Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1035/2020-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Maši Milardović Jakovljević iz Odvjetničkog društva Branimir Kojić i partneri iz Malog Lošinja, protiv tuženika GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, te u tužbi tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika 1. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici BU Jakovljević iz Odvjetničkog društva Branimir Kojić i partneri iz Malog Lošinja, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 5.lipnja 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka 21.kolovoza 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj GU da tužiteljima SU, VU i ČU preda u posjed dio nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja prostor uz konobu u prizemlju površine 2m², a koji je u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Nenada Vidmara, broj elaborata 234-072 od 05.09.2023.godine, na skici lica mjesta (prilog br.2.) označen plavom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A , u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prizemlja koji čini pretprostor konobe tužitelja koja se nalazi u zgradi izgrađenoj na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je u tužbovnom nacrtu označen slovima A-B-C-D, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.738,24 €, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužene za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji SU i VU, te TU podnijeli su dana 31.7.2020. protiv tužene GU tužbu radi predaje u posjed dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u kojoj tužbi navode da su tužitelji suvlasnici č.zg.26/3 k. o. [katastarska općina], dok da tužena dolazi upisana kao vlasnica susjedne nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tužitelja da se u naravi sastoji od kuće za stanovanje, koja da u prizemlju ima konobu za odlaganje stvari, dvorište ispred kuće, te prostor pored konobe u koji da se ulazi kroz vanjska drvena vrata, kroz koja vrata da se dolazi i do konobe u prizemlju objekta tužene čija da je nekretnina na č. zgr. [katastarska čestica], ključeve kojih drvenih vratiju da drži tužena i da odbija tužiteljima predati primjerak ključeva, pa budući tužitelji nemaju drugog pristupa do prostora pored konobe koje da je njihovo vlasništvo, koje da trenutno u posjedu drži tužena, stoga predlažu da sud u navedenom postupku temeljem čl.161.ZV donese presudu kojom bi se naložilo tuženoj da tužiteljima preda u posjed dio č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužena odgovorom na tužbu ne osporava da su tužitelji upisani kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tužena č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je točno da se kuća tužitelja sastoji od dijela kuće za stanovanje koja u prizemlju ima konobu i dvorište ispred kuće, time da se osporava da bi tužitelji imali prostor pored konobe u koji se ulazi kroz vanjska ulazna drvena vrata kroz koja da se dolazi i do konobe u prizemlju objekta tužene; da je točno da ključeve drvenih ulaznih vratiju drži tužena koja da nema razloga ključeve predati tužiteljima jer da prostor ispred konobe tužena smatra svojim vlasništvom i taj prostor zajedno s njezinom konobom čini jednu cjelinu, nikada, sigurno zadnjih 70 godina, nije bio korišten po nikom drugom osim po tuženoj i njezinim pravnim prednicima, tako da taj prostor nije trenutno u posjedu tužene već trajno, stoga se tužena u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a pred ovim sudom da je podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja i to radi utvrđena prava vlasništva na dijelu svoje konobe koje predstavlja prijepor za predaju u posjed, postupak da se vodi pod brojem P-1151/2020.
3. Tuženi se u cijelosti protive tužbi između ostalog navodeći da pogrešno tužiteljica navodi da se njena kuća sastoji od stambenog dijela i konobe koja se sastoji od velike prostorije i "predprostora" (hodnika); tuženi da su se protivili kako korištenju ulaza u "predprostor" radi dolaska do konobe tužiteljice tako i njenom izvođenju radova na nekretnini u njihovom vlasništvu; tužiteljica da se na sve zahtjeve i prijedloge tuženika oglušila, iako da je znala da isti ne odobravaju izvođenje radova na dijelu njihove nekretnine i postavljanje novih vrata na ulazu u "predprostor", a tužiteljičina pravna prednica da je taj prostor koristila isključivo uz dopuštenje tuženika odnosno uz dogovor s tuženikom, znajući da joj ne pripada pravo samostalnog i isključivog posjeda prijepora, stoga da posjed pravne prednice nije imao ni osnovnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to da je poštenje posjeda, pa predlažu da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade troškova tuženima.
4. Nakon što je utvrđeno da je u ovosudnom predmetu P-1151/2020 ovdje tužena doista kao tužiteljica podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja kao tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva spornog dijela za koji se ovom tužbom traži predaja u posjed, to je rješenjem P-1151/2020 od 22.3.2023. određeno spajanje ovosudnog predmeta P-1151/2020 na ovosudni predmet P-1035/2020, radi zajedničkog raspravljanja.
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva izvršen je uvid u dokumentaciju iz ovosudnog spisa P-1035/2020 i to u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] (uz presliku zemljišne knjige) i 940 k. o. [katastarska općina], fotografije s lista 19-20 spisa, presliku e-mail komunikacije tužitelja SU upućen MU **.**.2016., dopis MU i GU upućen SU od 24.4.2016., u nalaz i mišljenje vještaka Nenada Vidmara broj elaborata 234-072 od 5.9.2023., uz pisano očitovanje vještaka od 16.7.2024., zapisnik sa očevida provedenog u ovosudnom predmetu Psp-66/18, ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između HU kao prodavatelja s jedne strane i MU i EU kao kupca s druge strane 18.rujna 2014., potvrdu o isplati kupovine i tabularna izjava koja se odnosi na potonji ugovor (zbirka isprava Z-2393/15), ovosudno rješenje Psp-66/2018 od 1.4.2019., kao i u dokumentaciju iz ovosudnog spisa P-1151/2020 i to u nacrt – skica lica mjesta sa označenim prijeporom dostavljeno uz tužbu s lista 3 spisa. Uz uvid u dokumentaciju iz spisa proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, saslušanje stranaka, kao i svjedoka ŠU, ZU, ĆU, NU, OU i AU.
6. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako na č. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 100m2 kao suvlasnici u po 1/3 dijela dolaze upisani SU i VU, te ČU (u daljnjem tekstu: tužitelji), a u glavnoj knjizi dalje je utvrđeno da je prijenos prava vlasništva na ime tužitelja provedeno u ovosudnom predmetu Z-362/91 i to temeljem Menjalne pogodbe od 27.3.1987. sa ranijeg vlasnika i to Društveno vlasništvo, korisnik Iskra-Iskrakomerc, p.o. [adresa], upisana kao vlasnik u zk.predmetu Z-233/87 i to sa ranijeg vlasnika CU iz [adresa], dok je uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da na č. zgr. [katastarska čestica] zgrada 80m2 dolazi upisana kao isključiva vlasnica GU (u daljnjem tekstu: tužena), a koji upis tužene, ranije zajedno sa LU je proveden u zk.predmetu Z-2393/15 temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ŽU kao prodavatelja i MU i tužene kao kupca 18.9.2014., u koju zbirku isprava koja uz ugovor uključuje i potvrdu o isplati kupovnine i tabularnu ispravu je sud izvršio uvid.
7. Da je između ovdje stranaka vođen i pravomoćno okončan postupak po tužbi ovdje tužene i MU kao tužitelja, protiv SU, radi smetanja posjeda utvrđeno je uvidom u ovosudno rješenje Psp-66/18 od 1.4.2019., a kojom odlukom je utvrđeno da je tuženik SU smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu konobe koja se nalazi u prizemlju č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te predprostora koji se nalazi na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji predprostor je predmetom ovog postupka, tom odlukom je dalje naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni zid sa mjesta gdje su ranije bila vrata, da postavi ranija ulazna vrata i vrata iste kvalitete i redati ključ tužiteljima, da zazida zid na potezu C-A sa skice, te mu je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje.
8. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u naselju Stivan, da kuća tužitelja ima kbr.42, dok kuća tužene ima kbr.41, a prijepor da u naravi predstavlja ulaz i predporostor za pristup do konobe kuće tužene. Na tom očevidu tužena je ukazala na vidljive tragove ostataka nekadašnjih vratiju ulaza u kuću tužene i prozor, sve smješteno na I.katu kuće tužene, a u odnosu na navodno ranija postojeća vrata od strane suda utvrđeno je da se vide tragovi, odnosno gabariti tog otvora, postoji drveni nadvoj i vidljiv je otvor-špaleta u zidu, a lijevo od tog mjesta cca. 1,5 metara vidljivo je drvo u zidu u vodoravnom položaju za koji je tužena navela da bi predstavljalo nadvoj drvenih vratiju i to da je bio glavni i jedini ulaz u kuću tužene gdje da je postojalo vanjsko stubište koje je vodilo na I.kat. Kasnije da je uklonjeno to vanjsko stubište, zatvoren prozorski otvor i vrata i novi ulaz da je postavljen gdje je i danas i nakon postavljanja tog novog ulaza u kuću da je izgrađeno novo vanjsko stubište s prednje strane, dok da je na strani gdje je bilo ranije stubište dozidana kuća sada vlasništvo tužitelja tako da volta ispod ulaza u kuću tužene nikada nije predstavljalo ulaz u konobu. Tužena je dalje ukazala je na I.katu kuće tužene ranije bio otvor u podu i time mogućnost komunikacije i pristupa u konobu, a prilikom očevida nema nikakvih tragova time da tužena dakle ne spori, već sama navodi da je bio otvor i da je kroz taj otvor bio moguć pristup u konobu putem pokretnih pomoćnih ljestvi, u odnosu na koje ljestve tužitelji su tvrdili da su bile fiksne drvene ljestve.
9. Uzimajući u obzir utvrđeno od strane suca na licu mjesta, kao i navode stranaka na samom očevidu pozvan je bio vještak geodetske struke identificirati prijepor kao i pribaviti arhivsku građu katastra ukoliko postoji, a kako bi se utvrdilo da li je ranije vanjsko stubište bilo evidentirano na mjestu kako je to tužena tvrdila tijekom očevida. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju identificirao prijepor, odnosno detaljno na skici lica mjesta prikazao predprostor konobe uz fotografski prikaz, a pribavom arhivske građe naveo je kako je na skici mjerenja iz 1899. vidljivo kako su se na dijelu sadašnje kuće tužitelja nalazile stepenice sa podestom, dalje da je iz te skice mjerenja vidljivo da je postojao samo dio sadašnje kuće tužitelja, dok da preostali dio predstavljaju ranije spomenute stepenice sa podestom, pa su stoga točni navodi tužene o navedenoj činjenici ranijeg položaja vanjskih stepenica i podesta kao pristupa kući sada vlasništvo tužene i to na I.kat i to je u skladu sa stanjem unutrašnjosti kuće tužene sa fotografije broj 11 nalaza i mišljenja vještaka vezano za ranija vrata i prozor o kojima je tužena navela prilikom očevida.
10. U odnosu na predprostor koji predstavlja prijepor u ovom predmetu tužitelji u ovom predmetu navode kako oni nemaju drugog pristupa do prostora pored konobe koje je njihovo vlasništvo, niti su tijekom ovog postupka tvrdili da bi tužitelji ili njihovi prednici ikada imali mogućnost pristupa iz svoje konobe u prizemlju kuće na predmetni predprostor, a u ranije okončanom postupku Psp-66/18 naloženo je SU ovdje tužitelju, između ostalog zazidati zid na potezu C-A, iz kojeg obrazloženja ovosudnog rješenja od 1.4.2019. dalje proizlazi da je stanje prilikom očevida u tom predmetu bilo takovo da su uklonjena vrata u predprostor i taj otvor da je zazidan od strane tuženika, a što ovdje tužitelj nije osporio, kao niti činjenicu da je probio otvor na zidu iz svoje konobe koji dalje vodi u predprosotr i konobu ovdje tužene. Navedena činjenica postojanja ranijih vanjskih stepenica sa podestom ulaza u kuću tužene na mjestu danas dijela kuće tužitelja, što je vještak nespornim utvrdio uz fotografije unutrašnjosti I.kata kuće tužene na postojanje ranijih vratiju i prozora, kao i činjenica da dogradnjom kuće tužitelja i uklanjanjem stepenica sa podestom odnosno premještanjem istih na drugu poziciju iz kuće danas vlasništvo tužitelja nije postojala veza otvor između njihove konobe u prizemlju i predprosotra dovodi do jasnog zaključka da je očito između ranijih vlasnika, ukoliko su bili različiti vlasnici kuća danas vlasništvo stranaka, postignut dogovor u smislu da predmetni predprostor ima pripasti isključivo u vlasništvo i posjedu vlasnika kuće sada vlasništvo tužene i da sa konobom kuće tužene predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu, a niti jedan proveden dokaz u ovom predmetu ne dokazuje suprotno, niti dovodi u pitanje tu očitu raniju podjelu, diobu koja nije provedena kroz zemljišne knjige a moguća je bila isključivo uspostavom etažnog vlasništva kroz zemljišne knjige, time da se ponavlja da je u naravi to pitanje diobe vlasništva i načina korištenja predprostora riješeno i dogovoreno između ranijih vlasnika sada kuće stranaka i kroz ovaj postupak je utvrđeno da tužitelji tvrde suprotno tek nakon 2014. od kada je tužena zajedno sa pok.suprugom MU kupila kuću u [adresa] od ranije vlasnice HU.
11. Svjedok ŠU, sin RU, iskazao je da je kuća sada tužitelja bila kuća oca svjedoka, kasnije da je kuća pripala stricu svjedoka za kojeg je uvidom u glavnu knjigu utvrđeno da je utvrđen vlasnikom temeljem pravomoćne presude od 17.2.1984. u predmetu P-44/84 provedeno u ovosudnom predmetu Z-928/86. Svjedoku je prema priči poznato da je kuća tužitelja dograđena i spojena na kuću sada vlasništvo tužene, da je to sve bila jedna familija, da su bile sve familije koje su se povezivale i nadograđivale svoje zgrade tako da svjedok kojemu je činjenično stanje zasigurno vrlo dobro poznato svojim iskazom potvrđuje ranije činjenice utvrđeno od strane vještaka geodetske struke i dalje je svjedok iskazao da nema saznanja da bi stric svjedoka ili bilo koji član obitelji svjedoka imao bilo kakvih pretenzija na prijepor koji dio iskaza potvrđuje ocjenu i zaključak suda da je doista između ranijih vlasnika kuće ovdje stranaka postignut ranije od strane suda navedeni sporazum u smislu da predmetni predprostor ima biti isključivo vlasništvo vlasnika kuće sada vlasništvo tužene i da čini funkcionalnu cjelinu sa prizemljem-konobom kuće tužene. U odnosu na iskaz tog svjedoka sud je njegov iskaz u cijelosti ocijenio istinitim, točnim, uvjerljivim i vjerodostojnim i u skladu je sa činjenicama utvrđenim na licu mjesta i od strane vještaka stoga je sud taj iskaz u cijelosti prihvatio.
12. Tužitelj SU u ovom postupku tvrdi, a što i kroz iskaz ponavlja, kako je bio dogovor između ranijeg vlasnika HU s jedne strane i tužitelja po prijedlogu RU na način da HU i dalje prolazi kroz taj sporni ulaz i predprostor u konobu, a tužitelji da mogu koristi zemljište ispred ulaza u konobu i to da je sve dokazano; u odnosu na korištenje terena ispred konobe dogovor da je bio da on može parkirati auto i saditi lozu i cvijeće i to da je bo dakle dogovor između tužitelja i HU po prijedlogu RU, da je vrijedilo do dolaska tužene, koje navode i iskaz tužitelja SU sud nije prihvatio kao istinitim, a sve s obzirom na ranije utvrđenje očito postignutog sporazuma između prednika stranaka. Valja dodati i činjenicu kako je teren ispred ulaza u konobu tužene sastavni dio č. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužene što dodatno potvrđuje da kuća tužene zajedno sa tim prostorom i predmetnim predprostorom čini jednu posjedovnu u funkcionalnu cjelinu formiranu ranijim uklanjanjem vanjskih stepenica i podesta i proširenjem kuće tužitelja na dijelu prostora koji uključuje sada ulaz u konobu tužene i koji čini predmetni predprostor. Sud vidi nelogičnim da bi navodno bio postignut navedeni dogovor između HU i tužitelja s obzirom kako iz iskaza tužitelja proizlazi kako je ranije prije navodnog dogovora korišten taj ovdje sporni ulaz i predprostor u konobu, pa doista sud ne vidi razloga da bi HU imala bilo kakve potrebe dogovarati sa SU daljnji prolaz kroz taj sporni ulaz i predprostor kada ga je očito nesmetano imala do tužitelji nisu postali vlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud je dakle ocijenio neistinitim navode i iskaz tužitelja o navodnom dogovoru sa HU. Za potrebe ovog postupka sud je koristio iskaz HU iz ranije navedenog pravomoćnog okončanog postupka Psp-66/18, što je razlog da je odbio prijedlog za njezinim saslušanjem u ovom predmetu, a svjedokinja je iskazala kako je kuću koju je prodala tuženoj bila njezina djedovima i ranije da je postojala unutarnja komunikacija između kuhinje i konobe na I.katu, da je postojao manji otvor na stropu konobe i drvene stepenice, a koje da je uklonila kada su bile derutne i to da je bilo 10 godina prije 2014. kada je prodala kuću, koja činjenica ranijih unutarnjih stepenica nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Da je tužitelju SU dozvolila sadnju vinove loze i to iz razloga što da joj je ukazivao kako vlaži u njegovoj kući, da se oborinska voda slijevala na tu površinu ispred konobe i da mu je dozvolila da se oborinska voda sa njezine kuće slijeva u cisternu kod tuženika UU, a ne da se više slijeva na teren ispred ulaza u konobu i da se spriječi vlaga; tuženik da nije imao ključ konobe starih vrata dok je svjedokinja bila vlasnik jer da je konoba bila njezina, da je uvijek bila njihova, misli na svoju obitelj, a iz dobrih susjedskih odnosa da je dopuštala tuženiku da zasadi vinovu lozu za potrebu njegove terase, tuženik da je vrijedan, da je čistio i kosio dvorište i teren od svjedokinje i da nije postojao dogovor između svjedokinje i tuženika u smislu da je tuženik svjedokinji dopuštao predmetni ulaz u konobu a zauzvrat da bi svjedokinja dopuštala tuženiku da zasadi vinovu lozu na njezinom terenu i upotrebljavati njezin teren.
13. Uz iskaz ranije navedenog svjedoka ŠU sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim iskaz svjedokinje AU koja je osoba starije životne dobi, nesrodna je sa strankama i nema stoga interesa da bilo koja od stranaka uspje u ovom sporu, a činjenično stanje joj je zasigurno vrlo dobro poznato iz razloga što da je od udaje do cca.20.goidine živjela u [adresa] i kasnije preselila u Ustrine udaljeno cca.5km i dalje da ima obitelj u [adresa] i da od preseljenja u Ustrine redovito dolazi u Stivan svako cca.15 dana. Svjedokinja od kada pamti kuće stranaka da su oduvijek istih gabarita, pa budući je svjedokinja prilikom davanja iskaza 2025. bila u dobi od 73 godine očito je da je do uklanjanja vanjskih stepenica i podesta i proširenja kuće tužitelja došlo zasigurno prije više od 60 godina, ranije vlasnik kuće tužene da su bili DU i S, nakon njihove smrti da su došla njihova djeca ĐU i HU, njihova kuća da je uvijek imala konobu, da se zajedno sa ĐU igrala u toj konobi, vrata u konobu da su uvijek bila na istom mjestu, a posljednji put kada je bila da su bila zazidana, a očito je to bilo u vrijeme kada je ovdje tužitelj SU počinio čin smetanja posjeda što je utvrđeno uvidom u ranije citirano rješenje. Svjedokinja je dalje iskazala da nikada nije bilo nikakvih sporova između ĐU i ŠU vezano za ulaz u tu konobu, da joj nije poznato da li je postojao kakav dogovor koji bi uključivao prilaz do konobe kuće ĐU.
14. Svjedok ZU iskazao je kako od 1988. do danas svake godine dolazi u Stivan, više puta godišnje i to u početku da je dolazio kod tužitelja i boravio u njihovoj kući dok nije kupio svoju kuću, dalje iskazavši da svjedoku nije bilo logično da je ulaz u konobu tužene unutar kuće, zgrade sada vlasništvo tužitelja pa da je pitao RU koji da mu je bio rekao da je postojao raniji dogovor između rođaka, majka ranije vlasnice HU da je bila u nekakvom srodstvu sa majkom RU, da je postojao dogovor između rođaka ali detaljnije da mu ništa nije govorio i da mu je poznato da je između ranije vlasnice HU i ovdje tužitelja bio postignut dogovor da HU omogući slijevanje oborinskih voda sa svoje kuće sada vlasništvo tužene u cisternu za potrebe kuće tužitelja, da tužitelj parkira svoje vozilo na terenu neposredno pred ulaz u konobu tužene kao i da zasadi vinovu lozu za sjenilo svoje terase i da za tri ustupa ima mogućnost daljnje uporabe konobe, odnosno pristupa kroz predmetna vrata na zgradi tužitelja i to da je osobno čuo iz razgovora i sa SU i sa V da ne bi došlo do sukoba, koji iskaz je u tom dijelu sud ocijenio neistinitim i nelogičnim iz istih razloga iz kojih je sud ocijenio iskaz SU i navode tužitelja u odnosu na navodno postignuti dogovor između HU i SU, iskaz tog svjedoka sud je ocijenio pristranim očito zbog dobrih odnosa sa tužiteljima.
15. Svjedok ĆU iskazao je kako nema saznanja da li je bilo ikada razgovora i dogovora između tužitelja i HU vezano za ulaz u tu konobu, svjedok NU iskazao je kako je u konobi kuće tužene vidio drvene stepenice kako su uobičajeno bile u starim kućama, za drugo da se nije obazirao, vjerojatno da je bio otvor na stropu jer da to nije bila kuća od SU pa da bi se posebno posvetio svim detaljima, a HU da nikada nije vidio da ulazi u predprostor konobe tužene, da nije vidio niti njezinu majku koja činjenica da li je taj svjedok vidio ili nije vidio HU da koristi predprostor i konobu nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na ranije navedenu ocjenu suda o sporazumu, dogovoru i suglasnosti ranijih vlasnika ovdje kuće stranaka, a koji se odnose na uklanjanja ranije postojećih vanjskih stepenica sa podestom i dogradnje kuće sada vlasništvo tužitelja.
16. Odredbom čl.159.st.1. i. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik stvari; samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom roka od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a u konkretnom slučaju prednica tužene HU se preko svojih prednika nalazila u nesmetanom, samostalnom, poštenom i isključivom posjedu prijepora do 2014. puno dulje od zakonom propisanih 20 godina takvog posjeda, s obzirom na raniju ocjenu suda da je do promjene na licu mjesta i očito postignutog sporazuma vlasnika kuća došlo prije više od 60 godina, koji posjed je kasnije prenijela na tuženu i njezinog danas pok.supruga.
17. Odredbom čl.161.st.1. ZV na koji se pozivaju tužitelji propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu on a preda svoj posjed te stvari, a dalje je odredbom čl.162.st.1. propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, pa su tužitelji imali u ovom postupku dokazati svoje vlasništvo prijepora, kao i da se prijepor nalazi u tuženikovom posjedu. U ovom postupku nesporna je činjenica da se isključivo tužena nalazi u posjedu prijepora, a s obzirom na njezin istaknuti prigovor kao posjednika prijepora kojim se osporava vlasništvo tužiteljima na prijeporu jer da je tužena stekla pravo vlasništva dosjelošću, što je dokazala, to nisu ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja, a dok je tužbeni zahtjev tužene, odnosno tužiteljice u tužbi premeta P-1151/2020 valjalo prihvati u dijelu kojim se ima utvrditi da je tužiteljica vlasnica dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to predmetnog predprostora konobe tužene kojim se ulazi u zgradi izgrađenoj na č. zgr. [katastarska čestica], time a je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ishodovanje uknjižbe prava vlasništva sa imena tuženika iz tog predmeta na ime tužiteljice GU s obzirom da na nekretnini do danas nije uspostavljeno etažno vlasništvo i stoga u konkretnom slučaju nije moguća izrada parcelacijskog elaborata kojim bi se kroz zemljišne knjige imala provesti takva presuda uz prethodno formiranje prijepora – predprostora kao zasebne katastarske čestice, a ova odluka je preduvjet da bi tužiteljica u tom predmetu GU imala mogućnost podnijeti zahtjev za uspostavom etažnog vlasništva s obzirom da je stekla vlasnička prava na dijelu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja predprostor konobe u prizemlju kuće izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP) i sud je tuženoj GU prihvatio sve opravdane troškove s obzirom daje uspjela u pretežitom – glavnom dijelu svojeg tužbenog zahtjev, a istovremeno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SU i VU i ČU. Dosuđeni troškovi odnose se na odgovor na tužbu 200,00 €, pripremno ročište 29.3.2022. 50,00 €, umjesto traženih 200,00 € sukladnoTbr.9.toč.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23; dalje Tarifa), ročište 11.5.2022. 200,00 €, ročište 17.5.2023. 200,00 €, očevid 30.8.2023. 200,00 €, trošak pristupa očevidu 44,00 €, izbivanje iz pisarnice 2 sata 100,00 €, podnesak 28.11.2023. 200,00 €, ročište 12.2.2025., 23.4.2025. i 5.6.2025. po 200,00 €, sve uz PDV po stopi od 25%, uz trošak očevida 400,00€ i trošak putovanja tužene radi saslušanja 23.4.2025. 95,74 €. Nisu prihvaćeni troškovi koji se odnose na ročište 5.5.2023. budući punomoćnik tužene nije pristupio na to ročište, nije priznat trošak putovanja tužene 5.6.2023. s obzirom nije bio nužan njezin dolazak na to ročište.
U Malom Lošinju 21.kolovoza 2025.
S u d a c
Tomislav Stopar
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1.Punomoćniku tužitelja/tuženika– odvjetnica Maša Milardović Jakovljević
2.Punomoćniku tuženika/tužitelja – odvjetnica Marija Erdec
