Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-3103/2018-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri iz Rijeke, radi isplate (v.p.s. 10.235,80 EUR) nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. i odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 78347/05, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita, i tužene kao Kreditora, dana 10. svibnja 2005. godine, u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećeg za CHF na dan ispunjenja obveze.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju UAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćene iznose s osnove ništetnih odredbi čl. 2. i odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 78347/05, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita, i tužene kao Kreditora, dana 10. svibnja 2005. godine u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja, u visini od 6.930,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 0,13 EUR od 12.07.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 0,85 EUR od 12.08.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 0,85 EUR od 12.08.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 6,89 EUR od 10.09.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 4,36 EUR od 11.10.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 3,45 EUR od 06.12.2005. godine pa do isplate

- na iznos od 2,61 EUR od 19.01.2006. godine pa do isplate

- na iznos od 2,61 EUR od 19.01.2006. godine pa do isplate

- na iznos od 12,78 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 0,00 EUR od 26.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 0,00 EUR od 11.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 26,09 EUR od 23.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 16,97 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 16,97 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 16,32 EUR od 11.04.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 14,27 EUR od 20.05.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 12,92 EUR od 16.07.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 8,73 EUR od 13.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 8,73 EUR od 13.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,79 EUR od 17.09.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,89 EUR od 15.10.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,13 EUR od 17.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 17,63 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 21,80 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 22,91 EUR od 10.03.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 29,06 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 29,06 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 37,82 EUR od 13.05.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 37,45 EUR od 18.06.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 55,41 EUR od 13.07.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 65,97 EUR od 22.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 58,32 EUR od 16.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 62,72 EUR od 18.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 79,52 EUR od 16.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 82,63 EUR od 19.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 73,52 EUR od 17.02.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 78,34 EUR od 12.03.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 70,61 EUR od 07.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 74,94 EUR od 22.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 106,56 EUR od 22.06.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 129,54 EUR od 19.07.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 144,83 EUR od 23.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 113,65 EUR od 21.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 101,04 EUR od 20.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 101,04 EUR od 20.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 101,48 EUR od 22.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 108,43 EUR od 20.12.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 114,38 EUR od 17.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 118,48 EUR od 21.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 119,49 EUR od 13.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 120,77 EUR od 22.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 118,95 EUR od 22.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 115,64 EUR od 18.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 113,38 EUR od 18.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 105,67 EUR od 20.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 105,67 EUR od 20.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 115,71 EUR od 20.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 116,76 EUR od 20.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 114,81 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 105,60 EUR od 22.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 108,92 EUR od 21.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 111,74 EUR od 20.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 117,17 EUR od 20.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 102,73 EUR od 21.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 103,83 EUR od 22.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 103,69 EUR od 23.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 105,19 EUR od 21.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 112,01 EUR od 26.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 109,69 EUR od 22.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 114,55 EUR od 21.12.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 111,32 EUR od 21.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 112,16 EUR od 18.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 102,89 EUR od 21.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 100,06 EUR od 23.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 99,22 EUR od 22.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 98,32 EUR od 24.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 101,42 EUR od 23.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 103,11 EUR od 23.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 103,47 EUR od 17.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 106,36 EUR od 21.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 109,05 EUR od 22.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 107,79 EUR od 24.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 190,72 EUR od 16.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 19.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 20.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 25.03.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 22.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 26.05.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 25.06.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 17.07.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 28.08.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 102,33 EUR od 18.09.2015. godine pa do isplate

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promjenjiva, kao i odredba čl. 11. toč. 1. i 2. u cijelosti, Ugovora o kreditu sa sporazumom osiguranja prijenosom prava vlasništva, broj 78347/05, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita, i tužene kao Kreditora, dana 10. svibnja 2005. godine, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Darka Paravića posl. br. OU-614/05 od dana 10. svibnja 2025. godine, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju UAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćene iznose s osnove ništetnih odredbi čl. 5. u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promjenjiva, kao i s osnove ništetne odredbe čl. 11. toč. 1. i 2., u visini od 2.920,20 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 8,11 EUR od 14.03.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 25,08 EUR od 14.03.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,74 EUR od 11.04.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 26,90 EUR od 11.05.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,77 EUR od 13.06.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 26,76 EUR od 11.07.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,69 EUR od 11.08.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,67 EUR od 12.09.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 26,74 EUR od 11.10.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,60 EUR od 05.12.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 26,56 EUR od 11.12.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 27,53 EUR od 16.01.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,48 EUR od 01.03.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 25,62 EUR od 17.04.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,40 EUR od 17.04.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 26,49 EUR od 13.05.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,23 EUR od 11.06.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 26,42 EUR od 11.07.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,25 EUR od 12.08.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,14 EUR od 11.09.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 26,30 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,13 EUR od 26.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 26,22 EUR od 11.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 27,87 EUR od 23.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 52,63 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 47,57 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 52,56 EUR od 11.04.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 50,80 EUR od 20.05.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 34,75 EUR od 16.07.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 33,02 EUR od 13.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 34,07 EUR od 13.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 34,02 EUR od 17.09.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 32,86 EUR od 15.10.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 33,80 EUR od 17.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 33,32 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 51,53 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 51,37 EUR od 10.03.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 46,40 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 51,24 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 49,39 EUR od 13.05.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 51,06 EUR od 18.06.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 49,32 EUR od 13.07.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 50,76 EUR od 22.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 50,78 EUR od 16.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 49,05 EUR od 18.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 50,58 EUR od 16.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 48,86 EUR od 19.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 49,03 EUR od 17.02.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 36,33 EUR od 12.03.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 32,75 EUR od 07.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 36,14 EUR od 22.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 34,91 EUR od 22.06.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 35,99 EUR od 19.07.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 34,75 EUR od 23.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 35,81 EUR od 21.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 35,73 EUR od 20.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 34,50 EUR od 20.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 35,56 EUR od 22.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 34,33 EUR od 20.12.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 35,38 EUR od 17.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 35,29 EUR od 21.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 32,94 EUR od 13.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 35,10 EUR od 22.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 33,87 EUR od 22.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 34,91 EUR od 18.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 33,68 EUR od 18.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 34,71 EUR od 20.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 34,62 EUR od 20.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 33,40 EUR od 20.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 34,41 EUR od 20.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 33,22 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 34,21 EUR od 22.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 34,10 EUR od 21.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 30,72 EUR od 20.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 33,88 EUR od 20.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 32,68 EUR od 21.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 33,66 EUR od 22.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 32,48 EUR od 23.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 33,44 EUR od 21.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 33,33 EUR od 26.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 32,15 EUR od 22.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 33,10 EUR od 21.12.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 31,93 EUR od 21.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 9,42 EUR od 18.02.2014. godine pa do isplate

V. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj 78347/05, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita, i tužene kao Kreditora, dana 10. svibnja 2005. godine, koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,80% (slovima:nulacijelaosamdesetposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti Kreditoru naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.''

VI. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju UAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćeni iznos s osnove ništetne odredbe čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj 78347/05 u visini od 385,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2005. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da naknadi tužitelju UAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove postupka u iznosu od 3.140,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja te u cijelosti zahtjeva tuženika, odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. prosinca 2018. navodi da je sa prednikom tuženika – Splitskom bankom d.d., dana 10. svibnja 2005. sklopio ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) na iznos od 76.300,00 CHF a u kojem je u čl. 5. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,99% godišnje, da je prema naknadnim obavijestima tuženika kamatna stopa povećana na 5,70%, zatim na 6,40% te na 5,99%.

Nadalje ističe da je po tužbi udruge Franak vođen kolektivni spor protiv osam banaka u Republici Hrvatskoj (među kojima je i tuženik) i u kojem je 13.06.2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Posl.br. Pž-7129/13, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl. br. Revt-249/14 od 14.05.2015. a kojim presudama je utvrđeno da su odredba ugovora o kreditima u kojima je sadržana odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja na temelju jednostrane odluke banke, nepoštene ugovorne odredbe pa samim tim i ništetne, te su tužene banke dužne vratiti preplaćeni iznos korisnicima kredita.

Odredba čl. 5. Ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista uzrokuje neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja pa se u smislu čl. 102 Zakona o zaštiti potrošača radi o ništetnoj odredbi. Stoga u konačnici ističe a s obzirom na presudu donesenu u kolektivnom sporu, da su odredbe čl. 5. i 11. Ugovora ništetne pa predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi djelomična ništetnost istih te naložiti tuženiku isplata iznosa od 25.153,11 kn a što predstavlja preplaćenu kamatu u otplatnom razdoblju.

Uz tužbu prilaže izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo pravno sljedništvo tuženika u odnosu na ranije Splitsku banku d.d., Ugovor sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, izvadak iz zemljišne knjige i kupoprodajni ugovor od 21.04.2005., otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled uplata i izračun tražbine, ujedno predlaže svoje saslušanje te financijsko vještačenje.

1.1. U podnesku od 10.06.2019. (list 54) uređuje tužbeni zahtjev a daljnjim podneskom od 20.09.2019. (list 55) dostavlja odluku Vrhovnog suda Posl. br. Rev-2221/18 od 03.09.2019.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 87) osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare, pri čemu ističe da ukoliko bi se i radilo o ništetnoj odredbi da isto znači da ista nije valjana od početka pri čemu ukazuje na odredbe čl. 215. i 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kao i dosadašnju sudsku praksu.

Također ukazuje na odredbu čl. 1111. ZOO-a te u tom dijelu navodi da se radi o pravnom poslu sklopljenom između stranaka, a da je u kolektivnom sporu bila riječ o zaštiti kolektivnih interesa a ne pojedinačnog interesa svakog potrošača, odnosno ta presuda nije dala subjektivna prava potrošačima nego je pružila apstraktnu pravnu zaštitu. Pri tom ukazuje i na odredbu čl. 502.c ZPP-a.

Stoga i pod pretpostavkom da je tužitelj bio ovlašten pokrenuti pojedinačni spor na temelju presude iz kolektivnog spora i da pri tome ne treba dokazivati osnovu tužbenog zahtjeva, takav spor može biti samo radi naknade štete a ne radi stjecanja bez osnove. U pogledu samog Ugovora ističe da je istim ugovorena primjena važećih akata i isprava banke, zatim se radi i o solemniziranom ugovoru gdje je tužitelj kod javnog bilježnika bio upozoren na pravne posljedice.

Smatra da je odredba čl. 5. Ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva jer je vidljivo da se radi o kamatnoj stopi podložnoj izmjenama kroz vrijeme, da ista nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer su promjene bile u skladu s internim aktima tuženika koji su bili dostupni potrošačima. Završno smatra da u slučaju prihvaćanja prijedloga za provođenjem vještačenja, da je tada potrebno utvrditi i "minuse" odnosno razdoblja kada je kamatna stopa i valutni tečaj bio niži od početno ugovorenog. Tako utvrđene iznose stavlja u prijeboj.

2.1. Tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu (podnesak od 05.05.2020. – list 89) pri čemu u pogledu zastare ukazuje na odluku VSRH Rev-2245/17 odnosno na to da zastara u pogledu cjelokupnog potraživanja teče od dana donošenja presude u kolektivnom sporu odnosno od 13.06.2014. Također ukazuje na pravno shvaćanje VSRH od 30.01.2020. sukladno kojem zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

U pogledu promjenjive kamatne stope ističe da namjera stranaka nije niti bila ugovaranje fiksne kamatne stope već se radi o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez ugovorenih i razumljivih parametara promjene. Također ističe da je VSRH u odluci Rev-3142/18 utvrdio da presuda u kolektivnom sporu ima izravni učinak na sve pojedinačne postupke pokrenute od strane potrošača.

2.2. U naknadnom podnesku tuženika od 03.11.2020. (list 92) istaknuto je da je tuženik provjerama u evidencijama utvrdio da je ovdje sporni Ugovor konvertiran u EUR odnosno da je sklopljen Dodatak Ugovoru, a što tužitelj nije naveo u činjeničnim navodima niti je dostavio Dodatak.

Stoga smatra da tužitelj nema pravo na povrat iznosa koji je plaćen u otplati kredita u CHF odnosno da je tužbeni zahtjev neosnovan jer su stranke u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) suglasno izmijenile odredbe Ugovora te je tužitelj izjednačen s položajem u kojem bi se nalazio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Pri tom ukazuje i na odluku VSRH Gos-1/19 kao i na predmet Rev-1042/17 u kojem je podnesen zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije. Na okolnost prednjih navoda dostavlja i sudsku praksu.

Uz daljnji podnesak od 04.11.2020. (list 143) dostavlja Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 23.02.2016. te Dodatak 1. Ugovoru od 23.02.2016.

2.3. Očitujući se na navode tuženika iznesene u toč. 2.2., tužitelj ističe (podnesak list 150) da ima pravni interes za vođenje postupka i to iz razloga što odredbama ZID ZPK kao ni Dodatkom, nije izričito naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se ne spominje na koji bi se način trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi, a Dodatkom je uređeno pitanje kamatne stope nakon sklapanja Ugovora a ne i pitanje preplaćenih kamata do konverzije. U konverziji je napravljen obračun kao da se radilo o kreditu sa valutnom klauzulom u EUR i u kojem je banka također koristila jednostrano mijenjanje kamatnih stopa bez jasnih parametara. Stoga smatra da konverzija nije od značaja za predmetni postupak.

3. Nakon zaključenja prethodnog postupka i sukladno prijedlozima, u ovom postupku provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice (list 184), čitanjem svih priloženih isprava te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš (pisani nalaz i mišljenje list 527).

Također, tuženik je za potrebe provođenja vještačenja te sukladno nalogu suda, u spis dostavio provedeni otplatni plan.

3.1. Tuženik je u podnesku od 29.09.2023. (list 244) obavijestio da je između istih stranaka u tijeku i postupak P-1136/23 pri čemu se radi o potraživanju temeljem valutne klauzule te je predložio spojiti navedene postupke.

Ujedno je dostavio i odgovor na tužbu iz navedenog predmeta.

Sukladno navodima tuženika, priložen je spis P-1136/23 (sada list 281) te je uvidom u isti utvrđeno je isti tužitelj protiv istog tuženika dana 09.06.2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim i isplate po istom Ugovoru, pri čemu se radi o ništetnosti valutne klauzule u CHF i u kojoj tužbi se tužitelj pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora. Također, u toj tužbi zatraženo je utvrđenje ništetnim odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te isplata po toj osnovi.

Tuženik u navedenom predmetu je u cijelosti osporio tužbu i tužbene zahtjeve (odgovor na tužbu list 437) ukazujući da valutna klauzula u CHF nije zabranjena niti jednim propisom pa se ne može raditi o ništetnoj odredbi, zatim da je tužitelj izričito pristao na primjenu valutne klauzule pa time i mogućnost oscilacije CHF tijekom trajanja Ugovora. Također smatra da se tužitelj ne može samo pozivati na presudu Pž-6632/17 te da se u konkretnom slučaju može raditi samo o sporu radi naknade štete a ne i stjecanja bez osnove. Obje ugovorne strane prihvatile rizik moguće promjene tečaja CHF a ostvarenje rizika na strani tužitelja ne može se prebacivati na tuženika koji na to nije imao nikakvog utjecaja. Ukazuje na provedenu konverziju koju tužitelj nije bio dužan prihvatiti a kako je Dodatak sklopljen, prava i obveze ugovornih strana moraju se prosuđivati isključivo u skladu s Dodatkom. Konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja Ugovora, a i Ustavni sud Republike Hrvatske je potvrdio zakonitost ZID ZPK kao i to da se radilo o dobrovoljnom postupku za korisnike CHF kredita.

Smatra da je sklapanjem Dodatka prestala njegova obveza prema tužitelju, ukazuje na sudsku praksu.

3.2. Rješenjem suda od 04. 03. 2025. (list 275) predmeti P-3103/18 i P-1136/23 su spojeni te je određeno da će se po istima provesti jedinstveni postupak pod Posl.br. P- 3103/18.

3.3. U spojenom postupku, ranije doneseno rješenje o provođenju vještačenja, dopunjeno je u pogledu zadatka vještaka rješenjem od 07.03.2025. (list 278).

4. Tužiteljica je u stranačkom iskazu u bitnom navela da su predmetnim Ugovorom suprug i ona rješavali stambeno pitanje, da se prednik tuženika među prvima počeo oglašavati te se činilo da isti ima najpovoljniju kamatu, suprug i ona su znali koliko će okvirno iznositi rata ali im tada nije predočeno da bi kredit u CHF bio rizični kredit već je rečeno da rata može rasti 200,00-300,00 kn i to vezano uz kamatnu stopu. Oni su prvotno htjeli podići kredit vezan uz EUR ali se tu stalno nešto kompliciralo, konkretno je i jedan od jamaca bio prestar, pa je u konačnici cijena kredita u CHF bila povoljnija. Ugovor u banci nije čitan niti je pojašnjen kod javnog bilježnika. Rate su ispočetka iznosile oko 2.460,00 kn a kasnije se došlo do 4.100,00 kn. Dobivali su dopise o promjeni kamatne stope ali im nije bilo jasno zašto. Do sklapanja Dodatka došlo je na temelju telefonske obavijesti iz banke a oni su na to pristali jer im je plaćanje rata postalo neizdrživo.

4.1. Vještak financijske struke je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio kako slijedi:

- da je između stranaka bio sklopljen Ugovor na iznos od 76.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji je isplaćen 24.05.2005., pri čemu je prodajni tečaj tuženika na dan isplate iznosio 4,75590, pa je isplaćen iznos od 362.875,17 kn da je kamatna stopa tada bila 4,99%, rok otplate bio je 240 mjeseci prema prodajnom tečaju banke za CHF na dan plaćanja;

- da je prema početnim odredbama Ugovora obveza tužiteljice na dan 30.09.2015. (obračun konverzije) iznosila 32.625,14 CHF s osnova redovne kamate, zatim 30.027,10 CHF do tad dospjele glavnice, dok je nedospjela glavnica kredita iznosila 46.272,90 CHF;

- da se primjenjivala različita kamatna stopa te je u Tablici 2 prikazan pregled kamatnih stopa i iznosa anuiteta po kreditu u CHF;

- u Tablici 3 prikazan je realiziran otplatni plan do 10.09.2015. sukladno kojem je obveza tužiteljice s osnova redovne kamatne stope dospjela u iznosu od 35.835,95 CHF, s osnova do tada dospjele glavnice 29.446,69 CHF odnosno ukupan dospjeli dug u iznosu od 65.282,64 CHF, dok je nedospjela glavnica kredita iznosila 46.853,31 CHF; pri usporedbi početnog i realiziranog otplatnog plana do 30.09.2015. proizlazi da je obveza tužiteljice s osnova redovne kamate uvećana za 3.210,81 CHF a manje dospjela glavnica u iznosu od 580,41 CHF;

- u Tablici 4 prikazan je preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope zbog povećanja iste od strane tuženika s obračunatom zateznom kamatom do 30.09.2015. te se radi o iznosu od 2.920,90 EUR, a zatezna kamata na preplaćene iznose kamata do 30.09.2015. ukupno iznosi 1.819,48 EUR;

- u Tablici 5 prikazan je preplaćeni iznos s osnova promjene početnog tečaja CHF važećeg na dan korištenja kredita za razdoblje od sklapanja Ugovora do 30.09.2015. sa zateznom kamatom te se radi o iznosu od 6.930,31 EUR, dok zatezna kamata na preplaćene iznose s osnova tečajnih razlika iznosi 2.194,55 EUR do 30.09.2015.;

- u Tablici 6 utvrđen je iznos od 385,29 EUR podmiren tuženiku 24.05.2005. na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva;

- vještak nadalje utvrđuje da je konverzijom kredita izvršeno izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u EUR, a pri tom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate u EUR kreditu sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu;

- tuženik je u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti za 88.997,08 kn (337.765,51- 248.768,43 kn);

- nadalje vještak utvrđuje da su u obračunu konverzije realizirane kunske uplate premašile iznos potreban za namirenje obveza po simuliranom kreditu u EUR te je tuženik tužiteljici na dan 30.09.2015. utvrdio preplatu u iznosu od 447,42 EUR koju je ista koristila za podmirenje dospijevajućih obveza po konvertiranom kreditu;

- vještak utvrđuje da razlika između kunske vrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita u EUR i nedospjele glavnice konvertiranog kredita u CHF po početnom tečaju iznosi 3.442,67 EUR te taj iznos predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji;

- zaključno proizlazi da tražbina tužiteljice, uključujući preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope, preplaćene iznose po osnovi promjene tečaja, zateznih kamata na navedene iznose do 30.09.2015. te nedovoljno umanjena glavnica, iznose ukupno 16.860,49 EUR.

4.2. Sadržaj Ugovora od 10.05.2005. među strankama nije sporan, odnosno nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa – tada 4,99% kao i da je kunska protuvrijednost kredita bila vezana za valutu CHF.

4.3. Nadalje, tuženik je u spis dostavio i Dodatak br. 1. opisanog Ugovora od 23.02.2016. u kojem je između ostalog (čl. 1.) navedeno da će se korištenje preplate nastale temeljem konverzije definirati posebnim sporazumom u skladu s čl. 19.c st. 1.toč.5. podtoč.1. ZID ZPK.

Iz Dodatka br. 1. nadalje proizlazi da je ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 03.03.2016. utvrđen u iznosu od 31.283,81 EUR te će se isti otplaćivati u 111 mjesečnih anuiteta i to prvi anuitet u iznosu od 252,51 EUR, preostalih 109 anuiteta u iznosu od 379,26 EUR te jedan preostali anuitet u iznosu od 378,80 EUR, pri čemu prvi anuitet dospijeva 10.03.2016. a zadnji 10.05.2025.

Također, u spojenom spisu P-1136/23 dostavljen je i Sporazum (list 462) o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom uz CHF valutnu klauzulu sukladno kojem je utvrđeno da postoji preplata tužitelja u iznosu od 199,26 kn koja je manja od 50% u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita te da će se taj iznos koristiti za podmirenje budućih anuiteta.

5. Na prethodno opisani nalaz vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim u podnesku od 16.05.2025. specificirao tužbeni zahtjev (list 600), dok se tuženik očitovao podneskom od 16.05.2025. (list 606), osporivši isti u cijelosti, pri čemu je u početnom dijelu podneska iznio obračun koji nije posebno obrazložen, dok je u ostalom dijelu ustrajao pri do sada iznesenim prigovorima te posebno ukazao na odluku VSRH Rev-637/19 sukladno kojoj potrošač koji je prihvatio konverziju zaključenjem Dodatka, nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjeni kamatne stope zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK st. 1. uključuje i te uplate.

5.1. Tuženik je zatražio dopunsko očitovanje vještaka na način da isti obuhvati i negativne razlike, međutim je taj prijedlog tuženika odbijen. Prednje s obzirom na pravno shvaćanje VSRH Rev-999723 od 17.01.2024.

6. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VSRH Rev-249/14 od 09. travnja 2015. a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik odnosno njegov prednik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

Tom presudom potvrđena je presuda VTS Posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

6.1. Također, VSRH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP.

Tom presudom potvrđena je presuda VTS Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

6.2. Odredbom čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački. Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

6.3. Iz navoda u tužbi te daljnjih navoda tužitelja vidljivo je da isti u ovoj pravnoj stvari podnosi tužbu kao fizička osoba – potrošač, radi teže povrede potrošačkih interesa i prava te istu temelji na presudi donesenoj u tzv. kolektivnom sporu, što sukladno čl. 502.a st. 1. ZPP-a znači da je sud vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora, u konkretnom slučaju odlukama opisanim u toč. 6. i 6.1.

6.4. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti specificiran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti, neovisno o tome što je između stranaka sklopljen Dodatak, i to iz razloga koji se iznose u nastavku ove odluke.

7. Potrebno je navesti da je u vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi bio ZZP/03 koji je u čl. 3. toč. 1. propisivao da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Cijeneći iskaz tužiteljice kao i sadržaj Ugovora, sud nalazi utvrđenim da tužitelj ima status potrošača u smislu navedene odredbe ZZP, odnosno na tu okolnost prihvaća iskaz tužitelja. Prednje posebno zbog činjenice da je iz samog Ugovora vidljivo da tužitelj isti nije sklopio kao vlasnik obrta ili zastupnik pravne osobe već kao fizička osoba odnosno da je isti Ugovor sklapao kao obrtnik, tada bi u svakom slučaju isto bilo i istaknuto na njegovoj strani kao korisniku kredita.

7.1. Nadalje, 30. rujna 2015. na snagu je stupio ZID ZPK/15 (NN 102/15) kojom je u glavi IV.a regulirana Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

Navedenim zakonom i to čl. 19.e bila je propisana obveza i ovdje tuženika da u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu zakona, dostavi potrošaču izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. a koji izračun se temelji na čl. 19. c ZID ZPK/15, dok je potrošač imao mogućnost prihvatiti konverziju te sklopiti ugovor o konverziji.

Pravilo o načinu izračuna konverzije bilo je sadržano u čl. 19. c ZID ZPK/15 koji glasi: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF , 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

8. Neosnovani su prigovori tuženika izneseni na okolnost ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope jer je o tim prigovorima odluka donesena u tzv. kolektivnom sporu a kojom odlukom je ovaj sud vezan (izneseno u prethodnim točkama).

Također je neosnovan prigovor zastare, pri čemu se ukazuje da sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je ovdje slučaj, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke i neovisno o naknadnom utvrđenju ništetnosti sadržajno istih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je tužba radi isplate u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. prosinca 2018. odnosno 09. lipnja 2023. (spojeni predmet) ista je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018. (toč. 6. i 6.1.)

Kao što je prethodno izneseno, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između stranaka bio sklopljen Ugovor sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, kao i da je temeljem odredbi ZID ZPK/15 sklopljen Dodatak, kojim je početno ugovoreni kredit sa valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u EUR u kojem je tuženik utvrdio iznos preostale neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. Sporno je da li tužitelj, s obzirom na sklopljeni Dodatak i dalje ima pravo na obeštećenje.

8.1. Na opsežne prigovore tuženika iznesene na prednju okolnost valja odgovoriti da tužitelj ima pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev u situaciji kada provedena konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvan ugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U skladu s navedenim tužitelj kao potrošač neovisno o provedenoj konverziji kredita ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica uzrokovanih ništetnim ugovornim odredbama, kako one o promjenjivosti kamatne stope, tako i one kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF prema tečaju važećem na dan plaćanja svakog anuiteta, pod uvjetom da onim što mu je priznato na ime preplate pri izračunu i provedbi konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti spornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te da se pritom sam tužitelj nije odrekao prava isticanja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u sklopljenom aneksu tom ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe osnovnog ugovora. Iz sadržaja proizlazi da u njemu nema takve izjave tužitelja, a u Dodatku, ali niti u izračunu konverzije sačinjenom po tuženiku ne navodi se promjenjiva kamatna stopa u valuti CHF, niti izračun konverzije sadrži obračun preplaćena iznosa po osnovi više plaćene kamate u odnosu na onu početno ugovorenu kamatnu stopu.

Nadalje, kako unatoč zakonom propisanoj mogućnosti da ne prihvati po tuženiku predloženi prijedlog konverzije kredita (banka je prema odredbama ZID ZPK/15 bila obvezna izvršiti izračun konverzije sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i dostaviti ga potrošaču zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjena ugovora o kreditu), takva je mogućnost izbora na strani tužitelja faktički bila prividna u situaciji kada mu je alternativna opcija bila ostanak u takvom ugovornom odnosu u kojem je kretanje tečaja CHF-a, a ovisno o tomu i visina anuiteta kredita bilo potpuno nepredvidivo. Stoga u tom kontekstu i tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, odnosno o valutnoj klauzuli u CHF.

Točna je tuženikova tvrdnja da je izvršenom konverzijom kredita tužitelj na dan 30. rujna 2015. stavljen u položaj u kojem bi se nalazio da je koristio kredit ugovoren uz valutnu klauzulu u EUR i u tom je kontekstu prema izračunu konverzije tužitelju smanjena visina neotplaćene glavnice. No sud smatra da je to neodlučno za ocjenu zahtjeva tužitelja jer tim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, to jest unatoč pravilno i zakonito provedene konverzije tužitelj , prema nalazu i mišljenju vještaka, nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF jer mu izračunom konverzije priznatom preplatom nisu u cijelosti podmireni preplaćeni anuiteti kredita po tim ništetnim ugovornim odredbama.

Nadalje, sklapanjem Dodatka izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate i ne radi se o sklapanju novog ugovora, što uostalom proizlazi i iz čl. 11. Dodatka.

Također, u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 nije postojala pravomoćna odluka o utvrđenju ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pa tužitelj, kao prosječni potrošač u vrijeme sklapanja Dodatka nije mogao znati da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, dok u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 postojala pravomoćna odluka odnosno tužitelj je o tome mogao imati informaciju (isto kao što je takvo saznanje imao i tuženik) ali je eventualno odricanje tužitelja od potraživanja po toj osnovi trebalo biti sadržano u Dodatku ili drugoj ispravi.

Završno, u pogledu prednjeg ukazuje se i na odluku Suda Europske unije broj C- 118/17 od 14. ožujka 2019. u kojem je zauzeto shvaćanje da nacionalni sud mora provjeriti da li je nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba potrošačkog ugovora nikada nije ni postojala a osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

Stoga tužitelj kao potrošač ne može kumulirati preplatu koja mu je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi Ugovora do dana konverzije nego ima pravo na razliku, ukoliko ista postoji, a što se može utvrditi financijskim vještačenjem. Na taj način dolazi i do izjednačavanja korisnika kredita sa valutnom klauzulom u CHF koji su sklopili Dodatak sa onim korisnicima takvih kredita koji takav Dodatak nisu sklopili ili nisu mogli, jer su oni do dana konverzije imali jednak pravni status te su trpjeli jednake pravne posljedice osnovnog Ugovora. Iz naprijed navedenih razloga su rješenjem suda vještaku utvrđeni zadaci kako je to u rješenju i izneseno te je vještak u cijelosti udovoljio prednjem.

Stoga je sud sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

9. U pogledu dijela zahtjeva za utvrđenje ništetnim te za isplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva (toč. V. i VI. izreke), provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tuženik isto primio 24.05.2005. u iznosu od 385,29 EUR.

Prema čl. 5. Ugovora, radi se o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u iznosu od 0,80% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita.

Kao što je već prethodno izneseno, u vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi je bio ZZP/2003 koji je u odredbi čl. 81. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema čl. 87., nepoštena ugovorna odredba je ništava a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora ako isti može opstati bez takve odredbe.

Analizom prethodno navedenih dokaza sud nalazi nesporno utvrđenim da odredba o naplati opisane naknade predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što tužiteljici nije moglo biti poznato što obuhvaća ta naknada niti je tuženik na prednju okolnost istu obavijestio kako o samoj naplati tih troškova tako i o sadržaju istih (teret dokaza prednjeg je na tuženiku). Tužitelju je potpisom Ugovora moglo jedino biti jasno da će pri realizaciji kredita biti obustavljen iznos koji predstavlja 0,80% od iznosa isplaćenog kredita, međutim po ocjeni suda, tuženik nije dokazao što predstavlja takvu naknadu niti je to moglo biti poznato tužitelju.

Također, radi se o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO-a obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika a na štetu tužitelja, pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna i ista proizlazi iz sadržaja samog Ugovora, odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl 1115. ZOO-a, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

Tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno navedenoj odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/2003, ni na koji način ne pojašnjava niti dokazuje o kakvoj se jednokratnoj naknadi radi. Da se radilo o stvarnim troškovima kredita, tada bi po ocjeni ovog suda isti bili navedeni u nominalnom iznosu a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

10. Odluka o troškovima sadržana u toč. VII. izreke presude temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), sastav podneska od 08.05.2020. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na roč. 19.01.2021. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), zastupanje na roč. 10.03.2021. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 16.05.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) i zastupanje na roč. 22.05.2025. iznos od 200,00 EUR (tbr. 9. toč. 1.).

Nisu priznati slijedeći troškovi: sastav podneska od 28.03.2019. (požurnica), podneska od 10.06.2019. (uređenje tužbenog zahtjeva), podneska od 20.09.2019. (dostava presude VSRH), podneska od 06.10.2020. (požurnica), podneska od 18.10.2021. (dostava dokaza o upl. predujma), podneska od 04.05.2023. (požurnica), podneska od 10.01.2025. (požurnica), podneska od 19.03.2025. (dostava dokaza o upl. predujma), podneska od 21.05.2025. (troškovnik), prednje jer se ne radi o potrebnim troškovima u smislu čl. 155. ZPP-a.

Zatraženi su i troškovi u spojenom predmetu (P-1136/23) te su isti priznati kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 20.10.2023. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.), sastav podneska od 11.01.2024. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na roč. 10.01.2025. (Tbr. 9. toč. 1.), sastav podneska od 30.01.2025. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.).

Uz navedeno, tužitelju su priznati troškovi sudskih pristojbi za tužbu u spojenom predmetu u iznosu od 26,55 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 EUR te dopune vještačenja u iznosu od 470,00 EUR. Sukladno prednjem, ukupno priznati trošak zastupanja iznosi 1.850,00 EUR, PDV na prednje u iznosu od 462,50 EUR, što sa troškovima pristojbi i vještačenja predstavlja iznos od 3.140,86 EUR.

Delnice, 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.