Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-491/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-103/2025-9 od 29. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ČB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je, na temelju čl. 127. st. 1. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 1. KZ, produljen istražni zatvor okrivljeniku koji se prema tom rješenju okrivljeniku računa od dana lišenja slobode, odnosno od 5. srpnja 2025., pa nadalje.
2. Protiv toga rješenja žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik UB po braniteljici po službenoj dužnosti Andreji Štefan, odvjetnici u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika odmah pusti na slobodu.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO-563/2025-3 od 19. kolovoza 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Obrana osporava zaključak suda sadržan u pobijanom rješenju da bi ukupnost i logička povezanost okolnosti upućivala na dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik bio svjestan kako sudjeluje u organiziranom ilegalnom poslu, prijevozu osoba koje nisu državljani Republike Hrvatske, pa da bi posljedično tome počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ za koje se tereti.
6. Pri tome obrana ističe da okrivljenik nije bio zatečen u bilo kakvoj logističkoj fazi planiranja, već samo u fizičkom aktu vožnje, iz čega pogrešno zaključuje da posjed vozila i komunikacije putem mobitela (devet poruka) nisu dovoljan dokaz počinjenja kaznenog djela. Naime, tvrdi da su iskazi saslušanih svjedoka nelogični, proturječni i nevjerodostojni i da ne pružaju temelj za prihvaćanje stava o postojanju osnovane sumnje u počinjenje predmetnog kaznenog djela. Naprotiv, ovaj drugostupanjski sud smatra da su saslušani svjedoci iskazivali vjerodostojno kada su opisali svoj način dolaska u Republiku Hrvatsku, time da je jedan od njih za put u Republiku Njemačku unaprijed platio organizatoru 4.000 eura, dok je drugi za put u Italiju dogovorio plaćanje po dolasku u Italiju. Stoga je očito da je okrivljenik, koji ih je prevozio, jedan u nizu ljudi koji su sudjelovali u organiziranom prijevozu osoba preko državne granice, time da je riječ o osobama koje nemaju vizu za boravak u Europskoj uniji.
7. Nadalje, okrivljenik navodi da je državljanin Ukrajine te smatra generaliziranim navode osporavanog rješenja da postoji opasnost od njegovog bijega upravo temeljem činjenice da je državljanin Ukrajine te da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište, reguliran status, niti poslovne, a niti obiteljske veze. Naime, takve tvrdnje smatra generaliziranim, jer državljanstvo druge države ne može se samo po sebi tumačiti kao odlučujući element za postojanje stvarne i neposredne opasnosti od bijega te ne postoji uvjet za produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP.
8. Valja istaći da okrivljenika s Republikom Hrvatskom ne vežu ni poslovne, ni osobne veze, a osnovano je sumnjiv da je u Republiku Hrvatsku došao upravo zbog činjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ, a kojom odredbom Zakona je za počinitelja propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, što je dovoljna motivacija okrivljeniku da što prije napusti teritorij Republike Hrvatske i izbjegne kazneni progon.
9. Okrivljenik još navodi da se nalazi u izuzetno teškoj životnoj i obiteljskoj situaciji te da je navedeno prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir. Unazad godinu dana majka i brat su mu preminuli, supruga je tijekom trudnoće izgubila dijete, a obiteljski dom im je uništen u ratnim djelovanjima te je jedini hranitelj obitelji, što su okolnosti koje ne upućuju na volju i mogućnost sakrivanja i bijega, već na osobu kojoj je potrebna psihološka, obiteljska i socijalna stabilnost.
10. Okrivljenik je iskoristio svoje pravo te se branio šutnjom. Stoga prvostupanjski sud nije propustio uzeti u obzir njegovu obiteljsku situaciju, budući ju isti nije niti iznio. Osim toga, upravo zbog supruge, koja se sada spominje u žalbi, okrivljenik bi se, da je na slobodi, nastojao što prije vratiti istoj, a s obzirom na prirodu kaznenog djela u čijem počinjenju je zatečen i za koje je osnovano sumnjiv, pronašao bi za to načina, odnosno poslužio bi se ilegalnim prelaskom preko državne granice.
11. Žalitelj smatra da je obrazloženje suda kojim se isključuje mogućnost određivanja jamstva ili blaže mjere opreza ostalo nedovoljno jasno te smatra da bi blaže mjere ispunile svoju svrhu, a što nije i mišljenje ovog drugostupanjskog suda. Naime, s obzirom na sve naprijed istaknute okolnosti koje jasno upućuju na bijeg okrivljenika, ni jednom od zakonom predviđenih mjera opreza ne bi se postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora, pa tako ni jamstvom. Stoga je prvostupanjski sud osnovano i opravdano produljio istražni zatvor okrivljeniku iz osnova čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP.
12. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti donošenjem rješenja kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP, budući da ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 21. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke