REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-49/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Vukovarska 282, Zagreb, zastupan po punomoćniku Maji Vojnić, odvjetnici iz OD Grgić & partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika ad.1. HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, zastupan po punomoćniku po zaposlenju i generalnoj punomoći diplomiranoj pravnici DT, i tuženika ad.2. DUBROVNIK CESTE d.d., OIB: 60216477432, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, , zastupan po punomoćniku po zaposlenju diplomoranom pravniku VT, radi naknade štete od 5.919,69 eura, nakon glavne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad 1 i punomoćnika tuženika ad 2, dana 21. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ad.1 HRVATSKE CESTE d.o.o. OIB 55545787885 iz Zagreba, Vončinina 3 isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranju d.d OIB 22694857747 iznos od 5.919,69 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.10.2022 godine do dana isplate po stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku ad .2 DUBROVNIK CESTE d.d OIB 60216477432 iz Dubrovnika ,V.Nazora 8 isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranju d.d OIB 22694857747 iznos od 5.919,69 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.10.2022 godine do dana isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ad 1 u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.052,82 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 3.9.2022. dogodila prometna nezgoda na dijelu državne ceste D8 u blizini mjesta Trsteno, na način da je vozač AT upravljajući vozilom KOMBI marke Renault Master registarske oznake [registarska oznaka] naletio na odron kamenja na cesti koji nije mogao izbjeći pa je na vozilu nastala materijalna šteta, te da je protiv tuženika ad.2 MUP izdao obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl.6 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navodi se kako je vozilo „Kombi“ imalo kod tužitelja zaključenu policu kasko osiguranja motornih vozila pod brojem 8312011763, te da je tužitelj vlasniku oštećenog vozila isplatio naknadu u iznosu 44.601,90 kn/ 5.919,69 eur. Ističe tužitelj kako je za nastanak nezgode i posljedično proizišle štete odgovoran tuženik ad.1 slijedom odredaba Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta jer je propustio vršiti redovno i izvanredno održavanje i osigurati sigurno prometovanje po cesti D 8, u prvom redu propuštajući postaviti zaštitnu ogradu za sprječavanje mogućnosti nastanka odrona na kolniku , te da je tužitelj temeljem čl. 1045 i 963 stekao uvjete prema tuženiku ad. 1 postaviti regresni zahtjev za iznos koji je isplatio oštećenom. Nadalje ističe se da je solidarno sa tuženikom ad.1 odgovoran i tuženik ad.2 na kojeg su preneseni poslovi održavanja državne ceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda. Tužitelj navodi da je temeljem čl.414 st.1 ZOO odlučio regresni zahtjev po osnovi izvršene naknade štete potraživati od oba tuženika istodobno, a što je njegovo zakonsko ovlaštenje obzirom na zakonom propisanu obvezu redovnog i izvanrednog održavanja tuženika ad.1 i neposredne odgovornosti pravne osobe kojoj je ustupljeno održavanje javne ceste, u ovom slučaju tuženika ad.2. Tužitelj citira čl. 6 ZSPC-a , te ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini 5.919,69 eur.

2. Tuženik ad.1. u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe kako je prije mjesta naleta vozača automobilom na kamen na kolniku postavljen prometni znak opasnosti A22 „kamenje pada“ s dopunskom pločom E02: 1km, kojom je označena duljina dijela ceste na kojem prijeti opasnost označena prometnim znakom, odnosno na kojem se primjenjuje izričita naredba označena znakom, ili na koji se odnosi sadržaj znaka uz koji se ističe dopunska ploča, a da isti znak i dopunska ploča nalaze se na državnoj cesti broj 8, dionica 27, u kilometru 15+480 u smjeru kretanja vozila, dakle cca 800 metara prije naleta vozila na kamen. Ističe tuženik ad 1 da se predmetna prometna nesreća dogodila na državnoj cesti broj 8, dionica 27, u km 14+671, pa da je vozač pravovremenom prometnom signalizacijom bio upozoren na moguću opasnost kamenja na cesti te je bio dužan postupati sukladno članku 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno vožnju prilagoditi uvjetima i stanju kolnika (noć, neosvijetljen kolnik), kao i atmosferskim prilikama, tako da se može zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti. Tuženik ad 1. također ukazuje kako iz tužbe nikako ne proizlazi odgovornost tuženika, budući da se sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda RH odgovornost tuženika ne presumira, već je u postupku potrebno utvrditi krivnju, odnosno eventualne propuste u održavanju ceste, jer cesta nije opasna stvar, pa tuženik ne odgovora po načelu objektivne odgovornosti.

3. Tuženik ad.2. Hrvatske ceste d.o.o. u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako činjenica da je protiv tuženika ad. 2. pokrenut prekršajni postupak nije dokaz odgovornosti tuženika za štetni događaj koji se opisuje u tužbi, te da je protiv tuženika pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut postupak po posebnom zakonu – Zakonu o sigurnosti prometa na cestama moji nije pravomoćno okončan niti je u istom utvrđena odgovornost tuženika iz koje se može zaključiti da je isti odgovoran za ovaj štetni događaj, te da je teret dokaza odgovornosti za nastanak štete na tužitelju. Navodi kako je tuženik ad.

1. trgovačko društvo koje, sukladno čl. 82. Zakona o cestama upravlja državnim cestama na području Republike Hrvatske, a da tuženik ad. 2. je trgovačko društvo kojem je, sukladno čl. 33. Zakona o cestama, ustupljeno izvođenje radova redovitog održavanja državnih cesta na području Dubrovačko neretvanske županije za 2022. godinu, te da nije stoga tuženik ad. 2. nadležan za izvođenje svih radova održavanja državnih cesta, već isključivo za izvođenje radova redovitog održavanja državnih cesta sukladno zaključenom Ugovoru sa upraviteljem ceste i odgovarajućem podzakonskom aktu, Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14, 3/21). Ističe kako ni tuženik ad. 1. ni tuženik ad. 2. ne odgovaraju za sve štetne događaje na cesti po načelu objektivne odgovornosti jer cesta nije opasna stvar u smislu odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, a da s druge pak strane, motorno vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar u smislu odredbi čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima,. Nadalje navodi kako je iz potvrde Postaje prometne policije Dubrovnik vidljivo da je do nesreće došlo pod uvjetima noćne vožnje (04:00h) na mjestu gdje kolnik nije osvijetljen, a kako čl. 16. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da “Znakovi opasnosti služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti.” Tuženik ad 2 navodi da je vidljivo da se u predmetnom slučaju radi o odgovornosti vozača vozila Renault Master reg. oznake [registarska oznaka] za prometnu nesreću koji nije postupio sukladno zakonskoj obvezi, kao i o posljedičnoj odgovornosti i za štetu koja je predmet ovog postupka. Nadalje navodi da je podzakonskim aktom jasno postavljena distinkcija između radova redovitog i izvanrednog održavanja cesta, a da tuženik ad 2. je isključivo izvođač radova redovitog održavanja državnih cesta, te da ukoliko bi tuženik ad. 2. u okviru izvođenja poslova koji su predmet ugovora zaključenog sa tuženikom ad. 1. učinio kakav propust u izvođenju navedenih poslova uslijed kojeg bi neka treća osoba pretrpjela štetu, tuženik ad 2. bi za navedeni propust bio odgovoran isključivo tuženiku ad. 1., a ne oštećeniku, a podredno ni osobi koja je oštećeniku eventualno naknadila štetu.

4. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 5.919,69 eura na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu nastalu na vozilu u štetnom događaju od 3.9.2022. kada je osiguranik tužitelja naletio na divlju svinju. Kako su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja svom osiguraniku prešla po samom zakonu sva prava do visine isplaćene naknade, to je tužitelj temeljem čl. 963. st. 1. ZOO-a aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos prema osobi koja je odgovorna za nastalu štetu. Među strankama nije sporno da je prvotuženik lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi državna cesta na kojoj je nastala šteta, te da je drugotuženik društvo koje upravlja tom cestom. U predmetnoj pravnoj stvari sporna je odgovornost prvotuženika i drugotuženika.

5. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: Potvrda PP Dubrovnik od 8.12.2022., Modemsko izvješće MUP-a, Odštetni zahtjev , polica osiguranja, izvid štete, Računi popravka vozila, fotografije vozila i štete i knjižice vozila, prometne dozvole unutar odštetnog zahtjeva, sporazum o izvansudskoj nagodbi, potvrde o izvršenom plaćanju, prva i zadnja stranica ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, fotografija znaka opasnosti, MUP je na traženje suda dostavio presliku spisa prometne nesreće: obvezni prekršajni nalog, zapisnik o očevidu, zahtjev za naknadom troškova, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, službene zabilješke od 2.12.2022, situacijski plan, podaci o gustoći prometa, izvješće o prometnoj nesreći, ophodarski dnevnik sa fotografijama, te je sud izveo dokaz saslušanje svjedoka BT i pregledao spis Općinskog suda u Dubrovniku Pp-364/2023 te ga u ovaj spis preslikao, te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku za strojarstvo i cestovni promet Ivici Hrdalo iz Libertas consalting d.o.o. Sud nije izveo ostale predložene dokaze iz razloga jer je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti jasnu i nedvojbenu odluku i utvrdio je sve pravno relevantne činjenice.

6. Saslušan svjedok MT, zaposlen kao nadcestar kod Dubrovnik cesta za područje Dubrovnika, pa tako i za područje Trstenog gdje se dogodila prometna nezgoda iskazuje kako se sjeća predmetne prometne nezgode jer je u 7 sati bila smjena ophodara, te da mu je raniji ophodar kad je došao na posao obavijestio o prometnoj nesreći između Trstenog i Brsečina. Navodi da se dogodilo to da se stijena, odnosno komad stijene odlomio i pao na asfaltnu traku i da je naletio vozilo kombi na taj kamen. Navodi da je izašao na teren oko 7,30 sati ili 8 sati i da je vozilo već bilo uklonjeno, a da je ostala uljna mrlja koju su oni tretirali i očistili, te su postavili znakove privremene regulacije. Ističe kako su kamen na cesti također uklonili, a da je to uklonio raniji ophodar prije nego je on došao. Napominje da je to sve napravio raniji ophodar, a ne on osobno, ja da je on samo naknadno pregledao stanje. Sjeća se da je bilo suho, da nije bila kiša, a za veličinu kamena navodi da je je bila kockasta promjera 30-ak centimetara, te da jedno 70 metara je vozilo guralo kamen što se vidi iz tragova na cesti.

7. Iz isprava u spisu sačinjenih po djelatnicima MUP-a, a sud je zatražio dostavu cijelog spisa kao i prekršajnog spisa je vidljivo da jse dana 3.9.2022. dogodila prometna nezgoda na dijelu državne ceste D8 u blizini mjesta Trsteno, na način da je vozač AT upravljajući vozilom KOMBI marke Renault Master registarske oznake [registarska oznaka] naletio na odron kamenja na cesti koji nije mogao izbjeći pa je na vozilu nastala materijalna šteta, te da je protiv tuženika ad.2 MUP izdao obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl.6 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je vozilo „Kombi“ imalo kod tužitelja zaključenu policu kasko osiguranja motornih vozila pod brojem 8312011763, te da je tužitelj vlasniku oštećenog vozila isplatio naknadu u iznosu 44.601,90 kn/ 5.919,69 eur je vidljivo iz uplata i nagodbe koja je sklopljena. Iz računa u spisu je vidljiva visina štete.

8. S obzirom na sporne relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari sud je proveo vještačenje. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivice Hrdalo proizlazi da je nedvojbeno vještak zaključio da je uzrok nastanka ove prometne nesreće je odron kamena na kolnik što je posljedica propusta u održavanju ceste jer sama činjenica da je znak opasnosti „kamenje pada“ bio postavljen upućuje na zaključak da je upravitelju ceste bilo poznato da pokosi na toj dionici nisu sanirani niti je, po iskazu vozača, bila postavljena zaštitna žičana mreža. Tehničkim putem navodi da nije moguće utvrditi je li zaštitna žičana mreža bila postavljena, te da odron kamenja se može spriječiti stabilizacijom pokosa i postavljanjem zaštitne žičane mreže. Da je zaštita predmetnog pokosa bila obavljena preventivno, postavljanjem zaštitne žičane mreže, do odrona ne bi došlo pa se ova prometna nesreća ne bi ni dogodila. Navodi da kad bi svi pokosi, za koje stručna osoba procijeni da postoji velika opasnost od odrona, bili sanirani, stabilizirani ili zaštićeni u skladu s pravilima struke i relevantnom pravnom i tehničkom dokumentacijom, moglo bi se reći da je upravitelj cesta poduzeo sve mjere i aktivnosti da ne dođe do odrona. Samo u tom slučaju bi se moglo reći da nije bilo propusta u održavanju ceste. Sud je vještaka, a obzirom i na prigovore stranaka i usmeno saslušao koji je tada ustrajao kao u svom nalazu i mišljenju te je odgovorio na pitanja, te dostavio i pisanu dopunu vještvu u kojoj navodi da uzrok nastanka ove prometne nesreće je kamen na kolniku, da se nalet na kamen dogodio izvan naseljenog mjesta, a s obzirom da nije bio postavljen prometni znak ograničenja brzine, najviša dopuštna brzina izvan naseljenog mjesta ograničena ja na 90 km/h. U točki 1.3. je izračunao da se predmetno vozilo, neposredno prije naleta na kamen, kretalo brzinom oko 59,2 km/h što je znatno manje od najviše dopuštene brzine (90 km/h), pa da obzirom da se vozilo kretalo brzinom znatno manjom od dopuštene mišljenja je da vozač ni na koji način nije doprinio nastanku ove prometne nesreće. Na ročištu 7. srpnja 2025. na kojem je saslušan vještak ni tužitelj ni tuženici nisu imali pitanja za vještaka niti da je bilo potrebno išta razjasniti, dok su tuženici ustrajali da se izradi novo vještačenje po novom vještaku.Sud smatra da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni stručno i objektivno i nepristrano u skladu s pravilima struke te je vještak i na ročištu kao i u dopuni nalaza i mišljenja otklonio primjedbe stranaka.

9. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na tuženika ad 1. Zaključeno je da se štetni događaj dogodio na način kako je prikazano u dokumentaciji policije koja je izašla na teren, kako je iskazao i da nema krivnje vozača jer je prilagodio svoju vožnju uvjetima, o čemu u nalazu i mišljenju navodi i vještak.

10. Prema odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. Odredbom čl. 2. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023 – dalje ZC) propisano je da su Hrvatske ceste d.o.o. društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta, te je člankom 33.propisano da Hrvatske ceste d.o.o. izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima, te da radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Članak 82.ZC je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa].

12. Sud je na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza zaključio da ne postoji solidarna odgovornost za navedenu prometnu nezgodi, već da je za istu odgovoran tuženik ad 1. Ovo s razloga jer nije poduzeo potrebne radnje da na mjestu gdje se dogodila nesreća stijene zaštiti mrežom kako ne bi došlo do odrona kamenja, jer da je to učinio, do same nezgode ne bi došlo. Pri tome, po ocjeni ovog suda, a u skladu sa vještačenjem, nije bilo prekoračenja dopuštene brzine na tom dijelu ceste od strane vozača koji je upravljao vozilom. Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" 90/2014, 3/2021) predviđen je popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja cesta, opseg pojedinih radova i rokovi izvođenja tih radova kojih su izvođenje dužne osigurati pravne osobe koje upravljaju javnim cestama , pa tako je i člankom 24. Pravilnika regulirano da upravitelj ceste je u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste pokose usjeka, zasjeka i nasipa održava tako da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste. .

13. Da je tuženik ad 1 imao saznanja da na tom dijelu ceste dolazi povremeno do odronjavanja kamenja svjedoči i postavljanje prometnog znaka "odron kamenja", pa je obveza tuženika ad 1 očito bila da na tom mjestu uz takav znak postavi i žičanu mrežu koja bi zaustavila odron kamenja i njegov pad na kolnik.

14. Iako sama cesta nije opasna stvar, odronjeni kamen ili odronjeno kamenje koje pada na kolnik ceste, po ocjeni ovog suda, predstavljalo bi opasnu stvar, jer to kamenje kao u ovom konkretnom slučaju po svom položaju i mjestu na kojem se nalazi predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu odnosno ovdje konkretno za prolazak vozila, pa to kamenje zbog toga treba nadzirati povećanom pozornošću.

15. Stoga tuženik ad 1 u ovom slučaju odgovara za naknadu štete po principu kauzalne odgovornosti. No bez obzira na vrstu odgovornosti odnosno da li tuženik ad 1 odgovara po principu cause ili po principu culpe, sud je utvrdio da isključivo na strani tuženika ad 1 postoji odgovornost za štetu, te da se ne radi o podijeljenoj odgovornosti kod koje bi za štetu odgovarao i sam vozač, kao osiguranik tužitelja odnosno trgovačko društvo koje izvodi radove po nalogu tuženika ad 1 a to je tuženik ad 2 .

16. Kako se ovdje radi o regresnom potraživanju štete koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku, te kako je sud utvrdio da je šteta isplaćena u utuženom iznosu to tužitelju ovdje kao osiguratelju, pripada pravo da na osnovu isplate naknade iz osiguranja stupi u pravni položaj osiguranika jer su za to ispunjene pravne pretpostavke i to: na strani tuženika ad 1 postoji odgovornost za štetu za koju je isplaćena osigurnina; osiguranik tužitelja imao pravo na odštetni zahtjev prema tuženiku ad 1, kao trećoj osobi.

17. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja te primjenom materijalnopravnih odredaba ZOO-a na isto, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u odnosu na tuženika ad 1, pa je temeljem članka 325. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude. Obzirom da je tužitelj oštećenom osiguraniku naknadio štetu na njega je prešla vjerovnikova tražbina po samom zakonu (ex lege) i to u trenutku ispunjenja, tj. izvršene isplate (kada je tuženik pao u zakašnjenje, sa svim sporednim pravima pa tako i zahtjev za kamate (čl. 300. ZOO/91). Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može od štetnika zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kad je isplatio štetu svom osiguraniku (Vs, II Rev- 65/90 od 11.09.1990.)

18. Iz navedenih ranije citiranih zakonskih odredbi ZC proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o. odgovorne za održavanje državne ceste D-8 na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda dok se tuženik ad 2 u navedenim zakonskim odredbama nigdje ne spominje kao subjekt koji bi bio odgovoran za održavanje predmetne ceste.

19. Propisano je da Hrvatske ceste d.o.o., izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta. Sukladno navedenom tuženik pod l) i tuženik pod 2) sklopili su Ugovore o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje 2022. (list spisa 52-53) Dakle, tuženik pod l) prenio je navedenim ugovorom na tuženika pod 2) poslove održavanje državnih cesta, međutim time nije na tuženika pod 2) prenijeta direktna odgovornost, već tuženik ad 1 ukoliko se pravomoćno utvrdi njegova odgovornost može eventualno regresno potraživati od tuženika ad 2. Navedeni ugovor djeluje inter partes, te ne proizvodi učinak prema trećima. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u toč. II izreke.

20. Tužitelj je uspio u potpunosti u sporu u odnosu na tuženika ad 1, te je tuženik ad 1 dužan naknaditi trošak tužitelju. Tužitelj nije uspio u sporu u odnosu na tuženika ad 2, ali isti nije postavio zahtjev za naknadu troškova.

21. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 190), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za tužbu 100 bodova (Tar.br. 7. toč. 1 OT-a), za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 100 bodova po ročištu i to od 20.3.24, 24.4.24, 29.5.24, 26.9.24, 7.7.25. (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), te za 2 obrazložena podneska u postupku po 100 bodova po svakom podnesku (Tar.br. 8. Toč. 1 OT -a), za žalbu 100 bodova (Tar.br. 10 OT-a), što ukupno iznosi 800 bodova temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.600,00 eura uvećano za PDV 25% je 2.000,00 eura, zatim za trošak 1.000,00 eura i za sudsku pristojbu za tužbu 52,83 eura (Tar br. 1. st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 37/23, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18, 51/23). Svi prethodno obračunati iznosi zbrojeno ukupno iznose 3.052,82 eura pa je tako odlučeno kao u toč. IIII izreke.

22. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

23. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 21. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava