Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž 252/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] protiv tuženika A1 d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupan popunomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3774/2020-35 od 15. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3774/2020-35 od 15. lipnja 2023.

a) potvrđuje pod toč. II. i IV. izreke,

b) ukida pod toč. I. i III. izreke i u odluci o trošku pod toč. V. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o trošku postupka nastalom u povodu žalbi odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" I . Nalaže se tuženiku A1 d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, da tužitelju NU iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.990,84 eur/15.000,00 kn1 sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelja zahtjeva da se utvrde ništetnim ugovori između tužitelja i tuženika označeni pod šiframa korisnika : 1.23267712, 1. 23234324 i 1. 23267713 kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda i pretrpljenih duševnih boli, patnje te straha u iznosu od 20.572,04 eur/155.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2023. godine pa do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom. 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 2 Poslovni broj: 78 P-3774/2020-35

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa u visini od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2019. godine s osnova povrede obveznih odnosa kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku A1 d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, naknaditi tužitelju ZU iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelj za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 199,08 EUR/1.500,00 kn, kao neosnovan, kao i tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe prema podnesku od 23. lipnja 2021. godine."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio (toč. II., III., IV. i VI. izreke) zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz čl. 354 st. 2. u toč. 6. i 11. ZPP-a. U bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u svezi toga koji ugovor je bio predmet provedenog postupka. Dodaje kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tuženik provodio nepoštenu praksu, ali da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće obrazloženje o tome, iako je nepoštenu praksu tuženika i sam potvrdio. Ovo sve iz razloga jer je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije potpisao ugovor sa tuženikom. Osporava i postupanje prvostupanjskog suda u svezi dopuštanja, odnosno ne dopuštanja preinake tužbe. Smatra i da je nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako šifre korisnika navedene u preinaci tužbe nisu relevantne. Stoga smatra da nije dobio adekvatnu sudsku zaštitu, unatoč utvrđenju da je tuženik provodio nepoštenu praksu te s pobijanom odlukom nisu sankcionirane brojne nezakonitosti u postupanju tuženika prema tužitelju. Stoga predlaže ukidanje, podredno preinaku presude i usvajanje tužbe u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

2.2. Tuženik presudu suda prvog stupnja pobija u toč. I., V. i dijelu toč. VI. izreke zbog razloga iz čl.353. st. 1. ZPP-a. U bitnome ističe kako ne postoji njegova protupravna radnja pa niti odgovornost za štetu, jer činjenica da je pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave protiv tužitelja nikako ne može predstavljati nepoštenu poslovnu praksu, budući se radi o vođenju legalnih sudskih postupaka. Ovo sve iz razloga jer se tužitelj s primjedbama na sklapanje spornog ugovora tuženiku obratio tek nakon pokretanja ovršnog postupka. Osporava odgovornost za naknadu neimovinske štete, a posebno iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi koliko su trajali duševni bolovi kod tužitelja niti je vidljiva povezanost između postupanja tuženika i duševnih bolova. Osporava i vremensko razdoblje u kojem je utvrđeno trajanje duševnih bolova, a na što je i ukazao kada se pismeno očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, koje primjedbe nisu otklonjene niti je vještak saslušan na ročištu. Stoga smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba parničnom postupka iz čl. 352. st.2. t.6. ZPP-a. Ukazuje i da u provedenom postupku prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o djelomičnom povlačenju tužbe pa je u skladu s navedenim pogrešna odluka i o troškovima parničnog postupka, jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha u parnici. Stoga predlaže ukidanje presude u toč. 1. izreke, kao i ukidanje odluke o troškovima postupka u toč. 5. i dijelu toč. 6. Izreke.

3. Odgovor na žalbu tuženika podnio je tužitelj te predlaže sudu odbijanje žalbe tuženika u cijelosti.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, u dijelu koji se odnosi na ukidbeni dio ove odluke, dok je pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo u potvrđujućem dijelu odluke.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o pretplatničkom odnosu zaključenih temeljem podnesenog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. siječnja 2016. godine te tražbina naknade imovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna/3.981,68 EUR s osnove povrede obveznih odnosa i neimovinske štete u iznosu od 170.000,00 kuna/22.562,88 EUR po osnovi povrede prava osobnosti.

7. U ovom žalbenom stadiju postupka među strankama nije sporno kako je sporni zahtjev od 5. siječnja 2016., a putem kojega je na ime tužitelja zaključen pretplatnički odnos radi pružanja usluga tuženika, rezultat krivotvorenja potpisa tužitelja i zlouporabe njegove osobne iskaznice. Također je nesporno da je na temelju tog zahtjeva zasnovan pretplatnički odnos bez tužiteljeve volje i suglasnosti te da je iz istoga tuženik utvrdio dugovanje na strani tužitelja, a radi čega je i pokrenuo sudske postupke poradi naplate dugovanja te da su naknadno ti postupci obustavljeni, uslijed prethodno utvrđene činjenice o krivotvorenju potpisa tužitelja i zlouporabe njegove osobne iskaznice.

8. Među strankama je sporno da li je tuženik adekvatno postupio u svezi prethodno navedenih nespornih činjenica ili njegovo postupanje predstavlja štetne radnje prema tužitelju. Sporno je i da li je takvo postupanje tuženika pružilo osnovanost tužitelju za potraživanje imovinske, a podredno i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

9. Polazeći od navedenih nespornih činjenica odluka suda prvog stupnja, kojom je utvrđeno odbijanje tužbenog zahtjeva u svezi ništetnosti ugovora o pretplatničkom odnosu sklopljenog temeljem podnesenog zahtjeva (toč. II. izreke ) donijeta je uz pravilnu primjenu materijalnog prava i to Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje u tekstu: ZOO)

10. Naime, u skladu sa odredbom čl. 322 st. 1 ZOO ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Navedena odredba ima značaj opće odredba kojom se propisuje kada je neki ugovor ništetan.

11. Naime, iz naprijed navedenih, u žalbenom postupku nespornih činjenica, proizlazi da tužitelj, kao jedna od ugovornih strana, nije ni sudjelovao u sklapanju ugovora bilo osobno ili putem ovlaštenog zastupnika, odnosno da je zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa izvršen krivotvorenjem potpisa i zlouporabom osobne iskaznice tužitelja. Stoga se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl.247. i čl.252. ZOO-a, kojima je propisano na koji način se zaključuje ugovor tj. da je za njegovo sklapanje potrebna suglasna volja ugovornih strana. Kako ta volja na tužiteljevoj strani nije postojala, sporni ugovorni odnos zapravo nije ni nastao pa se radi o nepostojećem ugovoru u kojem slučaju bi bilo pravilno postaviti zahtjev na utvrđenje da ugovor između određenih osoba nije sklopljen, no kako i nepostojeći ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao i kada se radi o ništetnom ugovoru, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovora.

12. U svezi sa navedenim nepostojećim ugovorom tužitelj je u predmetnoj parnici od tuženika potraživao i naknadu imovinske i neimovinske štete. Zahtjev za isplatu naknade imovinske štete po osnovi povrede obveznog odnosa u iznosu od 30.000,00 kn/3.981,68 EUR predstavlja imovinsku štetu radi otklanjanja štetnih posljedica za tužitelja po spornim ugovorima. Zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 170.000,00 kuna/22.562,88 EUR odnosi se na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, a radi povrede časti i ugleda i pretrpljenih duševnih boli, patnje te straha.

13. Zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna/3.981,68 EUR sud prvog stupnja odbija u cijelosti kao neosnovan ( toč. IV. izreke), jer nalazi da takva šteta ničim nije dokazana, budući tužitelj, a na kojem je prema čl. 221. a ZPP-a teret dokaza, nije predložio ili dostavio bilo kakve dokaze po toj osnovi, a sve iz razloga jer obvezni odnos između tužitelja i tuženika nije niti nastao, budući je u postupku utvrđeno da pretplatnički odnos iz 2016. g. nije zasnovan slobodnom voljom tužitelja, već krivotvorenjem njegovog potpisa i zlouporabom njegove osobne iskaznice. Takvo stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Međutim, kada je riječ o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja isti djelomično prihvaća za iznos od 15.000,00 kuna/ 1990,84 EUR jer u provedenom postupku utvrđuje da je kod tužitelja, zbog prijepora sa tuženikom u svezi raskida spornog ugovora i neosnovanog vođenja ovršnih postupaka došlo do pogoršanja simptomatike ratnog PTSP-a (F43.1). Naime prvostupanjski sud se rukovodio nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. Gordana Makarića prema kojem je tužitelj trpio povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetna događanja te je pretrpio duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 5%. Naime isti je u svom iskazu naveo kako se nakon što ga je tuženik počeo tužiti od 2016. osjećao poniženo, omalovažavano, izgubio je na tjelesnoj težini i nije mogao spavati, a sve iz razloga jer je traženo da plati nešto što nije bio dužan pa mu je tuženik i blokirao račun po toj osnovi. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl.1100. ZOO-a, da je tu povredu prava osobnosti prouzročio tužitelju tuženik, jer je unatoč saznanju da je sporni ugovor izvjesno sklopljen na prijevaran način i protivno volji tužitelja istog tretirao kao dužnika obveza iz ugovora tražeći od njega da plati dug koji nije učinio, bez detaljnijih provjera pa zaključuje da je tuženik postupao protivno načelu zabrane prouzrokovanja štete te tužitelju kao primjerenu pravičnu naknadu odmjerava i dosuđuje iznos od 15.000,00 kuna/1990.84 EUR, a preostali dio zahtjeva, kao previsoko postavljen, odbija kao neosnovan.

15. Da bi neka osoba bila u obvezi nekome naknaditi štetu potrebno je da za to budu ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti propisane odredbom čl.1045.st.1. i st.2., čl.1046. i čl.1049. ZOO, s tim da je na tužitelju teret dokazivanja da mu je nastala šteta, dokazivanja postojanja protupravne štetne radnje i uzročne veze između štete i štetne radnje.

16. Polazeći od činjenica koje utvrđuje sud prvog stupnja te od dokaza koji postoje u predmetnom spisu, a koje je izveo sud prvog stupnja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada se ne može prihvatiti stajalište suda prvog stupnja kako je tužitelj dokazao postojanje štetne protupravne radnje tuženika, a kada je riječ o zahtjevu za naknadu neimovinske štete ni postojanje takve povrede prava osobnosti koja bi prema svojoj težini opravdavala dosudu pravične novčane naknade.

17. Tužitelj i naknadu imovinske i naknadu neimovinske štete potražuje iz istog štetnog događaja, a radi postupanja i ponašanje tuženika prema njemu, u svezi nepostojećeg ugovora. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud prihvaćanjem dijela neimovinske štete i odbijanjem u cijelosti zahtjeva imovinske štete treba odgovarajuće obrazložiti na koji način je utvrdio da ako ne postoji odgovornost za jedan vid štete (imovinske), ipak postoji odgovornost za drugi vid štete (neimovinsku). U ovom žalbenom postupku, ovaj su je prihvatio zaključak suda prvog stupnja izražen u svezi tužiteljeva zahtjeva za naknadu imovinske štete, koji zahtjev u cijelosti odbija, jer ne nalazi dokazanim da bi tu štetu tužitelju prouzročio tuženik pa sud prvog stupnja treba obrazložiti da li se isto odnosi ili ne odnosi i za utuženu neimovinsku štetu. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da radnje tuženika, uz koje tužitelj veže utužene iznose štete, imaju karakter protupravnih radnji, koje su poduzete s namjerom prouzrokovanja štete tužitelju.

18. Ovo sve iz razloga jer prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio koje to radnje, a koje je poduzimao tuženik prema tužitelju u pogledu tražbine iz pretplatničkog ugovornog odnosa nastalog temeljem zahtjeva za zasnivanje tog odnosa od 5. siječnja 2016., nisu legalne i zakonom dopuštene radnje vjerovnika iz obvezno pravnog odnosa, a što tvrdi tuženik i da su poduzimane sa svrhom ostvarenja imovinskog prava iz tog odnosa. Isto tako, ostalo je neutvrđeno kada su te radnje bile poduzimane, odnosno da li su poduzimane nakon što je utvrđeno krivotvorenje potpisa i osobne iskaznice tužitelja. Pritom, polazeći od navedenog te uvažavajući iskaz samog tužitelja dan u ovom parničnom postupku u kojem je opisao na koji način je saznao za krivotvorenje potpisa i zlouporabu osobne iskaznice potrebno je dodatno obrazložiti da li se utužena šteta može pripisati tuženiku kao štetniku.

19. Osim toga, kada je riječ o utuženoj neimovinskoj šteti, a uzimajući u obzir činjenice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije i polazeći od nalaza i mišljenja liječnika psihijatrijske struke, moguće je zaključiti da na strani tužitelja postoje povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje iz odredbe čl.19. ZOO. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne znači automatski i pravo na naknadu neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade, već to pravo oštećenom pripada samo onda kad to težina povrede i sve okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju. S tim u svezi potrebno je naglasiti da u pobijanoj presudi nije navedeno u kojem trajanju i u kavom intenzitetu su bile te povrede, posebno imajući u vidu da utvrđeno vremensko trajanje duševnih bolova proturječi iskazu samog tužitelja i materijalnoj dokumentaciji u spisu, kako u pogledu vremenskog razdoblja u kojem je podnijet zahtjev i kada se saznalo za nezakonitost istoga, tako i u pogledu medicinske dokumentacije tužitelja pa za sad nije moguće izvesti zaključak da se u konkretnom slučaju radi o takvoj povredi prava osobnosti koja, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

20. Stoga prvostupanjska presuda u tom dijelu nema razloga o tim odlučnim činjenicama, ista se zbog toga ne može ispitati pa se radi o bitnoj povredi sukladno odredbi članka 354. stavka 2. točke 11. u svezi članka 356. ZPP-a, na koju se osnovano ukazuje u žalbama. Nadalje, tuženik je imao primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka, a koje primjedbe nisu otklonjene, a vještak nije saslušan na ročištu radi otklanjanja primjedbi koje je isticao tuženik, čime je također počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

21. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku u dijelu u kojem nije utvrđena ništetnosti spornih ugovora pod toč. II. izreke, odnosno u dijelu u kojem nije utvrđena osnovanost dosude iznosa imovinske štete zbog povrede obveznih odnosa pod toč. IV. izreke, a djelomično uvažiti žalbu tužitelja i kao osnovanu uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke kojima je djelomično prihvaćen, a u preostalom dijelom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, kao i u odluci o trošku pod toč. V. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu pravno shvaćanje iznijeto u ovoj odluci, otkloniti bitne povrede na kojem mu je ukazano ovom odlukom te upotpuniti činjenično stanje i ponovno razmotriti činjenično stanje i donijeti novu odluku, na način da će obrazložiti kojim je dokazima i iz kojih razloga poklonio vjeru, a kojima nije, kao i odluku o cjelokupnim troškovima postupka.

23. Odluka o trošku u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

24. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov