REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-272/202-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vaić i Dvorničić d.o.o. iz Rijeke protiv tuženika 1. UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku u Rijeci, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 31. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Jelene Majstorović, odvjetnice u Rijeci, 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Nalaže se tuženicima UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužiteljici s osnova neimovinske štete ukupan iznos 55.000,00 kuna te prvotuženoj UF dodatan iznos od 2.000,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na iznos od dana podnošenja tužbe 23. srpnja 2021.g. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužiteljici s osnova imovinske štete ukupan iznos 3.000,00 kuna sve sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na iznos od 10. kolovoza 2018. g. do isplate, u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 26. srpnja 2018. zajedno sa svojim suprugom susrela s tuženicima u obiteljskoj kući u [adresa], a sve radi pokušaja mirnog sporazumijevanja s prvotuženom glede podjele imovine nakon smrti njihovog oca. Prvotužena da je odbila mirno razgovarati te ju se verbalno napala govoreći joj „Sram me što imam sestru, da barem ne postojiš.“, „Da barem nestaneš da te pojede mrak.“, „Ti si ništa i ne postojiš.“, „Glupačo jedna život si mi uništila, da barem ne postojiš.“, „Krepaj, crkni već jednom.“, „Ne mogu te gledati, makni mi se iz života, gadiš mi se, jadna si.“ Nadalje, prvotužena i drugotuženik da su napali tužiteljicu i fizički i to na način da su je udarali i čupali joj kosu, povlačili joj haljinu pritom joj pokidavši ogrlicu, ogrebali je i udarali po licu, desnoj ruci te trupu tijela. Uslijed opisanog fizičkog napada, tužiteljica da je pala na prvotuženu jer ju je drugotuženi udarcima u leđa gurnuo prema njoj. Prvotužena da je rukama uhvatila desnu ruku tužiteljice te ju je nogama udarala po nogama koljenu i stopalima. Prvotužena da se i s kacigom na glavi zatrčala i udarila tužiteljicu u glavu i desno rame. Osim što je pretrpjela jaki strah, da je zadobila i mnogobrojne fizičke ozljede te da do dana današnjeg snosi posljedice na kralježnici, uhu, koljenu i trpi fizičke bolove. Specijalističkim pregledima da su joj utvrđene slijedće dijagnoze: arthroscopia et re-meniscectomia, hypoacusis perceptiva, discfunctio art. Temporomandibularis, ruptura musculi bracahi, zamijećena je nagluhost kao i promjene u kralješcima. Nadalje verbalnim uvredama tužiteljici da je narušena čast i dostojanstvo te joj je stoga prvotužena dužna naknaditi neimovinsku štetu i s te osnove. Osim toga tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu radi fizičkih boli, duševnih boli i straha koje su posljedica fizičkog napada tuženika. Zbog štetng događaja tužiteljica da nije bila sposobna raditi 14 dana, pa stoga potražuje i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužiteljica da obavlja samostalnu djelatnost, vlasnica je salona za uljepšavanje, a uslijed zadobivenih ozljeda da više nije u mogućnosti obavljati posao kao što je to mogla prije fizičkog napada jer i dalje trpi bolove. Stoga tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom iznos od 55.000 kn solidarno s osnove naknade neimovinske štete, te dodatni iznos od 2.000,00 kn od prvotuženice, kao i iznos od 3.000,00 kn s osnove naknade imovinske štete solidarno od oba tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporavaju da su se parnične stranke 26. srpnja 2018. susrele u [adresa] u obiteljskoj kući, ali osporavaju da je susret bio rezultat ikakvog ranijeg dogovora. Po dolasku u obiteljsku kuću tužiteljica da se obratila tuženicima na način da mi je rekla: „ Ne idete sada nikamo dok se to ne riješi !“, misleći pritom na ostavinski postupak iza pok. oca tužiteljice i I. tužene, a koji je okončan rješenja o nasljeđivanju dana 12. srpnja 2018. Tuženici da su tada odlučili otići iz kuće međutim tužiteljica da im je zapriječila izlazak. Navode da su samo pokušavali otići iz kuće te da s njihove strane nisu upućene nikakve uvrede, niti da je bilo riječi o ikakvom fizičkom napadu. I. tužena posebno ističe da su posve neistiniti navodi sadržani u tužbi u pogledu uvreda koje bi ista uputila tužiteljici, te ih u cijelosti odbacuje jer da takav izričaj jednostavno nije svojstven osobnom habitusu I. tužene, o čemu mogu posvjedočiti i osobe koje ju dugi niz godina poznaju. U trenutku kad je tužiteljica tuženicima „blokirala“ izlazak iz kuhinje, II. tuženi da je stao između tužiteljice i ulaznih vratiju, te su se tuženici na taj način „provukli“ u pravcu izlaznih vrata. II. tuženi je izašao prvi, dok je I. tužena zastala da uzme jaknu i torbicu sa vješalice. Nakon što se I. tužena uputila po osobne stvari, kako je to ranije i navedeno, tužiteljica da ju je sustigla i fizički napala s leđa udarajući je rukama po glavi, šamarajući je, sve uz upućivanje niza psovki i drugih pogrdnih izraza. Potom je tužiteljica I. tuženu povlačila po cijelom hodniku zadajući joj i više udaraca nogama po tijelu. U trenutku kad je postalo razvidno da I. tužena ne izlazi iz kuće, njezin suprug, ovdje II. tuženi, da se vratio u kuću te je pokušao razdvojiti tužiteljicu od I. tužene i na taj način spriječiti daljnji protupravni napad. Čuvši zapomaganje I. tužene, s kata obiteljske kuće da je sišao i ujak BF, inače umirovljeni policijski službenik, koji je omogućio da se I. tužena otrgne od tužiteljice te pobjegne iz kuće. I nakon što su izašli iz kuće, tužiteljica da je nastavila s vrijeđanjem, te je nakon nekog vremena istrčala iz kuće i bacila staklenu čašu u pravcu tuženika, a koja je pogodila i oštetila motocikl s kojim su tuženici toga dan došli. II. tuženik da se potom uputio natrag u obiteljsku kuću s namjerom da se obrati tužiteljici u smislu da ne može na taj način pričinjavati štetu na tuđoj imovini. Nakon što je ušao u kuću II. tuženik da je izložen nasrtaju od strane tužiteljice koja ga je počela gristi po šakama, a suprug tužiteljice je uputio nekoliko udaraca u predio glave II. tuženika od čega je isti pretrpio tjelesne ozljede. Ponovno, uz pomoć ujaka tužiteljice i I. tužene, dolazi do razdvajanja, a nakon čega se tuženici za pomoć obraćaju djelatnicima policije. U pogledu dostavljene medicinske dokumentacije, tuženici osporavaju da bi ista bila povezana s događajima koji su se odvili 26. srpnja 2018. godine, sukladno svemu ranije iznijetom s time da se dio dostavljene medicinske dokumentacije odnosi na razdoblje prije predmetnog događaja. Tužiteljica da od ranije ima zdravstvenih problema s desnim koljenom, pa čudi da se ista upustila u udaranje nogom I. tužene, čime je moguće samo pogoršala raniju ozljedu. Nadalje, tužiteljica da je bitno snažnije tjelesne konstitucije od I. tužene te je I. tužena predmetne zgode, a prilikom pokušaja da napusti kuću u rukama imala jaknu i torbicu te se nije mogla niti suprotstaviti protupravnom napadu tužiteljice, a kamoli joj zadati udarce i ozljede kako se to posve neistinito navodi u tužbi. Suprotno navodima tužiteljice, upravo je I. tužena žrtva događaja koji su se odvili kritične zgode. Protiv supruga tužiteljice vođen je kazneni postupak koji je okončan na način da se njezin suprug RF ispričao privatnom tužitelju, ovdje II. tuženom, a zbog događaja u pogledu kojeg se vodi i predmetni postupak, s time da se ujedno obvezao na isplatu novčane naknade s naslova prouzročene neimovinske i imovinske štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 7-38 spisa, list 66-67 spisa, list 164-327 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužene (list 53-58 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 73-76 spisa), prvotuženice UF (list 76-78 spisa), drugotuženog AF (list 78-79 spisa), saslušani su svjedoci RF (list 82-83 spisa) i EF (list 84-85 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis posl. broja K-844/2018, te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Cuculiću (list 333-339 spisa i 355-358 spisa). Sud je odbio provođenje drugih dokaza s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je je li tužiteljica u događaju koji se dogodio 26. srpnja 2018. u obiteljskoj kući u [adresa] zadobila ozljede kralježnice, uha, koljena te druge ozljede opisane u tužbi u medicinskoj dokumentaciji te je li prvotuženica vrijeđala tužiteljicu. Sporno je i jesu li tuženi postupali u nužnoj obrani pa da bi zbog toga bili oslobođeni svoje odgovornosti odnosno jesu li eventualno prekoračili nužnu obranu.

6. Saslušana kao stranka tužiteljica je u svojem iskazu navela kako je ona tog dana imala dogovor s ujakom da se nađu u kući kod majke i kada su ona i suprug došli u kuću da su zatekli tuženu i njezinog supruga. Ujak da je tada bio na katu. Kada je ušla u kuhinju da je rekla UF kako je dobro što je ovdje jer se mogu dogovoriti oko ostavine jer da su UF i njezina odvjetnica u ostavinskom postupku vršile pritisak na nju. UF da joj je rekla kako ne želi razgovarati, neka se obrati njezinoj odvjetnici, da joj se gadi, da želi da nestane s lica zemlje, rekla je da će zbog nje izgubiti posao, da što će to sve njoj kada nema obitelji. Tada da je UF otišla u hodnik, ona da ju je slijedila i tada da joj je AF prišao iza leđa i počeo ju lupati u lumbalni dio i gurnuo ju je u UF. Tada da je dobila udarac u glavu od iza. Nakon toga UF da ju je držala za desnu nadlakticu, a AF da ju je nastavio lupati sa lijeve strane šakama. Navela je kako je desnu ruku imala stisnutu uz sebe jer joj je rame operirano i ne smije ga opterećivati, a u lijevoj ruci da je držala novčanik. AF da ju je udarao po lijevoj ruci i bedrima, dobila je udarce i po rebrima, te joj je zadao i udarac šakom u lijevo uho. U jednom trenutku da joj je gurnuo prst u nos i pritisnuo oko te joj je gurnuo šaku u usta i počeo šaku okretati, a ona da je mislila da će joj polomiti vilicu pa ga je ugrizla odnosno stisnula zube da joj ne razvali čeljust. Tada da ju je ulovio za vrat i počeo daviti, a ona da je pala u nesvijest te je laktom dobila udarac u lopaticu. Kako je pala da su se razbile neke boce te je u tom trenutku došao njezin suprug i našao ju na podu bez svijesti. Od UF da je dobila udarce i u desno koljeno i po desnoj podlaktici, po cijeloj desnoj strani. Dva mjeseca prije toga da je operirala desno koljeno. U tom trenutku da nije mogla ništa od bolova, samo je stajala. Ruke da su joj bile izgrebene, a usnica rasječena. Nakon što su izašli van da je došla mama koja joj je donijela vodu i maramice da obriše rane i kada je vidjela kakve rane na rukama ima da je znala da od sezone neće biti ništa jer ne može masirati sa ranama na rukama. Nakon toga UF i AF da su ušli na ulazna vrata, sa kacigama na glavama i počeli ju udarati sa kacigama u glavu. Majka da je tada bila u kuhinji jer nitko nije očekivao da će oni opet doći u kuću. Majka da nije ništa vidjela jer je cijelo vrijeme gledala "sapunice". Ne zna koliko godina je majka tada imala ali umrla je 2021. te je imala demenciju i slabo je čula. Ujak da je došao dolje kada je sve završilo. Nakon ovoga da su otišli na policiju gdje je sa rukama objašnjavala što se dogodilo jer nije mogla govoriti, a onda su otišli na hitnu gdje su joj rekli da se idući dan javi svojem liječniku jer da oni reagiraju samo ako je život ugrožen. Dva tjedna da je ležala u krevetu, a suprug joj je pomagao ići i do toaleta. Ozljeda lijeve ruke da nikako nije prolazila te su joj u Thalassoterapiji rekli da joj je pukao mišić lijeve ruke na nadlaktici. Dnevno da je pila i po 7 tableta zbog bolova u kralježnici, a i danas da ima problema jer se ujutro probudi sa utrnutim rukama. U desnoj nozi da nema osjet, dosta se udebljala jer je puno ležala, kosu je morala ošišati jer ne može ruke dignuti kako bi se fenirala. Na poseban upit suda odgovorila je da kada su ona i suprug došli kod majke, sjeli su i pričali sa AF te je UF naknadno došla jer je bila otišla nešto u grad. Kada je došla odbrusila joj je, počela ju je vrijeđati, digla se i otišla u hodnik, a kada je tužiteljica krenula za njom, AF da ju je iza leđa počeo tući, vrijeđati i prijetiti. UF da ju je držala, a AF tukao kao boks vreću. Od tog davljenja da su joj popucali svi vratni kralješci i to da se vidjelo na magnetskoj rezonanci. Jedan disk da joj je iscurio i to da joj radi pritisak u nozi na živac. Na poseban upit suca je li se branila odgovorila je da ne zna s čime ih je ona mogla udarati jer je stajala na lijevoj nozi, koljeno joj je bilo natečeno na desnoj nozi, a u lijevoj ruci je držala novčanik te ju je držala gore iznad lica kako bi spriječila udarce po licu. Masnice da je imala s unutarnje strane lijeve ruke, po rebrima i po grudima sve s lijeve strane. Od kada je operirala štitnjaču ona da ne može vikati i da su najviše vikali tuženici. Ujak da je rekao kako ništa nije čuo, te je on došao u prizemlje kada su tuženici već izašli van. Ne sjeća se je li ujak došao prije no što su tuženici ponovno ušli u kuću sa kacigama. Par mjeseci da nije mogla raditi zbog bolova u lijevoj ruci koja je izgubila svoju funkciju. Što se bolovanja tiče ona da je privatnik pa da i nije toliko važno je li doktorica otvarala bolovanja. Sada da radi najviše šest sati dnevno jer više ne može izdržati. Često da mora piti Normabel, Skudexu i Tramal kapi. Iako je ostavinska rasprava bila 12. srpnja 2018. i ona je dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila 1/3 nasljedstva iza pok. oca, sa sestrom da je željela razgovarati o barci, vezu i automobilu jer oni nisu mogli biti u suvlasništvu. Desno koljeno da je operirala 2015. i 2016. Dva mjeseca prije ovog događaja da je po treći put operirala koljeno ali je nakon događaja sve što je zaraslo bilo smrskano i doktor da je rekao kako on nažalost ne može više ništa uraditi jer nema više "mesa". Sada da može jedino staviti umjetno koljeno. Na daljnji upit kako je moguće da u otpusnom pismu piše da je operacija koljena bila šest mjeseci prije štetnog događaja, a iskazala je da je bila dva mjeseca prije štetnog događaja na operaciji, tužiteljica je navela kako ne zna što piše u otpusnom pismu. Inače da je imala ukupno pet operacija i to tri operacije koljena, operaciju desnog ramena (2014. ili 2015.) i operaciju štitnjače. Na daljnji upit zbog čega u anamnezi na listu 17 spisa piše da svijest nije gubila, a tužiteljica je iskazala da ju je drugotuženik sa dvjema rukama gušio i da je izgubila svijest, odgovorila je da ne zna zbog čega to piše, vjerojatno zbog toga što kod doktora svijest nije gubila. Na daljnji upit odgovorila je da joj je vrat bio sav plav i zgužvan i da je doktorica pogledala ždrijelo koje je bilo u funkciji ali nije mogla govoriti. Na poseban upit kako to da je iskazala kako je dva tjedna bila nepokretna, a u statusu od 27.07.2018. (list 17 spisa) piše da je pokretna, orijentirana u vremenu i prostoru, odgovorila je "neka Vas AF prebije pa ćete vidjeti koliko ste pokretni". Također je pojasnila kako je bila pokretna uz pomoć supruga jer joj je on pomagao hodati po stepenicama, oblačio ju, držao pod ruku i vodio. Kod doktorice da je 27. srpnja 2018. dobila Normabel i injekciju, a kasnije je u Thalasoterapiji dobila ostale lijekove jer doktorica opće medicine nije specijalist da može propisivati te lijekove. Ona da ju je kasnije uputila u Thalasoterapiju kada je vidjela da samo može ležati jer sve ostalo uzrokuje bol. Na daljnji upit da pojasni zbog čega se u nalazu KBC Rijeka od 4. lipnja 2019. navodi i nagluhost desnog uha, a u historijatu tužbe i u iskazu se navodi da je tužiteljica udarac zadobila u lijevo uho, odgovorila je da je kacigom dobila udarac u cijelu desnu stranu glave. Netko od tuženih da je pozvao policiju, a suprug i ona da nisu imali mobitele kod sebe. AF da je podnio lažnu prijavu protiv njezinog supruga, vođen je postupak i njezin suprug je pristao platiti mu novcem samo da ga više ne gleda i platio bi opet samo da ga ne gleda. U tom kaznenom postupku da je tražena materijala šteta, međutim nikakva materijalna šteta nije mogla nastati na motoru jer da je motor bio parkiran 2 metra od ulaznih vrata i čaša koju je bacila da nije mogla ići pod 180 stupnjeva i udariti motor.

6.1 U svojem iskazu prvotužena je navela kako joj je ujak javio da je došao u posjete kod majke pa su suprug i ona rekli da će doći oko 19,00 sati da ga pozdrave. Došli su sa motorom i parkirali ga ispred ulaznih vrata. U kuhinji su bili majka, AF, ujak i ona, a nakon par minuta da su došli ĆF i njezin suprug RF. ĆF da je odmah počela napadati, rekla je da je dobro što ih je tamo našla i da ne otići dok ne raščiste stvari. Ujak da je tada otišao na kat jer je rekao da su to njihove stvari i da moraju u miru popričati. Tog dana da se loše osjećala, imala je visoki tlak, ispričala se majci i rekla da želi otići jer da se ne osjeća dobro i da ne može slušati vrijeđanja od strane tužiteljice. Kada su ona i suprug ustali i htjeli izaći ih kuhinje, tužiteljica da im je prepriječila put i nije im dala izaći, počela se derati i psovati. Njezin suprug da se nekako uspio provući i izaći van. U tom trenutku tužiteljica da ju je napala s leđa i počela ju vući u drugi dio hodnika. Jednom rukom da ju je držala, a drugom da ju je šamarala kako je god stigla. Nije vidjela da se na podu nalaze boce od pive te je srušila te boce i u tom trenutku da je sišao ujak, te je njezin suprug ušao i pokušao ju iščupati iz stiska, a tužiteljica da ju je i dalje šutala nogama. Sud je tijekom iskazivanja utvrdio da je tužena bila vrlo uznemirena te je iskazivala drhtavim glasom. Tužiteljica da nije niti u jednom trenutku pala, već je bila naslonjena na ogradu od stepeništa. Kada ju je suprug uspio nekako iščupati, oni da su pobjegli iz kuće, odnosno tek da ih je ujak uspio odvojiti. Ona da se tresla, plakala i bila je jako uznemirena pa suprug nije dozvolio da sjedne na motor tako da su nekih 20-ak minuta sjedili izvan kuće, a ujak joj je donio vodu da se smiri jer je bila u šoku od napada. Tužiteljica da je tada bila u kući i vikala tako da je cijelo susjedstvo slušalo tu sramotu. Vikala je "prokleti bili vi Ć, treba Vas potamaniti, ubiti". Sud je nadalje utvrdio kako je tužena i dalje bila jako uznemirena prilikom iskazivanja, plakala je te je plačljivim glasom navela kako ju je tužiteljica cijelo djetinjstvo maltretirala i tukla u tom hodniku i da se nikada nije mogla obraniti od nje. Nakon nekih 20 do 30 minuta kada se smirila, suprug da ju je pustio da sjedne na motor, stavili su kacige, a kada ih je vidjela na motoru tužiteljica da ih je gađala sa staklenom čašom koja je pogodila motor, a staklo se rasulo po cijeloj cesti. To da je bio drugi napad na njih tog dana. Nakon toga tužiteljica da je pobjegla u kuću, a njezin suprug je krenuo za njom i rekao joj da stane jer da ne može tako uništavati tuđu imovinu. Kada je suprug ušao u kuću, tužiteljica da ga je ugrizla za ruku tako jako da su ostali otisci, a suprug od tužiteljice da je udario njezinog supruga šakom u lijevu arkadu i u zube tako da mu je rasjekao usnicu i bio je sav krvav. Njezin suprug da je tada rekao "pa što ćemo ovako, što smo životinje", a ona da je vikala neka ga puste dok ga je tužiteljica grizla, a RF udarao. Tada da je opet došao ujak i razdvojio ih, a oni su pobjegli van. Ujak da ih je tog dana dva puta spasio. U tom naguravanju da je puklo staklo na vitrini i rasulo se u milijun komadića. Kada su pobjegli izvan kuće da su se bojali hoće li ih opet napasti te je njezin suprug zvao policiju da ih zaštiti, čekali su ih ispred ulaznih vrata te su prvo oni otišli u policijsku postaju, a nakon njih tužiteljica i njezin suprug. Nadalje je navela kako ona nije držala tužiteljicu i udarala ju već da je tužiteljica nju držala, šamarala i lupala šakama po glavi. Ona i suprug da nisu tužiteljicu lupali kacigama po glavi te da to nije niti fizički moguće jer je tužiteljica veća od nje, nakon čega je navela kako je ona visoka 165 cm, dok je tužiteljica navela kako je ona visoka 178 cm. Još uvijek da ju je strah tužiteljice i njezinog supruga jer kada je policija bila izrekla zabranu međusobnog pristupa suprug od tužiteljice da je dolazio na njezin posao donositi polog u poslovnicu Fine, a ona da bi tada pobjegla te bi ga preuzela njezina kolegica. Njezin suprug da nije udarao i gušio tužiteljicu, on da ne bi ni mrava zgazio, ne bi ni muškarca udario, a kamo li ženu, zato da je RF rekao "što ćemo se ovako ponašati kao životinje?!". Tužiteljica da im je prepriječila put na način da je raširila svoje ruke pa su se ona i suprug provukli ispod njezinih pazuha. Tada da nije bilo naguravanja. Dok je u hodniku uzimala stvari sa vješalice kako bi otišli, tužiteljica da ju je sustigla i počela tući. Oni da su otišli kod liječnika nakon pet dana jer nisu smatrali potrebnim ići ranije već su išli onda kada su dobili policijsko izvješće pa su rekli neka barem nešto bude dokumentirano. Masnice da su još bile po rukama ali su blijedile. Za njezinog supruga da u medicinskoj dokumentaciji piše da je udarac u glavu dobio preko kacige, a dobio ga je kada je uslijedio drugi napad tužiteljice. ĆF i RF da su njezinog supruga gurali na vitrinu koja se nalazi odmah kod ulaznih vrata i tada je puknula. Stepenište da se nalazi 3 metra dalje. Prilikom prvog napada tužiteljica da je bila naslonjena na stepenište. Tužiteljica da je zubima ugrizla njezinog supruga između palca i kažiprsta lijeve ruke. Tužiteljica da je krenula na njega, prema njegovoj ruci jer je htjela pobjeći, a htjela je pobjeći jer ih je napala i nije htjela razgovarati. Motor da su parkirali pola metra od ulaza u kuću odmah do stepenica. U trenutku kada ih je tužiteljica gađala sa čašom da su bili udaljeni nekih 1m do 1,5 m od ulaznih vrata. Tog dana da nije nigdje odlazila već sam cijelo vrijeme bila u kući kada je došla tužiteljica sa svojim suprugom. Od ovog događaja da ima noćne more, pije tablete te je više puta bila upućena na hitnu psihijatriju i na odjel. Dodala je kako je njihova majka jako dobro čula i pokušala je tužiteljicu istjerati iz kuće međutim tužiteljica se nije dala već je vikala i prostačila.

6.2 U svojem iskazu drugotuženik je prije svega naveo da po prvi put čuje ovo što je ĆF izjavila tijekom svojeg iskaza te da je u šoku. Naveo je kako je pročitao to u tužbi ali da je drugačije kada se čuje iz njezinih usta jer to nikada nije iskazala niti u kaznenom postupku, niti u policiji odnosno da oni to nikada nisu čuli. Tog dana on da je došao sa suprugom posjetiti BF i majku. Kada su došli ĆF i njezin suprug odmah da je počela govoriti „vi ste sada tu i sve ćemo se dogovoriti“, međutim kako su imali odvjetnika oni da su joj rekli neka se to s odvjetnicima dogovara i pokušali su otići jer se s njom ne može ništa dogovoriti. Drugotuženik se tijekom iskazivanja izravno obraćao tužiteljici navodeći kako ne može vjerovati što je ona danas iskazala. Kada su htjeli otići ĆF da im je prepriječila put, a on da se provukao ispod njezinih ruku i izašao. Supruga da je ostala u hodniku uzeti jaknu i tada da ju je ĆF zgrabila i počela šamarati kao malo dijete. Tada da su srušene boce te su on i EF došli i nekako su uspjeli iščupati UF van kuće. Budući da je UF bila van sebe i plakala je, on joj nije dozvolio da sjedne na motor. Njemu da je bilo strašno neugodno i bilo ga je jako sram jer je cijelo susjedstvo slušalo kako ĆF viče. Kada se UF malo pribrala, stavili su kacige, sjeli na motor međutim ĆF da je istrčala van i bacila staklenu čašu na njih. On da je imao flip-up kacigu što znači da mu je lice bilo otkriveno, te je išao za ĆF u kuću kako bi joj rekao da ne može uništavati tuđu imovinu. ĆF da nije bježala jer ona od nikoga ne bježi te ga je u tom trenutku u hodniku ugrizla za ruku, a njezin suprug je došao iz kuhinje i preko njezinih leđa ga je šakom lupio u arkadu. U tom naguravanju svi troje da su pali na staklenu vitrinu koja se razbila. On da je primio dva udarca i to jedan u arkadu i jedan u vilicu te mu je usnica bila rasječena i krvario je. Kada je uspio izaći iz kuće da je zvao policiju te su otišli sa policijom dati izjavu. Na policiji da su ga pitali želi li ići na hitnu jer je bio krvav, međutim on da tada zbilja nije mislio da je to potrebno, a sada vidi da je ipak trebao odmah ići. Nakon pet dana da su on i supruga otišli kod liječnika da ipak imaju nešto dokumentirano. Odvjetnik da mu je bio sugerirao da tuži RF jer da će on ipak razgovarati sa svojom suprugom da se urazumi. U tom postupku on da je RF oprostio, prihvatio je ispriku i opet bi oprostio jer su ljudi, a ne životinje. Na poseban upit suda decidirano je odgovorio da nije nikoga udario, nikada nije udario niti muškarca, a kamo li ženu, pa tako da nije udario niti tužiteljicu jer to jednostavno nije ispravno. Oprostiti je ispravno i zato da je RF i oprostio. Čak da ga je i kćerka bila pitala je li uzvratio udarcima te je i njoj rekao da nije jer to nije ispravno. Na daljnji upit je, okrenuvši se prema tužiteljici, odgovorio kako ju nije gušio, udarao niti udario u uho.

6.3 Svjedok RF, suprug tužiteljice, je u svojem iskazu naveo kako je tog dana došao sa suprugom u kuću od pok. majke da se sastanu sa ujakom EF. Ušli su u kuću i u kuhinji je sjedio AF, a UF tada da još nije bilo. Nakon nekih 10 minuta da je došla UF. Njegova supruga da je radosnim tonom rekla „baš mi je drago da smo svi na okupu da se dogovorimo oko imovine“ jer su nakon smrti oca ostale još barka sa vezom i automobil za podijeliti. UF da je tada jako burno reagirala, počela je vikati da ona nema što sa njima razgovarati, neka se obrate odvjetnici te je krenula van iz kuhinje. Njegova supruga da ju je htjela uvjeriti da razgovaraju te je krenula za njom u hodnik. On i AF da su ostali sjediti u kuhinji. U hodniku da je tada došlo do naguravanja, čupanja te se je AF digao, došao je njegovoj supruzi sa leđa te su se svi skupa tamo natezali, čupali i gurali, a njegovu suprugu da su srušili na pod. U kutu hodnika da su se nalazile staklene boce za koje je njegova supruga zapela. Kada je čuo da se staklene boce kotrljaju, izašao je na hodnik i vidio suprugu kako leži na podu, a AF ju tuče odnosno pojasnio je da su ju oboje tukli. Tada je prišao AF da ga odvoji od žene, a on ga je uhvatio za vrat. Masnice od stiska da su dokumentirane u medicinskoj dokumentaciji. AF da ga je gurnuo na vitrinu na kojoj se razbilo staklo i on je dobio posjekotinu na vratu, blizu žile te je jako krvario, a dobio je i manje posjekotine na nogama koje da su isto dokumentirane. Tada da je došla mama i on se povukao u kuhinju zajedno sa njom, a AF i UF su izašli izvan kuće. U tom naguravanju on da je AF refleksno lupio šakom u nos. Nakon nekog vremena što su AF i UF sjedili vani na stepenicama, ušli su u kuću sa kacigama na glavi te se opet stvorio metež, a oni da su nastavili njegovu suprugu tući sa kacigama. On da je svo to vrijeme bio u kuhinji. Na poseban upit suda kako je vidio da su tužiteljicu udarali kacigama ako je bio u kuhinji, svjedok je odgovorio da to nije vidio ali zna da su ju udarali jer je imala ozljede te je jaukala i stenjala. Nije čuo da bi tuženi jaukali i stenjali. Ujak da je cijelo vrijeme bio na katu i nije sudjelovao u svemu ovome te se spustio kada je već sve bilo gotovo odnosno negdje pri kraju, ne zna točno kada jer je bio u šoku. AF da ga je kazneno gonio za udarac u nos jer da je imao slomljen nos bez pomaka, kako je naveo u tužbi međutim cijeli taj postupak da se u biti vodio zbog navodnog oštećenja na motoru jer da je njegova supruga bacila čašu na motor. AF da nije imao priloženu medicinsku dokumentaciju za taj nos već je samo imao sliku motora što uopće nije bio predmet te tužbe. Postupak da je završio tako da se AF morao ispričati, a njegov odvjetnik i on su se dogovorili da od svjedoka iznude 2.000,00 kn na što je on pristao da ga se riješi. Svjedok je naveo da je u tom postupku bio zastupan po odvjetniku, a ne zna je li njegova supruga bacila čašu na motor jer je tada bio u kuhinji. On da je vidio kako njegova supruga leži na podu i kako ju tuženi mlate. Tada da njegova supruga nije pružala otpor i vjerojatno je bila bez svijesti, moguće zbog toga što je prilikom pada udarila glavom ali nije vidio na koji način je njegova supruga pala. Na daljnji upit da pojasni zašto je na početku iskaza rekao da je AF došao tužiteljici sa leđa i da su ju tuženi srušili na pod, a sada navodi da nije vidio na koji način je pala, svjedok je naveo da je AF izašao iz kuhinje u uski hodnik i da joj je jedino i mogao doći sa leđa. Nije vidio da su ju oni gurnuli na pod, ali ju je on našao na podu bez svijesti. Svjedok je nadalje negirao da je AF udario u arkadu i u vilicu. Njegova supruga da je nakon tog događaja dva tjedna bila na bolovanju, prvih dana nije uopće mogla ustati iz kreveta, bila je puna masnica i on joj pomagao. Imala je natečeno koljeno, bolove u ruci, nadlaktici i kralježnici jer je vjerojatno dobila udarce sa kacigom ili šakom u leđa. Na dva tjedna da je zatvorila lokal, pila je lijekove protiv bolova koje joj je doktorica prepisala, a kasnije i specijalist. On da ju je vozio u Thalassoterapiju. Od tada da često trpi bolove, trne joj ruka, a ustanovljeno joj je i puknuće mišića. Prije štetnog događaja da je tri puta bila na operaciji koljena, posljednji put nekih dva do tri mjeseca prije štetnog događaja međutim nakon ovih udaraca opet trpi bolove. Vitrina da je pukla u prvoj etapi ovog događaja odnosno kada je došao u hodnik i vidio suprugu na podu i tužene kako je tuku. Tada da je pristupio AF i on ga je ulovio za vrat, gurnuo na vitrinu i tada da je staklo od vitrine puklo, a on ga je refleksno udario u nos. AF da tada nije imao kacigu na glavi niti ga je udario kada je imao kacigu.

6.4 Svjedok EF, ujak stranaka je u svojem iskazu naveo kako se ne može više sjetiti detalja jer da je prošlo puno godina. Sjeća se da su svi bili na okupu, on je bio na katu te se spustio dvije ili tri minute nakon što je čuo metež i galamu. Kada je sišao da je vidio naguravanje između AF i RF s jedne strane i između ĆF i UF s druge strane. Cijelo vrijeme da je pokušavao razdvojiti malo jedne, malo druge. U cijelom tom naguravanju on da je najgore prošao jer mu je staklo od vitrine palo na nogu. On da se našao između AF i RF u trenutku kada je ta vitrina pukla. Ne niječe mogućnost i da ju je čak i on razbio u metežu. U tom trenutku kada je vitrina pukla ĆF i UF nisu bile prisutne jer je taj prostor mali i ne mogu svi niti stati. U jednom trenutku UF da je izašla van i sjela na stepenice jer se tresla, a on joj donio čašu vode da se smiri. Sjeća se da je ispred kuće na cesti pokupio staklo od čaše koju je vjerojatno ĆF bacila, jer mu se ĆF tada nalazila iza leđa, a i AF je rekao da mu je ona oštetila motor. Nije vidio da su AF i UF ulazili sa kacigama u kuću te nije vidio ni da bi oni ĆF sa kacigama lupali odnosno pojasnio je da se ne sjeća da je to vidio. Ono što može reći je da je vidio međusobnu tuču i naguravanje, a možda je bilo i ugriza. Netko da je i njega ugrizao ali ne zna tko, da li ĆF ili UF, jer da AF i RF sigurno nisu. Nije vidio ni da bi bilo udaraca šakom, ni da bi ĆF bila na podu ili da bi AF i UF bili na njoj i tukli ju rukama i nogama. To da se nije dogodilo dok je on bio prisutan, a bio je prisutan dvije do tri minute od kada je galama počela pa sve dok se nisu razišli. Ne sjeća se da bi vidio da je netko krvav ali je naveo da je bilo prilično mračno. Ako je nešto i bilo, sigurno nije bilo obilato. Sigurno nije vidio da bi netko nekoga objeručke gušio, a možda je netko nekoga primio za vrat. To sve da je bilo naguravanje, obiteljska tuča, ništa prestrašno, bez težih posljedica s njegovog gledišta te nije bilo nekih ekstra udaraca koje bi zapamtio. Ne sjeća se da bi vidio kako je ĆF šamarala UF odnosno nije mogao kategorički reći niti da je vidio, niti da nije. Nije zajedno sa AF izvlačio UF iz kuće već misli da je ona sama izašla. Jako dobro se sjeća da je čaša sa šiljcima bila na cesti i nju je otišao pokupiti prije nego što neki automobil naleti na nju. Udaljenost od kuće do ceste je cca. 1 m te se sjeća da je ispred kuće bio parkiran motor. Sjeća se da su UF i AF prvi došli u kuću tog dana, a ne sjećam se je li se možda dogovorio da se tog dana vidi i sa ĆF i RF. Nitko nije pao na pod kada se razbilo staklo od vitrine. Koliko se sjeća u cijelom tom metežu nije vidio ikoga da leži na podu, ali nije mogao sa sigurnošću reći jer se nije mogao sjetiti.

7. Sud nije poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka RF jer su neuvjerljivo iskazivali, njihovi iskazi su međusobno kontradiktorni, te su kontradiktorni i sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu i ostalim provedenim dokazima. S druge strane, sud je poklonio vjeru iskazima tuženih te svjedoka EF budući da su vrlo uvjerljivo i životno logično iskazivali. Njihovi iskazi nisu u odlučnim činjenicama međusobno kontradiktorni, te su u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Sud je uzeo u obzir pojedine nepodudarnosti između iskaza tuženih i svjedoka EF međutim sud je mišljenja da je do nepodudarnosti došlo isključivo zbog proteka vremena od štetnog događaja do njihovog saslušanja (gotovo šest godina), dok je kod tuženih navedeno posljedica i izrazito stresne situacije, naročito kod prvotuženice koja je situaciju vrlo vrlo emotivno proživjela te ju i dalje proživljava kroz ovaj postupak što sud zaključuje iz njezinih navoda da ju je sestra (tužiteljica) „cijelo djetinjstvo u tom hodniku maltretirala i tukla i da se nikada nije mogla od nje obraniti.“

7.1. Iz iskaza svjedoka EF, koji je ujak parničnih stranaka sud je utvrdio da je predmetnog dana uistinu došlo do naguravanja između tužiteljice i njezinog supruga s jedne strane i tuženih s druge strane te da je svjedok bio prisutan gotovo od početka tog meteža (dvije ili tri minute od početka) pa sve dok se nisu razišli. Stoga sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je navela da je ujak došao kada je sve završilo, te da je ujak rekao kako ništa nije čuo i došao je u prizemlje kada su tuženici već izašli van. Također, sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka RF, supruga tužiteljice koji je također iskazao kako je ujak bio cijelo vrijeme na katu i nije sudjelovao te se spustio negdje pri kraju kada je sve bilo gotovo. S druge strane, iskaz prvotuženice je u skladu sa iskazom svjedoka EF jer je u svojem iskazu potvrdila da se ujak spustio sa kata na početku sukoba, kada su se srušile pivske boce koje su se nalazile na podu. Ovdje također valja istaći da je iskaz svjedoka EF u određenom dijelu i subjektivan u smislu da je očito kako ne želi svjedočiti protiv svojih nećakinja (niti tužiteljice, niti prvotuženice, a ni drugotuženika) međutim iz njegovog iskaza sud zaključuje da se nije radilo o fizičkom sukobu značajnih razmjera, bez težih posljedica i jačih udaraca kako to tužiteljica nastoji prikazati.

7.2. Nadalje, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice i svjedoka RF u dijelu u kojem navode kako je drugotuženik napao tužiteljicu s leđa kada je krenula iz kuhinje u hodnik odnosno da su tužiteljicu tuženici počeli tući jer je upravo tužiteljica inicirala i inzistirala na razgovorima oko podjele imovine o čemu prvotužiteljica nije željela razgovarati već ju je uputila na svoju odvjetnicu pa je u ljutnji reagirala na način da je prepriječila put tuženicima, počela se derati i psovati, a kada su se prvotuženica i njezin suprug provukli, tužiteljica je napala prvotuženicu s leđa i počela ju vući u drugi dio hodnika, te ju je jednom rukom držala, a drugom ju je šamarala i šutala nogama, kako to proizlazi iz iskaza oba tuženika. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je upravo tužiteljica započela svađu i tuču, dok su se tuženici branili.

7.3. Nadalje, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako su tuženici nakon prvog sukoba ponovno ušli u kuću sa kacigama na njihovim glavama i počeli ju udarati sa kacigama u glavu. U odnosu na taj dio navodnog napada svjedok RF je iskazao kako su nakon nekog vremena AF i UF ponovno ušli u kuću sa kacigama na glavi te se opet stvorio metež, a oni su nastavili njegovu suprugu tući sa kacigama dok je on svo to vrijeme bio u kuhinji. U odnosu na ovaj dio iskaza ovaj sud je mišljenja kako je apsolutno životno nelogično da bi suprug tužiteljice, ako već zna da se netko nasilno odnosio prema njegovoj supruzi nekoliko minuta ranije, te ako je već čuo da njegova supruga u hodniku jauče i stenje, ne bi reagirao i izašao pomoći već bi ostao u kuhinji zajedno sa majkom. Pored navedenog, svjedok EF je naveo kako nije vidio da su AF i UF ulazili sa kacigama u kuću te nije vidio ni da bi oni ĆF sa kacigama lupali odnosno ne sjeća se da bi to vidio, nije vidio ni da bi bilo udaraca šakama, ni da bi ĆF bila na podu ili da bi AF i UF bili na njoj i tukli ju rukama i nogama. Sve to da se nije dogodilo dok je on bio prisutan, a bio je prisutan gotovo cijelo vrijeme od kada je galama počela pa sve dok se nisu razišli. Sve da je bila obiteljska tuča, ništa prestrašno, bez težih posljedica s njegovog gledišta te nije bilo nekih ekstra udaraca koje bi zapamtio.

7.4. Svjedok EF je također naveo kako je čaša sa šiljcima bila na cesti i on ju je išao pokupiti, a tužiteljica je u svojem iskazu priznala da je bacila čašu iako je navela kako ta čaša nije mogla udariti motor. Navedeno postupanje tužiteljice jasno upućuje na aktivno sudjelovanje u sukobu te potkrjepljuje zaključak suda da je upravo tužiteljica bila ta koja je započela sukob i napala prvotuženicu, pa i njezinog supruga. Valja primijetiti kako je tužiteljica navela da je prilikom prvog napada imala stisnutu desnu ruku uz sebe jer joj je rame operirano i ne smije ga opterećivati pa je nevjerojatno da bi desnom rukom zamahnula da baci čašu. S druge strane, ako je lijevom rukom zamahnula baciti čašu tada je taj dio u kontradikciji sa dijelom njezina iskaza u kojem navodi kako ju je drugotuženik udarao po lijevoj ruci, ona da je samo stajala jer ništa nije mogla od bolova dok su ju tuženici tukli, kao i u dijelu u kojem se i u medicinskoj dokumentaciji od 13. rujna 2018. (mjesec i pol nakon predmetnog događaja) spominje ruptura mišića lijeve ruke, pa je nevjerojatno da bi tužiteljica sa rupturom mišića, ako ju je uistinu tada zadobila, bacala čašu za tuženicima upravo tom rukom. Uostalom, da je tužiteljica bila do te mjere pretučena u prvom naletu kako to ona opisuje logično bi bilo očekivati da se povlači, a ne da ide za tuženicima, provocira i baca čašu. Stoga sud iskaz tužiteljice ocjenjuje krajnje nevjerodostojnim, i smatra kako tužiteljica nije bila u nesvjesnom stanju, teško ozlijeđena i nesposobna za kretanje.

8. Pored navedenog potrebno je istaći kako je sud uvidom u kazneni spis ovoga suda posl. br. K-844/2018 utvrdio da je drugotuženik podnio privatnu tužbu protiv svjedoka RF (supruga tužiteljice) zbog toga što je predmetnog dana tijekom verbalnog sukoba u nazočnosti obje supruge dva puta udario drugotuženika zatvorenom šakom u predjelu lica uslijed čega je zadobio ozljede u obliku hematoma u području čela/sljepoočnice i nosa te frakture nosnih kostiju bez pomaka. Predmet je okončan na način da se svjedok RF, koji je bio zastupan po odvjetniku, ispričao drugotuženiku zbog predmetnog događaja te je napomenuo da se to više neće ponoviti i pristao je isplatiti drugotuženiku iznos od 2.000,00 kn na ime imovinske i neimovinske štete. Drugotuženik je pak ispriku prihvatio. Međutim, tijekom iskaza svjedok RF je naveo kako se u tom postupku morao ispričati drugotuženiku te su se njegov odvjetnik i drugotuženik dogovorili da od svjedoka iznude 2.000,00 kn na što je svjedok pristao samo da ga se riješi. Iz navedenog ovaj sud zaključuje kako je neupitno svjedok RF sudjelovao u sukobu te je upravo on nanio tjelesne ozljede drugotuženiku te jasno upućuje na pristranost njegova iskaza, osobnu involviranost i izravnu zainteresiranost za ishod ovog postupka. Također, iz iskaza svjedoka SF proizlazi ljutnja ishodom kaznenog postupka, čak spominje i iznudu iako je bio u tom postupku zastupan po odvjetniku pa sud njegov iskaz u ovom postupku ocjenjuje krajnje nevjerodostojnim i subjektivnim.

9. Zaključak suda o tijeku događaja odnosno o činjenici da tužiteljica nije u predmetnom događaju zadobila ozljede koje navodi u tužbi te da je njezin cjelokupni iskaz neistinit i iskonstruiran za potrebe ovog postupka proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Cuculića.

9.1. Naime, u svojem nalazu i mišljenju sudski vještak prof. dr.sc. Dražen Cuculić, sudsko-medicinski vještak je naveo kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu mišljenja da je tužiteljica u predmetnom događaju od 26.7.2018. zadobila tjelesnu ozljedu koja je pri inicijalnom pregledu 27.7.2018. opisana kao „po koži vidljive multiple masnice obostrano u području nadlaktice, podlaktice i šaka, bol pri palpaciji u području lijeve lopatice – palpatorno otvrdnuće – potkožni hematom. Manja ekskorijacija u području II. prsta desne ruke, manja laceracija donje usnice vidljive ogrebotine u području vrata desno.“ Navedene površinske ozljede u vidu krvnih podljeva obostrano u području nadlaktice, podlaktice i šaka, te u području lijeve lopatice, kao i ogrebotina u području II. prsta desne šake i na desnoj strani vrata, da predstavljaju ne specifične mehaničke ozljede koje nisu detaljnije opisane s obzirom na izgled i dimenzije te da se jedino sa sigurnošću može zaključiti da su nastale u fizičkom sukobu dana 26.7.2018. te da pojedinačno i po skupnom djelovanju predstavljaju tjelesnu ozljedu lake naravi. Nadalje uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice da može zaključiti kako ista boluje od niza kroničnih stanja vezano uz degenerativne promjene lokomotornog sustava, poglavito kralježnice na svom segmentima (cervikobrahijalni sindrom, torakalni i lumbosakralni sindrom) koja se ne mogu dovesti u vezu s predmetnim događajem jer su bile evidentirane i prije i nakon predmetnog događaja. Isto vrijedi i za dijagnozu blagog zamjedbenog oštećenja sluha obostrano koje je postojalo i prije predmetnog događaja. S obzirom na narav zadobivenih ozljeda u predmetnom događaju da nije realno za očekivati trajne i teške posljedice. Nadalje, u svojem očitovanju na primjedbe tužiteljice naveo je kako tužiteljicu nije osobno pregledao jer nije vidio smisla u tome da se nakon više od sedam godina od predmetnog događaja pregledava tužiteljica koja je u predmetnom događaju zadobila tjelesne ozljede lake naravi odnosno, kako je u zaključku pisanog nalaza i mišljenja već naveo, radilo se o naravi zadobivenih ozljeda kod kojih nije realno očekivati teške i trajne posljedice (kao drugi razlog naveo je da ne radi na klinici i nema privatnu ordinaciju ili ambulantu gdje bi vršio pregled). Ovdje valja istaći kako bi sud, da je to na temelju nalaza i mišljenja vještaka bilo potrebno, bio ponovno naložio vještaku da izvrši pregled tužiteljice međutim s obzirom na navode vještaka, a i s obzirom na rezultate cjelokupnog dokaznog postupka u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva takav pregled, prema mišljenju ovog suda, nije potreban.

9.2. Nadalje vještak je naveo kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir iskaz tužiteljice od 18. listopada 2023. o načinu ozljeđivanja. Nastavno iz medicinske dokumentacije u spisu da je razvidno da je tužiteljica obavila stotinjak pregleda koji nemaju nikakve veze s predmetnim događajem jer su u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji navedena brojna kronična degenerativna stanja koja su bila postojeća i prije samog predmetnog događaja. To se poglavito tiče degenerativnih promjena lokomotornog sustava, i to promjena na svim segmentima kralježnice uključujući vratnu kralježnicu, grudni i slabinsko krstačni dio kralježnice o kojima postoji brojna medicinska dokumentacija. Kao što je u pisanom mišljenju naveo, to vrijedi i za dijagnozu blagog zamjedbenog oštećenja sluha obostrano, a koje je postojalo i prije predmetnog događaja. U odnosu na primjedbe iz podneska tužiteljice uzeo je u obzir da se citira dijagnoza puknuća mišića na lijevoj ruci koju je i sam citirao u nalazu, no budući da je taj nalaz sačinjen 13. rujna 2018. gdje se ukratko govori o parcijalnoj rupturi mišića, ovakav nalaz, nakon mjesec i pol dana od predmetnog događaja da ne može izravno povezati s predmetnim događajem, a naročito kada se 13. veljače 2019. na opisanom ultrazvučnom pregledu lijevog ramena i nadlaktice ne nalaze znakovi rupture tetive ili mišića lijeve nadlaktice. Nadalje, u podnesku tužiteljice koja je trenutno kao onkološki pacijent pod terapijom kako se navodi da je zbog liječenja kemoterapijom izgubila kosu te da su sada jasno vidljive udubine na glavi kao posljedica ozljede koje je tužiteljica zadobila od strane tuženika udarcima kacigom te da su navedene udubine i dalje bolne uslijed promjene vremena navodi da u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji nisu navedene niti opisane ikakve vidljive mehaničke ozljede u području glave već je samo naveden anamnestički podatak da je tužiteljica zadobila udarac u glavu frontalno, temporalno i u području uha lijevo. Nadalje, u podnesku se navodi da je kao posljedica udarca u glavu tužiteljica nakon štetnog događaja imala problema s pamćenjem i koncentracijom. Nadalje u podnesku se navodi da je tužiteljica zadobila i udarce u području genitalija gdje je izgubila osjet dodira te kao posljedicu trpi i nemogućnost kontrole mokrenja. Naveo je da u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nisu navedene ni opisane ozljede vezane za udarce u glavu kao niti za udarce u području genitalija pa ih iz toga razloga ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem. Na primjedbu tužiteljice da je u svojem nalazu trebao utvrditi koje je višegodišnje smetnje kralježnice tužiteljica eventualno trpjela prije štetnog događaja te u kojoj je mjeri došlo do znatnijeg pogoršanja stanja kralježnice tužiteljice nakon štetnog događaja ponovio je kako on nije vještak kliničke struke te bi eventualno procjenu prethodnog degenerativnog oštećenja vratne kralježnice u odnosu na štetni događaj i stupanj pogoršanja odgovor mogao dati vještak traumatološke ili ortopedske struke koji je mjerodavan za ovakve događaje. Nastavno u odnosu na primjedbu iz podneska tužiteljice da je uslijed štetnog događaja i udarca šakom u području lijevog uha dijagnosticirano obostrano oštećenje sluha te povremeno šum i pucketanje u lijevom uhu i smetnje s ravnotežom isto je nemoguće dovesti u izravnu vezu s predmetnim događajem iz razloga što je blago zamjedbeno oštećenje sluha obostrano postojalo i prije predmetnog događaja pa bi eventualno pogoršanje sluha trebao vještačiti vještak audiološke struke. U odnosu na primjedbe iz podneska tužiteljice što se tiče psihičkog stanja tužiteljice nakon štetnog događaja, a uslijed proživljene traume zbog čega ne može normalno zaspati i ima problema sa spavanjem zbog čega su joj propisani i lijekovi, misli da je utvrđivanje psihičkog stanja tužiteljice područje vještaka psihijatrijske struke u koji se on nije mjerodavan upuštati. U odnosu na primjedbu iz podneska tužiteljice da je u svom nalazu i mišljenju, a na temelju jedinog medicinskog dokumenta u kojem su opisane predmetne površinske tjelesne ozljede tužiteljice od strane liječnika opće medicine koje nisu detaljnije opisane s obzirom na njihov izgled i dimenzije slaže se da je opis u tom smislu manjkav jer se navode dijagnoze u kojima se navode udarci u obje podlaktice dalje površinske ozljede šaka te lezije u području kuka i natkoljenice višestruke i površinske, a koje u samom nalazu nisu detaljnije opisane. S druge strane u nalazu su navedene multiple masnice obostrano u području nadlaktice, podlaktice i šaka, potkožni hematom u području lijeve lopatice, manja oguljotina u području drugog prsta desne ruke, manja laceracija donje usnice te ogrebotine u području vrata desno. Njegov komentar da je medicinski opis manjkav ili nedostatan odnosi se u pravilu da nisu po pravilima medicinske struke ispravno opisane niti masnice niti oguljotine niti manja laceracija donje usnice kao niti ogrebotine na desnoj strani vrata što ne znači da one nisu bile prisutne, no sve ove ozljede su lake tjelesne ozljede. Na poseban upit suda može li uopće udarac u glavu prouzročiti udubine na glavi kako to tužiteljica u podnesku navodi, vještak je naveo da bi došlo do prijeloma kosti lubanje s utisnućem radilo bi se o ozljedi koja podrazumijeva hitnu obradu liječnika neurokirurške struke koja uključuje CT mozga, rendgen glave pa i daljnju obradu, s obzirom da bi se tu eventualno radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi. Takve medicinske dokumentacije u spisu nema. Na poseban upit pun. tužiteljice u vezi navoda same tužiteljice „da su joj od tog davljenja svi vratni kralješci popucali i to se vidjelo na magnetnoj rezonanci gdje je jedan disk iscurio i da joj to radi pritisak u nozi na živac“ naveo je kako iz njemu dostupne medicinske dokumentacije nije razvidno da bi bilo koji nalaz magnetne rezonance ukazivao na opis ozljeda koje je tužiteljica navela. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice je li iz medicinske dokumentacije vidljivo da bi se stanje kralješnice tužiteljice vidno pogoršalo nakon štetnog događaja, odgovorio je da iz njemu dostupne medicinske dokumentacije tužiteljice ne proizlazi da bi eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja, a vezano za cjelokupnu kralježnicu nastupilo neposredno nakon predmetnog događaja. Naime u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji nema nigdje navedenog podatka da bi ona zadobila bilo kakvu ozljedu u području bilo kojeg dijela kralježnice. Na daljnji upit punomoćnice tužiteljice je li u zdravstvenom kartonu 28.7.2018. osim ozljeda opisanih vanjskim pregledom tužiteljice navedena bilo kakva druga moguća ozljeda, naveo je da nije, iako bi po pravilima struke liječnica opće medicine trebala izdati uputnice za daljnju obradu pacijentice u slučaju da je sumnjala da se radi dodatno i o nekim unutarnjim ozljedama koje ona samo vanjskim pregledom nije u mogućnosti zaključiti. Ponovio je da jedini dokument koji ima na raspolaganju je nalaz od 28.7.2018. i vezan je za predmetni događaj. Slijedeći nalaz imamo tek nakon mjesec i pol. Na daljnji upit pun. tužiteljice je li svoj nalaz i mišljenje temeljio na inicijalnom nalazu ili na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije naveo je da je svoj nalaz i mišljenje temeljio na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu i to medicinsku dokumentaciju od 14.10.2008. do 4.12.2020. (list 164-327). Na poseban upit pun. tužiteljice smatra li da je možda medicinska dokumentacija u nekom dijelu nepotpuna, odgovorio je da misli da medicinska dokumentacija nije nepotpuna te da ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju nisu mogle ostaviti trajne posljedice kao i da ozljedu koljena nije, prema medicinskoj dokumentaciji, moguće povezati s predmetnim događajem.

9.3. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka budući da je stručno, detaljno i objektivno izrađen. Sudski vještak je odgovorio na sve primjedbe tužiteljice na način da njegovi odgovori nisu ostavili dvojbu kod suda u pogledu stručnosti i vjerodostojnosti njegovog mišljenja. U odnosu na navode o dijelu ocjene koju nije mogao dati, ističe se da je sudsko-medicinsko vještačenje prije svega provedeno radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva i radi ocjene vjerodostojnosti iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, a daljnja vještačenja sud bi proveo tek kada bi tužiteljica dokazala osnovu tužbenog zahtjeva što, prema mišljenju ovoga suda, nije dokazala.

10. Slijedom svega navedenog, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tuženici tužiteljicu verbalno i fizički napali te da bi joj prvotuženica govorila „Sram me što imam sestru, da barem ne postojiš.“, „Da barem nestaneš da te pojede mrak.“, „Ti si ništa i ne postojiš.“, „Glupačo jedna život si mi uništila, da barem ne postojiš.“, „Krepaj, crkni već jednom.“, „Ne mogu te gledati, makni mi se iz života, gadiš mi se, jadna si“. Upravo suprotno, utvrđeno je da je tužiteljica zajedno sa svojim suprugom fizički napala tužene, verbalno ih vrijeđala te bacila staklenu čašu za njima kada su pokušali otići.

10.1. Nadalje, temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je jedino inicijalna medicinska dokumentacija od 27. srpnja 2018. (list 16-17 spisa) u uzročno posljedičnoj vezi sa događajem od 26. srpnja 2018. te da opisane ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu bez trajnih posljedica. Slijedeća medicinska dokumentacija je tek od 13. rujna 2018. (list 18 spisa), gotovo mjesec i pol nakon štetnog događaja, što vještak nije doveo u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a i iz razloga što na ultrazvuku ramena od 13. veljače 2019. (list 223 spisa) nisu pronađeni znakovi rupture tetive/mišića nadlaktice lijevo, a i sam sud je utvrdio nelogičnost u ovom dijelu iskaza tužiteljice (vidi par. 7.4. presude). Također, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica boluje od niza kroničnih stanja vezano uz degenerativne promjene lokomotornog sustava, poglavito kralježnice na svim segmentima koja se ne mogu dovesti u vezu s predmetnim događajem jer su evidentirane i prije i nakon predmetnog događaja, a isto vrijedi i za dijagnozu blagog zamjedbenog oštećenja sluha obostrano. U odnosu na navodne udarce u glavu i navodni gubitak svijesti, valja istaći kako je životno logično da tužiteljicu, ako je uistinu zadobila takve udarce u glavu kako to ona opisuje i ako je uistinu došlo do gubitka svijesti, po dolasku na hitan prijam ne bi zadržali, već su ju uputili doma bez da su ju pregledali i izdali otpusno pismo.

10.2. Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede koje se navode u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji, ali nije zadobila teške tjelesne ozljede koje se navode u tužbi i koje navodi u svojem iskazu kao što nije zadobila niti ozljede koje bi ostavile trajne posljedice. Također, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tuženici, a naročito prvotuženica povrijedila pravo osobnosti tužiteljice uvredama koje se navode u tužbi i koje tužiteljica navodi u svojem iskazu. U odnosu na lake tjelesne ozljede, ovaj sud je mišljenja kako su tuženi postupali u nužnoj obrani jer je upravo tužiteljica zajedno sa svojim suprugom napala njih, a tijekom postupka nije dokazano da bi tuženici prekoračili nužnu obranu, tim više što iz medicinske dokumentacije koju su tuženici dostavili proizlazi da je prvotuženica doživjela akutnu reakciju na stres te da je primljena u hitnu psihijatrijsku ambulatnu 27.7.2018. (list 55 spisa) te da je nakon štetnog događaja odlazila u referentni centar MZSS RH za posttraumatski stresni poremećaj i to 24.8.2018. (list 56 spisa) i 26.10.2018. (list 58 spisa). U odnosu na drugotuženika je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede i to otvorenu ranu ručnog zgloba i šake te površinsku ozljedu glave (list 53 spisa) te mu je također dijagnosticirana akutna reakcija na stres zbog čega je također bio na pregledu u referentnom centru MZSS RH za posttraumatski stresni poremećaj (list 54 spisa). Temeljem navedenog sud zaključuje da su tuženici neupitno postupali u nužnoj obrani da bi od sebe otklonili neposrednu opasnost, i to napad tužiteljice (i njezinog supruga) te da je takva obrana bila neophodna i razmjerna opasnosti uslijed koje je tužiteljica zadobila lake tjelesne ozljede pobliže opisane u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji. Slijedom navedenog, primjenom čl. 1052. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) tuženici nisu dužni naknaditi štetu tužiteljici, a niti bi ju bili dužni naknaditi primjenom čl. 1100. ZOO-a jer težina povreda i okolnosti ovog slučaja to ne opravdavaju. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tuženima priznao trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 4.7.2025. (220,00 EUR-a, svaki podnesak – Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta održana 2.5.2023., 18.10.2023., 14.2.2024., 15.5.2025., 25.6.2025. (220,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište održano 31.7.2025. (110,00 EUR-a – Tbr. 9/2). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužiteljice (uz nalog za platež pristojbe na presudu)

-pun. tuženih