REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-96/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB:17478959244, Koškovec 1 A, zastupanog po punomoćnicima JA, Miroslavu Rendiću i Jasmini Tot Solina, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kozjak & Rendić iz Varaždina, protiv tuženika ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku iz Ivanca, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-528/2020-14 od 29. lipnja 2023., dana 21. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-528/2020-14 od 29. lipnja 2023. u pobijanom stavku I. izreke.

II. Žalba tužitelja se djelomično uvažava te se preinačava rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-528/2020-14 os 29. lipnja 2023. u pobijanom stavku II. izreke tako da se iznos dosuđenih troškova parničnog postupka tuženiku od 1.692,90 eura/12.750,00 kuna, zamjenjuje iznosom od 1.593,36 eura/12.000,00 kuna, a dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna se odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbacuje se tužba tužitelja u ovom predmetu.

II. Nalaže se tužitelju CAKI trans d.o.o., OIB:17478959244, Koškovec 1 A, da tuženiku ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.692,90 eura/12.750,00 kuna

(slovima: tisućušestodevedesetdva eura i devedeset centi/dvanesttisuća sedamstopedeset kuna) 1, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tužitelj u žalbi ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iako se općenito poziva na taj zakonski žalbeni razlog, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.

6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja smatrajući da se radi o presuđenoj stvari jer je Općinski sud u Ivancu pravomoćnom presudom broj P-369/05-17 od 14. rujna 2005. već odbio identičan tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 115.465,19 kn s pripadajućim kamatama, koliki iznos tužitelj potražuje i u ovoj parnici kao naknadu štete.

7. Tužitelj u žalbi obrazlaže da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio bitnu činjenicu o postojanju objektivnog identiteta spora, te na temelju toga i pogrešno primijenio materijalno pravo odbacujući njegovu tužbu, jer je prethodni tužbeni zahtjev bio utemeljen na izdanoj izjavi o jamstvu, a zahtjev u konkretnom postupku je postavljen kao naknada štete prouzročene počinjenim kaznenim djelom. Sud drugog stupnja, međutim nalazi da su te tvrdnje tužitelje neosnovane jer on različitost činjenične osnove tužbe tumači različitim pravnim osnovama na kojima je utemeljio tužbene zahtjeve. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se objektivno radi o istoj činjeničnoj osnovi zahtjeva, jer novčani iznos koji tužitelj potražuje u ovoj parnici je identičan iznosu o kojem je odlučivano u pravomoćno okončanom sporu, a ti iznosi proizlaze iz istog poslovnog odnosa u kojem su stranke bile, a u kojem odnosu je i došlo do tuženikovog izdavanja jamstva, a i zbog postupanja tuženika u tom poslovnom odnosu je naknadno isti osuđen za kazneno djelo pri čemu je za navedeni identični novčani iznos tužitelj oštećen, tako da se radi o objektivnom identitetu tih sporova, pa kako su i stranke u tim sporovima iste i u istim procesnim ulogama, postoji i subjektivni identitet spora, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano primijenio odredbu članka 333. stavak 2. ZPP-a i odbacio tužiteljevu tužbu.

8. Drugostupanjski sud je stoga nalazeći žalbu tužitelja u tom dijelu neosnovanom, odlučio istu odbiti i potvrditi pobijani dio odluke o odbacivanju tužiteljeve tužbe. Razmatrajući nadalje žalbu tužitelja u dijelu u kojem se osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o naknadi parničnih troškova, sud drugog stupnja je utvrdio da je žalba djelomično osnovana. Naime, prvostupanjski sud je doista neosnovano i suprotno odredbi članka 155. ZPP-a dosudio tuženiku trošak za zastupanje po odvjetniku koji se odnosi na pregled i razmatranje spisa radi davanja odgovora na tužbu i to za dva sata u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, s obzirom da priprema za davanje odgovora na tužbu ne može biti različit trošak od nagrade koja se stranci priznaje za zastupanje po punomoćniku upravo za sastav odgovora na tužbu, koji je tuženiku prvostupanjski sud osnovano priznao u trošak, kao i trošak za zastupanje na dva ročišta i ročištu za objavu presude. Dio žalbe tužitelja u kojem se osporava kao nepotreban trošak za pristup odvjetnika stranke na ročište za objavu i uručenje presude, nije prihvaćen kao osnovan, jer je sudska praksa uključujući i praksu Vrhovnog suda RH zauzela stajalište da se radi o trošku koji je potreban za vođenje postupka. Zbog navedenog je ovaj sud odlučio preinačiti pobijanu odluku o naknadi parničnih troškova na način da je tuženik odbijen sa dijelom zahtjeva od 99, 54 eura/750,00 kn za koliko je i umanjen dosuđeni iznos troškova postupka.

9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je isti u postupku uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom žalbe koji se odnosio na sporednu odluku o troškovima postupka.

10. Zbog svega iznesenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 21. kolovoza 2025.

Sudac

Berislav Devčić