer je u konkretnom slučaju primjenjiva presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske broj 679/11, a na koju se prvostupanjski sud nije osvrnuo u obrazloženju presude. Zaključno osporava odluku o troškovima postupka radi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

7. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik jer presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost, nije proturječna i sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. U žalbenom postupku ostalo je sporno je li tuženik u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn koji se odnosi na obračunatu individualnu kapitaliziranu štednju i zateznu kamatu, odnosno je li plaćanjem tog iznosa povećana imovina tuženika. Isto tako je sporno postoji li obveza isplate zatezne kamate na cjelokupni iznos koji je tuženik dužan vratiti tužiteljici (od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn) temeljem stečenog bez osnove od 19. svibnja 2017. - kada je tuženik primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-802/16 od 1. veljače 2017. ili postoji obveza plaćanja zatezne kamate od 2. siječnja 2019. kada je tuženiku dostavljen zahtjev za mirno rješenje spora i kako je dosuđena pravomoćnom sudskom odlukom u dijelu obveze za isplatu glavnice u iznosu od 243.866,48 kn koji nije bio pobijan u ranijem postupku.

9. Odredba čl. 1115. ZOO propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, dok čl. 1117. st. 2. ZOO propisuje da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

9.1. Tužiteljica je u ovom postupku zahtijevala isplatu zatezne kamate od 19. svibnja 2017. do isplate, ali je prvostupanjski sud u presudi od 13. prosinca 2019. broj P- 236/2019-13 kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 409.980,05 kn dosudio tužiteljici zateznu kamatu od 2. siječnja 2019. do isplate. Prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu tužiteljice za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019. odbijanjem zahtjeva tužiteljice u tom dijelu (kako bi proizlazilo prema obrazloženju), a stranke nisu zahtijevale donošenje dopunske presude pa se primjenom čl. 339. st. 2. ZPP smatra da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019.

9.2. U ponovljenom postupku tužiteljica nije imala ovlasti ponovno zatražiti zateznu kamatu na glavnično potraživanje za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019. s obzirom da su nižestupanjske presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2022. broj Rev 1308/2021-2 za iznos od 166.113,57 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. do isplate , pa postavljanje (ponovnog) zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019. predstavlja preinaku tužbe (povišenjem sporednog zahtjeva) koja je dopuštena do zaključenja prethodnog postupka primjenom čl. 190. st. 1. ZPP, pri čemu nisu ostvarene pretpostavke iz st. 2. citirane zakonske odredbe, pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik u žalbi.

10. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu u dijelu dosuđene zatezne kamate na glavnicu (na pobijani i nepobijani dio u ukupnom iznosu od 8.558,88 EUR/64.486,85 kn) za razdoblje od 19. svibnja 2017. do 1. siječnja 2019.

11. O preostalom dijelu zahtjeva koji tuženik pobija u žalbi, a odnosi se na obvezu povrata iznosa od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn s osnove individualne kapitalizirane štednje i zatezne kamate koju je tužiteljica isplatila tuženiku temeljem sudske odluke (koja je ukinuta) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o novčanom iznosu koji je isplaćen u korist tuženika i koji predstavlja njegovu imovinu, te se u prilog tom zaključku pravilno pozvao na mjerodavno pravo (navedeno pod toč. 35. obrazloženja) čija primjena demantira žalbene tvrdnje tuženika da se ne radi o imovini koju je primio, odnosno da se radi o „doprinosima/porezu“ koji je poslodavac bio dužan isplaćivati radnicima s isplatom plaće.

12. Žalbeni navodi tuženika kojima ustraje u tvrdnjama da je sud bio dužan odrediti prekid postupka nisu osnovani. Odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1) ZPP propisano je da će sud rješenjem odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a). Prema čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Da bi odluka o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos mogla predstavljati prethodno pitanje iz čl. 12. st. 1. ZPP, potrebno je da odluka suda u sporu koji se vodi ovisi o rješenju tog pitanja, odnosno argumentum a contrario ako pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos nije od utjecaja na donošenje odluke o zahtjevu o kojem se vodi postupak tada se ne radi o prethodnom pitanju.

12.1. Kako sudska presuda koja će biti donesena u ponovljenom postupku nije od utjecaja na donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice u ovom sporu, jer nova sudska odluka neće nadomjestiti raniju sudsku odluku već će predstavljati novu pravnu osnovu na temelju koje će tužiteljica biti u obvezi isplatiti tuženiku razliku plaće (ukoliko će biti usvojen zahtjev), to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prijedlog tuženika za prekid postupka neosnovanim.

13. Vezano uz žalbene tvrdnje o primjeni stajališta koje je izraženo u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske broj 679/11, ovaj sud je u ranije donesenoj odluci ukazao da se navedeno pravno stajalište temelji na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi nego što je predmetna i da nije primjenjivo u konkretnom slučaju.

14. Odluku o troškovima postupka tuženik pobija u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa ispitivanjem presude u tom dijelu po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.675,70 EUR/20.160,06 kn sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2019. do isplate i naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.513,24 EUR/26.470,51 kn sa zateznom kamatom od

9. prosinca 2023. do isplate.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, cijeneći da djelomični uspjeh u odnosu na sporedni zahtjev (zateznu kamatu) nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u vezi prava na naknadu troškova u smislu čl. 35. ZPP.

U Varaždinu 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek