+

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-838/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, vl. obrta " [obrt]" OBRT ZA IZRADU PAPIRNE KONFEKCIJE, PRIJEVOZ I TRGOVINU, Brdovec, Nikole Širanovića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik iz Zagreba, Medulićeva 9, protiv tuženika Möbel Handelsagentur d.o.o., Dugo Selo, Ulica Josipa Predavca 60, OIB: 74271141316, kojeg zastupa punomoćnik, Goran Katić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 7/1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 07. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, Ninska 1, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-601/2024 od 13. svibnja 2024., kojem je naloženo tuženiku Möbel Handelsagentur d.o.o., Dugo Selo, Ulica Josipa Predavca 60, OIB: 74271141316, tužitelju JĐ, vl. obrta " [obrt]" OBRT ZA IZRADU PAPIRNE KONFEKCIJE, PRIJEVOZ I TRGOVINU, Brdovec, Nikole Širanovića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj],

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Mobel Handelsagentur doo - 580 -22, namiri tražbinu u iznosu od 0,56 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Mobel Handelsagentur doo - 637 -22, namiri tražbinu u iznosu od 5.335,46 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplte po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.169,59 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Milka Čergar iz Sesveta, Ninska 1, donio je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, (salda konti kupca) rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-601/2024 od 13. svibnja 2024.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem navodi da osporava osnovu i visinu potraživanja navodeći kako osporava vjerodostojnu ispravu na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, te navodi da je od tužitelja preuzeo određenu robu iz njegovog asortimana koja je bila namijenjena krajnjem korisniku, ali da se radilo o robi koja nije imala svojstva potrebna za njezinu uporabu, ali ju tužitelj odbija preuzeti. Ističe kako je od tužitelja u prethodnoj narudžbi naručio 3.500 kutija, da je tužitelj tijekom razdoblja isplate povisio cijenu, da roba nije imala odgovarajuću kvalitetu, da su kutije pucale i otvarale se, ali je unatoč tome tužitelju platio cjelokupnu narudžbu, uz obećanje tužitelja da će mu u nekoj od idućih narudžbi priznati popust u protuvrijednosti od barem 10.000,00 kn. Nakon toga od tužitelja je naručio nove proizvode i to PVC stalke sa pregradom, ali da taj proizvod također nije bio zadovoljavajuće kvalitete, a da je pri tom tužitelj kasnio sa isporukom, radi čega mu je klijent otkazao suradnju. Navodi da je o tome kontaktirao tužitelja ističući mu niz prigovora na kvalitetu, te ga je pri tom tužitelj zamolio da plati samo trošak materijala u daleko nižem iznosu od utuženog, i da može zadržati robu ili da je uništi, pa da je stoga bio spreman tužitelju nadoknaditi dio troškova, međutim uvažavajući činjenicu da se radilo o drugoj narudžbi u kojoj je tužitelj isporučio nekvalitetan proizvod, te da je tužitelj prekoračio dogovorene rokova uz ranije obećani diskont od 10.000,00 kn, zatražio je od tužitelja da utuženi iznos korigira na način da valorizira navedene okolnosti, te da je pozivao tužitelja da preuzme robu, na što je on prekinuo komunikaciju.

3. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-838/2024-2 od 29. kolovoza 2024. ovaj sud je povodom tuženikovog prigovora stavio je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 13. rujna 2024. U istom osporava tvrdnje tužitelja da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu dostavio nevjerodostojnu ispravu, jer ista zadovoljava sve kriterije propisane čl. 31. Ovršnog zakona. Nadalje navodi kako tuženik nije istaknuo nikakav prigovor kada je primio predmetni račun i robu, a također nikad nije vratio račun tužitelju. Osporava tvrdnje tuženika da mu je tužitelj obećao popust od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) pri slijedećoj isporuci kao i da ga je tužitelj molio da plati samo materijal. Osporava tvrdnje tuženika da bi isporučena roba imala bilo kakvih nedostataka, a tuženik je tek nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu i nakon opomene istaknuo prigovor nedostataka isporučene robe.

5. U podnesku od 09. listopada 2024. tuženik osporava tvrdnje tužitelja i navodi da je i ranije isticao nedostatke na isporučenoj robi i to mnogobrojnim usmenim kontaktima, ali i putem elektroničke pošte i putem WhatsApp aplikacije, pa da je tako tuženik prigovor izjavio 10. studenog 2022., ali da je sam tužitelj u e-mail poruci od 16. prosinca 2022. priznao da je upoznat sa prigovorima pa da će umanjiti svoje potraživanje, a da je komunikacija među strankama nastavljena u 2023. godine kada je tuženik višekratno izjavljivao prigovore na nekvalitetu.

6. U nastavku postupka tužitelj i tuženik su uglavnom ostali kod navoda istaknutih u navedenim podnescima.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

11. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u saldakonti kupca (list 8 spisa), račune (list 49-50 spisa), pisanu komunikaciju među strankama (list 53-57 spisa), fotodokumentaciju (list 56 spisa), dopis Porezne uprave (list 89 spisa), iskaz tužitelja JĐ (list 78 spisa), iskaz zastupnika po zakonu tuženika EĐ (list 86-87 spisa), te iskaz svjedoka GĐ (list 110-111 spisa).

13. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano.

14. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje dijela računa broj 580/VP/1 od 05. listopada 2022. u iznosu od 0,56 EUR i cjelokupnog računa broj 637/VP1/1 u iznosu od 5.335,46 EUR (40.200,00 kn).

15. Ovdje valja napomenuti da u konkretnom slučaju tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno radi li se o ugovoru o djelu ili ugovoru o kupoprodaji. Odredbom čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18, dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao i izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog umnog ili fizičkog rada i sl., a naručitelj mu se obvezuje platiti za to naknadu, a u konkretnom slučaju nije sporno kako se tužitelj obvezao obaviti izradu stalaka za TIK- TAC i stalaka za FERERRO navedene u računima (list 49-50) za naručitelja ovdje tuženika, a ovaj mu se obvezao za to platiti određenu cijenu.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj određene stalke izradio od vlastitog materijala kao i da se radi o pokretnim stvarima, međutim ne radi se o proizvodima koji se proizvode za redovno tržište koje bi tužitelj mogao plasirati i kod trećega, jer iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika EĐ jasno proizlazi da je tužitelj jedini imao strojeve za izradu predmetnih kutija i da je tuženik tužitelju poslao uzorak kako trebaju izgledati ti stalci, a stalci su trebali biti isporučeni Agenciji (poslovnom partneru tuženika). Navedeno također proizlazi i iz iskaza tužitelja gdje on navodi da su stalci za TIK -TAC rađeni po uzorku kojeg je dostavio tuženik, a stalci za FERRERO su rađeni prema uzorku koji je tužitelj predočio tuženiku, pa sud zaključuje da se pravni odnos među strankama ima smatrati Ugovorom o djelu u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a.

17. Dakle, stranke su bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu. Nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio kutije za TIC-TAC da su mu predmetne kutije isporučene, da je tužitelj za navedenu robu izdao račun broj 580/VP1/1 od 05. listopada 2022., niti je sporno da je tuženik račun broj 580/VP1/1 od 05. listopada 2022. platio u pretežitom dijelu, odnosno da je po navedenom računu ostao dužan iznos od 0,56 EUR.

18. Nadalje, nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio izradu stalaka za FERRERO u količini od 1.387,00 primjerka, te nije sporno da su stalci isporučeni i da je tužitelj za navedene stalke izdao račun broj 367/VP1/1 od 25. listopada 2022. (list 50 spisa). Nije sporno da tuženik predmetni račun nije platio u cijelosti.

19. Sporno jesu li isporučeni stalci imali nedostataka, je li tuženik na vrijeme i bez odgađanja prigovorio nedostatcima.

20. Odredbom čl. 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to moguće po redovnom tijeku stvari i o određenim nedostatcima bez odgađanja obavijestiti izvođača (st. 1.), a nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke, koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih a nije iz pokazao naručitelju (st. 3.), a odredbom čl. 605. ZOO-a propisano ej da u slučaju ako se kasnije pokaže kakav nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.

21. Dakle, tuženik tvrdi da je prigovarao kvaliteti proizvoda i za to dostavlja pisanu korespondenciju (list 53-55 spisa).

22. Uvidom u navedenu korespondenciju od 10. listopada 2022. vidljivo je da je tuženik prigovarao kvaliteti stalaka za TIC-TAC, te je ukazivao na određene nedostatke, a što proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, kao i svjedoka GĐ, no međutim očito se radi o stalcima koji su obuhvaćeni računom broj 580/VP1/1 (list 50 spisa), a tuženik je predmetni račun platio u pretežitom dijelu, (osim iznosa os 0,56 EUR) te je račun zaveo u poslovne knjige i po tom računu odbio pretporez.

23. Osim toga odredbom čl. 240. st. 2. ZOO-a, propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. U konkretnom slučaju tuženik je nesporno primio račun broj 580/VP1/1 te je nesporno da je pretežiti dio tog računa platio, a tuženik nije dokazao da je pri tom isticao da je preostali neplaćeni iznos po tom računu neosnovan niti je dokazao da je u pogledu neosnovanosti računa tužitelju izjavio bilo kakav prigovor ili da mu je račun vratio čime je priznao cjelokupni dug na posredan način odnosno priznao je i osnovanost i visinu računa.

24. Evidentirajući u svojim poslovnim knjigama naprijed navedeni račun te odbijajući po tim računima pretporez tuženik je priznao i osnovanost i visinu utuženog računa, čime sud zaključuje da je pred poreznim organima iskoristio beneficij koji donosi Zakon o porezu na dodanu vrijednost, a takvim upisom on gubi pravo prigovaranja istinitosti računa, kao i osporavanju njegove osnove i visine.

25. Ukoliko je tuženik smatrao da obveza tužitelja nije bila izvršena kako je to ugovoreno ili da je isporučena roba imala bilo kakvih nedostataka, tuženik je bio dužan najkasnije po primitku računa isti osporiti i vratiti ga tužitelju, a tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je osporavao predmetni račun, nego je račun i platio stoga sud zaključuje da tuženik iznesenim prigovorima bezrazložno izbjegava plaćanje dospjele obveze, te zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 0,56 EUR- a osnovan.

26. U odnosu na račun broj 637/VP1/1 (list 50 spisa), sud je utvrdio da je isti izdan na izradu stalaka za FERRERO. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio izradu tih stalaka, ali je sporno jesu li ti stalci imali nedostatak i je li tuženik na vrijeme o tome obavijestio tužitelja.

27. Uvidom u pisanu korespondenciju (list 53-57 spisa) sud je utvrdio da iz navedene korespondencije ne proizlazi da je tuženik tužitelja u naprijed propisanim rokovima upozorio i obavijestio o bilo kakvim nedostatcima na stalcima za FERRERO. Naime ukoliko je tuženik imao bilo kakvih prigovora na kvalitetu navedenih stalaka, bio je dužan o tome odmah obavijestiti tužitelja, specificirati nedostatke i pozvati tužitelja da iste otkloni i za to mu odrediti primjereni rok, a ako bi uklanjane nedostataka zahtijevalo pretjerane troškove izvođač bi to mogao odbiti, ali u tom slučaju bi tuženiku pripadalo pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

28. Tuženik nije dokazao da je tužitelju iznio konkretne prigovore u pogledu nedostataka na stalcima za FERRERO, niti je dokazao da je tužitelju ostavio primjereni rok za otklanjanje tih nedostataka. Naime navedeno ne proizlazi iz pisane korespondencije među strankama a niti iz iskaza tužitelja. Naime iz iskaza tužitelja proizlazi kako tuženik nije prigovarao da bi roba isporučena i obuhvaćena računom broj 637-VP1/0 imala bilo kakvih nedostataka, a također iz iskaza svjedoka GĐ, kojeg svjedoka je predložio tuženik ne proizlazi da bi stalci za FERRERO imali bilo kakvih nedostataka, isti također nema nikakvih saznanja o tome da li je postojao uzorak za te stalke, niti je u svom skladištu da zastupnikom po zakonu tuženika EĐ u svom skladištu probao sastaviti te stalke. Nadalje iz iskaza tog svjedoka proizlazi da zastupnik po zakonu tuženika pred njim nije komunicirao s tužiteljem niti je pred njim prigovarao na kvalitetu tih stalaka.

29. Uzevši u obzir navedeno sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je postupao sukladno odredbama čl. 604-606 ZOO-a.

30. Uz to tuženik je i ovaj račun zaveo u poslovne knjige i po istom odbio pretporez.

31. Evidentirajući u svojim poslovnim knjigama naprijed navedeni račun te odbijajući po tim računima pretporez tuženik je priznao i osnovanost i visinu utuženog računa, čime sud zaključuje da je pred poreznim organima iskoristio beneficij koji donosi Zakon o porezu na dodanu vrijednost, a takvim upisom on gubi pravo prigovaranja istinitosti računa, kao i osporavanju njegove osnove i visine.

32. Nadalje tuženik nije dokazao da su se stranke dogovorile da će tužitelj tuženiku u nekoj drugoj narudžbi, a nakon što je platio račun broj 580/VP1/1 odobriti kako to navodi tuženik popust od barem 10.000,00 kn. Kao dokaz svojim tvrdnjama tuženik je dostavio poruku od 16. prosinca 2022. (list 55 spisa). Uvidom u navedenu poruku sud je utvrdio da su takvi navodi tuženika neosnovani jer iz navedenog e-maila nigdje ne proizlazi da je tužitelj potvrdio da će umanjit potraživanje i u kojem iznosu, niti bi se takva poruka mogla podvesti pod odredbe čl. 249. ZOO-a, niti se iz iste dade zaključiti da bi se radilo o priznanju ili potvrdi tužitelja o smanjenu potraživanja.

33. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao te je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u priložene račune.

34. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je sud temeljem navedenog članka te primjenom članka 221.a ZPP-a uzeo za dokazanu tvrdnju tužitelja. S druge strane tuženik nije dokazao da je isporučeno djelo imalo ikakvih nedostataka te da je o tome propisno obavijestio tužitelja niti je dokazao da je ukoliko je smatrao da ništa ne duguje tužitelju osporio i vratio račune.

35. Tuženik svojim izlaganjem u prigovoru, kao i nastavnim pasivnim ponašanjem u parnici, nije uvjerio ovaj sud da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

36. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je platni nalog opisan u točki I. izreke presude održati na snazi i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

37. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno - pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža. Prilikom utvrđivanja tijeka zateznih kamata sud je postupio sukladno čl. 2. ZPP-a.

38. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj UPP/OS-Ovrv-201/2023 iz točke I. izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir troškove koji su bili potrebni, a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

39. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama , a prema zahtjevu za naknadu troškova (list 112 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

40. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

41. Tužitelju je priznat trošak podnesaka od 04. rujna 2024., 07. siječnja 2025. i 25. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR svaki (Tbr. 7.1. Tarife), trošak podneska od 24. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4, Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 14. studenog 2024., 14. veljače 2025., 09. travnja 2025., 26. svibnja 2025. i 07. srpnja 2025, u iznosu od po 200,00 EUR svako (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno 1.650,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznos 2.062,50 EUR.

42. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 107,09 EUR, dakle ukupno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 2.169,59 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke, uz napomenu da je o trošku sastava prijedloga za ovrhu odlučeno u okviru platnog naloga.

43. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni trošak temelji se na odredbama čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatska

DNA:

-Tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-Tuženiku po odvj.